Multilingual Scriptures Home » Croatian Bible » Romans
| Croatian Bible | ||
| Chapter # | Verse # | Verse Detail |
| 1 | 1 | Pavao, sluga Krista Isusa, pozvan za apostola, odlučen za evanđelje Božje - |
| 1 | 2 | koje Bog unaprijed obećavaše po svojim prorocima u Pismima svetim |
| 1 | 3 | o Sinu svome, potomku Davidovu po tijelu, |
| 1 | 4 | postavljenu Sinom Božjim, u snazi, po Duhu posvetitelju uskrsnućem od mrtvih, o Isusu Kristu, Gospodinu našemu, |
| 1 | 5 | po komu primismo milost i apostolstvo da na slavu imena njegova k poslušnosti vjere privodimo sve pogane |
| 1 | 6 | među kojima ste i vi pozvanici Isusa Krista: |
| 1 | 7 | svima u Rimu, miljenicima Božjim, pozvanicima, svetima. Milost vam i mir od Boga, Oca našega, i Gospodina Isusa Krista. |
| 1 | 8 | Ponajprije zahvaljujem Bogu mojemu po Isusu Kristu za sve vas: što se vaša vjera navješćuje po svem svijetu. |
| 1 | 9 | Doista, svjedok mi je Bog - komu duhom svojim služim u evanđelju Sina njegova - da vas se |
| 1 | 10 | u svojim molitvama neprekidno spominjem i uvijek molim ne bi li mi se već jednom s voljom Božjom nekako posrećilo doći k vama. |
| 1 | 11 | Jer čeznem vidjeti vas da vam predam nešto dara duhovnoga te se ojačate, zapravo - |
| 1 | 12 | da se zajedno s vama ohrabrim zajedničkom vjerom, vašom i mojom. |
| 1 | 13 | A ne bih htio, braćo, da ne znate: često sam bio nakanio doći k vama - i sve dosad bio spriječen - da i među vama uberem koji plod kao i među drugim narodima. |
| 1 | 14 | Dužnik sam Grcima i barbarima, mudracima i neznalicama. |
| 1 | 15 | Odatle moja nakana da i vama u Rimu navijestim evanđelje. |
| 1 | 16 | Ne stidim se, uistinu, evanđelja: ono je snaga Božja na spasenje svakomu tko vjeruje - Židovu najprije, pa Grku. |
| 1 | 17 | Jer pravednost se Božja od vjere k vjeri u njemu otkriva kao što je pisano: Pravednik će od vjere živjeti. |
| 1 | 18 | Otkriva se doista s neba gnjev Božji na svaku bezbožnost i nepravednost ljudi koji istinu sputavaju nepravednošću. |
| 1 | 19 | Jer što se o Bogu može spoznati, očito im je: Bog im očitova. |
| 1 | 20 | Uistinu, ono nevidljivo njegovo, vječna njegova moć i božanstvo, onamo od stvaranja svijeta, umom se po djelima razabire tako da nemaju isprike. |
| 1 | 21 | Jer premda upoznaše Boga, ne iskazaše mu kao Bogu ni slavu ni zahvalnost, nego ishlapiše u mozganjima svojim te se pomrači bezumno srce njihovo. |
| 1 | 22 | Gradeći se mudrima, poludješe i |
| 1 | 23 | zamijeniše slavu neraspadljivog Boga likom, obličjem raspadljiva čovjeka, i ptica, i četveronožaca, i gmazova. |
| 1 | 24 | Zato ih je Bog po pohotama srdaca njihovih predao nečistoći te sami obeščašćuju svoja tijela, |
| 1 | 25 | oni što su Istinu - Boga zamijenili lažju, častili i štovali stvorenje umjesto Stvoritelja, koji je blagoslovljen u vjekove. Amen. |
| 1 | 26 | Stoga ih je Bog predao sramotnim strastima: njihove žene zamijeniše naravno općenje protunaravnim, |
| 1 | 27 | a tako su i muškarci napustili naravno općenje sa ženom i raspalili se pohotom jedni za drugima te muškarci s muškarcima sramotno čine i sami na sebi primaju zasluženu plaću svoga zastranjenja. |
| 1 | 28 | I kako nisu smatrali vrijednim držati se spoznaje Boga, predade ih Bog nevaljanu umu te čine što ne dolikuje, |
| 1 | 29 | puni svake nepravde, pakosti, lakomosti, zloće; puni zavisti, ubojstva, svađe, prijevare, zlonamjernosti; došaptavači, |
| 1 | 30 | klevetnici, mrzitelji Boga, drznici, oholice, preuzetnici, izmišljači zala, roditeljima neposlušni, |
| 1 | 31 | nerazumni, nevjerni, bešćutni, nemilosrdni. |
| 1 | 32 | Znaju za odredbu Božju - da smrt zaslužuju koji takvo što čine - a oni ne samo da to čine nego i povlađuju onima koji čine. |
| 2 | 1 | Zato nemaš isprike, čovječe koji sudiš, tko god ti bio. Jer time što drugoga sudiš, sebe osuđuješ: ta to isto činiš ti što sudiš. |
| 2 | 2 | Znamo pak: Bog po istini sudi one koji takvo što čine. |
| 2 | 3 | Misliš li da ćeš izbjeći sudu Božjemu, ti čovječe što sudiš one koji takvo što čine, a sam to isto činiš? |
| 2 | 4 | Ili prezireš bogatstvo dobrote, strpljivosti i velikodušnosti njegove ne shvaćajući da te dobrota Božja k obraćenju privodi? |
| 2 | 5 | Tvrdokornošću svojom i srcem koje neće obraćenja zgrćeš na se gnjev za Dan gnjeva i objavljenja pravedna suda Boga |
| 2 | 6 | koji će uzvratiti svakom po djelima: |
| 2 | 7 | onima koji postojanošću u dobrim djelima ištu slavu, čast i neraspadljivost - život vječni; |
| 2 | 8 | buntovnicima pak i nepokornima istini, a pokornima nepravdi - gnjev i srdžba! |
| 2 | 9 | Nevolja i tjeskoba na svaku dušu čovječju koja čini zlo, na Židova najprije, pa na Grka; |
| 2 | 10 | a slava, čast i mir svakomu koji čini dobro, Židovu najprije, pa Grku! |
| 2 | 11 | Ta u Boga nema pristranosti. |
| 2 | 12 | Uistinu koji bez Zakona sagriješiše, bez Zakona će i propasti; i koji pod Zakonom sagriješiše, po Zakonu će biti suđeni. |
| 2 | 13 | Ne, pred Bogom nisu pravedni slušatelji Zakona, nego - izvršitelji će Zakona biti opravdani. |
| 2 | 14 | Ta kad se god pogani, koji nemaju Zakona, po naravi drže Zakona, i nemajući Zakona, oni su sami sebi Zakon: |
| 2 | 15 | pokazuju da je ono što Zakon nalaže upisano u srcima njihovim. O tom svjedoči i njihova savjest, a i prosuđivanja kojima se među sobom optužuju ili brane. |
| 2 | 16 | To će se očitovati na Dan u koji će, po mojem evanđelju, Bog po Isusu Kristu suditi ono što je skriveno u ljudima. |
| 2 | 17 | Ako pak ti koji se Židovom nazivaš, koji mirno počivaš na Zakonu i dičiš se Bogom, |
| 2 | 18 | koji poznaješ Volju i iz Zakona poučen razlučuješ što je bolje |
| 2 | 19 | te si uvjeren da si vođa slijepih, svjetlo onih u tami, |
| 2 | 20 | odgojitelj nerazumnih, učitelj nejačadi jer u Zakonu imaš oličenje znanja i istine; |
| 2 | 21 | ti, dakle, koji drugoga učiš, sam sebe ne učiš! Ti koji propovijedaš da se ne krade, kradeš! |
| 2 | 22 | Ti koji zabranjuješ preljub, preljub počinjaš! Ti komu su odvratni kumiri, pljačkaš hramove! |
| 2 | 23 | Ti koji se Zakonom dičiš, kršenjem toga Zakona Boga obeščašćuješ! |
| 2 | 24 | Doista, kako je pisano, ime se Božje zbog vas huli među narodima. |
| 2 | 25 | Da, obrezanje koristi ako vršiš Zakon; ako pak kršiš Zakon, obrezanje tvoje postalo je neobrezanje. |
| 2 | 26 | Ako dakle neobrezani opslužuje propise Zakona, neće li se njegovo neobrezanje smatrati obrezanjem? |
| 2 | 27 | I onaj koji je podrijetlom neobrezanik, a ispunja Zakon, sudit će tebi koji si, uza sve slovo i obrezanje, prijestupnik Zakona. |
| 2 | 28 | Ta nije Židov tko je Židov naizvana i nije obrezanje ono izvana, |
| 2 | 29 | na tijelu, nego pravi je Židov u nutrini i pravo je obrezanje u srcu, po duhu, ne po slovu. Pohvala mu nije od ljudi, nego od Boga. |
| 3 | 1 | Koja je dakle prednost Židova? Ili kakva korist od obrezanja? |
| 3 | 2 | Velika u svakom pogledu. Ponajprije: povjerena su im obećanja Božja. |
| 3 | 3 | Da, a što ako su se neki iznevjerili? Neće li njihova nevjernost obeskrijepiti vjernost Božju? |
| 3 | 4 | Nipošto! Nego neka Bog bude istinit, a svaki čovjek lažac, kao što je pisano: Da pravedan budeš po obećanjima svojim i pobijediš kada te sudili budu. |
| 3 | 5 | Ako pak naša nepravednost ističe Božju pravednost, što ćemo na to reći? Nije li onda - po ljudsku govorim - nepravedan Bog koji daje maha gnjevu? |
| 3 | 6 | Nipošto! Ta kako će inače Bog suditi svijet? |
| 3 | 7 | Ako je, doista, istina Božja po mojoj lažljivosti obilno zasjala njemu na slavu, zašto da ja još budem suđen kao grešnik? |
| 3 | 8 | I zar da ne "činimo zlo da dođe dobro", kako nas kleveću i kako neki kažu da govorimo? Sud ih pravedni čeka! |
| 3 | 9 | Što dakle? Imamo li prednost? Ne baš! Jer upravo optužismo sve, i Židove i Grke, da su pod grijehom, |
| 3 | 10 | kao što je pisano: Nema pravedna ni jednoga, |
| 3 | 11 | nema razumna, nema ga tko bi Boga tražio. |
| 3 | 12 | Svi skrenuše, svi se zajedno pokvariše, nitko da čini dobro - nijednoga nema. |
| 3 | 13 | Grob otvoren grlo je njihovo, jezikom lažno laskaju, pod usnama im je otrov ljutičin, |
| 3 | 14 | usta im puna kletve i grkosti; |
| 3 | 15 | noge im hitre da krv proliju, |
| 3 | 16 | razvaline i nevolja na njinim su putima, |
| 3 | 17 | put mira oni ne poznaju, |
| 3 | 18 | straha Božjega nemaju pred očima. |
| 3 | 19 | A znamo: što god Zakon veli, govori onima pod Zakonom, da svaka usta umuknu i sav svijet bude krivac pred Bogom. |
| 3 | 20 | Zato se po djelima Zakona nitko neće opravdati pred njim. Uistinu, po Zakonu - samo spoznaja grijeha! |
| 3 | 21 | Sada se pak izvan Zakona očitovala pravednost Božja, posvjedočena Zakonom i Prorocima, |
| 3 | 22 | pravednost Božja po vjeri Isusa Krista, prema svima koji vjeruju. Ne, nema razlike! |
| 3 | 23 | Svi su zaista sagriješili i potrebna im je slava Božja; |
| 3 | 24 | opravdani su besplatno, njegovom milošću po otkupljenju u Kristu Isusu. |
| 3 | 25 | Njega je Bog izložio da krvlju svojom bude Pomirilište po vjeri. Htio je tako očitovati svoju pravednost kojom je u svojoj božanskoj strpljivosti propuštao dotadašnje grijehe; |
| 3 | 26 | htio je očitovati svoju pravednost u sadašnje vrijeme - da bude pravedan i da opravdava onoga koji je od vjere Isusove. |
| 3 | 27 | Gdje je dakle hvastanje? Isključeno je. Po kojem zakonu? Po zakonu djela? Ne, nego po zakonu vjere. |
| 3 | 28 | Smatramo zaista da se čovjek opravdava vjerom bez djela Zakona. |
| 3 | 29 | Ili je Bog samo Bog Židova? Nije li i pogana? Da, i pogana. |
| 3 | 30 | Jer jedan je Bog: on će opravdati obrezane zbog vjere i neobrezane po vjeri. |
| 3 | 31 | Obeskrepljujemo li dakle Zakon po vjeri? Nipošto! Naprotiv, Zakon utvrđujemo. |
| 4 | 1 | Što ćemo dakle reći? Što je Abraham, otac naš, našao po tijelu? |
| 4 | 2 | Doista, ako je Abraham po djelima opravdan, ima se čime dičiti - ali ne pred Bogom. |
| 4 | 3 | Ta što veli Pismo? Povjerova Abraham Bogu i uračuna mu se u pravednost. |
| 4 | 4 | Onomu tko radi ne računa se plaća kao milost, nego kao dug. |
| 4 | 5 | Onomu tko ne radi, a vjeruje u Onoga koji opravdava bezbožnika, vjera se uračunava u pravednost, |
| 4 | 6 | kao što i David blaženim proglašuje čovjeka kojemu Bog uračunava pravednost bez djela: |
| 4 | 7 | Blaženi oni kojima je zločin otpušten, kojima je grijeh pokriven! |
| 4 | 8 | Blago čovjeku komu Gospodin ne ubraja krivnju. |
| 4 | 9 | Ide li dakle ovo blaženstvo samo obrezane ili i neobrezane? Ta velimo: Vjera se Abrahamu uračuna u pravednost. |
| 4 | 10 | A kako mu se uračuna? Već obrezanu ili još neobrezanu? Ne obrezanu, nego neobrezanu! |
| 4 | 11 | I znak obrezanja primi kao pečat pravednosti koju je po vjeri zadobio još neobrezan, da bude ocem svih vjernika: neobrezanih - te im se uračuna pravednost - |
| 4 | 12 | i ocem obrezanih, ne onih koji su samo obrezani, nego onih koji uz to idu stopama vjere još neobrezana oca našeg Abrahama. |
| 4 | 13 | Doista, obećanje da će biti baštinik svijeta nije Abrahamu ili njegovu potomstvu dano na temelju nekog zakona, nego na temelju pravednosti vjere. |
| 4 | 14 | Jer ako su baštinici oni iz Zakona, prazna je vjera, jalovo obećanje. |
| 4 | 15 | Ta Zakon rađa gnjev; gdje pak nema Zakona, nema ni prekršaja. |
| 4 | 16 | Zato - zbog vjere da bude po milosti to obećanje zajamčeno svemu potomstvu, ne potomstvu samo po Zakonu, nego i po vjeri Abrahama, koji je otac svih nas - |
| 4 | 17 | kao što je pisano: Ocem mnoštva naroda ja te postavljam - pred Onim komu povjerova, pred Bogom koji oživljuje mrtve i zove da bude ono što nije. |
| 4 | 18 | U nadi protiv svake nade povjerova Abraham da postane ocem naroda mnogih po onom što je rečeno: Toliko će biti tvoje potomstvo. |
| 4 | 19 | Nepokolebljivom vjerom promotri on tijelo svoje već obamrlo - bilo mu je blizu sto godina - i obamrlost krila Sarina. |
| 4 | 20 | Ali pred Božjim obećanjem nije nevjeran dvoumio, nego se vjerom ojačao davši slavu Bogu, |
| 4 | 21 | posve uvjeren da on može učiniti što je obećao. |
| 4 | 22 | Zato mu se i uračuna u pravednost. |
| 4 | 23 | Ali nije samo za nj napisano: Uračuna mu se, |
| 4 | 24 | nego i za nas kojima se ima uračunati, nama što vjerujemo u Onoga koji od mrtvih uskrisi Isusa, Gospodina našega, |
| 4 | 25 | koji je predan za opačine naše i uskrišen radi našeg opravdanja. |
| 5 | 1 | Opravdani dakle vjerom, u miru smo s Bogom po Gospodinu našem Isusu Kristu. |
| 5 | 2 | Po njemu imamo u vjeri i pristup u ovu milost u kojoj stojimo i dičimo se nadom slave Božje. |
| 5 | 3 | I ne samo to! Mi se dičimo i u nevoljama jer znamo: nevolja rađa postojanošću, |
| 5 | 4 | postojanost prokušanošću, prokušanost nadom. |
| 5 | 5 | Nada pak ne postiđuje. Ta ljubav je Božja razlivena u srcima našim po Duhu Svetom koji nam je dan! |
| 5 | 6 | Doista, dok mi još bijasmo nemoćni, Krist je, već u to vrijeme, za nas bezbožnike umro. |
| 5 | 7 | Zbilja, jedva bi tko za pravedna umro; možda bi se za dobra tko i odvažio umrijeti. |
| 5 | 8 | A Bog pokaza ljubav svoju prema nama ovako: dok još bijasmo grešnici, Krist za nas umrije. |
| 5 | 9 | Koliko li ćemo se više sada, pošto smo opravdani krvlju njegovom, spasiti po njemu od srdžbe? |
| 5 | 10 | Doista, ako se s Bogom pomirismo po smrti Sina njegova dok još bijasmo neprijatelji, mnogo ćemo se više, pomireni, spasiti životom njegovim. |
| 5 | 11 | I ne samo to! Dičimo se u Bogu po Gospodinu našemu Isusu Kristu po kojem zadobismo pomirenje. |
| 5 | 12 | Zbog toga, kao što po jednom Čovjeku uđe u svijet grijeh i po grijehu smrt, i time što svi sagriješiše, na sve ljude prijeđe smrt... |
| 5 | 13 | Doista, do Zakona bilo je grijeha u svijetu, ali se grijeh ne ubraja kad nema zakona. |
| 5 | 14 | Da, ali smrt je od Adama do Mojsija doista kraljevala i nad onima koji ne sagriješiše prekršajem sličnim kao Adam, koji je pralik Onoga koji ima doći. |
| 5 | 15 | Ali s darom nije kao s grijehom. Jer ako su grijehom jednoga mnogi umrli, mnogo se obilatije na sve razlila milost Božja, milost darovana u jednom čovjeku, Isusu Kristu. |
| 5 | 16 | I dar - to nije kao kad je ono jedan sagriješio: jer presuda nakon jednoga grijeha posta osudom, a dar nakon mnogih grijeha - opravdanjem. |
| 5 | 17 | Uistinu, ako grijehom jednoga smrt zakraljeva - po jednome, mnogo će više oni koji primaju izobilje milosti i dara pravednosti kraljevati u životu - po Jednome, Isusu Kristu. |
| 5 | 18 | Dakle, grijeh jednoga - svim ljudima na osudu, tako i pravednost Jednoga - svim ljudima na opravdanje, na život! |
| 5 | 19 | Doista, kao što su neposluhom jednoga čovjeka mnogi postali grešnici tako će i posluhom Jednoga mnogi postati pravednici. |
| 5 | 20 | A zakon nadođe da se umnoži grijeh. Ali gdje se umnožio grijeh, nadmoćno izobilova milost: |
| 5 | 21 | kao što grijeh zakraljeva smrću, da tako i milost kraljuje pravednošću za život vječni po Isusu Kristu Gospodinu našemu. |
| 6 | 1 | Što ćemo dakle reći? Da ostanemo u grijehu da milost izobiluje? |
| 6 | 2 | Nipošto! Jednom umrli grijehu, kako da još živimo u njemu? |
| 6 | 3 | Ili zar ne znate: koji smo god kršteni u Krista Isusa, u smrt smo njegovu kršteni. |
| 6 | 4 | Krštenjem smo dakle zajedno s njime ukopani u smrt da kao što Krist slavom Očevom bi uskrišen od mrtvih, i mi tako hodimo u novosti života. |
| 6 | 5 | Ako smo doista s njime srasli po sličnosti smrti njegovoj, očito ćemo srasti i po sličnosti njegovu uskrsnuću. |
| 6 | 6 | Ovo znamo: naš je stari čovjek zajedno s njim raspet da onemoća ovo grešno tijelo te više ne robujemo grijehu. |
| 6 | 7 | Ta tko umre, opravdan je od grijeha. |
| 6 | 8 | Pa ako umrijesmo s Kristom, vjerujemo da ćemo i živjeti zajedno s njime. |
| 6 | 9 | Znamo doista: Krist uskrišen od mrtvih, više ne umire, smrt njime više ne gospoduje. |
| 6 | 10 | Što umrije, umrije grijehu jednom zauvijek; a što živi, živi Bogu. |
| 6 | 11 | Tako i vi: smatrajte sebe mrtvima grijehu, a živima Bogu u Kristu Isusu! |
| 6 | 12 | Neka dakle ne kraljuje grijeh u vašem smrtnom tijelu da slušate njegove požude; |
| 6 | 13 | i ne predajite grijehu udova svojih za oružje nepravde, nego sebe, od mrtvih oživjele, predajte Bogu i udove svoje dajte Bogu za oružje pravednosti. |
| 6 | 14 | Valjda grijeh neće vama gospodovati! Ta niste pod Zakonom nego pod milošću! |
| 6 | 15 | Što dakle? Da griješimo jer nismo pod Zakonom nego pod milošću? Nipošto! |
| 6 | 16 | Ne znate li: ako se komu predate za robove, na poslušnost, robovi ste onoga koga slušate: bilo grijeha - na smrt, bilo poslušnosti - na pravednost. |
| 6 | 17 | Bijaste robovi grijeha, ali ste, hvala Bogu, od srca poslušali ono pravilo nauka kojemu ste povjereni; |
| 6 | 18 | da, oslobođeni grijeha, postadoste sluge pravednosti. |
| 6 | 19 | Po ljudsku govorim zbog vaše ljudske slabosti: kao što nekoć predadoste udove svoje za robove nečistoći i bezakonju - do bezakonja, tako sada predajte udove svoje za robove pravednosti - do posvećenja. |
| 6 | 20 | Uistinu, kad bijaste robovi grijeha, "slobodni" bijaste od pravednosti. |
| 6 | 21 | Pa kakav ste plod onda imali? Onoga se sada stidite jer svršetak je tomu - smrt. |
| 6 | 22 | Sada pak pošto ste oslobođeni grijeha i postali sluge Božje, imate plod svoj za posvećenje, a svršetak - život vječni. |
| 6 | 23 | Jer plaća je grijeha smrt, a dar Božji jest život vječni u Kristu Isusu, Gospodinu našem. |
| 7 | 1 | Ili zar ne znate, braćo - poznavaocima zakona govorim - da zakon gospodari čovjekom samo za vrijeme njegova života. |
| 7 | 2 | Doista, udana je žena vezana zakonom dok joj muž živi; umre li joj muž, riješena je zakona o mužu. |
| 7 | 3 | Dakle: dok joj muž živi, zvat će se, očito, preljubnicom pođe li za drugoga. Ako li joj pak muž umre, slobodna je od zakona te nije preljubnica pođe li za drugoga. |
| 7 | 4 | Tako, braćo moja, i vi po tijelu Kristovu umrijeste Zakonu da pripadnete drugomu, Onomu koji je od mrtvih uskrišen, te plodove donosimo Bogu. |
| 7 | 5 | Doista, dok bijasmo u tijelu, grešne su strasti, Zakonom izazvane, djelovale u našim udovima te smrti donosile plodove; |
| 7 | 6 | sada pak umrijevši onomu što nas je sputavalo, riješeni smo Zakona te služimo u novosti Duha, a ne u stareži slova. |
| 7 | 7 | Što ćemo dakle reći? Je li Zakon grijeh? Nipošto! Nego: grijeha ne spoznah doli po Zakonu jer za požudu ne bih znao da Zakon nije govorio: Ne poželi! |
| 7 | 8 | A grijeh je, uhvativši priliku, po zapovijedi u meni prouzročio svakovrsnu požudu. Ta bez zakona grijeh je mrtav. |
| 7 | 9 | Da, ja sam nekoć živio bez zakona. Ali kad je došla zapovijed, grijeh oživje. |
| 7 | 10 | Ja pak umrijeh i ustanovi se: zapovijed dana za život bi mi na smrt. |
| 7 | 11 | Doista grijeh, uhvativši priliku, zapovijeđu me zavede, njome me i ubi. |
| 7 | 12 | Tako: Zakon je svet, i zapovijed je sveta, i pravedna, i dobra. |
| 7 | 13 | Pa zar se to dobro meni u smrt prometnu? Nipošto! Nego: grijeh, da se grijehom očituje, po tom dobru uzrokuje mi smrt - da grijeh po zapovijedi postane najvećim grešnikom. |
| 7 | 14 | Zakon je, znamo, duhovan; ja sam pak tjelesan, prodan pod grijeh. |
| 7 | 15 | Zbilja ne razumijem što radim: ta ne činim ono što bih htio, nego što mrzim - to činim. |
| 7 | 16 | Ako li pak činim što ne bih htio, slažem se sa Zakonom, priznajem da je dobar. |
| 7 | 17 | Onda to ne činim više ja, nego grijeh koji prebiva u meni. |
| 7 | 18 | Doista znam da dobro ne prebiva u meni, to jest u mojem tijelu. Uistinu: htjeti mi ide, ali ne i činiti dobro. |
| 7 | 19 | Ta ne činim dobro koje bih htio, nego zlo koje ne bih htio - to činim. |
| 7 | 20 | Ako li pak činim ono što ne bih htio, nipošto to ne radim ja, nego grijeh koji prebiva u meni. |
| 7 | 21 | Nalazim dakle ovaj zakon: kad bih htio činiti dobro, nameće mi se zlo. |
| 7 | 22 | Po nutarnjem čovjeku s užitkom se slažem sa Zakonom Božjim, |
| 7 | 23 | ali opažam u svojim udovima drugi zakon koji vojuje protiv zakona uma moga i zarobljuje me zakonom grijeha koji je u mojim udovima. |
| 7 | 24 | Jadan li sam ja čovjek! Tko će me istrgnuti iz ovoga tijela smrtonosnoga? |
| 7 | 25 | Hvala Bogu po Isusu Kristu Gospodinu našem! Ja, dakle, umom ja služim zakonu Božjemu, a tijelom zakonu grijeha. |
| 8 | 1 | Nikakve dakle sada osude onima koji su u Kristu Isusu! |
| 8 | 2 | Ta zakon Duha života u Kristu Isusu oslobodi me zakona grijeha i smrti. |
| 8 | 3 | Uistinu, što je bilo nemoguće Zakonu, jer je zbog tijela onemoćao, Bog je učinio: poslavši Sina svoga u obličju grešnoga tijela i s obzirom na grijeh, osudi grijeh u tijelu |
| 8 | 4 | da se pravednost Zakona ispuni u nama koji ne živimo po tijelu nego po Duhu. |
| 8 | 5 | Da, oni koji žive po tijelu, teže za onim što je tjelesno; a koji po Duhu, za onim što je Duhovo: |
| 8 | 6 | težnja je tijela smrt, a težnja Duha život i mir. |
| 8 | 7 | Jer težnja je tijela protivna Bogu: zakonu se Božjemu ne podvrgava, a i ne može. |
| 8 | 8 | Oni pak koji su u tijelu, ne mogu se Bogu svidjeti. |
| 8 | 9 | A vi niste u tijelu, nego u Duhu, ako Duh Božji prebiva u vama. A nema li tko Duha Kristova, taj nije njegov. |
| 8 | 10 | I ako je Krist u vama, tijelo je doduše mrtvo zbog grijeha, ali Duh je život zbog pravednosti. |
| 8 | 11 | Ako li Duh Onoga koji uskrisi Isusa od mrtvih prebiva u vama, Onaj koji uskrisi Krista od mrtvih oživit će i smrtna tijela vaša po Duhu svome koji prebiva u vama. |
| 8 | 12 | Dakle, braćo, dužnici smo, ali ne tijelu da po tijelu živimo! |
| 8 | 13 | Jer ako po tijelu živite, umrijeti vam je, ako li pak Duhom usmrćujete tjelesna djela, živjet ćete. |
| 8 | 14 | Svi koje vodi Duh Božji sinovi su Božji. |
| 8 | 15 | Ta ne primiste duh robovanja da se opet bojite, nego primiste Duha posinstva u kojem kličemo: "Abba! Oče!" |
| 8 | 16 | Sam Duh susvjedok je s našim duhom da smo djeca Božja; |
| 8 | 17 | ako pak djeca, onda i baštinici, baštinici Božji, a subaštinici Kristovi, kada doista s njime zajedno trpimo, da se zajedno s njime i proslavimo. |
| 8 | 18 | Smatram, uistinu: sve patnje sadašnjega vremena nisu ništa prema budućoj slavi koja se ima očitovati u nama. |
| 8 | 19 | Doista, stvorenje sa svom žudnjom iščekuje ovo objavljenje sinova Božjih: |
| 8 | 20 | stvorenje je uistinu podvrgnuto ispraznosti - ne po svojoj volji, nego zbog onoga koji ga podvrgnu - ali u nadi. |
| 8 | 21 | Jer i stvorenje će se osloboditi robovanja pokvarljivosti da sudjeluje u slobodi i slavi djece Božje. |
| 8 | 22 | Jer znamo: sve stvorenje zajedno uzdiše i muči se u porođajnim bolima sve do sada. |
| 8 | 23 | Ali ne samo ono! I mi koji imamo prvine Duha, i mi u sebi uzdišemo iščekujući posinstvo, otkupljenje svoga tijela. |
| 8 | 24 | Ta u nadi smo spašeni! Nada pak koja se vidi nije nada. Jer što tko gleda, kako da se tomu i nada? |
| 8 | 25 | Nadamo li se pak onomu čega ne gledamo, postojano to iščekujemo. |
| 8 | 26 | Tako i Duh potpomaže našu nemoć. Doista ne znamo što da molimo kako valja, ali se sam Duh za nas zauzima neizrecivim uzdasima. |
| 8 | 27 | A Onaj koji proniče srca zna koja je želja Duha - da se on po Božju zauzima za svete. |
| 8 | 28 | Znamo pak da Bog u svemu na dobro surađuje s onima koji ga ljube, s onima koji su odlukom njegovom pozvani. |
| 8 | 29 | Jer koje predvidje, te i predodredi da budu suobličeni slici Sina njegova te da on bude prvorođenac među mnogom braćom. |
| 8 | 30 | Koje pak predodredi, te i pozva; koje pozva, te i opravda; koje opravda, te i proslavi. |
| 8 | 31 | Što ćemo dakle na to reći? Ako je Bog za nas, tko će protiv nas? |
| 8 | 32 | Ta on ni svojega Sina nije poštedio, nego ga je za sve nas predao! Kako nam onda s njime neće sve darovati? |
| 8 | 33 | Tko će optužiti izabranike Božje? Bog opravdava! |
| 8 | 34 | Tko će osuditi? Krist Isus umrije, štoviše i uskrsnu, on je i zdesna Bogu - on se baš zauzima za nas! |
| 8 | 35 | Tko će nas rastaviti od ljubavi Kristove? Nevolja? Tjeskoba? Progonstvo? Glad? Golotinja? Pogibao? Mač? |
| 8 | 36 | Kao što je pisano: Poradi tebe ubijaju nas dan za danom i mi smo im ko ovce za klanje. |
| 8 | 37 | U svemu tome nadmoćno pobjeđujemo po onome koji nas uzljubi. |
| 8 | 38 | Uvjeren sam doista: ni smrt ni život, ni anđeli ni vlasti, ni sadašnjost ni budućnost, ni sile, |
| 8 | 39 | ni dubina ni visina, ni ikoji drugi stvor neće nas moći rastaviti od ljubavi Božje u Kristu Isusu Gospodinu našem. |
| 9 | 1 | Istinu govorim u Kristu, ne lažem; susvjedok mi je savjest moja u Duhu Svetom: |
| 9 | 2 | silna mi je tuga i neprekidna bol u srcu. |
| 9 | 3 | Da, htio bih ja sam proklet biti, odvojen od Krista, za braću svoju, sunarodnjake svoje po tijelu. |
| 9 | 4 | Oni su Izraelci, njihovo je posinstvo, i Slava, i Savezi, i zakonodavstvo, i bogoštovlje, i obećanja; |
| 9 | 5 | njihovi su i oci, od njih je, po tijelu, i Krist, koji je iznad svega, Bog blagoslovljen u vjekove. Amen. |
| 9 | 6 | Ali ne kao da se izjalovila riječ Božja. Jer nisu Izrael svi koji potječu od Izraela; |
| 9 | 7 | i nisu svi djeca Abrahamova zato što su njegovo potomstvo, nego po Izaku će ti se nazivati potomstvo; |
| 9 | 8 | to jest: djeca tijela nisu i djeca Božja, nego - djeca obećanja računaju se u potomstvo. |
| 9 | 9 | Evo doista riječi obećanja: U ovo ću doba doći i Sara će imati sina. |
| 9 | 10 | Ali ne samo to! I Rebeka je s jednim, s Izakom, ocem našim, zanijela. |
| 9 | 11 | Pa kad još blizanci ne bijahu rođeni niti učiniše što dobro ili zlo - da bi trajnom ostala odluka Božja o izabranju: |
| 9 | 12 | ne po djelima, nego po onome tko poziva - rečeno joj je: Stariji će služiti mlađemu, |
| 9 | 13 | kako je pisano: Jakova sam zavolio, a Ezav mi omrznu. |
| 9 | 14 | Što ćemo dakle reći? Možda da u Boga ima nepravde? Nipošto! |
| 9 | 15 | Ta Mojsiju veli: Smilovat ću se komu hoću da se smilujem; sažalit ću se nad kim hoću da se sažalim. |
| 9 | 16 | Nije dakle do onoga koji hoće ni do onoga koji trči, nego do Boga koji se smiluje. |
| 9 | 17 | Jer Pismo veli faraonu: Zato te upravo podigoh da na tebi pokažem svoju moć i da se razglasi ime moje po svoj zemlji. |
| 9 | 18 | Tako dakle: smiluje se komu hoće, a otvrdnjuje koga hoće. |
| 9 | 19 | Da, reći ćeš mi: Što se onda još tuži? Ta tko se to volji njegovoj odupro? |
| 9 | 20 | Čovječe, tko si ti zapravo da se pravdaš s Bogom? Zar da djelo rekne tvorcu: "Što si me ovakvim načinio?" |
| 9 | 21 | Ili zar lončar nema vlasti nad glinom da od istoga tijesta načini posudu sad časnu, sad nečasnu. |
| 9 | 22 | A što ako je Bog, hoteći očitovati gnjev i obznaniti svoju moć u silnoj strpljivosti podnosio posude gnjeva, dozrele za propast, |
| 9 | 23 | da obznani bogatstvo slave svoje na posudama milosrđa, koje unaprijed pripravi za slavu, |
| 9 | 24 | na nama koje pozva ne samo između Židova nego i između pogana? |
| 9 | 25 | Tako i u Hošeji veli: Ne-narod moj prozvat ću narodom mojim i Neljubljenu ljubljenom. |
| 9 | 26 | Na mjestu gdje im je rečeno: Vi niste moj narod prozvat će se sinovi Boga živoga. |
| 9 | 27 | Izaija pak proglasuje o Izraelu: Zaista, sinova će Izraelovih brojem biti kao pijeska morskog - Ostatak će se spasiti; |
| 9 | 28 | jer riječ će ispuniti i uskoro izvršiti Gospodin na zemlji. |
| 9 | 29 | Tako je Izaija i prorekao: Da nam Gospodin nad Vojskama ne ostavi sjeme, ko Sodoma bismo bili i Gomori nalik. |
| 9 | 30 | Što ćemo dakle reći? Da pogani koji nisu tražili pravednosti stekoše pravednost, pravednost po vjeri. |
| 9 | 31 | Izrael pak koji je tražio neki zakon pravednosti, nije do zakona dopro. |
| 9 | 32 | Zašto? Jer nije tražio po vjeri, nego kao po djelima. Spotakoše se o kamen spoticanja, |
| 9 | 33 | kao što je pisano: Evo postavljam na Sionu kamen spoticanja i stijenu posrtanja. Ali tko u nj vjeruje, neće se postidjeti. |
| 10 | 1 | Braćo! Želja je srca moga i molitva Bogu za njih: da se spase. |
| 10 | 2 | Svjedočim doista za njih: imaju revnosti Božje, ali ne u pravom razumijevanju. |
| 10 | 3 | Ne priznajući, doista, Božje pravednosti i tražeći uspostaviti svoju, pravednosti se Božjoj ne podložiše. |
| 10 | 4 | Jer dovršetak je Zakona Krist - na opravdanje svakomu tko vjeruje. |
| 10 | 5 | Da, Mojsije piše o onoj pravednosti iz Zakona: Tko je vrši, naći će život u njoj. |
| 10 | 6 | A pravednost iz vjere ovako veli: Nemoj reći u srcu svom: Tko će se popeti na nebo - to jest Krista svesti? |
| 10 | 7 | Ili: Tko će sići u bezdan - to jest izvesti Krista od mrtvih? |
| 10 | 8 | Nego što veli? Blizu ti je Riječ, u ustima tvojim i u srcu tvome - to jest Riječ vjere koju propovijedamo. |
| 10 | 9 | Jer ako ustima ispovijedaš da je Isus Gospodin, i srcem vjeruješ da ga je Bog uskrisio od mrtvih, bit ćeš spašen. |
| 10 | 10 | Doista, srcem vjerovati opravdava, a ustima ispovijedati spasava. |
| 10 | 11 | Jer veli Pismo: Tko god u nj vjeruje, neće se postidjeti. |
| 10 | 12 | Nema uistinu razlike između Židova i Grka jer jedan je Gospodin sviju, bogat prema svima koji ga prizivlju. |
| 10 | 13 | Jer: Tko god prizove ime Gospodnje, bit će spašen. |
| 10 | 14 | Ali kako da prizovu onoga u koga ne povjerovaše? A kako da povjeruju u onoga koga nisu čuli? Kako pak da čuju bez propovjednika? |
| 10 | 15 | A kako propovijedati bez poslanja? Tako je pisano: Kako li su ljupke noge onih koji donose blagovijest dobra. |
| 10 | 16 | Ali nisu svi poslušali blagovijesti - evanđelja! Zaista, Izaija veli: Gospodine, tko povjerova našoj poruci? |
| 10 | 17 | Dakle: vjera po poruci, a poruka riječju Kristovom. |
| 10 | 18 | Nego pitam: Zar nisu čuli? Dapače! Po svoj zemlji razliježe se jeka, riječi njihove sve do nakraj svijeta. |
| 10 | 19 | Onda pitam: Zar Izrael nije shvatio? Najprije Mojsije veli: Ja ću vas na ljubomor izazvati pukom ništavnim, razdražit ću vas glupim nekim narodom. |
| 10 | 20 | Izaija pak hrabro veli: Nađoše me koji me ne tražahu, objavih se onima koji me ne pitahu. |
| 10 | 21 | A Izraelu veli: Cio dan pružah ruku narodu nepokornom i buntovnom. |
| 11 | 1 | Pitam dakle: Zar je Bog odbacio narod svoj? Nipošto? Ta i ja sam Izraelac, iz potomstva Abrahamova, plemena Benjaminova. |
| 11 | 2 | Nije Bog odbacio naroda svojega koga predvidje. Ili zar ne znate što veli Pismo, ono o Iliji - kako se tuži Bogu na Izraela: |
| 11 | 3 | Gospode, proroke tvoje pobiše, žrtvenike tvoje porušiše; ja ostadoh sam i još mi o glavi rade. |
| 11 | 4 | Pa što mu veli Božji glas? Ostavih sebi sedam tisuća ljudi koji ne prignuše koljena pred Baalom. |
| 11 | 5 | Tako dakle i u sadašnje vrijeme postoji Ostatak po milosnom izboru. |
| 11 | 6 | Ako pak po milosti, nije po djelima; inače milost nije više milost! |
| 11 | 7 | Što dakle? Što Izrael ište, to nije postigao, ali izabrani postigoše. Ostali pak otvrdnuše, |
| 11 | 8 | kao što je pisano: Dade im Bog duh obamrlosti, oči da ne vide, uši da ne čuju sve do dana današnjega. |
| 11 | 9 | I David veli: Nek im stol pred njima bude zamkom, i mrežom, i stupicom, i plaćom. |
| 11 | 10 | Nek im potamne oči da ne vide i leđa im zauvijek pogni! |
| 11 | 11 | Pitam dakle: jesu li posrnuli da propadnu? Nipošto! Naprotiv: po njihovu posrtaju spasenje poganima da se tako oni, Židovi, izazovu na ljubomor. |
| 11 | 12 | Pa ako je njihov posrtaj bogatstvo za svijet, i njihovo smanjenje bogatstvo za pogane, koliko li će više to biti njihov puni broj? |
| 11 | 13 | Vama pak, poganima, velim: ja kao apostol pogana službu svoju proslavljam |
| 11 | 14 | ne bih li na ljubomor izazvao njih, tijelo svoje, i spasio neke od njih. |
| 11 | 15 | Jer ako je njihovo odbačenje izmirenje svijeta, što li će biti njihovo prihvaćanje ako ne oživljenje od mrtvih? |
| 11 | 16 | Ako li su prvine svete, sveto je i tijesto; ako li je korijen svet, svete su i grane. |
| 11 | 17 | Pa ako su neke grane odlomljene, a ti, divlja maslina, pricijepljen umjesto njih, postao suzajedničar korijena, sočnosti masline, |
| 11 | 18 | ne uznosi se nad grane. Ako li se hoćeš uznositi - ne nosiš ti korijena, nego korijen tebe. |
| 11 | 19 | Reći ćeš na to: grane su odlomljene da se ja pricijepim. |
| 11 | 20 | Dobro! Oni su zbog nevjere odlomljeni, a ti po vjeri stojiš. Ne uznosi se, nego strahuj! |
| 11 | 21 | Jer ako Bog ne poštedje prirodnih grana, ni tebe neće poštedjeti. |
| 11 | 22 | Promotri dakle dobrotu i strogost Božju: strogost na palima, a dobrotu Božju na sebi ako ostaneš u toj dobroti, inače ćeš i ti biti odsječen. |
| 11 | 23 | A i oni, ako ne ostanu u nevjeri, bit će pricijepljeni; ta moćan je Bog da ih opet pricijepi. |
| 11 | 24 | Doista, ako si ti, po naravi divlja maslina, odsječen pa mimo narav pricijepljen na pitomu maslinu, koliko li će lakše oni po naravi biti pricijepljeni na vlastitu maslinu! |
| 11 | 25 | Jer ne bih htio, braćo, da budete sami po sebi pametni, a da ne znate ovo otajstvo: djelomično je otvrdnuće zadesilo Izraela dok punina pogana ne uđe. |
| 11 | 26 | I tako će se cio Izrael spasiti, kako je pisano: Doći će sa Siona Otkupitelj, odvratit će bezbožnost od Jakova. |
| 11 | 27 | I to će biti moj Savez s njima, kad uklonim grijehe njihove. |
| 11 | 28 | U pogledu evanđelja oni su, istina, protivnici poradi vas, ali u pogledu izabranja oni su ljubimci poradi otaca. |
| 11 | 29 | Ta neopozivi su dari i poziv Božji! |
| 11 | 30 | Doista, kao što vi nekoć bijaste neposlušni Bogu, a sada po njihovoj neposlušnosti zadobiste milosrđe |
| 11 | 31 | tako i oni sada po milosrđu vama iskazanu postadoše neposlušni da i oni sada zadobiju milosrđe. |
| 11 | 32 | Jer Bog je sve zatvorio u neposlušnost da se svima smiluje. |
| 11 | 33 | O dubino bogatstva, i mudrosti, i spoznanja Božjega! Kako li su nedokučivi sudovi i neistraživi putovi njegovi! |
| 11 | 34 | Doista, tko spozna misao Gospodnju, tko li mu bi savjetnikom? |
| 11 | 35 | Ili: tko ga darom preteče da bi mu se uzvratiti moralo? |
| 11 | 36 | Jer sve je od njega i po njemu i za njega! Njemu slava u vjekove! Amen. |
| 12 | 1 | Zaklinjem vas, braćo, milosrđem Božjim: prikažite svoja tijela za žrtvu živu, svetu, Bogu milu - kao svoje duhovno bogoslužje. |
| 12 | 2 | Ne suobličujte se ovomu svijetu, nego se preobrazujte obnavljanjem svoje pameti da mognete razabirati što je volja Božja, što li je dobro, Bogu milo, savršeno. |
| 12 | 3 | Da, po milosti koja mi je dana svakomu između vas velim: ne precjenjujte se više no što se treba cijeniti, nego cijenite se razumno, kako je već komu Bog odmjerio mjeru vjere. |
| 12 | 4 | Jer kao što u jednom tijelu imamo mnogo udova, a nemaju svi isto djelovanje, |
| 12 | 5 | tako smo i mi, mnogi, jedno tijelo u Kristu, a pojedinci udovi jedan drugomu. |
| 12 | 6 | Dare pak imamo različite po milosti koja nam je dana: je li to prorokovanje - neka je primjereno vjeri; |
| 12 | 7 | je li služenje - neka je u služenju; je li poučavanje - u poučavanju; |
| 12 | 8 | je li hrabrenje - u hrabrenju; tko dijeli, neka je darežljiv; tko je predstojnik - revan; tko iskazuje milosrđe - radostan! |
| 12 | 9 | Ljubav nehinjena! Zazirite oda zla, prianjajte uz dobro! |
| 12 | 10 | Srdačno se ljubite pravim bratoljubljem! Pretječite jedni druge poštovanjem! |
| 12 | 11 | U revnosti budite hitri, u duhu gorljivi, Gospodinu služite! |
| 12 | 12 | U nadi budite radosni, u nevolji strpljivi, u molitvi postojani! |
| 12 | 13 | Pritječite u pomoć svetima u nuždi, gajite gostoljubivost! |
| 12 | 14 | Blagoslivljajte svoje progonitelje, blagoslivljajte, a ne proklinjite! |
| 12 | 15 | Radujte se s radosnima, plačite sa zaplakanima! |
| 12 | 16 | Budite istomišljenici među sobom! Neka vas ne zanosi što je visoko, nego privlači što je ponizno. Ne umišljajte si da ste mudri! |
| 12 | 17 | Nikome zlo za zlo ne vraćajte; zauzimajte se za dobro pred svim ljudima! |
| 12 | 18 | Ako je moguće, koliko je do vas, u miru budite sa svim ljudima! |
| 12 | 19 | Ne osvećujte se, ljubljeni, nego dajte mjesta Božjem gnjevu. Ta pisano je: Moja je odmazda, ja ću je vratiti, veli Gospodin. |
| 12 | 20 | Naprotiv: Ako je gladan neprijatelj tvoj, nahrani ga, i ako je žedan, napoj ga! Činiš li tako, ugljevlje mu ražareno zgrćeš na glavu. |
| 12 | 21 | Ne daj se pobijediti zlom, nego dobrim svladavaj zlo. |
| 13 | 1 | Svaka duša neka se podlaže vlastima nad sobom. Jer nema vlasti doli od Boga: koje postoje, od Boga su postavljene. |
| 13 | 2 | Stoga tko se suprotstavlja vlasti, Božjoj se odredbi protivi; koji se pak protive, sami će na se navući osudu. |
| 13 | 3 | Vladari doista nisu strah i trepet zbog dobra, nego zbog zla djela. Hoćeš li se ne bojati vlasti? Dobro čini pa ćeš imati pohvalu od nje! |
| 13 | 4 | Ta Božji je ona poslužitelj - tebi na dobro. Ako li zlo činiš, strahuj! Ne nosi uzalud mača! Božji je ona poslužitelj: gnjev njegov iskaljuje na onome koji zlo čini. |
| 13 | 5 | Treba se stoga podlagati, ne samo zbog gnjeva nego i zbog savjesti. |
| 13 | 6 | Zato i poreze plaćate: ta službenici su Božji oni koji se time bave. |
| 13 | 7 | Dajte svakomu što mu pripada: komu porez - porez, komu carina - carina, komu poštovanje - poštovanje, komu čast - čast. |
| 13 | 8 | Nikomu ništa ne dugujte, osim da jedni druge ljubite. Jer tko drugoga ljubi, ispunio je Zakon. |
| 13 | 9 | Uistinu: Ne čini preljuba! Ne ubij! Ne ukradi! Ne poželi! i ima li koja druga zapovijed, sažeta je u ovoj riječi: Ljubi svoga bližnjega kao sebe samoga. |
| 13 | 10 | Ljubav bližnjemu zla ne čini. Punina dakle Zakona jest ljubav. |
| 13 | 11 | To tim više što shvaćate ovaj čas: vrijeme je već da se oda sna prenemo jer nam je sada spasenje bliže nego kad povjerovasmo. |
| 13 | 12 | Noć poodmače, dan se približi! Odložimo dakle djela tame i zaodjenimo se oružjem svjetlosti. |
| 13 | 13 | Kao po danu pristojno hodimo, ne u pijankama i pijančevanjima, ne u priležništvima i razvratnostima, ne u svađi i ljubomoru, |
| 13 | 14 | nego zaodjenite se Gospodinom Isusom Kristom i, u brizi za tijelo, ne pogodujte požudama. |
| 14 | 1 | Slaboga u vjeri prigrlite, ali ne da se prepirete o mišljenjima. |
| 14 | 2 | Netko vjeruje da smije sve jesti, slabi opet jede samo povrće. |
| 14 | 3 | Tko jede, neka ne prezire onoga tko ne jede; tko pak ne jede, neka ne sudi onoga tko jede. Ta Bog ga je prigrlio. |
| 14 | 4 | Tko si ti da sudiš tuđega slugu? Svojemu Gospodaru i stoji i pada! A stajat će jer moćan je Gospodin da ga podrži. |
| 14 | 5 | Netko razlikuje dan od dana, nekomu je opet svaki dan jednak. Samo nek je svatko posve uvjeren u svoje mišljenje. |
| 14 | 6 | Tko na dan misli, poradi Gospodina misli; i tko jede, poradi Gospodina jede: zahvaljuje Bogu. I tko ne jede, poradi Gospodina ne jede i - zahvaljuje Bogu. |
| 14 | 7 | Jer nitko od nas sebi ne živi, nitko sebi ne umire. |
| 14 | 8 | Doista, ako živimo, Gospodinu živimo, i ako umiremo, Gospodinu umiremo. Živimo li dakle ili umiremo - Gospodinovi smo. |
| 14 | 9 | Ta Krist zato umrije i oživje da gospodar bude i mrtvima i živima. |
| 14 | 10 | A ti, što sudiš brata svoga? Ili ti, što prezireš brata svoga? Ta svi ćemo stati pred sudište Božje. |
| 14 | 11 | Jer pisano je: Života mi moga, govori Gospodin, prignut će se preda mnom svako koljeno i svaki će jezik priznati Boga. |
| 14 | 12 | Svaki će dakle od nas za sebe Bogu dati račun. |
| 14 | 13 | Dakle, ne sudimo više jedan drugoga, nego radije sudite o tome da ne valja postavljati bratu stupice ili spoticala. |
| 14 | 14 | Znam i uvjeren sam u Gospodinu: ništa samo od sebe nije nečisto. Samo je onomu nečisto tko to smatra nečistim. |
| 14 | 15 | Doista, ako je poradi hrane tvoj brat ražalošćen, već nisi na putu ljubavi. Ne upropašćuj tom svojom hranom onoga za koga je Krist umro! |
| 14 | 16 | Nemojte da se pogrđuje vaše dobro! |
| 14 | 17 | Ta kraljevstvo Božje nije jelo ili piće, nego pravednost, mir i radost u Duhu Svetome. |
| 14 | 18 | Da, tko tako Kristu služi, mio je Bogu i cijene ga ljudi. |
| 14 | 19 | Nastojmo stoga promicati mir i uzajamno izgrađivanje! |
| 14 | 20 | Ne razaraj djela Božjega poradi hrane! Sve je, istina, čisto, ali je zlo za onoga tko na sablazan jede. |
| 14 | 21 | Dobro je ne jesti mesa i ne piti vina i ne uzimati ništa o što se tvoj brat spotiče. |
| 14 | 22 | Ti imaš uvjerenje. Za sebe ga imaj pred Bogom. Blago onomu tko samoga sebe ne osuđuje u onom na što se odlučuje! |
| 14 | 23 | Jede li tko dvoumeći, osudio se jer ne radi iz uvjerenja. A sve što nije iz uvjerenja, grijeh je. |
| 15 | 1 | Mi jaki treba da nosimo slabosti slabih, a ne da sebi ugađamo. |
| 15 | 2 | Svaki od nas neka ugađa bližnjemu na dobro, na izgrađivanje. |
| 15 | 3 | Ta ni Krist nije sebi ugađao, nego kao što je pisano: Poruge onih koji se rugaju tebi padoše na me. |
| 15 | 4 | Uistinu, što je nekoć napisano, nama je za pouku napisano da po postojanosti i utjesi Pisama imamo nadu. |
| 15 | 5 | A Bog postojanosti i utjehe dao vam da međusobno budete složni po Kristu Isusu |
| 15 | 6 | te jednodušno, iz jednoga grla, slavite Boga i Oca Gospodina našega Isusa Krista. |
| 15 | 7 | Prigrljujte jedni druge kao što je Krist prigrlio vas na slavu Božju. |
| 15 | 8 | Krist je, velim, postao poslužitelj obrezanika za istinu Božju da ispuni obećanja dana ocima, |
| 15 | 9 | a pogani da za milosrđe proslave Boga, kao što je pisano: Zato ću te slaviti među pucima i psalam pjevati tvome imenu. |
| 15 | 10 | I još veli: Kličite, puci, s njegovim narodom. |
| 15 | 11 | I još: Hvalite, svi puci, Gospodina, slavili ga svi narodi! |
| 15 | 12 | Izaija opet veli: Pojavit će se Jišajev izdanak, dignut da vlada narodima, u njemu je nada narodima. |
| 15 | 13 | A Bog nade napunio vas svakom radošću i mirom u vjeri da izobilujete u nadi snagom Duha Svetoga. |
| 15 | 14 | Ja sam, braćo moja, uvjeren: vi ste i sami puni čestitosti, ispunjeni svakim znanjem, sposobni jedni druge urazumljivati. |
| 15 | 15 | Ipak vam djelomično smionije napisah da vas na poznato nekako podsjetim poradi milosti koja mi je dana od Boga - |
| 15 | 16 | da budem bogoslužnik Krista Isusa među poganima, svećenik evanđelja Božjega te prinos pogana postane ugodan, posvećen Duhom Svetim. |
| 15 | 17 | Imam se dakle čime dičiti u Kristu Isusu s obzirom na ono što je Božje. |
| 15 | 18 | / |
| 15 | 19 | Jer ne bih se usudio govoriti o nečemu što Krist riječju i djelom, snagom znamenja i čudesa, snagom Duha nije po meni učinio da k poslušnosti privede pogane. Tako sam od Jeruzalema pa uokolo sve do Ilirika pronio evanđelje Kristovo, |
| 15 | 20 | i to tako da sam se trsio navješćivati evanđelje ne gdje se već spominjao Krist - da ne bih gradio na temeljima drugih - |
| 15 | 21 | nego, kako je pisano: Vidjet će ga oni kojima nije naviješten, shvatiti oni koji za nj nisu čuli. |
| 15 | 22 | Time sam ponajčešće i bio spriječen doći k vama. |
| 15 | 23 | Sad mi pak više nema mjesta u ovim krajevima, a živa mi je želja, ima već mnogo godina, doći k vama |
| 15 | 24 | kad pođem u Španjolsku. Nadam se doista da ću vas na proputovanju posjetiti i da ćete me onamo otpraviti pošto mi se najprije bar donekle ispuni želja biti s vama. |
| 15 | 25 | Ali sad idem u Jeruzalem da poslužim svetima. |
| 15 | 26 | Makedonija i Ahaja odlučiše očitovati neko zajedništvo prema siromašnim svetima u Jeruzalemu. |
| 15 | 27 | Da, odlučiše, a i dužnici su im. Jer ako su pogani postali sudionicima njihovih duhovnih dobara, dužni su im u tjelesnima poslužiti. |
| 15 | 28 | Pošto dakle to obavim - ovaj im plod zapečaćen uručim - uputit ću se u Španjolsku i usput k vama. |
| 15 | 29 | A kada dođem k vama, doći ću, znam, s puninom blagoslova Kristova. |
| 15 | 30 | Ali zaklinjem vas, braćo, Gospodinom Isusom Kristom i ljubavlju Duha: suborci mi budite u molitvama Bogu upravljenima za me, |
| 15 | 31 | da umaknem onim nevjernima u Judeji i da moja pomoć Jeruzalemu bude po volji svetima |
| 15 | 32 | te s Božjom voljom radosno dođem k vama i s vama zajedno odahnem. |
| 15 | 33 | Bog mira sa svima vama! Amen. |
| 16 | 1 | Preporučujem vam Febu, sestru našu, poslužiteljicu Crkve u Kenhreji: |
| 16 | 2 | primite je u Gospodinu kako dolikuje svetima i priskočite joj u pomoć u svemu što od vas ustreba jer je i ona bila zaštitnicom mnogima i meni samomu. |
| 16 | 3 | Pozdravite Prisku i Akvilu, suradnike moje u Kristu Isusu. |
| 16 | 4 | Oni su za moj život podmetnuli svoj vrat; zahvaljujem im ne samo ja nego i sve Crkve pogana. |
| 16 | 5 | Pozdravite i Crkvu u njihovoj kući. Pozdravite ljubljenog mi Epeneta koji je prvina Azije za Krista. |
| 16 | 6 | Pozdravite Mariju koja se mnogo trudila za vas. |
| 16 | 7 | Pozdravite Andronika i Juniju, rođake i suuznike moje; oni su ugledni među apostolima i prije mene bili su u Kristu. |
| 16 | 8 | Pozdravite Amplijata, ljubljenoga moga u Gospodinu. |
| 16 | 9 | Pozdravite Urbana, suradnika moga u Kristu, i ljubljenog mi Staha. |
| 16 | 10 | Pozdravite Apela, prokušanoga u Kristu. Pozdravite Aristobulove. |
| 16 | 11 | Pozdravite Herodiona, rođaka moga. Pozdravite Narcisove koji su u Gospodinu. |
| 16 | 12 | Pozdravite Trifenu i Trifozu koje se trude u Gospodinu. Pozdravite ljubljenu Persidu koja se mnogo trudila u Gospodinu. |
| 16 | 13 | Pozdravite Rufa, izabranika u Gospodinu, i majku njegovu i moju. |
| 16 | 14 | Pozdravite Asinkrita, Flegonta, Herma, Patrobu, Hermu i braću koja su s njima. |
| 16 | 15 | Pozdravite Filologa i Juliju, Nereja i njegovu sestru, i Olimpu, i sve svete koji su s njima. |
| 16 | 16 | Pozdravite jedni druge cjelovom svetim. Pozdravljaju vas sve Crkve Kristove. |
| 16 | 17 | Zaklinjem vas, braćo, čuvajte se onih koji siju razdore i sablazni mimo nauk u kojem ste poučeni, i klonite ih se. |
| 16 | 18 | Jer takvi ne služe Gospodinu našemu Kristu, nego svom trbuhu te lijepim i laskavim riječima zavode srca nedužnih. |
| 16 | 19 | Doista, vaša je poslušnost doprla do sviju. Zbog vas se dakle radujem i htio bih da budete mudri za dobro, a bezazleni za zlo. |
| 16 | 20 | Bog mira satrt će ubrzo Sotonu pod vašim nogama. Milost Gospodina Isusa s vama! |
| 16 | 21 | Pozdravlja vas Timotej, suradnik moj, i Lucije, Jason i Sosipater, rođaci moji. |
| 16 | 22 | Pozdravljam vas u Gospodinu ja, Tercije, koji napisah ovu poslanicu. |
| 16 | 23 | Pozdravlja vas Gaj, gostoprimac moj i cijele Crkve. Pozdravlja vas Erast, gradski blagajnik, i brat Kvart. |
| 16 | 24 | # |
| 16 | 25 | Onomu koji vas može učvrstiti - po mojem evanđelju i propovijedanju Isusa Krista, po objavljenju Otajstva prešućenog drevnim vremenima, |
| 16 | 26 | a sada očitovanog i po proročkim pismima odredbom vječnoga Boga svim narodima obznanjenog za poslušnost, vjeru - |
| 16 | 27 | jedinomu Mudromu, Bogu, po Isusu Kristu: Njemu slava u vijeke! Amen. |