Share this page:  
 

Multilingual Scriptures

(Compare books in 2 different language versions of your choice)

Comparison Search:

Select Language version and font:
You can only select max. of two versions.
Book:
Chapter:
Verse:
---------
From: To:

Free Search:

Select Language version and font:
Enter search text:

Multilingual Scriptures Home » Croatian Bible » 1 Corinthians

Croatian Bible
Chapter # Verse # Verse Detail
11Pavao, po Božjoj volji pozvan za apostola Krista Isusa, i brat Sosten
12Crkvi Božjoj u Korintu - posvećenima u Kristu Isusu, pozvanicima, svetima, sa svima što na bilo kojemu mjestu prizivlju ime Isusa Krista, Gospodina našega, njihova i našega.
13Milost vam i mir od Boga, Oca našega, i Gospodina Isusa Krista!
14Zahvaljujem Bogu svojemu svagda za vas zbog milosti Božje koja vam je dana u Kristu Isusu:
15u njemu se obogatiste u svemu - u svakoj riječi i svakom spoznanju.
16Kako li se svjedočanstvo o Kristu utvrdilo u vama
17te ne oskudijevate ni na jednom daru čekajući Objavljenje Gospodina našega Isusa Krista!
18On će vas učiniti i postojanima do kraja, besprigovornima u Dan Gospodina našega Isusa Krista.
19Vjeran je Bog koji vas pozva u zajedništvo Sina svojega Isusa Krista, Gospodina našega.
110Zaklinjem vas, braćo, imenom Gospodina našega Isusa Krista: svi budite iste misli; neka ne bude među vama razdora, nego budite savršeno istog osjećanja i istog mišljenja.
111Jer Klojini mi, braćo moja, o vama rekoše da među vama ima svađa.
112Mislim to što svaki od vas govori: "Ja sam Pavlov", "A ja Apolonov", "A ja Kefin", "A ja Kristov".
113Zar je Krist razdijeljen? Zar je Pavao raspet za vas? Ili ste u Pavlovo ime kršteni?
114Hvala Bogu što ne krstih nikoga od vas, osim Krispa i Gaja;
115da ne bi tko rekao da ste u moje ime kršteni.
116A da, krstih i Stefanin dom. Inače ne znam krstih li koga drugoga.
117Jer ne posla me Krist krstiti, nego navješćivati evanđelje, i to ne mudrošću besjede, da se ne obeskrijepi križ Kristov.
118Uistinu, besjeda o križu ludost je onima koji propadaju, a nama spašenicima sila je Božja.
119Ta pisano je: Upropastit ću mudrost mudrih, i odbacit ću umnost umnih.
120Gdje je mudrac? Gdje je književnik? Gdje je istraživač ovoga svijeta? Zar ne izludi Bog mudrost svijeta?
121Doista, kad svijet u mudrosti Božjoj Boga ne upozna mudrošću, svidjelo se Bogu ludošću propovijedanja spasiti vjernike.
122Jer i Židovi znake ištu i Grci mudrost traže,
123a mi propovijedamo Krista raspetoga: Židovima sablazan, poganima ludost,
124pozvanima pak - i Židovima i Grcima - Krista, Božju snagu i Božju mudrost.
125Jer ludo Božje mudrije je od ljudi i slabo Božje jače je od ljudi.
126Ta gledajte, braćo, sebe, pozvane: nema mnogo mudrih po tijelu, nema mnogo snažnih, nema mnogo plemenitih.
127Nego lude svijeta izabra Bog da posrami mudre, i slabe svijeta izabra Bog da posrami jake;
128i neplemenite svijeta i prezrene izabra Bog, i ono što nije, da uništi ono što jest,
129da se nijedan smrtnik ne bi hvalio pred Bogom.
130Od njega je da vi jeste u Kristu Isusu, koji nama posta mudrost od Boga, i pravednost, i posvećenje, i otkupljenje,
131da bude kako je pisano: Tko se hvali, u Gospodu neka se hvali.
21I ja kada dođoh k vama, braćo, ne dođoh s uzvišenom besjedom ili mudrošću navješćivati vam svjedočanstvo Božje
22jer ne htjedoh među vama znati što drugo osim Isusa Krista, i to raspetoga.
23I ja priđoh k vama slab, u strahu i u veliku drhtanju.
24I besjeda moja i propovijedanje moje ne bijaše u uvjerljivim riječima mudrosti, nego u pokazivanju Duha i snage
25da se vjera vaša ne temelji na mudrosti ljudskoj nego na snazi Božjoj.
26Mudrost doduše navješćujemo među zrelima, ali ne mudrost ovoga svijeta, ni knezova ovoga svijeta koji propadaju,
27nego navješćujemo Mudrost Božju, u Otajstvu, sakrivenu; onu koju predodredi Bog prije vjekova za slavu našu,
28a koje nijedan od knezova ovoga svijeta nije upoznao. Jer da su je upoznali, ne bi Gospodina slave razapeli.
29Nego, kako je pisano: Što oko ne vidje, i uho ne ču, i u srce čovječje ne uđe, to pripravi Bog onima koji ga ljube.
210A nama to Bog objavi po Duhu jer Duh sve proniče, i dubine Božje.
211Jer tko od ljudi zna što je u čovjeku osim duha čovječjega u njemu? Tako i što je u Bogu, nitko ne zna osim Duha Božjega.
212A mi, mi ne primismo duha svijeta, nego Duha koji je od Boga da znamo čime nas je obdario Bog.
213To i navješćujemo, ne naučenim riječima čovječje mudrosti, nego naukom Duha izlažući duhovno duhovnima.
214Naravan čovjek ne prima što je od Duha Božjega; njemu je to ludost i ne može spoznati jer po Duhu valja prosuđivati.
215Duhovan pak prosuđuje sve, a njega nitko ne prosuđuje.
216Jer tko spozna misao Gospodnju, tko da ga pouči? A mi imamo misao Kristovu.
31I ja, braćo, nisam mogao govoriti vama kao duhovnima, nego kao tjelesnima, kao nejačadi u Kristu.
32Mlijekom vas napojih, ne jelom: još ne mogoste, a ni sada još ne možete
33jer još ste tjelesni. Doista, dok je među vama zavist i prepiranje, zar niste tjelesni, zar po ljudsku ne postupate?
34Jer kad jedan govori: "Ja sam Pavlov", a drugi: "Ja Apolonov", niste li odveć ljudi?
35Ta što je Apolon? Što je Pavao? Poslužitelji po kojima povjerovaste - kako već komu Gospodin dade.
36Ja zasadih, Apolon zali, ali Bog dade rasti.
37Tako niti je što onaj tko sadi ni onaj tko zalijeva, nego Bog koji daje rasti.
38Tko sadi i tko zalijeva, jedno su; a svaki će po svome trudu primiti plaću.
39Jer Božji smo suradnici: Božja ste njiva, Božja građevina.
310Po milosti Božjoj koja mi je dana ja kao mudri graditelj postavih temelj, a drugi naziđuje; ali svaki neka pazi kako naziđuje.
311Jer nitko ne može postaviti drugoga temelja osim onoga koji je postavljen, a taj je Isus Krist.
312Naziđuje li tko na ovom temelju zlatom, srebrom, dragim kamenjem, drvom, sijenom, slamom -
313svačije će djelo izići na svjetlo. Onaj će Dan pokazati jer će se u ognju očitovati. I kakvo je čije djelo, oganj će iskušati.
314Ostane li djelo, primit će plaću onaj tko ga je nazidao.
315Izgori li čije djelo, taj će štetovati; ipak, on će se sam spasiti, ali kao kroz oganj.
316Ne znate li? Hram ste Božji i Duh Božji prebiva u vama.
317Ako tko upropašćuje hram Božji, upropastit će njega Bog. Jer hram je Božji svet, a to ste vi.
318Nitko neka se ne vara. Ako tko misli da je mudar među vama na ovome svijetu, neka bude lud da bude mudar.
319Jer mudrost ovoga svijeta ludost je pred Bogom. Ta pisano je: On hvata mudre u njihovu lukavstvu.
320I opet: Gospodin poznaje namisli mudrih, one su isprazne.
321Zato neka se nitko ne hvasta ljudima jer sve je vaše.
322Bio Pavao, ili Apolon, ili Kefa, bio svijet, ili život, ili smrt, ili sadašnje, ili buduće: sve je vaše,
323vi Kristovi, a Krist Božji.
41Tako, neka nas svatko smatra službenicima Kristovim i upraviteljima otajstava Božjih.
42A od upravitelja iziskuje se napokon da budu vjerni.
43Meni pak nije nimalo do toga da me sudite vi ili bilo koji ljudski sud; a ni ja sam sebe ne sudim.
44Doista, ničega sebi nisam svjestan, no time nisam opravdan: moj je sudac Gospodin.
45Zato ne sudite ništa prije vremena dok ne dođe Gospodin koji će iznijeti na vidjelo što je sakriveno u tami i razotkriti nakane srdaca. I tada će svatko primiti pohvalu od Boga.
46Time, braćo, smjerah na sebe i Apolona radi vas: da na nama naučite onu "Ne preko onoga što je pisano" te se ne nadimate jednim protiv drugoga.
47Ta tko tebi daje prednost? Što imaš da nisi primio? Ako si primio, što se hvastaš kao da nisi primio?
48Već ste siti, već se obogatiste, bez nas se zakraljiste! Kamo sreće da se zakraljiste da i mi s vama zajedno kraljujemo!
49Jer Bog je, čini mi se, nas apostole prikazao posljednje, kao na smrt osuđene, jer postali smo prizor svijetu, i anđelima, i ljudima -
410mi ludi poradi Krista, vi mudri u Kristu; mi slabi, vi jaki; vi čašćeni, mi prezreni;
411sve do ovoga časa i gladujemo, i žeđamo, i goli smo, i pljuskaju nas, i beskućnici smo,
412i patimo se radeći svojim rukama. Proklinjani blagoslivljamo, proganjani ustrajavamo,
413pogrđivani tješimo. Kao smeće svijeta postasmo, svačiji izmet sve do sada.
414Ne pišem ovoga da vas postidim, nego da vas kao ljubljenu svoju djecu urazumim.
415Jer da imate u Kristu i deset tisuća učitelja, ipak ne biste imali više otaca. Ta u Kristu Isusu po evanđelju ja vas rodih!
416Zaklinjem vas, dakle: nasljedovatelji moji budite.
417Zato upravo poslah k vama Timoteja, koji mi je dijete ljubljeno i vjerno u Gospodinu, da vas podsjeti na naputke moje, u Kristu, kako posvuda u svakoj crkvi učim.
418Neki se uzniješe kao da ja neću doći k vama.
419Ipak, eto me ubrzo k vama, ako Gospodin htjedne, i rasudit ću ne riječi onih nadutih, nego krepost.
420Ta nije u riječi kraljevstvo Božje, nego u kreposti.
421Što želite? Da k vama dođem sa šibom ili s ljubavlju i duhom blagosti?
51Općenito se čuje o bludnosti među vama, i to takvoj bludnosti kakve nema ni među poganima: da netko ima očevu ženu.
52I vi mi se uznijeli, mjesto da žalujete pa da se iskorijeni iz vaše sredine onaj koji takvo djelo počini.
53A ja, i nenazočan tijelom, ali nazočan duhom, već sam presudio kao nazočan onoga koji je takvo što počinio.
54Pošto se u ime Gospodina našega Isusa Krista okupite vi i moj duh, snagom Gospodina našega Isusa,
55neka se takav preda Sotoni na propast tijela da bi se spasio duh u Dan Gospodina Isusa.
56Ne valja vam hvastanje! Zar ne znate da malo kvasca sve tijesto ukvasa?
57Očistite stari kvasac da budete novo tijesto, kao što i jeste beskvasni jer već je žrtvovana Pasha naša, Krist.
58Zato svetkujmo, ne sa starim kvascem ni s kvascem zloće i pakosti, nego s beskvasnim kruhovima čistoće i istine.
59Napisah vam u poslanici da se ne miješate s bludnicima -
510ne općenito s bludnicima ovoga svijeta, ili lakomcima, ili razbojnicima, ili idolopoklonicima jer biste inače morali iz svijeta izići.
511Napisah vam zapravo da se ne miješate s nazovibratom koji bi bio bludnik, ili lakomac, ili idolopoklonik, ili pogrđivač, ili pijanica, ili razbojnik. S takvim ni za stol!
512Što spada na me suditi one vani? Ne sudite li vi one koji su unutra?
513A one vani sudit će Bog. Iskorijenite opakoga iz svoje sredine.
61Tko bi se od vas u sporu s drugim usudio parničiti se pred nepravednima, a ne pred svetima?
62Ili zar ne znate da će sveti suditi svijet? Pa ako ćete vi suditi svijet, zar niste vrijedni suditi sitnice?
63Ne znate li da ćemo suditi anđele, kamo li ne ono svagdanje?
64A vi, kad imate sporove o svagdanjem, sucima postavljate one do kojih Crkva ništa ne drži!
65Vama na sramotu govorim. Tako? Zar nema među vama ni jednoga mudra koji bi mogao rasuditi među braćom?
66Nego brat se s bratom parniči, i to pred nevjernicima?
67Zapravo, već vam je to nedostatak što se parničite među sobom. Zašto radije ne trpite nepravdu? Zašto se radije ne pustite oplijeniti?
68Nego vi činite nepravdu i plijenite, i to braću.
69Ili zar ne znate da nepravednici neće baštiniti kraljevstva Božjega? Ne varajte se! Ni bludnici, ni idolopoklonici, ni preljubnici, ni mekoputnici, ni muškoložnici,
610ni kradljivci, ni lakomci, ni pijanice, ni psovači, ni razbojnici neće baštiniti kraljevstva Božjega.
611To evo, bijahu neki od vas, ali oprali ste se, ali posvetili ste se, ali opravdali ste se u imenu Gospodina našega Isusa Krista i u Duhu Boga našega.
612"Sve mi je dopušteno!" Ali - sve ne koristi. "Sve mi je dopušteno!" Ali - neću da mnome išta vlada.
613"Jela trbuhu, a trbuh jelima; Bog će i jedno i drugo uništiti." Ali ne tijelo bludnosti, nego Gospodinu, i Gospodin tijelu!
614Ta Bog koji je Gospodina uskrisio i nas će uskrisiti snagom njegovom.
615Ne znate li da su tijela vaša udovi Kristovi? Hoću li dakle uzeti udove Kristove i učiniti ih udovima bludničinim? Nipošto!
616Ili zar ne znate: tko uz bludnicu prione, jedno je tijelo? Jer veli se: Bit će njih dvoje jedno tijelo.
617A tko prione uz Gospodina, jedan je duh.
618Bježite od bludnosti! Svaki grijeh koji učini čovjek, izvan tijela je, a bludnik griješi protiv svojega tijela.
619Ili zar ne znate? Tijelo vaše hram je Duha Svetoga koji je u vama, koga imate od Boga, te niste svoji.
620Jer kupljeni ste otkupninom. Proslavite dakle Boga u tijelu svojem!
71Sada o onome što ste mi pisali. Dobro je čovjeku ne dotaći ženu.
72Ipak, zbog bludnosti, neka svaki ima svoju ženu i svaka neka ima svoga muža.
73Muž neka vrši dužnost prema ženi, a tako i žena prema mužu.
74Žena nije gospodar svoga tijela, nego muž, a tako ni muž nije gospodar svoga tijela, nego žena.
75Ne uskraćujte se jedno drugome, osim po dogovoru, povremeno, da se posvetite molitvi pa se opet združite da vas Sotona ne bi napastovao zbog vaše neizdržljivosti.
76Ali to velim kao dopuštenje, ne kao zapovijed.
77A htio bih da svi ljudi budu kao i ja; ali svatko ima svoj dar od Boga, ovaj ovako, onaj onako.
78Neoženjenima pak i udovicama velim: dobro im je ako ostanu kao i ja.
79Ako li se ne mogu uzdržati, neka se žene, udaju. Jer bolje je ženiti se negoli izgarati.
710A oženjenima zapovijedam, ne ja, nego Gospodin: žena neka se od muža ne rastavlja -
711ako se ipak rastavi, neka ostane neudana ili neka se s mužem pomiri - i muž neka ne otpušta žene.
712Ostalima pak velim - ja, ne Gospodin: ima li koji brat ženu nevjernicu i ona privoli stanovati s njime, neka je ne otpušta.
713I žena koja ima muža nevjernika te on privoli stanovati s njome, neka ne otpušta muža.
714Ta muž nevjernik posvećen je ženom i žena nevjernica posvećena je bratom. Inače bi djeca vaša bila nečista, a ovako - sveta su.
715Ako li se nevjernik hoće rastaviti, neka se rastavi; brat ili sestra u takvim prilikama nisu vezani: ta na mir nas je pozvao Bog.
716Jer što znaš, ženo, hoćeš li spasiti muža? Ili što znaš, mužu, hoćeš li spasiti ženu?
717U drugome svatko neka živi kako mu je Gospodin dodijelio, kako ga je Bog pozvao. Tako određujem po svim crkvama.
718Je li tko pozvan kao obrezan, neka ne prepravlja obrezanja. Ako je pozvan kao neobrezan, neka se ne obrezuje.
719Obrezanje nije ništa i neobrezanje nije ništa, nego - držanje Božjih zapovijedi.
720Svatko neka ostane u onom zvanju u koje je pozvan.
721Jesi li pozvan kao rob? Ne brini! Nego, ako i možeš postati slobodan, radije se okoristi.
722Jer tko je u Gospodinu pozvan kao rob, slobodnjak je Gospodnji. Tako i tko je pozvan kao slobodnjak, rob je Kristov.
723Otkupninom ste kupljeni: ne budite robovi ljudima.
724Svatko u čemu je pozvan, braćo, u tome neka i ostane pred Bogom.
725O djevicama nemam zapovijedi, nego dajem savjet kao čovjek po milosrđu Gospodnjem vrijedan povjerenja.
726Smatram dakle: dobro je to zbog sadašnje nevolje, dobro je čovjeku tako biti.
727Jesi li vezan za ženu? Ne traži rastave. Jesi li slobodan od žene? Ne traži žene.
728Ali ako se i oženiš, nisi sagriješio; i djevica ako se uda, nije sagriješila. Ali takvi će imati tjelesnu nevolju, a ja bih vas rado poštedio.
729Ovo hoću reći, braćo: Vrijeme je kratko. Odsele i koji imaju žene, neka budu kao da ih nemaju;
730i koji plaču, kao da ne plaču; i koji se vesele, kao da se ne vesele; i koji kupuju, kao da ne posjeduju;
731i koji uživaju ovaj svijet, kao da ga ne uživaju, jer - prolazi obličje ovoga svijeta.
732A rado bih da budete bezbrižni. Neoženjen se brine za Gospodnje, kako da ugodi Gospodinu.
733A oženjen se brine za svjetovno, kako da ugodi ženi,
734pa je razdijeljen. I žena neudana i djevica brine se za Gospodnje, da bude sveta i tijelom i duhom; a udana se brine za svjetovno, kako da ugodi mužu.
735Ovo pak govorim vama na korist, ne da vam postavim zamku, nego da primjerno i nesmetano budete privrženi Gospodinu.
736Misli li tko da je nepriličan prema svojoj djevici kad je preživotan i s njome mora biti, neka čini što je nakanio, ne griješi: neka se uzmu.
737Tko je pak nepokolebljivo stalan u srcu te nema potrebe, a u vlasti mu je volja pa to odluči u svom srcu - čuvati svoju djevicu - dobro čini.
738Tako, tko se oženi svojom djevicom, dobro čini, a tko se ne oženi, bolje čini.
739Žena je vezana dokle živi muž njezin. Umre li muž, slobodna je: neka se uda za koga hoće, samo u Gospodinu.
740Bit će ipak blaženija ostane li onako, po mojem savjetu. A mislim da i ja imam Duha Božjega.
81U pogledu mesa žrtvovana idolima, znamo, svi posjedujemo znanje. Ali znanje nadima, a ljubav izgrađuje.
82Ako tko misli da što zna, još ne zna kako treba znati.
83A ljubi li tko Boga, Bog ga poznaje.
84Dakle, u pogledu blagovanja mesa žrtvovana idolima, znamo: nema idola na svijetu i nema Boga do Jednoga.
85Jer sve kad bi i bilo nazovibogova ili na nebu ili na zemlji - kao što ima mnogo "bogova" i mnogo "gospodara"! -
86nama je jedan Bog, Otac, od koga je sve, a mi za njega; i jedan Gospodin, Isus Krist, po kome je sve, i mi po njemu.
87Ali nemaju svi toga znanja. Neki, navikli na idole, još jedu meso kao idolima žrtvovano i njihova se savjest kalja jer je nejaka.
88A k Bogu nas ne privodi jelo. Niti što gubimo ako ne jedemo; niti što dobivamo ako jedemo.
89A pazite da ne bi možda ta vaša sloboda bila spoticaj nejakima.
810Jer vidi li tko tebe koji imaš znanje za stolom u hramu idolskomu, neće li se njegova savjest, jer je nejaka, "izgraditi" da jede žrtvovano idolima?
811I s tvoga znanja propada nejaki, brat za kojega je Krist umro.
812Tako griješeći protiv braće i ranjavajući njihovu nejaku savjest, protiv Krista griješite.
813Zato ako jelo sablažnjava brata moga, ne, neću jesti mesa dovijeka da brata svoga ne sablaznim.
91Nisam li ja slobodan? Nisam li apostol? Nisam li vidio Isusa, Gospodina našega? Niste li vi djelo moje u Gospodinu?
92Ako drugima nisam apostol, vama svakako jesam. Ta vi ste pečat mojega apostolstva u Gospodinu.
93Moj odgovor mojim tužiteljima jest ovo:
94Zar nemamo prava jesti i piti?
95Zar nemamo prava ženu vjernicu voditi sa sobom kao i drugi apostoli i braća Gospodnja i Kefa?
96Ili samo ja i Barnaba nemamo prava ne raditi?
97Tko ikada vojuje o svojem trošku? Tko sadi vinograd pa roda njegova ne jede? Ili tko pase stado pa od mlijeka stada ne jede?
98Zar to govorim po ljudsku? Ne kaže li to i Zakon?
99Jer u Mojsijevu zakonu piše: Ne zavezuj usta volu koji vrši! Zar je Bogu do volova?
910Ne govori li on baš radi nas? Doista, radi nas je napisano, jer tko ore, u nadi treba da ore; i tko vrši, u nadi da će dobiti dio.
911Ako smo mi vama sijali dobra duhovna, veliko li je nešto ako vam požanjemo tjelesna?
912Ako drugi sudjeluju u vašim dobrima, zašto ne bismo mi mogli još većma. Ali nismo se poslužili tim pravom, nego sve teglimo da ne bismo postavili kakvu zapreku evanđelju Kristovu?
913Ne znate li: koji obavljaju svetinje, od svetišta se hrane; i koji žrtveniku služe, sa žrtvenikom dijele?
914Tako je i Gospodin onima koji evanđelje navješćuju odredio od evanđelja živjeti.
915No ja se ničim od toga nisam poslužio. A i ne napisah toga da bi se tako postupilo prema meni. Radije umrijeti, nego... Te mi slave nitko neće oduzeti!
916Jer što navješćujem evanđelje, nije mi na hvalu, ta dužnost mi je. Doista, jao meni ako evanđelja ne navješćujem.
917Jer ako to činim iz vlastite pobude, ide me plaća; ako li ne iz vlastite pobude - služba je to koja mi je povjerena.
918Koja mi je dakle plaća? Da propovijedajući pružam evanđelje besplatno ne služeći se svojim pravom u evanđelju.
919Jer premda slobodan od sviju, sam sebe svima učinih slugom da ih što više steknem.
920Bijah Židovima Židov da Židove steknem; onima pod Zakonom, kao da sam pod Zakonom - premda ja nisam pod Zakonom - da one pod Zakonom steknem;
921onima bez Zakona, kao da sam bez zakona - premda nisam bez Božjega zakona, nego u Kristovu zakonu - da steknem one bez Zakona;
922bijah nejakima nejak da nejake steknem. Svima bijah sve da pošto-poto neke spasim.
923A sve činim poradi evanđelja da bih i ja bio suzajedničar u njemu.
924Ne znate li: trkači u trkalištu svi doduše trče, ali jedan prima nagradu? Tako trčite da dobijete.
925Svaki natjecatelj sve moguće izdržava; oni da dobiju raspadljiv vijenac, mi neraspadljiv.
926Ja dakle tako trčim - ne kao besciljno, tako udaram šakom - ne kao da mlatim vjetar,
927nego krotim svoje tijelo i zarobljavam da sam ne budem isključen pošto sam drugima propovijedao.
101Jer ne bih, braćo, htio da budete u neznanju: oci naši svi bijahu pod oblakom, i svi prijeđoše kroz more,
102i svi su se na Mojsija krstili u oblaku i u moru,
103i svi su isto duhovno jelo jeli,
104i svi su isto duhovno piće pili. A pili su iz duhovne stijene koja ih je pratila; stijena bijaše Krist.
105Ali većina njih nije bila po volji Bogu: ta poubijani su po pustinji.
106To bijahu pralikovi naši: da ne žudimo za zlima kao što su žudjeli oni.
107I ne budite idolopoklonici kao neki od njih, kako je pisano: Posjeda narod da jede i pije pa ustadoše da igraju.
108I ne podajimo se bludu kao što se neki od njih bludu podaše i padoše u jednom danu dvadeset i tri tisuće.
109I ne iskušavajmo Gospodina kao što su ga neki od njih iskušavali te od zmija izginuli.
1010I ne mrmljajte kao što neki od njih mrmljahu te izgiboše od Zatornika.
1011Sve se to, kao pralik, događalo njima, a napisano je za upozorenje nama, koje su zapala posljednja vremena.
1012Tko dakle misli da stoji, neka pazi da ne padne.
1013Nije vas zahvatila druga kušnja osim ljudske. Ta vjeran je Bog: neće pustiti da budete kušani preko svojih sila, nego će s kušnjom dati i ishod da možete izdržati.
1014Zato, ljubljeni moji, bježite od idolopoklonstva.
1015Kao razumnima velim: sudite sami što govorim.
1016Čaša blagoslovna koju blagoslivljamo nije li zajedništvo krvi Kristove? Kruh koji lomimo nije li zajedništvo tijela Kristova?
1017Budući da je jedan kruh, jedno smo tijelo mi mnogi; ta svi smo dionici jednoga kruha.
1018Gledajte Izraela po tijelu! Koji blaguju žrtve nisu li zajedničari žrtvenika?
1019Što dakle hoću reći? Idolska žrtva da je nešto? Ili idol da je nešto?
1020Naprotiv, da pogani vrazima žrtvuju, ne Bogu. A neću da budete zajedničari vražji.
1021Ne možete piti čašu Gospodnju i čašu vražju. Ne možete biti sudionici stola Gospodnjega i stola vražjega.
1022Ili da izazivamo ljubomor Gospodnji? Zar smo jači od njega?
1023"Sve je slobodno!" Ali - sve ne koristi. "Sve je dopušteno!" Ali - sve ne saziđuje.
1024Nitko neka ne traži svoje, nego dobro drugoga.
1025Sve što se prodaje na tržnici, jedite ništa ne ispitujući poradi savjesti.
1026Ta Gospodnja je zemlja i sve na njoj!
1027Pozove li vas koji nevjernik i želite se odazvati, jedite što vam se ponudi ništa ne ispitujući poradi savjesti.
1028Ako vam tko reče: "To je žrtvovano", ne jedite poradi onoga koji vas je upozorio, i savjesti.
1029Savjesti mislim, ne svoje, nego onoga drugoga. Ta zašto da moju slobodu druga savjest sudi?
1030Ako sa zahvalom sudjelujem, zašto da me grde zbog onoga za što zahvaljujem?
1031Dakle, ili jeli, ili pili, ili drugo što činili, sve na slavu Božju činite.
1032Ne budite na sablazan ni Židovima, ni Grcima, ni Crkvi Božjoj,
1033kao što i ja svima u svemu ugađam ne tražeći svoju korist, nego što koristi mnogima na spasenje.
111Nasljedovatelji moji budite, kao što sam i ja Kristov.
112Hvalim vas što me se u svemu sjećate i držite se predaja kako vam predadoh.
113Ali htio bih da znate: svakomu je mužu glava Krist, glava ženi muž, a glava Kristu Bog.
114Svaki muž koji se moli ili prorokuje pokrivene glave sramoti glavu svoju.
115Svaka pak žena koja se moli ili prorokuje gologlava sramoti glavu svoju. Ta to je isto kao da je obrijana.
116Jer ako se žena ne pokriva, neka se šiša; ako li je pak ružno ženi šišati se ili brijati, neka se pokrije.
117A muž ne mora pokrivati glave, ta slika je i slava Božja; a žena je slava muževa.
118Jer nije muž od žene, nego žena od muža.
119I nije stvoren muž radi žene, nego žena radi muža.
1110Zato žena treba da ima "vlast" na glavi poradi anđela.
1111Ipak, u Gospodinu - ni žena bez muža, ni muž bez žene!
1112Jer kao što je žena od muža, tako je i muž po ženi; a sve je od Boga.
1113Sami sudite dolikuje li da se žena gologlava Bogu moli?
1114Ne uči li nas i sama narav da je mužu sramota ako goji kosu?
1115A ženi je dika ako je goji jer kosa joj je dana mjesto prijevjesa.
1116Ako je kome do prepirke, takva običaja mi nemamo, a ni Crkve Božje.
1117Kad već dajem ta upozorenja, ne mogu pohvaliti što se ne sastajete na bolje, nego na gore.
1118Ponajprije čujem, djelomično i vjerujem: kad se okupite na Sastanak, da su među vama razdori.
1119Treba doista da i podjela bude među vama da se očituju prokušani među vama.
1120Kad se dakle tako zajedno sastajete, to nije blagovanje Gospodnje večere:
1121ta svatko se pri blagovanju prihvati svoje večere te jedan gladuje, a drugi se opija.
1122Zar nemate kuća da jedete i pijete? Ili Crkvu Božju prezirete i postiđujete one koji nemaju? Što da vam kažem? Da vas pohvalim? U tom vas ne hvalim.
1123Doista, ja od Gospodina primih što vama predadoh: Gospodin Isus one noći kad bijaše predan uze kruh,
1124zahvalivši razlomi i reče: "Ovo je tijelo moje - za vas. Ovo činite meni na spomen."
1125Tako i čašu po večeri govoreći: "Ova čaša novi je Savez u mojoj krvi. Ovo činite kad god pijete, meni na spomen."
1126Doista, kad god jedete ovaj kruh i pijete čašu, smrt Gospodnju navješćujete dok on ne dođe.
1127Stoga, tko god jede kruh ili pije čašu Gospodnju nedostojno, bit će krivac tijela i krvi Gospodnje.
1128Neka se dakle svatko ispita pa tada od kruha jede i iz čaše pije.
1129Jer tko jede i pije, sud sebi jede i pije ako ne razlikuje Tijela.
1130Zato su među vama mnogi nejaki i nemoćni, i spavaju mnogi.
1131Jer kad bismo sami sebe sudili, ne bismo bili suđeni.
1132A kad nas sudi Gospodin, odgaja nas da ne budemo sa svijetom osuđeni.
1133Zato, braćo moja, kad se sastajete na blagovanje, pričekajte jedni druge.
1134Je li tko gladan, kod kuće neka jede da se ne sastajete na osudu. Drugo ću urediti kada dođem.
121O darima Duha ne bih, braćo, htio da budete u neznanju.
122Znate kako ste se dok bijaste pogani, zavedeni, zanosili nijemim idolima.
123Zato vam obznanjujem: nitko tko u Duhu Božjem govori ne kaže: "Prokletstvo Isusu". I nitko ne može reći: "Gospodin Isus" osim u Duhu Svetom.
124Različiti su dari, a isti Duh;
125i različite službe, a isti Gospodin;
126i različita djelovanja, a isti Bog koji čini sve u svima.
127A svakomu se daje očitovanje Duha na korist.
128Doista, jednomu se po Duhu daje riječ mudrosti, drugomu riječ spoznanja po tom istom Duhu;
129drugomu vjera u tom istom Duhu, drugomu dari liječenja u tom jednom Duhu;
1210drugomu čudotvorstva, drugomu prorokovanje, drugomu razlučivanje duhova, drugomu različiti jezici, drugomu tumačenje jezika.
1211A sve to djeluje jedan te isti Duh dijeleći svakomu napose kako hoće.
1212Doista, kao što je tijelo jedno te ima mnogo udova, a svi udovi tijela iako mnogi, jedno su tijelo - tako i Krist.
1213Ta u jednom Duhu svi smo u jedno tijelo kršteni, bilo Židovi, bilo Grci, bilo robovi, bilo slobodni. I svi smo jednim Duhom napojeni.
1214Ta ni tijelo nije jedan ud, nego mnogi.
1215Rekne li noga: "Nisam ruka, nisam od tijela", zar zbog toga nije od tijela?
1216I rekne li uho: "Nisam oko, nisam od tijela", zar zbog toga nije od tijela?
1217Kad bi sve tijelo bilo oko, gdje bi bio sluh? Kad bi sve bilo sluh, gdje bi bio njuh?
1218A ovako, Bog je rasporedio udove, svaki od njih u tijelu, kako je htio.
1219Kad bi svi bili jedan ud, gdje bio bilo tijelo?
1220A ovako, mnogi udovi - jedno tijelo!
1221Ne može oko reći ruci: "Ne trebam te", ili pak glava nogama: "Ne trebam vas."
1222Naprotiv, mnogo su potrebniji udovi tijela koji izgledaju slabiji.
1223A udove koje smatramo nečasnijima, okružujemo većom čašću. I s nepristojnima se pristojnije postupa,
1224a pristojni toga ne trebaju. Nego, Bog je tako sastavio tijelo da je posljednjem udu dao izobilniju čast
1225da ne bude razdora u tijelu, nego da se udovi jednako brinu jedni za druge.
1226I ako trpi jedan ud, trpe zajedno svi udovi; ako li se slavi jedan ud, raduju se zajedno svi udovi.
1227A vi ste tijelo Kristovo i, pojedinačno, udovi.
1228I neke postavi Bog u Crkvi: prvo za apostole, drugo za proroke, treće za učitelje; onda čudesa, onda dari liječenja; zbrinjavanja, upravljanja, razni jezici.
1229Zar su svi apostoli? Zar svi proroci? Zar svi učitelji? Zar svi čudotvorci?
1230Zar svi imaju dare liječenja? Zar svi govore jezike? Zar svi tumače?
1231Čeznite za višim darima! A evo vam puta najizvrsnijega!
131Kad bih sve jezike ljudske govorio i anđeoske, a ljubavi ne bih imao, bio bih mjed što ječi ili cimbal što zveči.
132Kad bih imao dar prorokovanja i znao sva otajstva i sve spoznanje; i kad bih imao svu vjeru da bih i gore premještao, a ljubavi ne bih imao - ništa sam!
133I kad bih razdao sav svoj imutak i kad bih predao tijelo svoje da se sažeže, a ljubavi ne bih imao - ništa mi ne bi koristilo.
134Ljubav je velikodušna, dobrostiva je ljubav, ne zavidi, ljubav se ne hvasta, ne nadima se;
135nije nepristojna, ne traži svoje, nije razdražljiva, ne pamti zlo;
136ne raduje se nepravdi, a raduje se istini;
137sve pokriva, sve vjeruje, svemu se nada, sve podnosi.
138Ljubav nikad ne prestaje. Prorokovanja? Uminut će. Jezici? Umuknut će. Spoznanje? Uminut će.
139Jer djelomično je naše spoznanje, i djelomično prorokovanje.
1310A kada dođe ono savršeno, uminut će ovo djelomično.
1311Kad bijah nejače, govorah kao nejače, mišljah kao nejače, rasuđivah kao nejače. A kad postadoh zreo čovjek, odbacih ono nejačko.
1312Doista, sada gledamo kroza zrcalo, u zagonetki, a tada - licem u lice! Sada spoznajem djelomično, a tada ću spoznati savršeno, kao što sam i spoznat!
1313A sada: ostaju vjera, ufanje i ljubav - to troje - ali najveća je među njima ljubav.
141Težite za ljubavlju, čeznite za darima Duha, a najvećma da prorokujete.
142Jer tko govori drugim jezikom, ne govori ljudima nego Bogu: nitko ga ne razumije jer Duhom govori stvari tajanstvene.
143Tko pak prorokuje, ljudima govori: izgrađuje, hrabri, tješi.
144Tko govori drugim jezikom, sam sebe izgrađuje, a tko prorokuje, Crkvu izgrađuje.
145A htio bih da vi svi govorite drugim jezicima, ali većma da prorokujete. Jer veći je tko prorokuje, negoli tko govori drugim jezicima, osim ako protumači Crkvi radi izgrađivanja.
146A sada, braćo, kad bih došao k vama govoreći drugim jezicima, što bi vam koristilo kad vam ne bih priopćio bilo otkrivenje, bilo spoznanje, bilo proroštvo, bilo nauk?
147Ako neživa glazbala, svirala ili citra, ne daju razgovijetna glasa, kako će se razabrati što se to izvodi na svirali ili citri?
148Ili ako trublja daje nejasan glas, tko će se spremiti na boj?
149Tako i vi, ako jezikom ne budete jasno zborili, kako će se razabrati što se govori? Govorit ćete u vjetar.
1410Toliko, recimo, ima na svijetu vrsta glasova i - nijedan bez značenja.
1411Ako dakle ne znam značenja glasa, bit ću sugovorniku tuđinac, a sugovornik tuđinac meni.
1412Tako i vi, budući da čeznete za darima Duha, nastojte njima obilovati radi izgrađivanja Crkve.
1413Stoga tko govori drugim jezikom, neka se moli da može protumačiti.
1414Jer ako se drugim jezikom molim, moj se duh moli, ali um je moj neplodan.
1415Što dakle? Molit ću se duhom, molit ću se i umom; pjevat ću hvalospjeve duhom, ali pjevat ću ih i umom.
1416Jer ako Boga blagoslivljaš duhom, kako će neupućen reći "Amen" na tvoju zahvalnicu? Ne zna što govoriš.
1417Ti doduše lijepo zahvaljuješ, ali se drugi ne izgrađuje.
1418Hvala Bogu, ja govorim drugim jezicima većma nego svi vi.
1419Ali draže mi je u Crkvi reći pet riječi po svojoj pameti, da i druge poučim, negoli deset tisuća riječi drugim jezikom.
1420Braćo, ne budite djeca pameću, nego nejačad pakošću, a zreli pameću!
1421U Zakonu je pisano: Drugim jezicima i drugim usnama govorit ću ovomu narodu pa me ni tako neće poslušati, govori Gospodin.
1422Tako drugi jezici nisu znak vjernicima, nego nevjernicima; a prorokovanje vjernicima, ne nevjernicima.
1423Ako se dakle skupi sva Crkva zajedno i svi govore drugim jezicima, a uđu neupućeni ili nevjernici, neće li reći da mahnitate?
1424Ako pak svi prorokuju, a uđe koji nevjernik ili neupućen, sve ga prekorava, sve ga osuđuje.
1425Tajne se njegova srca očituju te će pasti ničice i pokloniti se Bogu priznajući: Zaista, Bog je u vama.
1426Što dakle braćo? Kad se skupite te poneki ima hvalospjev, poneki ima nauk, ima otkrivenje, ima jezik, ima tumačenje - sve neka bude radi izgrađivanja.
1427Ako tko govori drugim jezikom - dvojica, najviše trojica, i to jedan za drugim - jedan neka tumači;
1428ako pak ne bi bilo tumača, neka šuti u Crkvi, neka govori sam sebi i Bogu.
1429Od proroka pak neka govore dvojica ili trojica, drugi neka rasuđuju.
1430Ali ako drugomu uza nj bude što objavljeno, prvi neka šuti.
1431A možete jedan po jedan svi prorokovati da svi budu poučeni i svi ohrabreni.
1432Proročki su duhovi prorocima podložni
1433jer Bog nije Bog nesklada, nego Bog mira. Kao u svim Crkvama svetih, žene na Sastancima neka šute.
1434Nije im dopušteno govoriti, nego neka budu podložne, kako i Zakon govori.
1435Žele li što saznati, neka kod kuće pitaju svoje muževe jer ružno je da žena govori na Sastanku.
1436Ili zar je riječ Božja od vas proizašla, zar je samo k vama došla?
1437Smatra li tko da je prorok ili duhom obdaren, neka zna: što vam pišem, Gospodnja je zapovijed.
1438Tko to ne prizna, ne priznaje se.
1439Zato, braćo moja, težite prorokovati i ne priječite da se govori drugim jezicima!
1440A sve neka bude dostojno i uredno.
151Dozivljem vam, braćo, u pamet evanđelje koje vam navijestih, koje primiste, u kome stojite,
152po kojem se spasavate, ako držite što sam vam navijestio; osim ako uzalud povjerovaste.
153Doista, predadoh vam ponajprije što i primih: Krist umrije za grijehe naše po Pismima;
154bi pokopan i uskrišen treći dan po Pismima;
155ukaza se Kefi, zatim dvanaestorici.
156Potom se ukaza braći, kojih bijaše više od pet stotina zajedno; većina ih još i sada živi, a neki usnuše.
157Zatim se ukaza Jakovu, onda svim apostolima.
158Najposlije, kao nedonoščetu, ukaza se i meni.
159Da, ja sam najmanji među apostolima i nisam dostojan zvati se apostolom jer sam progonio Crkvu Božju.
1510Ali milošću Božjom jesam što jesam i njegova milost prema meni ne bijaše zaludna; štoviše, trudio sam se više nego svi oni - ali ne ja, nego milost Božja sa mnom.
1511Ili dakle ja ili oni: tako propovijedamo, tako vjerujete.
1512No ako se propovijeda da je Krist od mrtvih uskrsnuo, kako neki među vama govore da nema uskrsnuća mrtvih?
1513Ako nema uskrsnuća mrtvih, ni Krist nije uskrsnuo.
1514Ako pak Krist nije uskrsnuo, uzalud je doista propovijedanje naše, uzalud i vjera vaša.
1515Zatekli bismo se i kao lažni svjedoci Božji što posvjedočismo protiv Boga: da je uskrisio Krista, kojega nije uskrisio, ako doista mrtvi ne uskršavaju.
1516Jer ako mrtvi ne uskršavaju, ni Krist nije uskrsnuo.
1517A ako Krist nije uskrsnuo, uzaludna je vjera vaša, još ste u grijesima.
1518Onda i oni koji usnuše u Kristu, propadoše.
1519Ako se samo u ovom životu u Krista ufamo, najbjedniji smo od svih ljudi.
1520Ali sada: Krist uskrsnu od mrtvih, prvina usnulih!
1521Doista po čovjeku smrt, po Čovjeku i uskrsnuće od mrtvih!
1522Jer kao što u Adamu svi umiru, tako će i u Kristu svi biti oživljeni.
1523Ali svatko u svom redu: prvina Krist, a zatim koji su Kristovi, o njegovu Dolasku;
1524potom - svršetak, kad preda kraljevstvo Bogu i Ocu, pošto obeskrijepi svako Vrhovništvo, svaku Vlast i Silu.
1525Doista, on treba da kraljuje dok ne podloži sve neprijatelje pod noge svoje.
1526Kao posljednji neprijatelj bit će obeskrijepljena Smrt
1527jer sve podloži nogama njegovim. A kad veli: Sve je podloženo, jasno - sve osim Onoga koji mu je sve podložio.
1528I kad mu sve bude podloženo, tada će se i on sam, Sin, podložiti Onomu koji je njemu sve podložio da Bog bude sve u svemu.
1529Što onda čine oni koji se krste za mrtve? Ako mrtvi uopće ne uskršavaju, što se krste za njih?
1530Što se onda i mi svaki čas izlažemo pogiblima?
1531Dan za danom umirem, tako mi slave vaše, braćo, koju imam u Kristu Isusu, Gospodinu našem!
1532Ako sam se po ljudsku borio sa zvijerima u Efezu, kakva mi korist? Ako mrtvi ne uskršavaju, jedimo i pijmo jer sutra nam je umrijeti.
1533Ne varajte se: "Zli razgovori kvare dobre običaje."
1534Otrijeznite se kako valja i ne griješite jer neki, na sramotu vam kažem, ne znaju za Boga.
1535Ali reći će netko: Kako uskršavaju mrtvi? I s kakvim li će tijelom doći?
1536Bezumniče! Što siješ, ne oživljuje ako ne umre.
1537I što siješ, ne siješ tijelo buduće, već golo zrno, pšenice - recimo - ili čega drugoga.
1538A Bog mu daje tijelo kakvo hoće, i to svakom sjemenu svoje tijelo.
1539Nije svako tijelo isto tijelo; drugo je tijelo čovječje, drugo tijelo stoke, drugo tijelo ptičje, a drugo riblje.
1540Ima tjelesa nebeskih i tjelesa zemaljskih, ali drugi je sjaj nebeskih, a drugi zemaljskih.
1541Drugi je sjaj sunca, drugi sjaj mjeseca i drugi sjaj zvijezda; jer zvijezda se od zvijezde razlikuje u sjaju.
1542Tako i uskrsnuće mrtvih: sije se u raspadljivosti, uskršava u neraspadljivosti;
1543sije se u sramoti, uskršava u slavi; sije se u slabosti, uskršava u snazi;
1544sije se tijelo naravno, uskršava tijelo duhovno. Ako ima tijelo naravno, ima i duhovno.
1545Tako je i pisano: Prvi čovjek, Adam, postade živa duša, posljednji Adam - duh životvorni.
1546Ali ne bi najprije duhovno, nego naravno pa onda duhovno.
1547Prvi je čovjek od zemlje, zemljan; drugi čovjek - s neba.
1548Kakav je zemljani takvi su i zemljani, a kakav je nebeski takvi su i nebeski.
1549I kao što smo nosili sliku zemljanoga, nosit ćemo i sliku nebeskoga.
1550A ovo, braćo, tvrdim: tijelo i krv ne mogu baštiniti kraljevstva Božjega i raspadljivost ne baštini neraspadljivosti.
1551Evo otajstvo vam kazujem: svi doduše nećemo usnuti, ali svi ćemo se izmijeniti.
1552Odjednom, u tren oka, na posljednju trublju - jer zatrubit će - i mrtvi će uskrsnuti neraspadljivi i mi ćemo se izmijeniti.
1553Jer ovo raspadljivo treba da se obuče u neraspadljivost i ovo smrtno da se obuče u besmrtnost.
1554A kad se ovo raspadljivo obuče u neraspadljivost i ovo smrtno obuče u besmrtnost, tada će se obistiniti riječ napisana: Pobjeda iskapi smrt.
1555Gdje je, smrti, pobjeda tvoja? Gdje je, smrti, žalac tvoj?
1556Žalac je smrti grijeh, snaga je grijeha Zakon.
1557A hvala Bogu koji nam daje pobjedu po Gospodinu našem Isusu Kristu!
1558Tako, braćo moja ljubljena, budite postojani, nepokolebljivi, i obilujte svagda u djelu Gospodnjem znajući da trud vaš nije neplodan u Gospodinu.
161U pogledu sabiranja za svete, i vi činite kako odredih crkvama galacijskim.
162Svakoga prvog dana u tjednu neka svaki od vas kod sebe na stranu stavlja i skuplja što uzmogne da se ne sabire istom kada dođem.
163A kada dođem, poslat ću s preporučnicom one koje odaberete da odnesu vašu ljubav u Jeruzalem.
164Bude li vrijedno da i ja pođem, poći će sa mnom.
165A k vama ću doći kad prođem Makedoniju; Makedonijom ću samo proći,
166a kod vas ću se možda zadržati ili čak zimovati da me otpratite kamo god pođem.
167Ne bih vas doista htio tek na prolazu vidjeti jer se nadam neko vrijeme proboraviti kod vas, dopusti li Gospodin.
168U Efezu ću ostati do Pedesetnice
169jer vrata mi se otvoriše velika i uspješna, a protivnika mnogo.
1610Ako dođe Timotej, gledajte da bude kod vas bez bojazni jer radi djelo Gospodnje kao i ja.
1611Neka ga dakle nitko ne prezre. A ispratite ga u miru da dođe k meni jer ga s braćom iščekujem.
1612A što se tiče brata Apolona: mnogo sam ga nagovarao da ode k vama s braćom. I nikako mu ne bijaše s voljom da sada dođe, no doći će kad mu bude zgodno.
1613Bdijte postojani u vjeri, muževni budite, čvrsti.
1614Sve vaše neka bude u ljubavi!
1615Zaklinjem vas, braćo - znate dom Stefanin, da je prvina Ahaje i da se posvetiše posluživanju svetih -
1616da se i vi pokoravate takvima i svakomu tko surađuje i trudi se.
1617Radujem se s dolaska Stefanina i Fortunatova i Ahajikova jer oni nadoknadiše vašu nenazočnost:
1618umiriše duh moj i vaš. Cijenite dakle takve.
1619Pozdravljaju vas crkve azijske. Pozdravljaju vas mnogo u Gospodinu Akvila i Priska zajedno s Crkvom u njihovu domu.
1620Pozdravljaju vas sva braća. Pozdravite jedni druge cjelovom svetim.
1621Pozdrav mojom rukom, Pavlovom.
1622Ako tko ne ljubi Gospodina, neka bude proklet. Marana tha!
1623Milost Gospodina Isusa s vama!
1624Ljubav moja sa svima vama u Kristu Isusu!