Multilingual Scriptures Home » Croatian Bible » Mark
| Croatian Bible | ||
| Chapter # | Verse # | Verse Detail |
| 1 | 1 | Početak Evanđelja Isusa Krista Sina Božjega. |
| 1 | 2 | Pisano je u Izaiji proroku: Evo šaljem glasnika svoga pred licem tvojim da ti pripravi put. |
| 1 | 3 | Glas viče u pustinji: Pripravite put Gospodinu, poravnite mu staze! |
| 1 | 4 | Tako se pojavi Ivan: krstio je u pustinji i propovijedao krst obraćenja na otpuštenje grijeha. |
| 1 | 5 | Grnula k njemu sva judejska zemlja i svi Jeruzalemci: primali su od njega krštenje u rijeci Jordanu ispovijedajući svoje grijehe. |
| 1 | 6 | Ivan bijaše odjeven u devinu dlaku, s kožnatim pojasom oko bokova; hranio se skakavcima i divljim medom. |
| 1 | 7 | I propovijedao je: "Nakon mene dolazi jači od mene. Ja nisam dostojan sagnuti se i odriješiti mu remenje na obući. |
| 1 | 8 | Ja vas krstim vodom, a on će vas krstiti Duhom Svetim." |
| 1 | 9 | Onih dana dođe Isus iz Nazareta galilejskoga i primi u Jordanu krštenje od Ivana. |
| 1 | 10 | I odmah, čim izađe iz vode, ugleda otvorena nebesa i Duha poput goluba gdje silazi na nj, |
| 1 | 11 | a glas se zaori s nebesa: Ti si Sin moj, Ljubljeni! U tebi mi sva milina! |
| 1 | 12 | I odmah ga Duh nagna u pustinju. |
| 1 | 13 | I bijaše u pustinji četrdeset dana, gdje ga je iskušavao Sotona; bijaše sa zvijerima, a anđeli mu služahu. |
| 1 | 14 | A pošto Ivan bijaše predan, otiđe Isus u Galileju. Propovijedao je evanđelje Božje: |
| 1 | 15 | "Ispunilo se vrijeme, približilo se kraljevstvo Božje! Obratite se i vjerujte evanđelju!" |
| 1 | 16 | I prolazeći uz Galilejsko more, ugleda Šimuna i Andriju, brata Šimunova, gdje ribare na moru; bijahu ribari. |
| 1 | 17 | I reče im Isus: "Hajdete za mnom i učinit ću vas ribarima ljudi!" |
| 1 | 18 | Oni odmah ostaviše mreže i pođoše za njim. |
| 1 | 19 | Pošavši malo naprijed, ugleda Jakova Zebedejeva i njegova brata Ivana: u lađi su krpali mreže. |
| 1 | 20 | Odmah pozva i njih. Oni ostave oca Zebedeja u lađi s nadničarima i otiđu za njim. |
| 1 | 21 | I stignu u Kafarnaum. Odmah u subotu uđe on u sinagogu i poče naučavati. |
| 1 | 22 | Bijahu zaneseni njegovim naukom. Ta učio ih je kao onaj koji ima vlast, a ne kao pismoznanci. |
| 1 | 23 | A u njihovoj se sinagogi upravo zatekao čovjek opsjednut nečistim duhom. On povika: |
| 1 | 24 | "Što ti imaš s nama, Isuse Nazarećanine? Došao si da nas uništiš? Znam tko si: Svetac Božji!" |
| 1 | 25 | Isus mu zaprijeti: "Umukni i iziđi iz njega!" |
| 1 | 26 | Nato nečisti duh potrese njime pa povika iz svega glasa i iziđe iz njega. |
| 1 | 27 | Svi se zaprepastiše te se zapitkivahu: "Što li je ovo? Nova li i snažna nauka! Pa i samim nečistim dusima zapovijeda, i pokoravaju mu se." |
| 1 | 28 | I pročulo se odmah o njemu posvuda, po svoj okolici galilejskoj. |
| 1 | 29 | I odmah pošto iziđoše iz sinagoge, uđe s Jakovom i Ivanom u kuću Šimunovu i Andrijinu. |
| 1 | 30 | A punica Šimunova ležala u ognjici. I odmah mu kažu za nju. |
| 1 | 31 | On pristupi, prihvati je za ruku i podiže. I pusti je ognjica. I posluživaše im. |
| 1 | 32 | Uvečer, kad sunce zađe, donošahu preda nj sve bolesne i opsjednute. |
| 1 | 33 | I sav je grad nagrnuo k vratima. |
| 1 | 34 | I on ozdravi bolesnike - a bijahu mnogi i razne im bolesti - i zloduhe mnoge izagna. I ne dopusti zlodusima govoriti jer su ga znali. |
| 1 | 35 | Rano ujutro, još za mraka, ustane, iziđe i povuče se na samotno mjesto i ondje se moljaše. |
| 1 | 36 | Potražiše ga Šimun i njegovi drugovi. |
| 1 | 37 | Kad ga nađoše, rekoše mu: "Svi te traže." |
| 1 | 38 | Kaže im: "Hajdemo drugamo, u obližnja mjesta, da i ondje propovijedam! Ta zato sam došao." |
| 1 | 39 | I prođe svom Galilejom: propovijedao je u njihovim sinagogama i zloduhe izgonio. |
| 1 | 40 | I dođe k njemu neki gubavac, klekne i zamoli: "Ako hoćeš, možeš me očistiti!" |
| 1 | 41 | Isus ganut pruži ruku, dotače ga se pa će mu: "Hoću, budi čist!" |
| 1 | 42 | I odmah nesta s njega gube i očisti se. |
| 1 | 43 | Isus se otrese na nj i odmah ga otpravi |
| 1 | 44 | riječima: "Pazi, nikomu ništa ne kazuj, nego idi, pokaži se svećeniku i prinesi za svoje očišćenje što propisa Mojsije, njima za svjedočanstvo." |
| 1 | 45 | Ali čim iziđe, stane on uvelike pripovijedati i razglašavati događaj tako da Isus više nije mogao javno ući u grad, nego se zadržavao vani na samotnim mjestima. I dolažahu k njemu odasvud. |
| 2 | 1 | I pošto nakon nekoliko dana opet uđe u Kafarnaum, pročulo se da je u kući. |
| 2 | 2 | I skupiše se mnogi te više nije bilo mjesta ni pred vratima. On im navješćivaše Riječ. |
| 2 | 3 | I dođu noseći k njemu uzetoga. Nosila ga četvorica. |
| 2 | 4 | Budući da ga zbog mnoštva nisu mogli unijeti k njemu, otkriju krov nad mjestom gdje bijaše Isus. Načinivši otvor, spuste postelju na kojoj je uzeti ležao. |
| 2 | 5 | Vidjevši njihovu vjeru, kaže Isus uzetome: "Sinko! Otpuštaju ti se grijesi." |
| 2 | 6 | Sjedjeli su ondje neki pismoznanci koji počeše mudrovati u sebi: |
| 2 | 7 | "Što to ovaj govori? Huli! Ta tko može grijehe otpuštati doli Bog jedini?" |
| 2 | 8 | Isus duhom odmah proniknu da tako mudruju u sebi, pa će im: "Što to mudrujete u sebi? |
| 2 | 9 | Ta što je lakše? Reći uzetomu: 'Otpuštaju ti se grijesi' ili reći: 'Ustani, uzmi svoju postelju i hodi?' |
| 2 | 10 | Ali da znate: vlastan je Sin Čovječji na zemlji otpuštati grijehe!" I reče uzetomu: |
| 2 | 11 | "Tebi zapovijedam, ustani, uzmi postelju i pođi kući!" |
| 2 | 12 | I on usta, uze odmah postelju i iziđe na očigled svima. Svi su zaneseni slavili Boga govoreći: "Takvo što nikad još ne vidjesmo!" |
| 2 | 13 | Isus ponovno iziđe k moru. Sve je ono mnoštvo grnulo k njemu i on ih poučavaše. |
| 2 | 14 | Prolazeći ugleda Levija Alfejeva gdje sjedi u carinarnici. I kaže mu: "Pođi za mnom!" On usta i pođe za njim. |
| 2 | 15 | Kada zatim Isus bijaše za stolom u njegovoj kući, nađoše se za stolom s njime i njegovim učenicima i mnogi carinici i grešnici. Bilo ih je uistinu mnogo. A slijedili su ga |
| 2 | 16 | i pismoznanci farizejske sljedbe pa vidjevši da jede s grešnicima i carinicima rekoše njegovim učenicima: "Zašto jede s carinicima i grešnicima?" |
| 2 | 17 | Čuvši to, Isus im reče: "Ne treba zdravima liječnika, nego bolesnima! Ne dođoh zvati pravednike, nego grešnike." |
| 2 | 18 | Ivanovi su učenici i farizeji postili. I dođu neki i kažu mu: "Zašto učenici Ivanovi i učenici farizejski poste, a tvoji učenici ne poste?" |
| 2 | 19 | Nato im Isus reče: "Mogu li svatovi postiti dok je zaručnik s njima? Dokle god imaju zaručnika sa sobom, ne mogu postiti. |
| 2 | 20 | Doći će već dani kad će im se ugrabiti zaručnik i tada će postiti u onaj dan!" |
| 2 | 21 | "Nitko ne prišiva krpe od sirova sukna na staro odijelo. Inače nova zakrpa vuče sa starog odijela pa nastane još veća rupa." |
| 2 | 22 | "I nitko ne ulijeva novo vino u stare mješine. Inače će vino poderati mješine pa propade i vino i mješine. Nego - novo vino u nove mješine!" |
| 2 | 23 | Jedne je subote prolazio kroz usjeve. Njegovi učenici počeše putem trgati klasje. A farizeji mu rekoše: |
| 2 | 24 | "Gle! Zašto čine što subotom nije dopušteno?" |
| 2 | 25 | Isus im odgovori: "Zar nikad niste čitali što učini David kad ogladnje te se nađe u potrebi on i njegovi pratioci? |
| 2 | 26 | Kako za velikog svećenika Ebjatara uđe u Dom Božji i pojede prinesene kruhove kojih ne smije jesti nitko osim svećenika; a on dade i svojim pratiocima?" |
| 2 | 27 | I govoraše im: "Subota je stvorena radi čovjeka, a ne čovjek radi subote. |
| 2 | 28 | Tako, Sin Čovječji gospodar je subote!" |
| 3 | 1 | Uđe ponovno u sinagogu. Bio je ondje čovjek usahle ruke. |
| 3 | 2 | A oni vrebahu hoće li ga Isus u subotu izliječiti, da ga optuže. |
| 3 | 3 | On kaže čovjeku usahle ruke: "Stani na sredinu!" |
| 3 | 4 | A njima će: "Je li subotom dopušteno činiti dobro ili činiti zlo, život spasiti ili pogubiti?" No oni su šutjeli. |
| 3 | 5 | A on, ražalošćen okorjelošću srca njihova, srdito ih ošinu pogledom pa reče tom čovjeku: "Ispruži ruku!" On ispruži - i ruka mu zdrava! |
| 3 | 6 | Farizeji iziđu i dadnu se odmah s herodovcima na vijećanje protiv njega kako da ga pogube. |
| 3 | 7 | Isus se s učenicima povuče k moru. Za njim je išao silan svijet iz Galileje. I iz Judeje, |
| 3 | 8 | iz Jeruzalema, iz Idumeje, iz Transjordanije i iz okolice Tira i Sidona - silno je mnoštvo čulo što čini i nagrnulo k njemu. |
| 3 | 9 | Stoga reče učenicima neka mu se zbog mnoštva pripravi lađica da ga ne bi zgnjeli. |
| 3 | 10 | Jer mnoge je ozdravio pa su se svi koji bijahu pogođeni kakvim zlom bacali na nj da bi ga se dotakli. |
| 3 | 11 | A nečisti duhovi, čim bi ga spazili, padali bi preda nj i vikali: "Ti si Sin Božji!" |
| 3 | 12 | A on im se oštro prijetio da ga ne prokazuju. |
| 3 | 13 | Uziđe na goru i pozove koje sam htjede. I dođoše k njemu. |
| 3 | 14 | I ustanovi dvanaestoricu da budu s njime i da ih šalje propovijedati |
| 3 | 15 | s vlašću da izgone đavle. |
| 3 | 16 | Ustanovi dakle dvanaestoricu: Šimuna, kojemu nadjenu ime Petar, |
| 3 | 17 | i Jakova Zebedejeva i Ivana, brata Jakovljeva, kojima nadjenu ime Boanerges, to jest Sinovi groma, |
| 3 | 18 | i Andriju i Filipa i Bartolomeja i Mateja i Tomu i Jakova Alfejeva i Tadeja i Šimuna Kananajca |
| 3 | 19 | i Judu Iškariotskoga, koji ga izda. |
| 3 | 20 | I dođe Isus u kuću. Opet se skupi toliko mnoštvo da nisu mogli ni jesti. |
| 3 | 21 | Čuvši to, dođoše njegovi da ga obuzdaju jer se govorilo: "Izvan sebe je!" |
| 3 | 22 | I pismoznanci što siđoše iz Jeruzalema govorahu: "Beelzebula ima, po poglavici đavolskom izgoni đavle." |
| 3 | 23 | A on ih dozva pa im u prispodobama govoraše: "Kako može Sotona Sotonu izgoniti? |
| 3 | 24 | Ako se kraljevstvo u sebi razdijeli, ono ne može opstati. |
| 3 | 25 | Ili: ako se kuća u sebi razdijeli, ona ne može opstati. |
| 3 | 26 | Ako je dakle Sotona sam na sebe ustao i razdijelio se, ne može opstati, nego mu je kraj. |
| 3 | 27 | Nitko, dakako, ne može u kuću jakoga ući i oplijeniti mu pokućstvo ako prije jakoga ne sveže. Tada će mu kuću oplijeniti!" |
| 3 | 28 | Doista, kažem vam, sve će se oprostiti sinovima ljudskima, koliki god bili grijesi i hule kojima pohule. |
| 3 | 29 | No pohuli li tko na Duha Svetoga, nema oproštenja dovijeka; krivac je grijeha vječnoga." |
| 3 | 30 | Jer govorahu: "Duha nečistoga ima." |
| 3 | 31 | I dođu majka njegova i braća njegova. Ostanu vani, a k njemu pošalju neka ga pozovu. |
| 3 | 32 | Oko njega je sjedjelo mnoštvo. I reknu mu: "Eno vani majke tvoje i braće tvoje, traže te!" |
| 3 | 33 | On im odgovori: "Tko je majka moja i braća moja?" |
| 3 | 34 | I okruži pogledom po onima što su sjedjeli oko njega u krugu i kaže: "Evo majke moje, evo braće moje! |
| 3 | 35 | Tko god vrši volju Božju, on mi je brat i sestra i majka." |
| 4 | 1 | I poče opet poučavati uz more. I zgrnu se k njemu silan svijet te on uđe u lađu i sjede na moru, a sve ono mnoštvo bijaše uz more, na kopnu. |
| 4 | 2 | Poučavao ih je u prispodobama mnogočemu. Govorio im u pouci: |
| 4 | 3 | "Poslušajte! Gle, iziđe sijač sijati. |
| 4 | 4 | I dok je sijao, poneko zrno pade uz put, dođoše ptice i pozobaše ga. |
| 4 | 5 | Neko opet pade na kamenito tlo gdje nemaše dosta zemlje. Odmah izniknu jer nemaše duboke zemlje. |
| 4 | 6 | Ali kad ogranu sunce, izgorje; i jer nemaše korijenja, osuši se. |
| 4 | 7 | Neko opet pade u trnje i trnje uzraste i uguši ga te ploda ne donese. |
| 4 | 8 | Neko napokon pade u dobru zemlju i dade plod, razraste se i razmnoži, te donese: jedno tridesetostruko, jedno šezdesetostruko, jedno stostruko." |
| 4 | 9 | I doda: "Tko ima uši da čuje, neka čuje!" |
| 4 | 10 | Kad bijaše nasamo, oni oko njega zajedno s dvanaestoricom pitahu ga o prispodobama. |
| 4 | 11 | I govoraše im: "Vama je dano otajstvo kraljevstva Božjega, a onima vani sve biva u prispodobama: |
| 4 | 12 | da gledaju, gledaju - i ne vide, slušaju, slušaju - i ne razumiju, da se ne obrate pa da im se otpusti." |
| 4 | 13 | I kaže im: "Zar ne znate tu prispodobu? Kako ćete onda razumjeti prispodobe uopće? |
| 4 | 14 | Sijač sije Riječ. |
| 4 | 15 | Oni uz put, gdje je Riječ posijana, jesu oni kojima, netom čuju, odmah dolazi Sotona i odnosi Riječ u njih posijanu. |
| 4 | 16 | Zasijani na tlo kamenito jesu oni koji kad čuju Riječ, odmah je s radošću prime, |
| 4 | 17 | ali nemaju u sebi korijena, nego su nestalni: kad nastane nevolja ili progonstvo zbog Riječi, odmah se sablazne. |
| 4 | 18 | A drugi su oni u trnje zasijani. To su oni koji poslušaju Riječ, |
| 4 | 19 | ali nadošle brige vremenite, zavodljivost bogatstva i ostale požude uguše Riječ te ona ostane bez ploda. |
| 4 | 20 | A zasijani na dobru zemlju jesu oni koji čuju i prime Riječ te urode: tridesetostruko, šezdesetostruko, stostruko. |
| 4 | 21 | I govoraše im: "Unosi li se svjetiljka da se pod posudu stavi ili pod postelju? Zar ne da se stavi na svijećnjak? |
| 4 | 22 | Ta ništa nije zastrto, osim zato da se očituje; i ništa skriveno, osim zato da dođe na vidjelo! |
| 4 | 23 | Ima li tko uši da čuje, neka čuje." |
| 4 | 24 | I govoraše im: "Pazite što slušate. Mjerom kojom mjerite mjerit će vam se. I nadodat će vam se. |
| 4 | 25 | Doista, onomu tko ima dat će se, a onomu tko nema oduzet će se i ono što ima." |
| 4 | 26 | I govoraše im: "Kraljevstvo je Božje kao kad čovjek baci sjeme u zemlju. |
| 4 | 27 | Spavao on ili bdio, noću i danju sjeme klija i raste - sam ne zna kako; |
| 4 | 28 | zemlja sama od sebe donosi plod: najprije stabljiku, onda klas i napokon puno zrnja na klasu. |
| 4 | 29 | A čim plod dopusti, brže se on laća srpa jer eto žetve." |
| 4 | 30 | I govoraše: "Kako da prispodobimo kraljevstvo nebesko ili u kojoj da ga prispodobi iznesemo? |
| 4 | 31 | Kao kad se gorušičino zrno posije u zemlju. Manje od svega sjemenja na zemlji, |
| 4 | 32 | jednoć posijano, naraste i postane veće od svega povrća pa potjera velike grane te se pod sjenom njegovom gnijezde ptice nebeske." |
| 4 | 33 | Mnogim takvim prispodobama navješćivaše im Riječ, kako već mogahu slušati. |
| 4 | 34 | Bez prispodobe im ne govoraše, a nasamo bi svojim učenicima sve razjašnjavao. |
| 4 | 35 | Uvečer istoga dana kaže im: "Prijeđimo prijeko!" |
| 4 | 36 | Oni otpuste mnoštvo i povezu Isusa kako već bijaše u lađi. A pratile su ga i druge lađe. |
| 4 | 37 | Najednom nasta žestoka oluja, na lađu navale valovi te su je već gotovo napunili. |
| 4 | 38 | A on na krmi spavaše na uzglavku. Probude ga i kažu mu: "Učitelju! Zar ne mariš što ginemo?" |
| 4 | 39 | On se probudi, zaprijeti vjetru i reče moru: "Utihni! Umukni!" I smiri se vjetar i nasta velika utiha. |
| 4 | 40 | Tada im reče: "Što ste bojažljivi? Kako nemate vjere?" |
| 4 | 41 | Oni se silno prestrašiše pa se zapitkivahu: "Tko li je ovaj da mu se i vjetar i more pokoravaju?" |
| 5 | 1 | Stigoše na onu stranu mora, u kraj gerazenski. |
| 5 | 2 | Čim iziđe iz lađe, odmah mu iz grobnica pohiti u susret neki čovjek s nečistim duhom. |
| 5 | 3 | Obitavalište je imao u grobnicama. I nitko ga više nije mogao svezati ni lancima |
| 5 | 4 | jer je već često bio i okovima i lancima svezan, ali je raskinuo okove i iskidao lance i nitko ga nije mogao ukrotiti. |
| 5 | 5 | Po cijele bi noći i dane u grobnicama i po brdima vikao i bio se kamenjem. |
| 5 | 6 | Kad izdaleka opazi Isusa, dotrči i pokloni mu se, |
| 5 | 7 | a onda u sav glas povika: "Što ti imaš sa mnom, Isuse, Sine Boga Svevišnjega? Zaklinjem te Bogom, ne muči me!" |
| 5 | 8 | Jer Isus mu bijaše rekao: "Iziđi, duše nečisti, iz ovoga čovjeka!" |
| 5 | 9 | Isus ga nato upita: "Kako ti je ime?" Kaže mu: "Legija mi je ime! Ima nas mnogo!" |
| 5 | 10 | I uporno zaklinjaše Isusa da ih ne istjera iz onoga kraja. |
| 5 | 11 | A ondje je pod brdom paslo veliko krdo svinja. |
| 5 | 12 | Zaklinjahu ga dakle: "Pošalji nas u ove svinje da u njih uđemo!" |
| 5 | 13 | I on im dopusti. Tada iziđoše nečisti duhovi i uđoše u svinje. I krdo od oko dvije tisuće jurnu niz obronak u more i podavi se u moru. |
| 5 | 14 | Svinjari pobjegoše i razglasiše gradom i selima. A ljudi pođoše vidjeti što se dogodilo. |
| 5 | 15 | Dođu Isusu. Ugledaju opsjednutoga: sjedio je obučen i zdrave pameti - on koji ih je imao legiju. I prestraše se. |
| 5 | 16 | A očevici im razlagahu kako je to bilo s opsjednutim i ono o svinjama. |
| 5 | 17 | Tada ga stanu moliti da ode iz njihova kraja. |
| 5 | 18 | Kad je ulazio u lađu, onaj što bijaše opsjednut molio ga da bude uza nj. |
| 5 | 19 | No on mu ne dopusti, nego mu reče: "Pođi kući k svojima pa im javi što ti je učinio Gospodin, kako ti se smilovao." |
| 5 | 20 | On ode i poče razglašavati po Dekapolu što mu učini Isus. I svi su se divili. |
| 5 | 21 | Kad se Isus lađom ponovno prebacio prijeko, zgrnu se k njemu silan svijet. |
| 5 | 22 | Stajao je uz more. I dođe, gle, jedan od nadstojnika sinagoge, imenom Jair. Ugledavši ga, padne mu pred noge |
| 5 | 23 | pa ga usrdno moljaše: "Kćerkica mi je na umoru! Dođi, stavi ruke na nju da ozdravi i ostane u životu!" |
| 5 | 24 | I pođe s njima. A za njim je išao silan svijet i pritiskao ga. |
| 5 | 25 | A neka je žena dvanaest godina bolovala od krvarenja, |
| 5 | 26 | mnogo pretrpjela od pustih liječnika, razdala sve svoje i ništa nije koristilo; štoviše, bivalo joj je sve gore. |
| 5 | 27 | Čuvši za Isusa, priđe mu među mnoštvom odostraga i dotaknu se njegove haljine. |
| 5 | 28 | Mislila je: "Dotaknem li se samo njegovih haljina, bit ću spašena." |
| 5 | 29 | I odmah prestane njezino krvarenje te osjeti u tijelu da je ozdravila od zla. |
| 5 | 30 | Isus odmah u sebi osjeti da je iz njega izišla sila pa se okrenu usred mnoštva i reče: "Tko se to dotaknu mojih haljina?" |
| 5 | 31 | A učenici mu rekoše: "Ta vidiš kako te mnoštvo odasvud pritišće i još pitaš: 'Tko me se to dotaknu?'" |
| 5 | 32 | A on zaokruži pogledom da vidi onu koja to učini. |
| 5 | 33 | Žena, sva u strahu i trepetu, svjesna onoga što joj se dogodilo, pristupi i baci se preda nj pa mu kaza sve po istini. |
| 5 | 34 | On joj reče: "Kćeri, vjera te tvoja spasila! Pođi u miru i budi zdrava od svojega zla!" |
| 5 | 35 | Dok je Isus još govorio, eto nadstojnikovih s porukom. "Kći ti je umrla. Čemu dalje mučiti učitelja?" |
| 5 | 36 | Isus je čuo taj razgovor, pa će nadstojniku: "Ne boj se! Samo vjeruj!" |
| 5 | 37 | I ne dopusti da ga itko drugi prati osim Petra i Jakova i Ivana, brata Jakovljeva. |
| 5 | 38 | I dođu u kuću nadstojnikovu. Ugleda buku i one koji plakahu i naricahu u sav glas. |
| 5 | 39 | Uđe i kaže im: "Što bučite i plačete? Dijete nije umrlo, nego spava." |
| 5 | 40 | A oni mu se podsmjehivahu. No on ih sve izbaci, uzme sa sobom djetetova oca i majku i svoje pratioce pa uđe onamo gdje bijaše dijete. |
| 5 | 41 | Primi dijete za ruku govoreći: "Talita, kum!" što znači: "Djevojko! Zapovijedam ti, ustani!" |
| 5 | 42 | I djevojka odmah usta i poče hodati. Bijaše joj dvanaest godina. I u tren ostadoše zapanjeni, u čudu veliku. |
| 5 | 43 | On im dobro poprijeti neka toga nitko ne dozna; i reče da djevojci dadnu jesti. |
| 6 | 1 | I otišavši odande, dođe u svoj zavičaj. A doprate ga učenici. |
| 6 | 2 | I kada dođe subota, poče učiti u sinagogi. I mnogi što su ga slušali preneraženi govorahu: "Odakle to ovome? Kakva li mu je mudrost dana? I kakva se to silna djela događaju po njegovim rukama? |
| 6 | 3 | Nije li ovo drvodjelja, sin Marijin, i brat Jakovljev, i Josipov, i Judin, i Šimunov? I nisu li mu sestre ovdje među nama?" I sablažnjavahu se o njega. |
| 6 | 4 | A Isus im govoraše: "Nije prorok bez časti doli u svom zavičaju i među rodbinom i u svom domu." |
| 6 | 5 | I ne mogaše ondje učiniti ni jedno čudo, osim što ozdravi nekoliko nemoćnika stavivši ruke na njih. |
| 6 | 6 | I čudio se njihovoj nevjeri. Obilazio je selima uokolo i naučavao. |
| 6 | 7 | Dozva dvanaestoricu te ih poče slati dva po dva dajući im vlast nad nečistim dusima. |
| 6 | 8 | I zapovjedi im da na put ne nose ništa osim štapa: ni kruha, ni torbe, ni novaca o pojasu, |
| 6 | 9 | nego da nose samo sandale i da ne oblače dviju haljina. |
| 6 | 10 | I govoraše im: "Kad uđete gdje u kuću, u njoj ostanite dok ne odete odande. |
| 6 | 11 | Ako vas gdje ne prime te vas ne poslušaju, iziđite odande i otresite prah ispod svojih nogu njima za svjedočanstvo." |
| 6 | 12 | Otišavši, propovijedali su obraćenje, |
| 6 | 13 | izgonili mnoge zloduhe i mnoge su nemoćnike mazali uljem i oni su ozdravljali. |
| 6 | 14 | Dočuo to i kralj Herod jer se razglasilo Isusovo ime te se govorilo: "Ivan Krstitelj uskrsnuo od mrtvih i zato čudesne sile djeluju u njemu." |
| 6 | 15 | A drugi govorahu: "Ilija je!" Treći opet: "Prorok, kao jedan od proroka." |
| 6 | 16 | Herod pak na to govoraše: "Uskrsnu Ivan kojemu ja odrubih glavu." |
| 6 | 17 | Herod doista bijaše dao uhititi Ivana i svezati ga u tamnici zbog Herodijade, žene brata svoga Filipa, kojom se bio oženio. |
| 6 | 18 | Budući da je Ivan govorio Herodu: "Ne smiješ imati žene brata svojega!", |
| 6 | 19 | Herodijada ga mrzila i htjela ga ubiti, ali nije mogla |
| 6 | 20 | jer se Herod bojao Ivana; znao je da je on čovjek pravedan i svet pa ga je štitio. I kad god bi ga slušao, uvelike bi se zbunio, a rado ga je slušao. |
| 6 | 21 | I dođe zgodan dan kad Herod o svom rođendanu priredi gozbu svojim velikašima, časnicima i prvacima galilejskim. |
| 6 | 22 | Uđe kći Herodijadina i zaplesa. Svidje se Herodu i sustolnicima. Kralj reče djevojci: "Zaišti od mene što god hoćeš i dat ću ti!" |
| 6 | 23 | I zakle joj se: "Što god zaišteš od mene, dat ću ti, pa bilo to i pol mojega kraljevstva." |
| 6 | 24 | Ona iziđe pa će svojoj materi: "Što da zaištem?" A ona će: "Glavu Ivana Krstitelja!" |
| 6 | 25 | I odmah žurno uđe kralju te zaište: "Hoću da mi odmah dadeš na pladnju glavu Ivana Krstitelja!" |
| 6 | 26 | Ožalosti se kralj, ali zbog zakletve i sustolnika na htjede je odbiti. |
| 6 | 27 | Kralj odmah posla krvnika i naredi da donese glavu Ivanovu. On ode, odrubi mu glavu u tamnici, |
| 6 | 28 | donese je na pladnju i dade je djevojci, a djevojka materi. |
| 6 | 29 | Kad za to dočuše Ivanovi učenici, dođu, uzmu njegovo tijelo i polože ga u grob. |
| 6 | 30 | Uto se apostoli skupe oko Isusa i izvijeste ga o svemu što su činili i naučavali. |
| 6 | 31 | I reče im: "Hajdete i vi u osamu na samotno mjesto, i otpočinite malo." Jer mnogo je svijeta dolazilo i odlazilo pa nisu imali kada ni jesti. |
| 6 | 32 | Otploviše dakle lađom na samotno mjesto, u osamu. |
| 6 | 33 | No kad su odlazili, mnogi ih vidješe i prepoznaše te se pješice iz svih gradova strčaše onamo i pretekoše ih. |
| 6 | 34 | Kad iziđe, vidje silan svijet i sažali mu se jer bijahu kao ovce bez pastira pa ih stane poučavati u mnogočemu. |
| 6 | 35 | A u kasni već sat pristupe mu učenici pa mu reknu: "Pust je ovo kraj i već je kasno. |
| 6 | 36 | Otpusti ih da odu po okolnim zaseocima i selima i kupe sebi što za jelo." |
| 6 | 37 | No on im odgovori: "Podajte im vi jesti." Kažu mu: "Da pođemo i kupimo za dvjesta denara kruha pa da im damo jesti?" |
| 6 | 38 | A on će im: "Koliko kruhova imate? Idite i vidite!" Pošto izvidješe, kažu: "Pet, i dvije ribe." |
| 6 | 39 | I zapovjedi im da sve, u skupinama, posjedaju po zelenoj travi. |
| 6 | 40 | I pružiše se po sto i po pedeset na svaku lijehu. |
| 6 | 41 | On uze pet kruhova i dvije ribe, pogleda na nebo, izreče blagoslov pa razlomi kruhove i davaše učenicima da posluže ljude. Tako i dvije ribe razdijeli svima. |
| 6 | 42 | I jeli su svi i nasitili se. |
| 6 | 43 | I od ulomaka nakupiše dvanaest punih košara, a i od riba. |
| 6 | 44 | A jelo je pet tisuća muškaraca. |
| 6 | 45 | On odmah prisili učenike da uđu u lađu i da se prebace prijeko, prema Betsaidi, dok on otpusti mnoštvo. |
| 6 | 46 | I pošto se rasta s ljudima, otiđe u goru da se pomoli. |
| 6 | 47 | Uvečer pak lađa bijaše posred mora, a on sam na kraju. |
| 6 | 48 | Vidjevši kako se muče veslajući, jer im bijaše protivan vjetar, oko četvrte noćne straže dođe k njima hodeći po moru. I htjede ih mimoići. |
| 6 | 49 | A oni, vidjevši kako hodi po moru, pomisliše da je utvara pa kriknuše. |
| 6 | 50 | Jer svi su ga vidjeli i prestrašili se. A on im odmah progovori: "Hrabro samo! Ja sam! Ne bojte se!" |
| 6 | 51 | I uziđe k njima u lađu, a vjetar utihnu. I veoma se, prekomjerno, snebivahu; |
| 6 | 52 | još ne shvatiše ono o kruhovima, nego im srce bijaše stvrdnuto. |
| 6 | 53 | Pošto doploviše na kraj, dođu u Genezaret i pristanu. |
| 6 | 54 | Kad iziđu iz lađe, ljudi ga odmah prepoznaju |
| 6 | 55 | pa oblete sav onaj kraj. I počnu donositi na nosilima bolesnike onamo gdje bi čuli da se on nalazi. |
| 6 | 56 | I kamo bi god ulazio - u sela, u gradove, u zaseoke - po trgovima bi stavljali bolesnike i molili ga da se dotaknu makar skuta njegove haljine. I koji bi ga se god dotakli, ozdravljali bi. |
| 7 | 1 | Skupe se oko njega farizeji i neki od pismoznanaca koji dođoše iz Jeruzalema. |
| 7 | 2 | I opaze da neki njegovi učenici jedu kruh nečistih, to jest neopranih ruku. |
| 7 | 3 | A farizeji i svi Židovi ne jedu ako prije temeljito ne operu ruke; drže se predaje starih. |
| 7 | 4 | Niti s trga što jedu ako prije ne operu. Mnogo toga još ima što zbog predaje drže: pranje čaša, vrčeva i lonaca. |
| 7 | 5 | Zato farizeji i pismoznanci upitaju Isusa: "Zašto tvoji učenici ne postupaju po predaji starih, nego nečistih ruku blaguju?" |
| 7 | 6 | A on im reče: "Dobro prorokova Izaija o vama, licemjeri, kad napisa: Ovaj me narod usnama časti, a srce mu je daleko od mene. |
| 7 | 7 | Uzalud me štuju naučavajući nauke - uredbe ljudske. |
| 7 | 8 | Napustili ste zapovijed Božju, a držite se predaje ljudske." |
| 7 | 9 | Još im govoraše: "Lijepo! Dokidate Božju zapovijed da biste sačuvali svoju predaju. |
| 7 | 10 | Mojsije doista reče: Poštuj oca svoga i majku svoju. I: Tko prokune oca ili majku, smrću neka se kazni. |
| 7 | 11 | A vi velite: 'Rekne li tko ocu ili majci: Pomoć koja te od mene ide neka bude 'korban', to jest sveti dar', |
| 7 | 12 | takvome više ne dopuštate ništa učiniti za oca ili majku. |
| 7 | 13 | Tako dokidate riječ Božju svojom predajom, koju sami sebi predadoste. I još štošta tomu slično činite." |
| 7 | 14 | Tada ponovno dozove mnoštvo i stane govoriti: "Poslušajte me svi i razumijte! |
| 7 | 15 | Ništa što izvana ulazi u čovjeka ne može ga onečistiti, nego što iz čovjeka izlazi - to ga onečišćuje. |
| 7 | 16 | Tko ima uši da čuje, neka čuje!" |
| 7 | 17 | I kad od mnoštva uđe u kuću, upitaše ga učenici za prispodobu. |
| 7 | 18 | I reče im: "Tako? Ni vi ne razumijete? Ne shvaćate li da čovjeka ne može onečistiti što u nj ulazi |
| 7 | 19 | jer mu ne ulazi u srce, nego u utrobu te izlazi u zahod?" Tako on očisti sva jela. |
| 7 | 20 | Još dometnu: "Što iz čovjeka izlazi, te onečišćuje čovjeka. |
| 7 | 21 | Ta iznutra, iz srca čovječjega, izlaze zle namisli, bludništva, krađe, ubojstva, |
| 7 | 22 | preljubi, lakomstva, opakosti, prijevara, razuzdanost, zlo oko, psovka, uznositost, bezumlje. |
| 7 | 23 | Sva ta zla iznutra izlaze i onečišćuju čovjeka." |
| 7 | 24 | Odande otiđe u kraj tirski. I uđe u neku kuću. Htio je da nitko ne sazna, ali se nije mogao sakriti, |
| 7 | 25 | nego odmah doču žena koje kćerkica imaše duha nečistoga. Ona dođe i pade mu pred noge. |
| 7 | 26 | A žena bijaše Grkinja, Sirofeničanka rodom. I moljaše ga da joj iz kćeri istjera zloduha. |
| 7 | 27 | A on joj govoraše: "Pusti da se prije nasite djeca! Ne priliči uzeti kruh djeci i baciti ga psićima." |
| 7 | 28 | A ona će mu: "Da, Gospodine! Ali i psići ispod stola jedu od mrvica dječjih." |
| 7 | 29 | Reče joj: "Zbog te riječi idi, izišao je iz tvoje kćeri zloduh." |
| 7 | 30 | I ode kući te nađe dijete gdje leži na postelji, a zloduh je bio izišao. |
| 7 | 31 | Zatim se ponovno vrati iz krajeva tirskih pa preko Sidona dođe Galilejskom moru, u krajeve dekapolske. |
| 7 | 32 | Donesu mu nekoga gluhog mucavca pa ga zamole da stavi na nj ruku. |
| 7 | 33 | On ga uzme nasamo od mnoštva, utisne svoje prste u njegove uši, zatim pljune i dotakne se njegova jezika. |
| 7 | 34 | Upravi pogled u nebo, uzdahne i kaže mu: "Effata!" - to će reći: "Otvori se!" |
| 7 | 35 | I odmah mu se otvoriše uši i razdriješi spona jezika te stade govoriti razgovijetno. |
| 7 | 36 | A Isus im zabrani da nikome ne kazuju. No što im je on više branio, oni su to više razglašavali |
| 7 | 37 | i preko svake mjere zadivljeni govorili: "Dobro je sve učinio! Gluhima daje čuti, nijemima govoriti!" |
| 8 | 1 | Onih se dana opet skupio silan svijet. Budući da nisu imali što jesti, dozva Isus učenike pa im reče: |
| 8 | 2 | "Žao mi je naroda jer su već tri dana uza me i nemaju što jesti. |
| 8 | 3 | Ako ih otpravim gladne njihovim kućama, klonut će putom. A neki su od njih došli iz daleka." |
| 8 | 4 | Učenici mu odgovore: "Otkuda bi ih tko ovdje u pustinji mogao nahraniti kruhom?" |
| 8 | 5 | On ih zapita: "Koliko kruhova imate?" Oni odgovore: "Sedam." |
| 8 | 6 | Nato zapovjedi mnoštvu da posjeda po zemlji. I uze sedam kruhova, zahvali, razlomi i davaše svojim učenicima da posluže. I poslužiše mnoštvu. |
| 8 | 7 | A imali su i malo ribica. Blagoslovi i njih te reče da i to posluže. |
| 8 | 8 | I jeli su i nasitili se. A od preteklih ulomaka odniješe sedam košara. |
| 8 | 9 | Bilo ih je oko četiri tisuće. Tada ih otpusti, |
| 8 | 10 | a sam sa svojim učenicima odmah uđe u lađu i ode u kraj dalmanutski. |
| 8 | 11 | Tada istupiše farizeji i počeše raspravljati s njime. Iskušavajući ga, zatraže od njega znak s neba. |
| 8 | 12 | On uzdahnu iz sve duše i reče: "Zašto ovaj naraštaj traži znak? Zaista, kažem vam, ovome se naraštaju neće dati znak." |
| 8 | 13 | Tada ih ostavi, ponovno uđe u lađu pa otiđe prijeko. |
| 8 | 14 | A zaboraviše ponijeti kruha; imali su samo jedan kruh sa sobom na lađi. |
| 8 | 15 | Nato ih Isus opomenu: "Pazite, čuvajte se kvasca farizejskog i kvasca Herodova!" |
| 8 | 16 | Oni, zamišljeni, među sobom govorahu: "Kruha nemamo." |
| 8 | 17 | Zamijetio to Isus pa im reče: "Zašto ste zamišljeni što kruha nemate? Zar još ne shvaćate i ne razumijete? Zar vam je srce stvrdnuto? |
| 8 | 18 | Oči imate, a ne vidite; uši imate, a ne čujete? Zar se ne sjećate? |
| 8 | 19 | Kad sam ono razlomio pet kruhova na pet tisuća, koliko punih košara ulomaka odnijeste?" Kažu mu: "Dvanaest." |
| 8 | 20 | "A kada razlomih sedam na četiri tisuće, koliko punih košara ulomaka odnijeste?" Odgovore: "Sedam." |
| 8 | 21 | A on će njima: "I još ne razumijete?" |
| 8 | 22 | Dođu u Betsaidu, dovedu mu slijepca pa ga zamole da ga se dotakne. |
| 8 | 23 | On uhvati slijepca za ruku, izvede ga iz sela, pljunu mu u oči, stavi na nj ruke i zapita ga: "Vidiš li što?" |
| 8 | 24 | Slijepac upilji pogled i reče: "Opažam ljude; vidim nešto kao drveće ... hodaju." |
| 8 | 25 | Tada mu Isus opet stavi ruke na oči i slijepac progleda i ozdravi te je mogao sve jasno na daleko vidjeti. |
| 8 | 26 | Tada ga posla kući i reče mu: "Ne ulazi u selo." |
| 8 | 27 | I krenu Isus i njegovi učenici u sela Cezareje Filipove. Putem on upita učenike: "Što govore ljudi, tko sam ja?" |
| 8 | 28 | Oni mu rekoše: "Da si Ivan Krstitelj, drugi da si Ilija, treći opet da si neki od proroka." |
| 8 | 29 | On njih upita: "A vi, što vi kažete, tko sam ja?" Petar prihvati i reče: "Ti si Pomazanik - Krist!" |
| 8 | 30 | I zaprijeti im da nikomu ne kazuju o njemu. |
| 8 | 31 | I poče ih poučavati kako Sin Čovječji treba da mnogo pretrpi, da ga starješine, glavari svećenički i pismoznanci odbace, da bude ubijen i nakon tri dana da ustane. |
| 8 | 32 | Otvoreno im to govoraše. Petar ga uze u stranu i poče odvraćati. |
| 8 | 33 | A on se okrenu, pogleda svoje učenike pa zaprijeti Petru: "Nosi se od mene, sotono, jer ti nije na pameti što je Božje, nego što je ljudsko!" |
| 8 | 34 | Tada dozva narod i učenike pa im reče: "Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka uzme svoj križ i neka ide za mnom. |
| 8 | 35 | Tko hoće život svoj spasiti, izgubit će ga; a tko izgubi život svoj poradi mene i evanđelja, spasit će ga. |
| 8 | 36 | Ta što koristi čovjeku steći sav svijet, a životu svojemu nauditi? |
| 8 | 37 | Ta što da čovjek dadne u zamjenu za život svoj? |
| 8 | 38 | Doista, tko se zastidi mene i mojih riječi u ovom preljubničkom i grešničkom naraštaju - njega će se stidjeti i Sin Čovječji kada dođe u slavi Oca svoga zajedno sa svetim anđelima." |
| 9 | 1 | Još im govoraše: "Zaista, kažem vam, neki od ovdje nazočnih neće okusiti smrti dok ne vide da je kraljevstvo Božje došlo u sili." |
| 9 | 2 | Nakon šest dana uze Isus sa sobom Petra, Jakova i Ivana i povede ih na goru visoku, u osamu, same, i preobrazi se pred njima. |
| 9 | 3 | I haljine mu postadoše sjajne, bijele veoma - nijedan ih bjelilac na zemlji ne bi mogao tako izbijeliti. |
| 9 | 4 | I ukaza im se Ilija s Mojsijem te razgovarahu s Isusom. |
| 9 | 5 | A Petar prihvati i reče Isusu: "Učitelju, dobro nam je ovdje biti! Načinimo tri sjenice: tebi jednu, Mojsiju jednu i Iliji jednu." |
| 9 | 6 | Doista nije znao što da kaže jer bijahu prestrašeni. |
| 9 | 7 | I pojavi se oblak i zasjeni ih, a iz oblaka se začu glas: "Ovo je Sin moj, Ljubljeni! Slušajte ga!" |
| 9 | 8 | I odjednom, obazrevši se uokolo, nikoga uza se ne vidješe doli Isusa sama. |
| 9 | 9 | Dok su silazili s gore, naloži im da nikomu ne pripovijedaju što su vidjeli dok Sin Čovječji od mrtvih ne ustane. |
| 9 | 10 | Oni održaše tu riječ, ali se među sobom pitahu što znači to njegovo "od mrtvih ustati" |
| 9 | 11 | pa ga upitaju: "Zašto pismoznanci govore da prije treba da dođe Ilija?" |
| 9 | 12 | A on im reče: "Ilija će, doduše, prije doći i sve obnoviti. Pa kako ipak piše o Sinu Čovječjem da će mnogo pretrpjeti i biti prezren? |
| 9 | 13 | Ali, velim vam: Ilija je već došao i oni učiniše s njim što im se prohtjelo, kao što piše o njemu." |
| 9 | 14 | Kada dođoše k učenicima, ugledaše oko njih silan svijet i pismoznance kako raspravljaju s njima. |
| 9 | 15 | Čim ga sve ono mnoštvo ugleda, iznenađeno brže pohrli pozdraviti ga. |
| 9 | 16 | A on ih upita: "Što to raspravljaste s njima?" |
| 9 | 17 | Odvrati netko iz mnoštva: "Učitelju, dovedoh k tebi svoga sina koji ima nijemoga duha. |
| 9 | 18 | Gdje ga god zgrabi, obara ga, a on pjeni, škripi zubima i koči se. Rekoh tvojim učenicima da ga izagnaju, ali ne mogoše." |
| 9 | 19 | On im odvrati: "O rode nevjerni! Dokle mi je biti s vama? Dokle li vas podnositi? Dovedite ga k meni!" |
| 9 | 20 | I dovedoše ga k njemu. Čim zloduh ugleda Isusa, potrese dječakom i on se, oboren na zemlju, stane valjati i pjeniti. |
| 9 | 21 | Isus upita njegova oca: "Koliko je vremena kako mu se to događa?" On reče: "Od djetinjstva! |
| 9 | 22 | A često ga znade baciti i u vatru i u vodu da ga upropasti. Nego, ako što možeš, pomozi nam, imaj samilosti s nama!" |
| 9 | 23 | Nato mu Isus reče: "Što? Ako možeš? Sve je moguće onomu koji vjeruje!" |
| 9 | 24 | Dječakov otac brže povika: "Vjerujem! Pomozi mojoj nevjeri!" |
| 9 | 25 | Vidjevši da svijet odasvud grne, Isus zaprijeti nečistomu duhu: "Nijemi i gluhi duše, ja ti zapovijedam, iziđi iz njega i da nisi više u nj ušao!" |
| 9 | 26 | Zloduh nato zaviče, žestoko strese dječaka te iziđe, a on osta kao mrtav te su mnogi govorili da je umro. |
| 9 | 27 | No Isus ga dohvati za ruku, podiže ga i on ustade. |
| 9 | 28 | Kad Isus uđe u kuću, upitaše ga učenici nasamo: "Kako to da ga mi ne mogosmo izagnati?" |
| 9 | 29 | Odgovori im: "Ovaj se rod ničim drugim ne može izagnati osim molitvom i postom." |
| 9 | 30 | Otišavši odande, prolažahu kroz Galileju. On ne htjede da to itko sazna. |
| 9 | 31 | Jer poučavaše svoje učenike. Govoraše im: "Sin Čovječji predaje se u ruke ljudima. Ubit će ga, ali će on, ubijen, nakon tri dana ustati." |
| 9 | 32 | No oni ne razumješe te besjede, a bojahu ga se pitati. |
| 9 | 33 | I dođoše u Kafarnaum. I već u kući upita ih: "Što ste putem raspravljali?" |
| 9 | 34 | A oni umukoše jer putem među sobom razgovarahu o tome tko je najveći. |
| 9 | 35 | On sjede i dozove dvanaestoricu te im reče: "Ako tko želi biti prvi, neka bude od svih posljednji i svima poslužitelj!" |
| 9 | 36 | I uzme dijete, postavi ga posred njih, zagrli ga i reče im: |
| 9 | 37 | "Tko god jedno ovakvo dijete primi u moje ime, mene prima. A tko mene prima, ne prima mene, nego onoga koji mene posla." |
| 9 | 38 | Reče mu Ivan: "Učitelju, vidjesmo jednoga kako u tvoje ime izgoni zloduhe. Mi smo mu branili jer ne ide s nama." |
| 9 | 39 | A Isus reče: "Ne branite mu! Jer nitko ne može učiniti nešto silno u moje ime pa me ubrzo zatim pogrditi. |
| 9 | 40 | Tko nije protiv nas, za nas je." |
| 9 | 41 | "Uistinu, tko vas napoji čašom vode u ime toga što ste Kristovi, zaista, kažem vam, neće mu propasti plaća." |
| 9 | 42 | "Onomu naprotiv tko bi sablaznio jednoga od ovih najmanjih što vjeruju, daleko bi bolje bilo da s mlinskim kamenom o vratu bude bačen u more." |
| 9 | 43 | "Pa ako te ruka sablažnjava, odsijeci je. Bolje ti je sakatu ući u život, nego s obje ruke otići u pakao, u oganj neugasivi. |
| 9 | 44 | # |
| 9 | 45 | I ako te noga sablažnjava, odsijeci je. Bolje ti je hromu ući u život, nego s obje noge bit bačen u pakao. |
| 9 | 46 | # |
| 9 | 47 | I ako te oko sablažnjava, iskopaj ga. Bolje ti je jednooku ući u kraljevstvo Božje, nego s oba oka biti bačen u pakao, |
| 9 | 48 | gdje crv njihov ne gine niti se oganj gasi. |
| 9 | 49 | Uistinu, ognjem će svaki od njih biti posoljen. |
| 9 | 50 | Dobra je sol. Ali ako sol postane neslana, čime ćete nju začiniti? Imajte sol u sebi, a mir među sobom!" |
| 10 | 1 | Krenuvši odande, dođe u judejski kraj i na onu stranu Jordana. I opet mnoštvo nagrnu k njemu, a on ih po svojem običaju ponovno poučavaše. |
| 10 | 2 | A pristupe farizeji pa, da ga iskušaju, upitaše: "Je li mužu dopušteno otpustiti ženu?" |
| 10 | 3 | On im odgovori: "Što vam zapovjedi Mojsije?" |
| 10 | 4 | Oni rekoše: "Mojsije je dopustio napisati otpusno pismo i - otpustiti." |
| 10 | 5 | A Isus će im: "Zbog okorjelosti srca vašega napisa vam on tu zapovijed. |
| 10 | 6 | Od početka stvorenja muško i žensko stvori ih. |
| 10 | 7 | Stoga će čovjek ostaviti oca i majku da prione uza svoju ženu; |
| 10 | 8 | i dvoje njih bit će jedno tijelo. Tako više nisu dvoje, nego jedno tijelo. |
| 10 | 9 | Što dakle Bog združi, čovjek neka ne rastavlja!" |
| 10 | 10 | U kući su ga učenici ponovno o tome ispitivali. |
| 10 | 11 | I reče im: "Tko otpusti svoju ženu pa se oženi drugom, čini prema prvoj preljub. |
| 10 | 12 | I ako žena napusti svoga muža pa se uda za drugoga, čini preljub." |
| 10 | 13 | Donosili mu dječicu da ih se dotakne, a učenici im branili. |
| 10 | 14 | Opazivši to, Isus se ozlovolji i reče im: "Pustite dječicu neka dolaze k meni; ne priječite im jer takvih je kraljevstvo Božje! |
| 10 | 15 | Zaista, kažem vam, tko ne primi kraljevstva Božjega kao dijete, ne, u nj neće ući." |
| 10 | 16 | Nato ih zagrli pa ih blagoslivljaše polažući na njih ruke. |
| 10 | 17 | I dok je izlazio na put, dotrči netko, klekne preda nj pa ga upita: "Učitelju dobri, što mi je činiti da baštinim život vječni?" |
| 10 | 18 | Isus mu reče: "Što me zoveš dobrim? Nitko nije dobar doli Bog jedini! |
| 10 | 19 | Zapovijedi znadeš: Ne ubij! Ne čini preljuba! Ne ukradi! Ne svjedoči lažno! Ne otmi! Poštuj oca svoga i majku!" |
| 10 | 20 | On mu odgovori: "Učitelju, sve sam to čuvao od svoje mladosti." |
| 10 | 21 | Isus ga nato pogleda, zavoli ga i rekne mu: "Jedno ti nedostaje! Idi i što imaš, prodaj i podaj siromasima pa ćeš imati blago na nebu. A onda dođi i idi za mnom." |
| 10 | 22 | On se na tu riječ smrkne i ode žalostan jer imaše velik imetak. |
| 10 | 23 | Isus zaokruži pogledom pa će svojim učenicima: "Kako li će teško imućnici u kraljevstvo Božje!" |
| 10 | 24 | Učenici ostadoše zapanjeni tim njegovim riječima. Zato im Isus ponovi: "Djeco, kako je teško u kraljevstvo Božje! |
| 10 | 25 | Lakše je devi kroz ušice iglene nego bogatašu u kraljevstvo Božje." |
| 10 | 26 | Oni se još većma snebivahu te će jedan drugome: "Pa tko se onda može spasiti?" |
| 10 | 27 | Isus upre u njih pogled i reče: "Ljudima je nemoguće, ali ne Bogu! Ta Bogu je sve moguće!" |
| 10 | 28 | Petar mu poče govoriti: "Evo, mi sve ostavismo i pođosmo za tobom." |
| 10 | 29 | Reče Isus: "Zaista, kažem vam, nema ga tko ostavi kuću, ili braću, ili sestre, ili majku, ili oca, ili djecu, ili polja poradi mene i poradi evanđelja, |
| 10 | 30 | a da ne bi sada, u ovom vremenu, s progonstvima primio stostruko kuća, i braće, i sestara, i majki, i djece, i polja - i u budućem vijeku život vječni. |
| 10 | 31 | A mnogi prvi bit će posljednji i posljednji prvi." |
| 10 | 32 | Putovali su tako uzlazeći u Jeruzalem. Isus je išao pred njima te bijahu zaprepašteni, a oni koji su išli za njima, prestrašeni. Tada Isus opet uze dvanaestoricu i poče im kazivati što će ga zadesiti: |
| 10 | 33 | "Evo, uzlazimo u Jeruzalem i Sin Čovječji bit će predan glavarima svećeničkim i pismoznancima. Osudit će ga na smrt, predati poganima, |
| 10 | 34 | izrugati i popljuvati. Izbičevat će ga, ubit će ga, ali on će nakon tri dana ustati." |
| 10 | 35 | I pristupe mu Jakov i Ivan, sinovi Zebedejevi, govoreći mu: "Učitelju, htjeli bismo da nam učiniš što te zaištemo." |
| 10 | 36 | A on će im: "Što hoćete da vam učinim?" |
| 10 | 37 | Oni mu rekoše: "Daj nam da ti u slavi tvojoj sjednemo jedan zdesna, a drugi slijeva." |
| 10 | 38 | A Isus im reče: "Ne znate što ištete. Možete li piti čašu koju ja pijem, ili krstiti se krstom kojim se ja krstim?" |
| 10 | 39 | Oni mu rekoše: "Možemo." A Isus će im: "Čašu koju ja pijem pit ćete i krstom kojim se ja krstim bit ćete kršteni, |
| 10 | 40 | ali sjesti meni zdesna ili slijeva nisam ja vlastan dati - to je onih kojima je pripravljeno." |
| 10 | 41 | Kad su to čula ostala desetorica, počeše se gnjeviti na Jakova i Ivana. |
| 10 | 42 | Zato ih Isus dozva i reče im: "Znate da oni koji se smatraju vladarima gospoduju svojim narodima i velikaši njihovi drže ih pod vlašću. |
| 10 | 43 | Nije tako među vama! Naprotiv, tko hoće da među vama bude najveći, neka vam bude poslužitelj! |
| 10 | 44 | I tko hoće da među vama bude prvi, neka bude svima sluga. |
| 10 | 45 | Jer ni Sin Čovječji nije došao da bude služen, nego da služi i život svoj dade kao otkupninu za mnoge." |
| 10 | 46 | Dođu tako u Jerihon. Kad je Isus s učenicima i sa silnim mnoštvom izlazio iz Jerihona, kraj puta je sjedio slijepi prosjak Bartimej, sin Timejev. |
| 10 | 47 | Kad je čuo da je to Isus Nazarećanin, stane vikati: "Sine Davidov, Isuse, smiluj mi se!" |
| 10 | 48 | Mnogi ga ušutkivahu, ali on još jače vikaše: "Sine Davidov, smiluj mi se!" |
| 10 | 49 | Isus se zaustavi i reče: "Pozovite ga!" I pozovu slijepca sokoleći ga: "Ustani! Zove te!" |
| 10 | 50 | On baci sa sebe ogrtač, skoči i dođe Isusu. |
| 10 | 51 | Isus ga upita: "Što hoćeš da ti učinim?" Slijepac mu reče: "Učitelju moj, da progledam." |
| 10 | 52 | Isus će mu: "Idi, vjera te tvoja spasila!" I on odmah progleda i uputi se za njim. |
| 11 | 1 | Kad se približe Jeruzalemu, Betfagi i Betaniji, do Maslinske gore, pošalje dva učenika |
| 11 | 2 | i kaže im: "Hajdete u selo pred vama. Čim u nj uđete, naći ćete privezano magare koje još nitko nije zajahao. Odriješite ga i vodite. |
| 11 | 3 | Ako vam tko reče: 'Što to radite?' recite: 'Gospodinu treba', i odmah će ga ipak ovamo pustiti." |
| 11 | 4 | Otiđoše i nađoše magare privezano uz vrata vani na cesti i odriješe ga. |
| 11 | 5 | A neki od nazočnih upitaše: "Što radite? Što driješite magare?" |
| 11 | 6 | Oni im odvrate kako im reče Isus. I pustiše ih. |
| 11 | 7 | I dovedu magare Isusu, prebace preko njega svoje haljine i on zajaha na nj. |
| 11 | 8 | Mnogi prostriješe svoje haljine po putu, a drugi narezaše zelenih grana po poljima. |
| 11 | 9 | I oni pred njim i oni za njim klicahu: "Hosana! Blagoslovljen Onaj koji dolazi u ime Gospodnje! |
| 11 | 10 | Blagoslovljeno kraljevstvo oca našega Davida koji dolazi! Hosana u visinama!" |
| 11 | 11 | I uđe u Jeruzalem, u Hram. I sve uokolo razgleda, pa kako već bijaše kasno, pođe s dvanaestoricom u Betaniju. |
| 11 | 12 | Sutradan su izlazili iz Betanije, a on ogladnje. |
| 11 | 13 | Ugleda izdaleka lisnatu smokvu i priđe ne bi li na njoj što našao. Ali došavši bliže, ne nađe ništa osim lišća jer ne bijaše vrijeme smokvama. |
| 11 | 14 | Tada reče smokvi: "Nitko nikada više ne jeo s tebe!" Čuli su to njegovi učenici. |
| 11 | 15 | Stignu tako u Jeruzalem. On uđe u Hram i stane izgoniti one koji su prodavali i kupovali u Hramu. Mjenjačima isprevrta stolove i prodavačima golubova klupe. |
| 11 | 16 | I ne dopusti da itko išta pronese kroz Hram. |
| 11 | 17 | Učio ih je i govorio: "Nije li pisano: Dom će se moj zvati Dom molitve za sve narode? A vi od njega načinili pećinu razbojničku!" |
| 11 | 18 | Kada su za to dočuli glavari svećenički i pismoznanci, tražili su kako da ga pogube. Uistinu, bojahu ga se jer je sav narod bio očaran njegovim naukom. |
| 11 | 19 | A kad se uvečerilo, izlazili su iz grada. |
| 11 | 20 | Kad su ujutro prolazili mimo one smokve, opaze da je usahla do korijena. |
| 11 | 21 | Petar se prisjeti pa će Isusu: "Učitelju, pogledaj! Smokva koju si prokleo usahnu." |
| 11 | 22 | Isus im odvrati: "Imajte vjeru Božju. |
| 11 | 23 | Zaista, kažem vam, rekne li tko ovoj gori: 'Digni se i baci u more!' i u srcu svome ne posumnja, nego vjeruje da će se dogoditi to što kaže - doista, bit će mu! |
| 11 | 24 | Stoga vam kažem: Sve što god zamolite i zaištete, vjerujte da ste postigli i bit će vam! |
| 11 | 25 | No kad ustanete na molitvu, otpustite ako što imate protiv koga da i vama Otac vaš, koji je na nebesima, otpusti vaše prijestupke." |
| 11 | 26 | # |
| 11 | 27 | I dođu opet u Jeruzalem. Dok je obilazio Hramom, dođu k njemu glavari svećenički, pismoznanci i starješine. |
| 11 | 28 | I govorahu mu: "Kojom vlašću to činiš? Ili tko ti dade tu vlast da to činiš?" |
| 11 | 29 | A Isus im reče: "Jedno ću vas upitati. Odgovorite mi, pa ću vam kazati kojom vlašću ovo činim. |
| 11 | 30 | Krst Ivanov bijaše li od Neba ili od ljudi? Odgovorite mi!" |
| 11 | 31 | A oni umovahu među sobom: "Reknemo li 'od Neba', odvratit će 'Zašto mu dakle ne povjerovaste?' |
| 11 | 32 | Nego, da reknemo 'od ljudi!'" - Bojahu se mnoštva. Ta svi Ivana smatrahu doista prorokom. |
| 11 | 33 | I odgovore Isusu: "Ne znamo." A Isus će im: "Ni ja vama neću kazati kojom vlašću ovo činim." |
| 12 | 1 | I uze im zboriti u prispodobama: Čovjek vinograd posadi, ogradom ogradi, iskopa tijesak i kulu podiže pa ga iznajmi vinogradarima i otputova. |
| 12 | 2 | I u svoje vrijeme posla vinogradarima slugu da od njih uzme dio uroda vinogradarskoga. |
| 12 | 3 | A oni ga pograbiše, istukoše i otposlaše praznih ruku. |
| 12 | 4 | I opet posla k njima drugog slugu: i njemu razbiše glavu i izružiše ga. |
| 12 | 5 | Trećega također posla: njega ubiše. Tako i mnoge druge: jedne istukoše, druge pobiše." |
| 12 | 6 | "Još jednoga imaše, sina ljubljenoga. Njega naposljetku posla k njima misleći: 'Poštovat će sina moga.' |
| 12 | 7 | Ali ti vinogradari među sobom rekoše: 'Ovo je baštinik! Hajde da ga ubijemo i baština će biti naša.' |
| 12 | 8 | I pograbe ga, ubiju i izbace iz vinograda." |
| 12 | 9 | "Što li će učiniti gospodar vinograda? Doći će i pobiti te vinogradare i dati vinograd drugima. |
| 12 | 10 | Niste li čitali ovo Pismo: Kamen što ga odbaciše graditelji, postade kamen zaglavni. |
| 12 | 11 | Gospodnje je to djelo - kakvo čudo u očima našim!" |
| 12 | 12 | I tražili su da ga uhvate, ali se pobojaše mnoštva. Razumješe da je protiv njih izrekao prispodobu pa ga ostave i odu. |
| 12 | 13 | I pošalju k njemu neke od farizeja i herodovaca da ga uhvate u riječi. |
| 12 | 14 | Oni dođu i kažu mu: "Učitelju, znamo da si istinit i ne mariš tko je tko jer nisi pristran, nego po istini učiš putu Božjemu. Je li dopušteno dati porez caru ili nije? Da damo ili da ne damo?" |
| 12 | 15 | A on im reče prozirući njihovo licemjerje: "Što me iskušavate? Donesite mi denar da vidim!" |
| 12 | 16 | Oni doniješe. I reče im: "Čija je ovo slika i natpis?" A oni će mu: "Carev." |
| 12 | 17 | A Isus im reče: "Caru podajte carevo, a Bogu Božje!" I divili su mu se. |
| 12 | 18 | Dođu k njemu saduceji, koji vele da nema uskrsnuća, i upitaju ga: |
| 12 | 19 | "Učitelju, Mojsije nam napisa: Umre li čiji brat i ostavi ženu, a ne ostavi djeteta, neka njegov brat uzme tu ženu te podigne porod bratu svomu. |
| 12 | 20 | Sedmero braće bijaše. Prvi uze ženu i umrije ne ostavivši poroda. |
| 12 | 21 | I drugi je uze te umrije ne ostavivši poroda. I treći jednako tako. |
| 12 | 22 | I sedmorica ne ostaviše poroda. Najposlije i žena umrije. |
| 12 | 23 | Komu će biti žena o uskrsnuću, kad uskrsnu? Jer sedmorica su je imala za ženu." |
| 12 | 24 | Reče im Isus: "Niste li u zabludi zbog toga što ne razumijete Pisama ni sile Božje? |
| 12 | 25 | Ta kad od mrtvih ustaju, niti se žene niti udavaju, nego su kao anđeli na nebesima. |
| 12 | 26 | A što se tiče mrtvih, da ustaju, niste li čitali u knjizi Mojsijevoj ono o grmu, kako Mojsiju reče Bog: Ja sam Bog Abrahamov i Bog Izakov i Bog Jakovljev? |
| 12 | 27 | Nije on Bog mrtvih, nego živih. Uvelike se varate." |
| 12 | 28 | Tada pristupi jedan od pismoznanaca koji je slušao njihovu raspravu. Vidjevši da im je dobro odgovorio, upita ga: "Koja je zapovijed prva od sviju?" |
| 12 | 29 | Isus odgovori: "Prva je: Slušaj, Izraele! Gospodin Bog naš Gospodin je jedini. |
| 12 | 30 | Zato ljubi Gospodina Boga svojega iz svega srca svojega, i iz sve duše svoje, i iz svega uma svoga, i iz sve snage svoje!" |
| 12 | 31 | "Druga je: Ljubi svoga bližnjega kao sebe samoga. Nema druge zapovijedi veće od tih." |
| 12 | 32 | Nato će mu pismoznanac: "Dobro, učitelju! Po istini si kazao: On je jedini, nema drugoga osim njega. |
| 12 | 33 | Njega ljubiti iz svega srca, iz svega razuma i iz sve snage i ljubiti bližnjega kao sebe samoga - više je nego sve paljenice i žrtve." |
| 12 | 34 | Kad Isus vidje kako je pametno odgovorio, reče mu: "Nisi daleko od kraljevstva Božjega!" I nitko se više nije usuđivao pitati ga. |
| 12 | 35 | A naučavajući u Hramu, uze Isus govoriti: "Kako pismoznanci kažu da je Krist sin Davidov? |
| 12 | 36 | A sam David reče u Duhu Svetome: Reče Gospod Gospodinu mojemu: 'Sjedni mi zdesna dok ne položim neprijatelje tvoje za podnožje nogama tvojim!' |
| 12 | 37 | Sam ga David zove Gospodinom. Kako mu je onda sin?" Silan ga je svijet s užitkom slušao. |
| 12 | 38 | A on im u pouci svojoj govoraše: "Čuvajte se pismoznanaca, koji rado idu u dugim haljinama, vole pozdrave na trgovima, |
| 12 | 39 | prva sjedala u sinagogama i pročelja na gozbama; |
| 12 | 40 | proždiru kuće udovičke, još pod izlikom dugih molitava. Stići će ih to oštrija osuda!" |
| 12 | 41 | Potom sjede nasuprot riznici te promatraše kako narod baca sitniš u riznicu. Mnogi bogataši bacahu mnogo. |
| 12 | 42 | Dođe i neka siromašna udovica i baci dva novčića, to jest jedan kvadrant. |
| 12 | 43 | Tada dozove svoje učenike i reče im: "Doista, kažem vam, ova je sirota udovica ubacila više od svih koji ubacuju u riznicu. |
| 12 | 44 | Svi su oni zapravo ubacili od svoga suviška, a ona je od svoje sirotinje ubacila sve što je imala, sav svoj žitak." |
| 13 | 1 | Kad je izlazio iz Hrama, rekne mu jedan od njegovih učenika: "Učitelju, gledaj! Kakva li kamenja, kakvih li zdanja!" |
| 13 | 2 | Isus mu odvrati: "Vidiš li ta veličanstvena zdanja? Ne, neće se ostaviti ni kamen na kamenu nerazvaljen." |
| 13 | 3 | Dok je zatim na Maslinskoj gori sjedio sučelice Hramu, upitaju ga nasamo Petar, Jakov, Ivan i Andrija: |
| 13 | 4 | "Reci nam kada će to biti i na koji se znak sve to ima svršiti?" |
| 13 | 5 | Tada im Isus poče govoriti: "Pazite da vas tko ne zavede. |
| 13 | 6 | Mnogi će doći u moje ime i govoriti: Ja sam! I mnoge će zavesti. |
| 13 | 7 | Kada pak čujete za ratove i za glasove o ratovima, ne uznemirujte se. Treba da se to dogodi, ali to još nije svršetak." |
| 13 | 8 | "Narod će ustati protiv naroda, kraljevstvo protiv kraljevstva. Bit će potresa po raznim mjestima, bit će gladi. To je početak trudova." |
| 13 | 9 | "Vi pak pazite sami na sebe. Predavat će vas vijećima i tući vas u sinagogama, pred upraviteljima i kraljevima stajat ćete zbog mene, njima za svjedočanstvo. |
| 13 | 10 | A treba da se najprije svim narodima propovijeda evanđelje." |
| 13 | 11 | "Kad vas budu vodili na izručenje, ne brinite se unaprijed što ćete govoriti, nego govorite što vam bude dano u onaj čas. Ta niste vi koji govorite, nego Duh Sveti. |
| 13 | 12 | Predavat će na smrt brat brata i otac sina. Djeca će ustajati na roditelje i ubijati ih. |
| 13 | 13 | Svi će vas zamrziti zbog imena moga. Ali tko ustraje do svršetka, bit će spašen." |
| 13 | 14 | "I kad vidite da grozota pustoši stoluje gdje joj nije mjesto - tko čita, neka razumije - koji se tada zateknu u Judeji, neka bježe u gore! |
| 13 | 15 | Tko bude na krovu, neka ne silazi i ne ulazi u kuću da iz nje što uzme. |
| 13 | 16 | I tko bude u polju, neka se ne okreće natrag da uzme ogrtač!" |
| 13 | 17 | "Jao trudnicama i dojiljama u one dane! |
| 13 | 18 | A molite da to ne bude zimi |
| 13 | 19 | jer će onih dana biti tjeskoba kakve ne bi od početka stvorenja, koje stvori Bog, sve do sada, a neće je ni biti. |
| 13 | 20 | I kad Gospodin ne bi skratio dane one, nitko se ne bi spasio. No poradi izabranih, koje on sebi izabra, skratio je on te dane." |
| 13 | 21 | Ako vam tada tko rekne: 'Evo Krista ovdje! Eno ondje!' - ne vjerujte. |
| 13 | 22 | Ustat će doista lažni kristi i lažni proroci i tvorit će znamenja i čudesa da, bude li moguće, zavedu izabrane. |
| 13 | 23 | Vi dakle budite na oprezu! Evo, prorekao sam vam sve!" |
| 13 | 24 | Nego, u one dane, nakon one nevolje, sunce će pomrčati i mjesec neće više svijetljeti |
| 13 | 25 | a zvijezde će s neba padati i sile će se nebeske poljuljati. |
| 13 | 26 | Tada će ugledati Sina Čovječjega gdje dolazi na oblacima s velikom moći i slavom. |
| 13 | 27 | I razaslat će anđele i sabrati svoje izabranike s četiri vjetra, s kraja zemlje do na kraj neba." |
| 13 | 28 | A od smokve se naučite prispodobi! Kad joj grana već omekša i lišće potjera, znate: ljeto je blizu. |
| 13 | 29 | Tako i vi kad vidite da se to zbiva, znajte: blizu je, na vratima! |
| 13 | 30 | Zaista, kažem vam, ne, neće uminuti naraštaj ovaj dok se sve to ne zbude. |
| 13 | 31 | Nebo će i zemlja uminuti, ali riječi moje ne, neće uminuti." |
| 13 | 32 | "A o onom danu i času nitko ne zna, pa ni anđeli na nebu, ni Sin, nego samo Otac." |
| 13 | 33 | "Pazite! Bdijte jer ne znate kada je čas. |
| 13 | 34 | Kao kad ono čovjek neki polazeći na put ostavi svoju kuću, upravu povjeri slugama, svakomu svoj posao, a vrataru zapovjedi da bdije. |
| 13 | 35 | Bdijte, dakle, jer ne znate kad će se domaćin vratiti - da li uvečer ili o ponoći, da li za prvih pijetlova ili ujutro - |
| 13 | 36 | da vas ne bi našao pozaspale ako iznenada dođe." |
| 13 | 37 | "Što vama kažem, svima kažem: Bdijte!" |
| 14 | 1 | Za dva dana bijaše Pasha i Beskvasni kruhovi. Glavari svećenički i pismoznanci tražili su kako da ga na prijevaru uhvate i ubiju. |
| 14 | 2 | Jer se govorilo: "Nikako ne na Blagdan da ne nastane pobuna naroda." |
| 14 | 3 | I kad je u Betaniji, u kući Šimuna Gubavca, bio za stolom, dođe neka žena s alabastrenom posudicom prave skupocjene nardove pomasti. Razbi posudicu i poli ga po glavi. |
| 14 | 4 | A neki negodovahu te će jedan drugomu: "Čemu to rasipanje pomasti? |
| 14 | 5 | Mogla se pomast prodati za više od tristo denara i dati siromasima." I otresahu se na nju. |
| 14 | 6 | A Isus reče: "Pustite je, što joj dodijavate? Dobro djelo učini na meni. |
| 14 | 7 | Ta siromaha svagda imate uza se i kad god hoćete možete im dobro činiti, a mene nemate svagda. |
| 14 | 8 | Učinila je što je mogla: unaprijed mi pomaza tijelo za ukop. |
| 14 | 9 | Zaista, kažem vam, gdje se god bude propovijedalo evanđelje, po svem svijetu, navješćivat će se i ovo što ona učini - njoj na spomen." |
| 14 | 10 | A Juda Iškariotski, jedan od dvanaestorice, ode glavarima svećeničkim da im ga preda. |
| 14 | 11 | Kad su oni to čuli, obradovali su se i obećali mu dati novca. I tražio je zgodu da ga preda. |
| 14 | 12 | Prvoga dana Beskvasnih kruhova, kad se žrtvovala pasha, upitaju učenici Isusa: "Gdje hoćeš blagovati pashu, da odemo i pripravimo?" |
| 14 | 13 | On pošalje dvojicu učenika i rekne im: "Idite u grad i namjerit ćete se na čovjeka koji nosi krčag vode. Pođite za njim |
| 14 | 14 | pa gdje on uđe, recite domaćinu: 'Učitelj pita: Gdje mi je svratište u kojem bih blagovao pashu sa svojim učenicima?' |
| 14 | 15 | I on će vam pokazati na katu veliko blagovalište, prostrto i spremljeno. Ondje nam pripravite." |
| 14 | 16 | Učenici odu, dođu u grad i nađu kako im on reče te priprave pashu. |
| 14 | 17 | A uvečer dođe on s dvanaestoricom. |
| 14 | 18 | I dok bijahu za stolom te blagovahu, reče Isus: "Zaista, kažem vam, jedan će me od vas izdati - koji sa mnom blaguje." |
| 14 | 19 | Ožalošćeni, stanu mu govoriti jedan za drugim: "Da nisam ja?" |
| 14 | 20 | A on im reče: "Jedan od dvanaestorice koji umače sa mnom u zdjelicu. |
| 14 | 21 | Sin Čovječji, istina, odlazi kako je o njemu pisano, ali jao čovjeku onomu koji ga predaje. Tomu bi čovjeku bolje bilo da se ni rodio nije!" |
| 14 | 22 | I dok su blagovali, on uze kruh, izreče blagoslov pa razlomi, dade im i reče: "Uzmite, ovo je tijelo moje." |
| 14 | 23 | I uze čašu, zahvali i dade im. I svi su iz nje pili. |
| 14 | 24 | A on im reče: "Ovo je krv moja, krv Saveza, koja se za mnoge prolijeva. |
| 14 | 25 | Zaista, kažem vam, ne, neću više piti od ovoga roda trsova do onoga dana kad ću ga - novoga - piti u kraljevstvu Božjem." |
| 14 | 26 | Otpjevavši hvalospjeve, zaputiše se prema Maslinskoj gori. |
| 14 | 27 | I reče im Isus: "Svi ćete se sablazniti. Ta pisano je: Udarit ću pastira i ovce će se razbjeći. |
| 14 | 28 | Ali kad uskrsnem, ići ću pred vama u Galileju." |
| 14 | 29 | Nato će mu Petar: "Ako se i svi sablazne, ja neću!" |
| 14 | 30 | A Isus mu reče: "Zaista, kažem ti, baš ti, danas, ove noći, prije nego se pijetao dvaput oglasi, triput ćeš me zatajiti." |
| 14 | 31 | Ali on je upornije uvjeravao: "Bude li trebalo i umrijeti s tobom - ne, neću te zatajiti." A tako su svi govorili. |
| 14 | 32 | I dođu u predio imenom Getsemani. I kaže Isus svojim učenicima: "Sjednite ovdje dok se ne pomolim." |
| 14 | 33 | I povede sa sobom Petra, Jakova i Ivana. Spopade ga užas i tjeskoba |
| 14 | 34 | pa im reče: "Duša mi je nasmrt žalosna! Ostanite ovdje i bdijte!" |
| 14 | 35 | Ode malo dalje i rušeći se na zemlju molio je da ga, ako je moguće, mimoiđe ovaj čas. |
| 14 | 36 | Govoraše: "Abba! Oče! Tebi je sve moguće! Otkloni čašu ovu od mene! Ali ne što ja hoću, nego što hoćeš ti!" |
| 14 | 37 | I dođe, nađe ih pozaspale pa reče Petru: "Šimune, spavaš? Jedan sat nisi mogao probdjeti? |
| 14 | 38 | Bdijte i molite da ne padnete u napast. Duh je, istina, voljan, no tijelo je slabo." |
| 14 | 39 | Opet ode i pomoli se istim riječima. |
| 14 | 40 | Ponovno dođe i nađe ih pozaspale. Oči im se sklapale i nisu znali što da mu odgovore. |
| 14 | 41 | Dođe i treći put i reče im: "Samo spavajte i počivajte! Gotovo je! Dođe čas! Evo, predaje se Sin Čovječji u ruke grešničke! |
| 14 | 42 | Ustanite, hajdemo! Evo, izdajica se moj približio!" |
| 14 | 43 | Uto, dok je on još govorio, stiže Juda, jedan od dvanaestorice, i s njime svjetina s mačevima i toljagama, poslana od glavara svećeničkih, pismoznanaca i starješina. |
| 14 | 44 | A izdajica im njegov dade znak: "Koga poljubim, taj je! Uhvatite ga i oprezno odvedite!" |
| 14 | 45 | I kako dođe, odmah pristupi k njemu i reče: "Učitelju!" I poljubi ga. |
| 14 | 46 | Oni podignu na nj ruke i uhvate ga. |
| 14 | 47 | A jedan od nazočnih trgnu mač, udari slugu velikoga svećenika i odsiječe mu uho. |
| 14 | 48 | Isus im prozbori: "Kao na razbojnika iziđoste s mačevima i toljagama da me uhvatite. |
| 14 | 49 | Danomice bijah vam u Hramu, naučavah i ne uhvatiste me. No neka se ispune Pisma!" |
| 14 | 50 | I svi ga ostave i pobjegnu. |
| 14 | 51 | A jedan je mladić išao za njim, ogrnut samo plahtom. I njega htjedoše uhvatiti, |
| 14 | 52 | no on ostavi plahtu i gol pobježe. |
| 14 | 53 | Zatim odvedoše Isusa velikom svećeniku. I skupe se svi glavari svećenički, starješine i pismoznanci. |
| 14 | 54 | Petar je izdaleka išao za njim do u dvor velikog svećenika. Tu je sjedio sa stražarima i grijao se uz vatru. |
| 14 | 55 | A glavari svećenički i cijelo Vijeće, da bi mogli pogubiti Isusa, tražili su protiv njega kakvo svjedočanstvo, ali nikako da ga nađu. |
| 14 | 56 | Mnogi su doduše lažno svjedočili protiv njega, ali im se svjedočanstva ne slagahu. |
| 14 | 57 | Ustali su neki i lažno svjedočili protiv njega: |
| 14 | 58 | "Mi smo ga čuli govoriti: 'Ja ću razvaliti ovaj rukotvoreni Hram i za tri dana sagraditi drugi, nerukotvoreni!'" |
| 14 | 59 | Ali ni u tom im svjedočanstvo ne bijaše složno. |
| 14 | 60 | Usta nato veliki svećenik na sredinu i upita Isusa: "Zar ništa ne odgovaraš? Što to ovi svjedoče protiv tebe? |
| 14 | 61 | A on je šutio i ništa mu nije odgovarao. Veliki ga svećenik ponovo upita: "Ti li si Krist, Sin Blagoslovljenoga?" |
| 14 | 62 | A Isus mu reče: "Ja jesam! I gledat ćete Sina Čovječjega gdje sjedi zdesna Sile i dolazi s oblacima nebeskim." |
| 14 | 63 | Nato veliki svećenik razdrije haljine i reče: "Što nam još trebaju svjedoci? |
| 14 | 64 | Čuli ste hulu. Što vam se čini?" Oni svi presudiše da zaslužuje smrt. |
| 14 | 65 | I neki stanu pljuvati po njemu, zastirati mu lice i udarati ga govoreći: "Proreci!" I sluge ga stadoše pljuskati. |
| 14 | 66 | I dok je Petar bio dolje u dvoru, dođe jedna sluškinja velikoga svećenika; |
| 14 | 67 | ugledavši Petra gdje se grije, upre u nj pogled i reče: "I ti bijaše s Nazarećaninom, Isusom." |
| 14 | 68 | On zanijeka: "Niti znam niti razumijem što govoriš." I iziđe van u predvorje, a pijetao se oglasi. |
| 14 | 69 | Sluškinja ga ugleda i poče opet govoriti nazočnima: "Ovaj je od njih!" |
| 14 | 70 | On opet nijekaše. Domalo nazočni opet stanu govoriti Petru: "Doista, i ti si od njih! Ta Galilejac si!" |
| 14 | 71 | On se tada stane kleti i preklinjati: "Ne znam čovjeka o kom govorite!" |
| 14 | 72 | I odmah se po drugi put oglasi pijetao. I spomenu se Petar one besjede, kako mu ono Isus reče: "Prije nego se pijetao dvaput oglasi, triput ćeš me zatajiti." I briznu u plač. |
| 15 | 1 | Odmah izjutra glavari svećenički zajedno sa starješinama i pismoznancima - cijelo Vijeće - upriličili su vijećanje pa Isusa svezali, odveli i predali Pilatu. |
| 15 | 2 | I upita ga Pilat: "Ti li si kralj židovski?" On mu odgovori: "Ti kažeš." |
| 15 | 3 | I glavari ga svećenički teško optuživahu. |
| 15 | 4 | Pilat ga opet upita: "Ništa ne odgovaraš? Gle, koliko te optužuju." |
| 15 | 5 | A Isus ništa više ne odgovori te se Pilat čudio. |
| 15 | 6 | O Blagdanu bi im pustio uznika koga bi zaiskali. |
| 15 | 7 | A zajedno s pobunjenicima koji u pobuni počiniše umorstvo bijaše u okove bačen čovjek zvani Baraba. |
| 15 | 8 | I uziđe svjetina te poče od Pilata iskati ono što im običavaše činiti. |
| 15 | 9 | A on im odgovori: "Hoćete li da vam pustim kralja židovskoga?" |
| 15 | 10 | Znao je doista da ga glavari svećenički bijahu predali iz zavisti. |
| 15 | 11 | Ali glavari svećenički podjare svjetinu da traži neka im radije pusti Barabu. |
| 15 | 12 | Pilat ih opet upita: "Što dakle da učinim s ovim kojega zovete kraljem židovskim?" |
| 15 | 13 | A oni opet povikaše: "Raspni ga!" |
| 15 | 14 | Reče im Pilat: "Ta što je zla učinio?" Povikaše još jače: "Raspni ga!" |
| 15 | 15 | Hoteći ugoditi svjetini, Pilat im pusti Barabu, a Isusa izbičeva i preda da se razapne. |
| 15 | 16 | Vojnici ga odvedu u unutarnjost dvora, to jest u pretorij, pa sazovu cijelu četu |
| 15 | 17 | i zaogrnu ga grimizom; spletu trnov vijenac i stave mu na glavu |
| 15 | 18 | te ga stanu pozdravljati: "Zdravo, kralju židovski!" |
| 15 | 19 | I udarahu ga trskom po glavi, pljuvahu po njemu i klanjahu mu se prigibajući koljena. |
| 15 | 20 | A pošto ga izrugaše, svukoše mu grimiz i obukoše mu njegove haljine. I izvedu ga da ga razapnu. |
| 15 | 21 | I prisile nekog prolaznika koji je dolazio s polja, Šimuna Cirenca, oca Aleksandrova i Rufova, da mu ponese križ. |
| 15 | 22 | I dovuku ga na mjesto Golgotu, što znači Lubanjsko mjesto. |
| 15 | 23 | I nuđahu mu piti namirisana vina, ali on ne uze. |
| 15 | 24 | Kad ga razapeše, razdijele među se haljine njegove bacivši za njih kocku - što će tko uzeti. |
| 15 | 25 | A bijaše treća ura kad ga razapeše. |
| 15 | 26 | Bijaše napisan i natpis o njegovoj krivici: "Kralj židovski." |
| 15 | 27 | A zajedno s njime razapnu i dva razbojnika, jednoga njemu zdesna, drugoga slijeva. |
| 15 | 28 | # |
| 15 | 29 | Prolaznici su ga pogrđivali mašući glavama: "Ej, ti, koji razvaljuješ Hram i sagradiš ga za tri dana, |
| 15 | 30 | spasi sam sebe, siđi s križa!" |
| 15 | 31 | Slično i glavari svećenički s pismoznancima rugajući se govorahu jedni drugima: "Druge je spasio, sebe ne može spasiti! |
| 15 | 32 | Krist, kralj Izraelov! Neka sad siđe s križa da vidimo i povjerujemo!" Vrijeđahu ga i oni koji bijahu s njim raspeti. |
| 15 | 33 | A o šestoj uri tama nasta po svoj zemlji - sve do ure devete. |
| 15 | 34 | O devetoj uri povika Isus iza glasa: "Eloi, Eloi lama sabahtani?" To znači: "Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?" |
| 15 | 35 | Neki od nazočnih čuvši to govorahu: "Gle, Iliju zove." |
| 15 | 36 | A jedan otrča, natopi spužvu octom, natakne na trsku i pruži mu piti govoreći: "Pustite da vidimo hoće li doći Ilija da ga skine." |
| 15 | 37 | A Isus zavapi jakim glasom i izdahnu. |
| 15 | 38 | I zavjesa se hramska razdrije nadvoje, odozgor dodolje. |
| 15 | 39 | A kad satnik koji stajaše njemu nasuprot vidje da tako izdahnu, reče: "Zaista, ovaj čovjek bijaše Sin Božji!" |
| 15 | 40 | Izdaleka promatrahu i neke žene: među njima Marija Magdalena i Marija, majka Jakova Mlađega i Josipa, i Saloma - |
| 15 | 41 | te su ga pratile kad bijaše u Galileji i posluživale mu - i mnoge druge koje uziđoše s njim u Jeruzalem. |
| 15 | 42 | A uvečer, budući da je bila Priprava, to jest predvečerje subote, |
| 15 | 43 | dođe Josip iz Arimateje, ugledan vijećnik, koji također isčekivaše kraljevstvo Božje: odvaži se, uđe k Pilatu i zaiska tijelo Isusovo. |
| 15 | 44 | Pilat se začudi da je već umro pa dozva satnika i upita ga je li odavna umro. |
| 15 | 45 | Kad sazna od satnika, darova Josipu tijelo. |
| 15 | 46 | Josip kupi platno, skine tijelo i zavije ga u platno te položi u grob, koji bijaše izduben iz stijene. I dokotrlja kamen na grobna vrata. |
| 15 | 47 | A Marija Magdalena i Marija Josipova promatrahu kamo ga polažu. |
| 16 | 1 | Kad prođe subota, Marija Magdalena i Marija Jakovljeva i Saloma kupiše miomirisa da odu pomazati Isusa. |
| 16 | 2 | I prvoga dana u tjednu, veoma rano, o izlasku sunčevu, dođu na grob. |
| 16 | 3 | I razgovarahu među sobom: "Tko će nam otkotrljati kamen s vrata grobnih?" |
| 16 | 4 | Pogledaju, a ono kamen otkotrljan. Bijaše doista veoma velik. |
| 16 | 5 | I ušavši u grob, ugledaju mladića zaogrnuta bijelom haljinom gdje sjedi zdesna. I preplaše se. |
| 16 | 6 | A on će im: "Ne plašite se! Isusa tražite, Nazarećanina, Raspetoga? Uskrsnu! Nije ovdje! Evo mjesta kamo ga položiše. |
| 16 | 7 | Nego idite, recite njegovim učenicima i Petru: Ide pred vama u Galileju! Ondje ćete ga vidjeti, kamo vam reče!" |
| 16 | 8 | One iziđu i stanu bježati od groba: spopade ih strah i trepet. I nikomu ništa ne rekoše jer se bojahu. |
| 16 | 9 | Uskrsnuvši dakle rano prvog dana u tjednu, ukaza se najprije Mariji Magdaleni iz koje bijaše istjerao sedam zloduha. |
| 16 | 10 | Ona ode i dojavi njegovima, tužnima i zaplakanima. |
| 16 | 11 | Kad su oni čuli da je živ i da ga je ona vidjela, ne povjerovaše. |
| 16 | 12 | Nakon toga ukazao se u drugome obličju dvojici od njih na putu dok su išli u selo. |
| 16 | 13 | I oni odu i dojave drugima. Ni njima ne povjerovaše. |
| 16 | 14 | Napokon se ukaza jedanaestorici dok bijahu za stolom. Prekori njihovu nevjeru i okorjelost srca što ne povjerovaše onima koji ga vidješe uskrsla od mrtvih. |
| 16 | 15 | I reče im: "Pođite po svem svijetu, propovijedajte evanđelje svemu stvorenju. |
| 16 | 16 | Tko uzvjeruje i pokrsti se, spasit će se, a tko ne uzvjeruje, osudit će se. |
| 16 | 17 | A ovi će znakovi pratiti one koji uzvjeruju: u ime će moje izganjati zloduhe, novim će jezicima zboriti, |
| 16 | 18 | zmije uzimati; i popiju li što smrtonosno, ne, neće im nauditi; na nemoćnike će ruke polagati, i bit će im dobro." |
| 16 | 19 | I Gospodin Isus, pošto im to reče, bude uzet na nebo i sjede zdesna Bogu. |
| 16 | 20 | Oni pak odoše i propovijedahu posvuda, a Gospodin surađivaše i utvrđivaše Riječ popratnim znakovima. |