Share this page:  
 

Multilingual Scriptures

(Compare books in 2 different language versions of your choice)

Comparison Search:

Select Language version and font:
You can only select max. of two versions.
Book:
Chapter:
Verse:
---------
From: To:

Free Search:

Select Language version and font:
Enter search text:

Multilingual Scriptures Home » Croatian Bible » Galatians

Croatian Bible
Chapter # Verse # Verse Detail
11Pavao, apostol - ne od ljudi ni po kojem čovjeku, nego po Isusu Kristu i Bogu Ocu koji ga uskrisi od mrtvih -
12i sva braća koja su sa mnom: Crkvama u Galaciji.
13Milost vam i mir od Boga, Oca našega, i Gospodina Isusa Krista,
14koji sam sebe dade za grijehe naše da nas istrgne iz sadašnjega svijeta opakoga kao što je volja Boga i Oca našega,
15komu slava u vijeke vjekova! Amen.
16Čudim se da od Onoga koji vas pozva na milost Kristovu tako brzo prelazite na neko drugo evanđelje,
17koje uostalom i ne postoji. Postoje samo neki koji vas zbunjuju i hoće prevratiti evanđelje Kristovo.
18Ali kad bismo vam mi, ili kad bi vam anđeo s neba navješćivao neko evanđelje mimo onoga koje vam mi navijestismo, neka je proklet!
19Što smo već rekli, to sad i ponavljam: navješćuje li vam tko neko evanđelje mimo onoga koje primiste, neka je proklet.
110Doista, nastojim li ovo pridobiti ljude ili Boga? Ili idem li za tim da ljudima ugodim? Kad bih sveudilj nastojao ljudima ugađati, ne bih bio Kristov sluga.
111Obznanjujem vam, braćo: evanđelje koje sam navješćivao nije od ljudi,
112niti ga ja od kojeg čovjeka primih ili naučih, nego objavom Isusa Krista.
113Ta čuli ste za moje negdašnje ponašanje u židovstvu: preko svake sam mjere progonio i pustošio Crkvu Božju
114te sam u židovstvu, prerevno odan otačkim predajama, nadmašio mnoge vršnjake u svojem narodu.
115Ali kad se Onomu koji me odvoji već od majčine utrobe i pozva milošću svojom, svidjelo
116otkriti mi Sina svoga da ga navješćujem među poganima, odmah, ne posavjetovah se s tijelom i krvlju
117i ne uziđoh u Jeruzalem k onima koji bijahu apostoli prije mene, nego odoh u Arabiju pa se opet vratih u Damask.
118Onda nakon tri godine uziđoh u Jeruzalem potražiti Kefu i ostadoh kod njega petnaest dana.
119Od apostola ne vidjeh nikoga drugog osim Jakova, brata Gospodinova.
120Što vam pišem, Bog mi je svjedok, ne lažem.
121Zatim dođoh u krajeve sirijske i cilicijske.
122Osobno pak bijah nepoznat Kristovim crkvama u Judeji.
123One su samo čule: "Negdašnji naš progonitelj sada navješćuje vjeru koju je nekoć pustošio"
124i slavile su Boga zbog mene.
21Zatim nakon četrnaest godina opet uziđoh u Jeruzalem s Barnabom, a povedoh sa sobom i Tita.
22Uziđoh po objavi i izložih im - napose uglednijima - evanđelje koje propovijedam među poganima da ne bih možda, ili da nisam, trčao uzalud.
23Čak ni Tit, pratilac moj, premda Grk, nije bio prisiljen obrezati se,
24i to radi uljeza, lažne braće, koja se ušuljaše da vrebaju slobodu koju imamo u Kristu Isusu, ne bi li nas učinili robovima.
25Ne, ni načas im nismo popustili, nismo se podložili: da istina evanđelja ostane kod vas!
26A oni koji štogod znače - bili oni što bili, nije mi do toga, Bog ne gleda tko je tko - ti uglednici, uistinu, ništa nisu pridometnuli.
27Nego naprotiv, vidjevši da mi je povjereno evanđelje za neobrezane, kao Petru za obrezane -
28jer Onaj koji je bio na djelu po Petrovu apostolstvu među obrezanima, bio je na djelu i po meni među poganima -
29i spoznavši milost koja mi je dana, Jakov, Kefa i Ivan, smatrani stupovima, pružiše meni i Barnabi desnice zajedništva: mi ćemo među pogane, a oni među obrezane!
210Samo neka se sjećamo siromaha, što sam revno i činio.
211A kad Kefa stiže u Antiohiju, u lice mu se usprotivih jer je zavrijedio osudu:
212doista, prije nego stigoše neki od Jakova, blagovao je zajedno s poganima; a kad oni dođoše, počeo se povlačiti i odvajati bojeći se onih iz obrezanja.
213Za njim se povedoše i ostali Židovi te je i Barnaba zaveden tom prijetvornošću.
214Ali kad vidjeh da ne hode ravno, po istini evanđelja, rekoh Kefi pred svima: "Ako ti, Židov, poganski živiš, a ne židovski, kako možeš siliti pogane da se požidove?"
215Mi smo podrijetlom Židovi, a ne "grešnici iz poganstva".
216Ali znamo: čovjek se ne opravdava po djelima Zakona, nego vjerom u Isusa Krista. Zato i mi u Krista Isusa povjerovasmo da se opravdamo po vjeri u Krista, a ne po djelima Zakona jer se po djelima Zakona nitko neće opravdati.
217Ako se pak po tome što zaiskasmo opravdati se u Kristu očitovalo da smo i mi grešnici, nije li onda Krist u službi grijeha? Nipošto!
218Doista, ako ponovno gradim što sam bio srušio, pokazujem da sam prijestupnik.
219Ta po Zakonu ja Zakonu umrijeh da Bogu živim. S Kristom sam razapet.
220Živim, ali ne više ja, nego živi u meni Krist. A što sada živim u tijelu, u vjeri živim u Sina Božjega koji me ljubio i predao samoga sebe za mene.
221Ne dokidam milosti Božje! Doista, ako je opravdanje po Zakonu, onda je Krist uzalud umro.
31O bezumni Galaćani, tko li vas opčara? A pred očima vam je Isus Krist bio ocrtan kao Raspeti.
32Ovo bih samo htio doznati od vas: jeste li primili Duha po djelima Zakona ili po vjeri u Poruku?
33Tako li ste bezumni? Započeli ste u Duhu pa da sada u tijelu dovršite?
34Zar ste toliko toga uzalud doživjeli? A kad bi doista bilo uzalud!
35Onaj dakle koji vam daje Duha i čini među vama silna djela, čini li to zbog djela Zakona ili zbog vjere u Poruku?
36Tako Abraham povjerova Bogu i uračuna mu se u pravednost.
37Shvatite dakle: oni od vjere, to su sinovi Abrahamovi.
38A Pismo, predvidjevši da Bog po vjeri opravdava pogane, unaprijed navijesti Abrahamu: U tebi će blagoslovljeni biti svi narodi.
39Tako: oni od vjere blagoslivlju se s vjernikom Abrahamom.
310Doista, koji su god od djela Zakona, pod prokletstvom su. Ta pisano je: Proklet tko se god ne drži i tko ne vrši svega što je napisano u Knjizi Zakona.
311A da se pred Bogom nitko ne opravdava Zakonom, očito je jer: Pravednik će od vjere živjeti.
312Zakon pak nije od vjere, nego veli: Tko ga vrši, u njemu će naći život.
313Krist nas otkupi od prokletstva Zakona, postavši za nas prokletstvom - jer pisano je: Proklet je tko god visi na drvetu -
314da u Kristu Isusu na pogane dođe blagoslov Abrahamov: da Obećanje, Duha, primimo po vjeri.
315Braćo, po ljudsku govorim: već i ljudski valjan savez nitko ne poništava niti mu što dodaje.
316A ova su obećanja dana Abrahamu i potomstvu njegovu. Ne veli se: "i potomcima" kao o mnogima, nego kao o jednomu: I potomstvu tvojem, to jest Kristu.
317Ovo hoću kazati: Saveza koji je Bog valjano sklopio ne obeskrepljuje Zakon, koji je nastao četiri stotine i trideset godina poslije, i ne dokida obećanja.
318Doista, ako se baština zadobiva po Zakonu, ne zadobiva se po obećanju. A Abrahama je Bog po obećanju obdario.
319Čemu onda Zakon? Dometnut je poradi prekršaja dok ne dođe potomstvo komu je namijenjeno obećanje; sastavljen je po anđelima preko posrednika.
320Posrednika pak nema gdje je samo jedan. A Bog je jedan.
321Zar je dakle Zakon protiv obećanja Božjih? Nipošto! Jer da je dan Zakon koji bi mogao oživljavati, pravednost bi doista proizlazila iz Zakona.
322Ali je Pismo sve zatvorilo pod grijeh da se, po vjeri u Isusa Krista, obećano dade onima koji vjeruju.
323Prije dolaska vjere, pod Zakonom zatvoreni, bili smo čuvani za vjeru koja se imala objaviti.
324Tako nam je Zakon bio nadzirateljem sve do Krista da se po vjeri opravdamo.
325A otkako je nadošla vjera, nismo više pod nadzirateljem.
326Uistinu, svi ste sinovi Božji, po vjeri u Kristu Isusu.
327Doista, koji ste god u Krista kršteni, Kristom se zaodjenuste.
328Nema više: Židov - Grk! Nema više: rob - slobodnjak! Nema više: muško - žensko! Svi ste vi Jedan u Kristu Isusu!
329Ako li ste Kristovi, onda ste Abrahamovo potomstvo, baštinici po obećanju.
41Hoću reći: sve dok je baštinik maloljetan, ništa se ne razlikuje od roba premda je gospodar svega:
42pod skrbnicima je i upraviteljima sve do dana koji je odredio otac.
43Tako i mi: dok bijasmo maloljetni, robovasmo počelima svijeta.
44A kada dođe punina vremena, odasla Bog Sina svoga: od žene bi rođen, Zakonu podložan
45da podložnike Zakona otkupi te primimo posinstvo.
46A budući da ste sinovi, odasla Bog u srca vaša Duha Sina svoga koji kliče: "Abba! Oče!"
47Tako više nisi rob nego sin; ako pak sin, onda i baštinik po Bogu.
48Onda dok još niste poznavali Boga, služili ste bogovima koji po naravi to nisu.
49Ali sada kad ste spoznali Boga - zapravo, kad je Bog spoznao vas - kako se sad opet vraćate k nemoćnim i bijednim počelima i opet im, ponovno, hoćete robovati?
410Dane pomno opslužujete, i mjesece, i vremena, i godine!
411Sve se bojim za vas! Da se možda nisam uzalud trudio oko vas!
412Postanite, braćo, molim vas, kao ja jer i ja postadoh kao vi. Ničim me niste povrijedili.
413Znate: prvi sam vam put za bolesti navješćivao evanđelje.
414Svoju kušnju, moje tijelo, niste ni prezreli ni odbacili, nego ste me primili kao anđela Božjega, kao Krista Isusa.
415Gdje je sada ono vaše blaženstvo? Svjedočim vam doista: kad bi bilo moguće, oči biste svoje bili iskopali i dali mi ih.
416Tako? Postadoh li vam neprijateljem propovijedajući vam istinu?
417Oni revnuju za vas, ne časno, nego - odvojiti vas hoće da onda vi za njih revnujete.
418Dobro je da se za vas revnuje u dobru uvijek, a ne samo kad sam nazočan kod vas,
419dječice moja, koju ponovno u trudovima rađam dok se Krist ne oblikuje u vama.
420Htio bih sada biti kod vas, pa i jezik promijeniti, jer ne znam što bih s vama.
421Recite mi vi, koji želite biti pod Zakonom, zar ne čujete Zakona?
422Ta pisano je da je Abraham imao dva sina, jednoga od ropkinje i jednoga od slobodne.
423Ali onaj od ropkinje rođen je po tijelu, a onaj od slobodne snagom obećanja.
424To je slika. Doista, te žene dva su Saveza: jedan s brda Sinaja, koji rađa za ropstvo - to je Hagara.
425Jer Hagara znači brdo Sinaj u Arabiji i odgovara sadašnjem Jeruzalemu jer robuje zajedno sa svojom djecom.
426Onaj pak Jeruzalem gore slobodan je; on je majka naša.
427Pisano je doista: Kliči, nerotkinjo, koja ne rađaš, podvikuj od radosti, ti što ne znaš za trudove! Jer osamljena više djece ima negoli udana.
428Vi ste, braćo, kao Izak, djeca obećanja.
429I kao što je onda onaj po tijelu rođeni progonio onoga po duhu rođenoga, tako je i sada.
430Nego, što veli Pismo? Otjeraj sluškinju i sina njezina jer sin sluškinje ne smije biti baštinik sa sinom slobodne.
431Zato, braćo, nismo djeca ropkinje nego slobodne.
51Za slobodu nas Krist oslobodi! Držite se dakle i ne dajte se ponovno u jaram ropstva!
52Evo ja, Pavao, velim vam: ako se obrežete, Krist vam ništa neće koristiti.
53I ponovno jamčim svakom čovjeku koji se obreže: dužan je opsluživati sav Zakon.
54Prekinuli ste s Kristom vi koji se u Zakonu mislite opravdati; iz milosti ste ispali.
55Jer mi po Duhu iz vjere očekujemo pravednost, nadu svoju.
56Uistinu, u Kristu Isusu ništa ne vrijedi ni obrezanje ni neobrezanje, nego - vjera ljubavlju djelotvorna.
57Dobro ste trčali; tko li vas je samo spriječio da se više ne pokoravate istini?
58Ta pobuda nije od Onoga koji vas zove!
59Malo kvasca cijelo tijesto ukvasa.
510Ja se uzdam u vas u Gospodinu: vi nećete drukčije misliti. A tko vas zbunjuje, snosit će osudu, tko god bio.
511A ja, braćo, ako sveudilj propovijedam obrezanje, zašto me sveudilj progone? Onda je obeskrijepljena sablazan križa!
512Uškopili se oni koji vas podbunjuju!
513Doista vi ste, braćo, na slobodu pozvani! Samo neka ta sloboda ne bude izlikom tijelu, nego - ljubavlju služite jedni drugima.
514Ta sav je Zakon ispunjen u jednoj jedinoj riječi, u ovoj: Ljubi bližnjega svoga kao sebe samoga!
515Ako li pak jedni druge grizete i glođete, pazite da jedni druge ne proždrete.
516Hoću reći: po Duhu živite pa nećete ugađati požudi tijela!
517Jer tijelo žudi protiv Duha, a Duh protiv tijela. Doista, to se jedno drugomu protivi da ne činite što hoćete.
518Ali ako vas Duh vodi, niste pod Zakonom.
519A očita su djela tijela. To su: bludnost, nečistoća, razvratnost,
520idolopoklonstvo, vračanje, neprijateljstva, svađa, ljubomor, srdžbe, spletkarenja, razdori, strančarenja,
521zavisti, pijančevanja, pijanke i tome slično. Unaprijed vam kažem, kao što vam već rekoh: koji takvo što čine, kraljevstva Božjega neće baštiniti.
522Plod je pak Duha: ljubav, radost, mir, velikodušnost, uslužnost, dobrota, vjernost,
523blagost, uzdržljivost. Protiv tih nema zakona.
524Koji su Kristovi, razapeše tijelo sa strastima i požudama.
525Ako živimo po Duhu, po Duhu se i ravnajmo!
526Ne hlepimo za taštom slavom! Ne izazivajmo jedni druge, ne zaviđajmo jedni drugima!
61Braćo, ako se tko i zatekne u kakvu prijestupu, vi, duhovni, takva ispravljajte u duhu blagosti. A pazi na samoga sebe da i ti ne podlegneš napasti.
62Nosite jedni bremena drugih i tako ćete ispuniti zakon Kristov!
63Jer misli li tko da jest štogod, a nije ništa, sam sebe vara.
64Svatko neka ispita sam svoje djelo pa će onda u samom sebi imati čime se dičiti, a ne u usporedbi s drugim.
65Ta svatko će nositi svoj teret.
66Koji se uči Riječi, neka sva dobra dijeli sa svojim učiteljem.
67Ne varajte se: Bog se ne da izrugivati! Što tko sije, to će i žeti!
68Doista, tko sije u tijelo svoje, iz tijela će žeti raspadljivost, a tko sije u duh, iz duha će žeti život vječni.
69Neka nam ne dozlogrdi činiti dobro: ako ne sustanemo, u svoje ćemo vrijeme žeti!
610Dakle, dok imamo vremena, činimo dobro svima, ponajpače domaćima u vjeri.
611Gledajte kolikim vam slovima pišem svojom rukom.
612Svi koji se hoće praviti važni tijelom, sile vas na obrezanje, samo da zbog križa Kristova ne bi trpjeli progonstvo.
613Ta ni sami obrezani ne opslužuju Zakona, ali hoće da se vi obrežete da bi se mogli ponositi vašim tijelom.
614A ja, Bože sačuvaj da bih se ičim ponosio osim križem Gospodina našega Isusa Krista po kojem je meni svijet raspet i ja svijetu.
615Uistinu, niti je što obrezanje niti neobrezanje, nego - novo stvorenje.
616A na sve koji se ovoga pravila budu držali, i na sveg Izraela Božjega - mir i milosrđe!
617Ubuduće neka mi nitko ne dodijava jer ja na svom tijelu nosim biljege Isusove!
618Milost Gospodina našega Isusa Krista s duhom vašim, braćo! Amen