Multilingual Scriptures Home » Croatian Bible » Matthew
| Croatian Bible | ||
| Chapter # | Verse # | Verse Detail |
| 1 | 1 | Rodoslovlje Isusa Krista, sina Davidova, sina Abrahamova. |
| 1 | 2 | Abrahamu se rodi Izak. Izaku se rodi Jakov. Jakovu se rodi Juda i njegova braća. |
| 1 | 3 | Judi Tamara rodi Peresa i Zeraha. Peresu se rodi Hesron. Hesronu se rodi Ram. |
| 1 | 4 | Ramu se rodi Aminadab. Aminadabu se rodi Nahšon. Nahšonu se rodi Salma. |
| 1 | 5 | Salmi Rahaba rodi Boaza. Boazu Ruta rodi Obeda. Obedu se rodi Jišaj. |
| 1 | 6 | Jišaju se rodi David kralj. Davidu bivša žena Urijina rodi Salomona. |
| 1 | 7 | Salomonu se rodi Roboam. Roboamu se rodi Abija. Abiji se rodi Asa. |
| 1 | 8 | Asi se rodi Jozafat. Jozafatu se rodi Joram. Joramu se rodi Ahazja. |
| 1 | 9 | Ahazji se rodi Jotam. Jotamu se rodi Ahaz. Ahazu se rodi Ezekija. |
| 1 | 10 | Ezekiji se rodi Manaše. Manašeu se rodi Amon. Amonu se rodi Jošija. |
| 1 | 11 | Jošiji se rodi Jehonija i njegova braća u vrijeme progonstva u Babilon. |
| 1 | 12 | Poslije progonstva u Babilon Jehoniji se rodi Šealtiel. Šealtielu se rodi Zerubabel. |
| 1 | 13 | Zerubabelu se rodi Abiud. Abiudu se rodi Elijakim. Elijakimu se rodi Azor. |
| 1 | 14 | Azoru se rodi Sadok. Sadoku se rodi Akim. Akimu se rodi Elijud. |
| 1 | 15 | Elijudu se rodi Eleazar. Eleazaru se rodi Matan. Matanu se rodi Jakov. |
| 1 | 16 | Jakovu se rodi Josip, muž Marije, od koje se rodio Isus koji se zove Krist. |
| 1 | 17 | U svemu dakle: od Abrahama do Davida četrnaest naraštaja; od Davida do progonstva u Babilon četrnaest naraštaja; poslije progonstva u Babilon do Krista četrnaest naraštaja. |
| 1 | 18 | A rođenje Isusa Krista zbilo se ovako. Njegova majka Marija, zaručena s Josipom, prije nego se sastadoše, nađe se trudna po Duhu Svetom. |
| 1 | 19 | A Josip, muž njezin, pravedan, ne htjede je izvrgnuti sramoti, nego naumi da je potajice napusti. |
| 1 | 20 | Dok je on to snovao, gle, anđeo mu se Gospodnji ukaza u snu i reče: "Josipe, sine Davidov, ne boj se uzeti k sebi Mariju, ženu svoju. Što je u njoj začeto, doista je od Duha Svetoga. |
| 1 | 21 | Rodit će sina, a ti ćeš mu nadjenuti ime Isus jer će on spasiti narod svoj od grijeha njegovih." |
| 1 | 22 | Sve se to dogodilo da se ispuni što Gospodin reče po proroku: |
| 1 | 23 | Evo, Djevica će začeti i roditi sina i nadjenut će mu se ime Emanuel - što znači: S nama Bog! |
| 1 | 24 | Kad se Josip probudi oda sna, učini kako mu naredi anđeo Gospodnji: uze k sebi svoju ženu. |
| 1 | 25 | I ne upozna je dok ne rodi sina. I nadjenu mu ime Isus. |
| 2 | 1 | Kad se Isus rodio u Betlehemu judejskome u dane Heroda kralja, gle, mudraci se s Istoka pojaviše u Jeruzalemu |
| 2 | 2 | raspitujući se: "Gdje je taj novorođeni kralj židovski? Vidjesmo gdje izlazi zvijezda njegova pa mu se dođosmo pokloniti." |
| 2 | 3 | Kada to doču kralj Herod, uznemiri se on i sav Jeruzalem s njime. |
| 2 | 4 | Sazva sve glavare svećeničke i pismoznance narodne pa ih ispitivaše gdje se Krist ima roditi. |
| 2 | 5 | Oni mu odgovoriše: "U Betlehemu judejskome jer ovako piše prorok: |
| 2 | 6 | A ti, Betleheme, zemljo Judina! Nipošto nisi najmanji među kneževstvima Judinim jer iz tebe će izaći vladalac koji će pasti narod moj - Izraela! |
| 2 | 7 | Tada Herod potajno dozva mudrace i razazna od njih vrijeme kad se pojavila zvijezda. |
| 2 | 8 | Zatim ih posla u Betlehem: "Pođite, reče, i pomno se raspitajte za dijete. Kad ga nađete, javite mi da i ja pođem te mu se poklonim." |
| 2 | 9 | Oni saslušavši kralja, pođoše. I gle, zvijezda kojoj vidješe izlazak iđaše pred njima sve dok ne stiže i zaustavi se povrh mjesta gdje bijaše dijete. |
| 2 | 10 | Kad ugledaše zvijezdu, obradovaše se radošću veoma velikom. |
| 2 | 11 | Uđu u kuću, ugledaju dijete s Marijom, majkom njegovom, padnu ničice i poklone mu se. Otvore zatim svoje blago i prinesu mu darove: zlato, tamjan i smirnu. |
| 2 | 12 | Upućeni zatim u snu da se ne vraćaju Herodu, otiđoše drugim putem u svoju zemlju. |
| 2 | 13 | A pošto oni otiđoše, gle, anđeo se Gospodnji u snu javi Josipu: "Ustani, reče, uzmi dijete i majku njegovu te bježi u Egipat i ostani ondje dok ti ne reknem jer će Herod tražiti dijete da ga pogubi. |
| 2 | 14 | On ustane, uzme noću dijete i majku njegovu te krene u Egipat. |
| 2 | 15 | I osta ondje do Herodova skončanja - da se ispuni što Gospodin reče po proroku: Iz Egipta dozvah Sina svoga. |
| 2 | 16 | Vidjevši da su ga mudraci izigrali, Herod se silno rasrdi i posla poubijati sve dječake u Betlehemu i po svoj okolici, od dvije godine naniže - prema vremenu što ga razazna od mudraca. |
| 2 | 17 | Tada se ispuni što je rečeno po proroku Jeremiji: |
| 2 | 18 | U Rami se glas čuje, kuknjava i plač gorak: Rahela oplakuje sinove svoje i neće da se utješi jer više ih nema. |
| 2 | 19 | Nakon Herodova skončanja, gle, anđeo se Gospodnji javi u snu Josipu u Egiptu: |
| 2 | 20 | "Ustani, reče, uzmi dijete i njegovu majku te pođi u zemlju izraelsku jer su umrli oni koji su djetetu o glavi radili." |
| 2 | 21 | On ustane, uzme dijete i njegovu majku te uđe u zemlju izraelsku. |
| 2 | 22 | Ali saznavši da Arhelaj vlada Judejom namjesto svoga oca Heroda, bojao se poći onamo pa, upućen u snu, ode u kraj galilejski. |
| 2 | 23 | Dođe i nastani se u gradu zvanu Nazaret - da se ispuni što je rečeno po prorocima: Zvat će se Nazarećanin. |
| 3 | 1 | U one dane pojavi se Ivan Krstitelj propovijedajući u Judejskoj pustinji: |
| 3 | 2 | "Obratite se jer približilo se kraljevstvo nebesko!" |
| 3 | 3 | Ovo je uistinu onaj o kom proreče Izaija prorok: Glas viče u pustinji: Pripravite put Gospodinu, poravnite mu staze! |
| 3 | 4 | Ivan je imao odjeću od devine dlake i kožnat pojas oko bokova; hranom mu bijahu skakavci i divlji med. |
| 3 | 5 | Grnuo k njemu Jeruzalem, sva Judeja i sva okolica jordanska. |
| 3 | 6 | Primali su od njega krštenje u rijeci Jordanu ispovijedajući svoje grijehe. |
| 3 | 7 | Kad ugleda mnoge farizeje i saduceje gdje mu dolaze na krštenje, reče im: "Leglo gujinje! Tko li vas je samo upozorio da bježite od skore srdžbe? |
| 3 | 8 | Donosite dakle plod dostojan obraćenja. |
| 3 | 9 | I ne usudite se govoriti u sebi: 'Imamo oca Abrahama!' Jer, kažem vam, Bog iz ovoga kamenja može podići djecu Abrahamovu. |
| 3 | 10 | Već je sjekira položena na korijen stablima. Svako dakle stablo koje ne donosi dobroga roda, siječe se i u oganj baca." |
| 3 | 11 | "Ja vas, istina, krstim vodom na obraćenje, ali onaj koji za mnom dolazi jači je od mene. Ja nisam dostojan obuće mu nositi. On će vas krstiti Duhom Svetim i ognjem. |
| 3 | 12 | U ruci mu vijača, pročistit će svoje gumno i skupiti žito u svoju žitnicu, a pljevu spaliti ognjem neugasivim." |
| 3 | 13 | Tada dođe Isus iz Galileje na Jordan Ivanu da ga on krsti. |
| 3 | 14 | Ivan ga odvraćaše: "Ti mene treba da krstiš, a ti da k meni dolaziš?" |
| 3 | 15 | Ali mu Isus odgovori: "Pusti sada! Ta dolikuje nam da tako ispunimo svu pravednost!" Tada mu popusti. |
| 3 | 16 | Odmah nakon krštenja izađe Isus iz vode. I gle! Otvoriše se nebesa i ugleda Duha Božjega gdje silazi kao golub i spušta se na nj. |
| 3 | 17 | I eto glasa s neba: "Ovo je Sin moj, Ljubljeni! U njemu mi sva milina!" |
| 4 | 1 | Duh tada odvede Isusa u pustinju da ga đavao iskuša. |
| 4 | 2 | I propostivši četrdeset dana i četrdeset noći, napokon ogladnje. |
| 4 | 3 | Tada mu pristupi napasnik i reče: "Ako si Sin Božji, reci da ovo kamenje postane kruhom." |
| 4 | 4 | A on odgovori: "Pisano je: Ne živi čovjek samo o kruhu, nego o svakoj riječi što izlazi iz Božjih usta." |
| 4 | 5 | Ðavao ga tada povede u Sveti grad, postavi ga na vrh Hrama |
| 4 | 6 | i reče mu: "Ako si Sin Božji, baci se dolje! Ta pisano je: Anđelima će svojim zapovjediti za tebe i na rukama će te nositi da se gdje nogom ne spotakneš o kamen." |
| 4 | 7 | Isus mu kaza: "Pisano je također: Ne iskušavaj Gospodina, Boga svojega!" |
| 4 | 8 | Ðavao ga onda povede na goru vrlo visoku i pokaza mu sva kraljevstva svijeta i slavu njihovu |
| 4 | 9 | pa mu reče: "Sve ću ti to dati ako mi se ničice pokloniš." |
| 4 | 10 | Tada mu reče Isus: "Odlazi, Sotono! Ta pisano je: Gospodinu, Bogu svom se klanjaj i njemu jedinom služi!" |
| 4 | 11 | Tada ga pusti đavao. I gle, anđeli pristupili i služili mu. |
| 4 | 12 | A čuvši da je Ivan predan, povuče se u Galileju. |
| 4 | 13 | Ostavi Nazaret te ode i nastani se u Kafarnaumu, uz more, na području Zebulunovu i Naftalijevu |
| 4 | 14 | da se ispuni što je rečeno po proroku Izaiji: |
| 4 | 15 | Zemlja Zebulunova i zemlja Naftalijeva, Put uz more, s one strane Jordana, Galileja poganska - |
| 4 | 16 | narod što je sjedio u tmini svjetlost vidje veliku; onima što mrkli kraj smrti obitavahu svjetlost jarka osvanu. |
| 4 | 17 | Otada je Isus počeo propovijedati: "Obratite se jer približilo se kraljevstvo nebesko!" |
| 4 | 18 | Prolazeći uz Galilejsko more, ugleda dva brata, Šimuna zvanog Petar i brata mu Andriju, gdje bacaju mrežu u more; bijahu ribari. |
| 4 | 19 | I kaže im: "Hajdete za mnom, učinit ću vas ribarima ljudi!" |
| 4 | 20 | Oni brzo ostave mreže i pođu za njim. |
| 4 | 21 | Pošavši odande, ugleda druga dva brata, Jakova Zebedejeva i brata mu Ivana: u lađi su sa Zebedejem, ocem svojim, krpali mreže. Pozva i njih. |
| 4 | 22 | Oni brzo ostave lađu i oca te pođu za njim. |
| 4 | 23 | I obilazio je Isus svom Galilejom naučavajući po njihovim sinagogama, propovijedajući Evanđelje o Kraljevstvu i liječeći svaku bolest i svaku nemoć u narodu. |
| 4 | 24 | I glas se o njemu pronese svom Sirijom. I donosili su mu sve koji bolovahu od najrazličitijih bolesti i patnja - opsjednute, mjesečare, uzete - i on ih ozdravljaše. |
| 4 | 25 | Za njim je pohrlio silan svijet iz Galileje, Dekapola, Jeruzalema, Judeje i Transjordanije. |
| 5 | 1 | Ugledavši mnoštvo, uziđe na goru. I kad sjede, pristupe mu učenici. |
| 5 | 2 | On progovori i stane ih naučavati: |
| 5 | 3 | "Blago siromasima duhom: njihovo je kraljevstvo nebesko! |
| 5 | 4 | Blago ožalošćenima: oni će se utješiti! |
| 5 | 5 | Blago krotkima: oni će baštiniti zemlju! |
| 5 | 6 | Blago gladnima i žednima pravednosti: oni će se nasititi! |
| 5 | 7 | Blago milosrdnima: oni će zadobiti milosrđe! |
| 5 | 8 | Blago čistima srcem: oni će Boga gledati! |
| 5 | 9 | Blago mirotvorcima: oni će se sinovima Božjim zvati! |
| 5 | 10 | Blago progonjenima zbog pravednosti: njihovo je kraljevstvo nebesko!" |
| 5 | 11 | "Blago vama kad vas - zbog mene - pogrde i prognaju i sve zlo slažu protiv vas! |
| 5 | 12 | Radujte se i kličite: velika je plaća vaša na nebesima! Ta progonili su tako proroke prije vas!" |
| 5 | 13 | "Vi ste sol zemlje. Ali ako sol obljutavi, čime će se ona osoliti? Nije više ni za što, nego da se baci van i da ljudi po njoj gaze." |
| 5 | 14 | "Vi ste svjetlost svijeta. Ne može se sakriti grad što leži na gori. |
| 5 | 15 | Niti se užiže svjetiljka da se stavi pod posudu, nego na svijećnjak da svijetli svima u kući. |
| 5 | 16 | Tako neka svijetli vaša svjetlost pred ljudima da vide vaša dobra djela i slave Oca vašega koji je na nebesima." |
| 5 | 17 | "Ne mislite da sam došao ukinuti Zakon ili Proroke. Nisam došao ukinuti, nego ispuniti. |
| 5 | 18 | Zaista, kažem vam, dok ne prođe nebo i zemlja, ne, ni jedno slovce, ni jedan potezić iz Zakona neće proći, dok se sve ne zbude. |
| 5 | 19 | Tko dakle ukine jednu od tih, pa i najmanjih zapovijedi i tako nauči ljude, najmanji će biti u kraljevstvu nebeskom. A tko ih bude vršio i druge učio, taj će biti velik u kraljevstvu nebeskom." |
| 5 | 20 | "Uistinu kažem vam: ne bude li pravednost vaša veća od pravednosti pismoznanaca i farizeja, ne, nećete ući u kraljevstvo nebesko." |
| 5 | 21 | "Čuli ste da je rečeno starima: Ne ubij! Tko ubije, bit će podvrgnut sudu. |
| 5 | 22 | A ja vam kažem: Svaki koji se srdi na brata svoga, bit će podvrgnut sudu. A tko bratu rekne 'Glupane!', bit će podvrgnut Vijeću. A tko reče: 'Luđače!', bit će podvrgnut ognju paklenomu." |
| 5 | 23 | "Ako dakle prinosiš dar na žrtvenik pa se ondje sjetiš da tvoj brat ima nešto protiv tebe, |
| 5 | 24 | ostavi dar ondje pred žrtvenikom, idi i najprije se izmiri s bratom, a onda dođi i prinesi dar." |
| 5 | 25 | "Nagodi se brzo s protivnikom dok si još s njim na putu, da te protivnik ne preda sucu, a sudac tamničaru, pa da te ne bace u tamnicu. |
| 5 | 26 | Zaita, kažem ti, nećeš izići odande dok ne isplatiš do posljednjeg novčića." |
| 5 | 27 | "Čuli ste da je rečeno: Ne čini preljuba! |
| 5 | 28 | A ja vam kažem: Tko god s požudom pogleda ženu, već je s njome učinio preljub u srcu. |
| 5 | 29 | Ako te desno oko sablažnjava, iskopaj ga i baci od sebe. Ta bolje je da ti propadne jedan od udova, nego da ti cijelo tijelo bude bačeno u pakao. |
| 5 | 30 | Ako te desnica tvoja sablažnjava, odsijeci je i baci od sebe. Ta bolje je da ti propadne jedan od udova, nego da ti cijelo tijelo ode u pakao." |
| 5 | 31 | "Rečeno je također: Tko otpusti svoju ženu, neka joj dade otpusnicu. |
| 5 | 32 | A ja vam kažem: Tko god otpusti svoju ženu - osim zbog bludništva - navodi je na preljub i tko se god otpuštenom oženi, čini preljub." |
| 5 | 33 | "Čuli ste još da je rečeno starima: Ne zaklinji se krivo, nego izvrši Gospodinu svoje zakletve. |
| 5 | 34 | A ja vam kažem: Ne kunite se nikako! Ni nebom jer je prijestolje Božje. |
| 5 | 35 | Ni zemljom jer je podnožje njegovim nogama. Ni Jeruzalemom jer grad je Kralja velikoga! |
| 5 | 36 | Ni svojom se glavom ne zaklinji jer ni jedne vlasi ne možeš učiniti bijelom ili crnom. |
| 5 | 37 | Vaša riječ neka bude: 'Da, da, - ne, ne!' Što je više od toga, od Zloga je." |
| 5 | 38 | "Čuli ste da je rečeno: Oko za oko, zub za zub! |
| 5 | 39 | A ja vam kažem: Ne opirite se Zlomu! Naprotiv, pljusne li te tko po desnom obrazu, okreni mu i drugi. |
| 5 | 40 | Onomu tko bi se htio s tobom parničiti da bi se domogao tvoje donje haljine prepusti i gornju. |
| 5 | 41 | Ako te tko prisili jednu milju, pođi s njim dvije. |
| 5 | 42 | Tko od tebe što zaište, podaj mu! I ne okreni se od onoga koji hoće da mu pozajmiš." |
| 5 | 43 | "Čuli ste da je rečeno: Ljubi svoga bližnjega, a mrzi neprijatelja. |
| 5 | 44 | A ja vam kažem: Ljubite neprijatelje, molite za one koji vas progone |
| 5 | 45 | da budete sinovi svoga oca koji je na nebesima, jer on daje da sunce njegovo izlazi nad zlima i dobrima i da kiša pada pravednicima i nepravednicima. |
| 5 | 46 | Jer ako ljubite one koji vas ljube, kakva li vam plaća? Zar to isto ne čine i carinici? |
| 5 | 47 | I ako pozdravljate samo braću, što osobito činite? Zar to isto ne čine i pogani?" |
| 5 | 48 | "Budite dakle savršeni kao što je savršen Otac vaš nebeski!" |
| 6 | 1 | "Pazite da svoje pravednosti ne činite pred ljudima da vas oni vide. Inače, nema vam plaće u vašeg Oca koji je na nebesima. |
| 6 | 2 | Kada dakle dijeliš milostinju, ne trubi pred sobom, kako to u sinagogama i na ulicama čine licemjeri da bi ih ljudi hvalili. Zaista, kažem vam, primili su svoju plaću. |
| 6 | 3 | Ti naprotiv, kada daješ milostinju - neka ti ne zna ljevica što čini desnica, |
| 6 | 4 | da tvoja milostinja bude u skrovitosti. I Otac tvoj, koji vidi u skrovitosti, uzvratit će ti!" |
| 6 | 5 | "Tako i kad molite, ne budite kao licemjeri. Vole moliti stojeći u sinagogama i na raskršćima ulica da se pokažu ljudima. Zaista, kažem vam, primili su svoju plaću. |
| 6 | 6 | Ti naprotiv, kad moliš, uđi u svoju sobu, zatvori vrata i pomoli se svomu Ocu, koji je u skrovitosti. I Otac tvoj, koji vidi u skrovitosti, uzvratit će ti." |
| 6 | 7 | "Kad molite, ne blebećite kao pogani. Misle da će s mnoštva riječi biti uslišani. |
| 6 | 8 | Ne nalikujte na njih. Ta zna vaš Otac što vam treba i prije negoli ga zaištete. |
| 6 | 9 | Vi, dakle, ovako molite: 'Oče naš, koji jesi na nebesima! Sveti se ime tvoje! |
| 6 | 10 | Dođi kraljevstvo tvoje! Budi volja tvoja kako na nebu tako i na zemlji! |
| 6 | 11 | Kruh naš svagdanji daj nam danas! |
| 6 | 12 | I opusti nam duge naše kako i mi otpustismo dužnicima svojim! |
| 6 | 13 | I ne uvedi nas u napast, nego izbavi nas od Zloga!'" |
| 6 | 14 | "Doista, ako vi otpustite ljudima njihove prijestupke, otpustit će i vama Otac vaš nebeski. |
| 6 | 15 | Ako li vi ne otpustite ljudima, ni Otac vaš neće otpustiti vaših prijestupaka." |
| 6 | 16 | "I kad postite, ne budite smrknuti kao licemjeri. Izobličuju lica da pokažu ljudima kako poste. Zaista, kažem vam, primili su svoju plaću. |
| 6 | 17 | Ti naprotiv, kad postiš, pomaži glavu i umij lice |
| 6 | 18 | da ne zapaze ljudi kako postiš, nego Otac tvoj, koji je u skrovitosti. I Otac tvoj, koji vidi u skrovitosti, uzvratit će ti." |
| 6 | 19 | "Ne zgrćite sebi blago na zemlji, gdje ga moljac i rđa nagrizaju i gdje ga kradljivci potkapaju i kradu. |
| 6 | 20 | Zgrćite sebi blago na nebu, gdje ga ni moljac ni rđa ne nagrizaju i gdje kradljivci ne potkapaju niti kradu. |
| 6 | 21 | Doista, gdje ti je blago, ondje će ti biti i srce." |
| 6 | 22 | "Oko je tijelu svjetiljka. Ako ti je dakle oko bistro, sve će tijelo tvoje biti svijetlo. |
| 6 | 23 | Ako ti je pak oko nevaljalo, sve će tijelo tvoje biti tamno. Ako je dakle svjetlost koja je u tebi - tamna, kolika će istom tama biti?" |
| 6 | 24 | "Nitko ne može služiti dvojici gospodara. Ili će jednoga mrziti, a drugoga ljubiti; ili će uz jednoga prianjati, a drugoga prezirati. Ne možete služiti Bogu i bogatstvu." |
| 6 | 25 | "Zato vam kažem: Ne budite zabrinuti za život svoj: što ćete jesti, što ćete piti; ni za tijelo svoje: u što ćete se obući. Zar život nije vredniji od jela i tijelo od odijela?" |
| 6 | 26 | "Pogledajte ptice nebeske! Ne siju, ne žanju niti sabiru u žitnice, pa ipak ih hrani vaš nebeski Otac. Zar niste vi vredniji od njih? |
| 6 | 27 | A tko od vas zabrinutošću može svome stasu dodati jedan lakat? |
| 6 | 28 | I za odijelo što ste zabrinuti? Promotrite poljske ljiljane, kako rastu! Ne muče se niti predu. |
| 6 | 29 | A kažem vam: ni Salomon se u svoj svojoj slavi ne zaodjenu kao jedan od njih. |
| 6 | 30 | Pa ako travu poljsku, koja danas jest a sutra se u peć baca, Bog tako odijeva, neće li još više vas, malovjerni?" |
| 6 | 31 | "Nemojte dakle zabrinuto govoriti: 'Što ćemo jesti?' ili: 'Što ćemo piti?' ili: 'U što ćemo se obući?' |
| 6 | 32 | Ta sve to pogani ištu. Zna Otac vaš nebeski da vam je sve to potrebno. |
| 6 | 33 | Tražite stoga najprije Kraljevstvo i pravednost njegovu, a sve će vam se ostalo dodati. |
| 6 | 34 | Ne budite dakle zabrinuti za sutra. Sutra će se samo brinuti za se. Dosta je svakom danu zla njegova." |
| 7 | 1 | "Ne sudite da ne budete suđeni! |
| 7 | 2 | Jer sudom kojim sudite bit ćete suđeni. I mjerom kojom mjerite mjerit će vam se. |
| 7 | 3 | Što gledaš trun u oku brata svojega, a brvna u oku svome ne opažaš? |
| 7 | 4 | Ili kako možeš reći bratu svomu: 'De da ti izvadim trun iz oka', a eto brvna u oku tvom? |
| 7 | 5 | Licemjere, izvadi najprije brvno iz oka svoga pa ćeš onda dobro vidjeti izvaditi trun iz oka bratova!" |
| 7 | 6 | "Ne dajte svetinje psima! Niti svoga biserja bacajte pred svinje da ga ne pogaze nogama pa se okrenu i rastrgaju vas." |
| 7 | 7 | "Ištite i dat će vam se! Tražite i naći ćete! Kucajte i otvorit će vam se! |
| 7 | 8 | Doista, tko god ište, prima; i tko traži, nalazi; i onomu koji kuca otvorit će se. |
| 7 | 9 | Ta ima li koga među vama da bi svojemu sinu, ako ga zaište kruha, kamen dao? |
| 7 | 10 | Ili ako ribu zaište, zar će mu zmiju dati? |
| 7 | 11 | Ako dakle vi, iako zli, znate dobrim darima darivati djecu svoju, koliko li će više Otac vaš, koji je na nebesima, dobrima obdariti one koji ga zaištu!" |
| 7 | 12 | "Sve, dakle, što želite da ljudi vama čine, činite i vi njima. To je, doista, Zakon i Proroci." |
| 7 | 13 | "Uđite na uska vrata! Jer široka su vrata i prostran put koji vodi u propast i mnogo ih je koji njime idu. |
| 7 | 14 | O kako su uska vrata i tijesan put koji vodi u Život i malo ih je koji ga nalaze!" |
| 7 | 15 | "Čuvajte se lažnih proroka koji dolaze k vama u ovčjem odijelu, a iznutra su vuci grabežljivi. |
| 7 | 16 | Po njihovim ćete ih plodovima prepoznati. Bere li se s trnja grožđe ili s bodljike smokve? |
| 7 | 17 | Tako svako dobro stablo rađa dobrim plodovima, a nevaljalo stablo rađa plodovima zlim. |
| 7 | 18 | Ne može dobro stablo donijeti zlih plodova niti nevaljalo stablo dobrih plodova. |
| 7 | 19 | Svako stablo koje ne rađa dobrim plodom siječe se i u oganj baca. |
| 7 | 20 | Dakle: po plodovima ćete ih njihovim prepoznati." |
| 7 | 21 | "Neće u kraljevstvo nebesko ući svaki koji mi govori: 'Gospodine, Gospodine!', nego onaj koji vrši volju Oca mojega, koji je na nebesima. |
| 7 | 22 | Mnogi će me u onaj dan pitati: 'Gospodine, Gospodine! Nismo li mi u tvoje ime prorokovali, u tvoje ime đavle izgonili, u tvoje ime mnoga čudesa činili?' |
| 7 | 23 | Tada ću im kazati: 'Nikad vas nisam poznavao! Nosite se od mene, vi bezakonici!'" |
| 7 | 24 | "Stoga, tko god sluša ove moje riječi i izvršava ih, bit će kao mudar čovjek koji sagradi kuću na stijeni. |
| 7 | 25 | Zapljušti kiša, navale bujice, duhnu vjetrovi i sruče se na tu kuću, ali ona ne pada. Jer - utemeljena je na stijeni." |
| 7 | 26 | "Naprotiv, tko god sluša ove moje riječi, a ne vrši ih, bit će kao lud čovjek koji sagradi kuću na pijesku. |
| 7 | 27 | Zapljušti kiša, navale bujice, duhnu vjetrovi i sruče se na tu kuću i ona se sruši. I bijaše to ruševina velika." |
| 7 | 28 | Kad Isus završi ove svoje besjede, mnoštvo osta zaneseno njegovim naukom. |
| 7 | 29 | Ta učio ih kao onaj koji ima vlast, a ne kao njihovi pismoznanci. |
| 8 | 1 | Kad je Isus sišao s gore, pohrli za njim silan svijet. |
| 8 | 2 | I gle, pristupi neki gubavac, pokloni mu se do zemlje i reče: "Gospodine, ako hoćeš, možeš me očistiti." |
| 8 | 3 | Isus pruži ruku i dotakne ga se govoreći: "Hoću, očisti se!" I odmah se očisti od gube. |
| 8 | 4 | Kaže mu Isus: "Pazi, nikomu ne kazuj, nego idi, pokaži se svećeniku i prinesi dar što ga propisa Mojsije, njima za svjedočanstvo." |
| 8 | 5 | Kad uđe u Kafarnaum, pristupi mu satnik pa ga zamoli: |
| 8 | 6 | "Gospodine, sluga mi leži kod kuće uzet, u strašnim mukama." |
| 8 | 7 | Kaže mu: "Ja ću doći izliječiti ga." |
| 8 | 8 | Odgovori satnik: "Gospodine, nisam dostojan da uđeš pod krov moj, nego samo reci riječ i izliječen će biti sluga moj. |
| 8 | 9 | Ta i ja, premda sam čovjek pod vlašću, imam pod sobom vojnike pa reknem jednomu: 'Idi!' - i ode, drugomu: 'Dođi!' - i dođe, a sluzi svomu: 'Učini to' - i učini." |
| 8 | 10 | Čuvši to, zadivi se Isus i reče onima koji su išli za njim: "Zaista, kažem vam, ni u koga u Izraelu ne nađoh tolike vjere. |
| 8 | 11 | A kažem vam: Mnogi će s istoka i zapada doći i sjesti za stol s Abrahamom, Izakom i Jakovom u kraljevstvu nebeskom, |
| 8 | 12 | a sinovi će kraljevstva biti izbačeni van u tamu. Ondje će biti plač i škrgut zubi." |
| 8 | 13 | I reče Isus satniku: "Idi, neka ti bude kako si vjerovao!" I ozdravi sluga u taj čas. |
| 8 | 14 | Ušavši u kuću Petrovu, Isus ugleda njegovu punicu koja ležaše u ognjici. |
| 8 | 15 | Dotače joj se ruke i pusti je ognjica. Ona ustade i posluživaše mu. |
| 8 | 16 | A uvečer mu doniješe mnoge opsjednute. On izagna duhove riječju i sve bolesnike ozdravi - |
| 8 | 17 | da se ispuni što je rečeno po Izaiji proroku: On slabosti naše uze i boli ponese. |
| 8 | 18 | Kad Isus vidje mnoštvo oko sebe, zapovjedi da se prijeđe prijeko. |
| 8 | 19 | I pristupi jedan pismoznanac te mu reče: "Učitelju, za tobom ću kamo god ti pošao." |
| 8 | 20 | Kaže mu Isus: "Lisice imaju jazbine i ptice nebeske gnijezda, a Sin Čovječji nema gdje bi glavu naslonio." |
| 8 | 21 | Drugi mu od učenika reče: "Gospodine, dopusti mi da prije odem i pokopam svoga oca." |
| 8 | 22 | Isus mu kaže: "Hajde za mnom i pusti neka mrtvi pokapaju svoje mrtve." |
| 8 | 23 | Kad uđe u lađu, pođoše za njim njegovi učenici. |
| 8 | 24 | I gle, žestok vihor nasta na moru tako da lađu prekrivahu valovi. A on je spavao. |
| 8 | 25 | Oni pristupiše i probudiše ga govoreći: "Gospodine, spasi, pogibosmo!" |
| 8 | 26 | Kaže im: "Što ste plašljivi, malovjerni?" Tada ustade i zaprijeti vjetrovima i moru te nasta velika utiha. |
| 8 | 27 | A ljudi su u čudu pitali: "Tko je taj da mu se i vjetrovi i more pokoravaju?" |
| 8 | 28 | I kada dođe prijeko, u gadarski kraj, eto mu u susret dvaju opsjednutih: izlazili su iz grobnica, silno goropadni, te nitko nije mogao proći onim putem. |
| 8 | 29 | I gle, povikaše: "Što ti imaš s nama, Sine Božji? Došao si ovamo prije vremena mučiti nas?" |
| 8 | 30 | A podalje od njih paslo je veliko krdo svinja. |
| 8 | 31 | Zlodusi ga zaklinjahu: "Ako nas istjeraš, pošalji nas u ovo krdo svinja." |
| 8 | 32 | On im reče: "Idite!" Oni iziđoše i uđoše u svinje. I gle, sve krdo jurnu niz obronak u more i podavi se u vodama. |
| 8 | 33 | A svinjari pobjegoše, odoše u grad te razglasiše sve, napose o opsjednutima. |
| 8 | 34 | I gle, sav grad iziđe u susret Isusu. Kad ga ugledaše, zamole ga da ode iz njihova kraja. |
| 9 | 1 | I ušavši u lađu, preplovi i dođe u svoj grad. |
| 9 | 2 | Kad gle, doniješe mu uzetoga koji je ležao na nosiljci. Vidjevši njihovu vjeru, reče Isus uzetomu: "Hrabro, sinko, otpuštaju ti se grijesi!" |
| 9 | 3 | A gle, neki od pismoznanaca rekoše u sebi: "Ovaj huli!" |
| 9 | 4 | Prozrevši njihove misli, Isus reče: "Zašto snujete zlo u srcima? |
| 9 | 5 | Ta što je lakše reći: 'Otpuštaju ti se grijesi' ili reći: 'Ustani i hodi'? |
| 9 | 6 | Ali da znate: vlastan je Sin Čovječji na zemlji otpuštati grijehe!" Tada reče uzetomu: "Ustani, uzmi nosiljku i pođi kući!" |
| 9 | 7 | I on usta te ode kući. |
| 9 | 8 | Kad mnoštvo to vidje, zaprepasti se i poda slavu Bogu koji takvu vlast dade ljudima. |
| 9 | 9 | Odlazeći odande, ugleda Isus čovjeka zvanog Matej gdje sjedi u carinarnici. I kaže mu: "Pođi za mnom!" On usta i pođe za njim. |
| 9 | 10 | Dok je Isus bio u kući za stolom, gle, mnogi carinici i grešnici dođoše za stol s njime i njegovim učenicima. |
| 9 | 11 | Vidjevši to, farizeji stanu govoriti: "Zašto vaš učitelj jede s carinicima i grešnicima?" |
| 9 | 12 | A on, čuvši to, reče: "Ne treba zdravima liječnika, nego bolesnima. |
| 9 | 13 | Hajdete i proučite što znači: Milosrđe mi je milo, a ne žrtva. Ta ne dođoh zvati pravednike, nego grešnike." |
| 9 | 14 | Tada pristupe k njemu Ivanovi učenici govoreći: "Zašto mi i farizeji postimo, a učenici tvoji ne poste?" |
| 9 | 15 | Nato im Isus reče: "Mogu li svatovi tugovati dok je s njima zaručnik? Doći će već dani kad će im se ugrabiti zaručnik, i tada će postiti!" |
| 9 | 16 | "A nitko ne stavlja krpe od sirova sukna na staro odijelo, jer zakrpa vuče s odijela pa nastane još veća rupa." |
| 9 | 17 | "I ne ulijeva se novo vino u stare mješine. Inače se mješine proderu, vino prolije, a mješine propadnu. Nego, novo se vino ulijeva u nove mješine pa se oboje sačuva." |
| 9 | 18 | Dok im on to govoraše, gle, pristupi neki glavar, pokloni mu se do zemlje i reče: "Kći mi, evo, umrije, ali dođi, stavi ruku na nju, i oživjet će." |
| 9 | 19 | Isus usta te s učenicima pođe za njim. |
| 9 | 20 | I gle, neka žena koja bolovaše dvanaest godina od krvarenja priđe odostraga i dotaknu se skuta njegove haljine. |
| 9 | 21 | Mislila je: "Dotaknem li se samo njegove haljine, spasit ću se." |
| 9 | 22 | A Isus se okrenu i vidjevši je reče: "Hrabro, kćeri, vjera te tvoja spasila." I žena bi spašena od toga časa. |
| 9 | 23 | I uđe Isus u kuću glavarovu. Ugleda svirače i bučno mnoštvo pa |
| 9 | 24 | reče: "Odstupite! Djevojka nije umrla, nego spava." Oni mu se podsmjehivahu. |
| 9 | 25 | A kad je svijet bio izbačen, uđe on, primi djevojku za ruku i ona bi uskrišena. |
| 9 | 26 | I razglasi se to po svem onom kraju. |
| 9 | 27 | Kad je Isus odlazio odande, pođu za njim dva slijepca vičući: "Smiluj nam se, Sine Davidov!" |
| 9 | 28 | A kad uđe u kuću, pristupe mu slijepci. Isus im kaže: "Vjerujete li da mogu to učiniti?" Kažu mu: "Da, Gospodine!" |
| 9 | 29 | Tada se dotače njihovih očiju govoreći: "Neka vam bude po vašoj vjeri." |
| 9 | 30 | I otvoriše im se oči. A Isus im poprijeti: "Pazite da nitko ne dozna!" |
| 9 | 31 | Ali oni, izišavši, razniješe glas o njemu po svem onom kraju. |
| 9 | 32 | Tek što oni iziđoše, gle, doniješe mu njemaka opsjednuta. |
| 9 | 33 | Pošto izagna đavla, progovori njemak. Mnoštvo se čudom čudilo i govorilo: "Nikada se takvo što ne vidje u Izraelu!" |
| 9 | 34 | A farizeji govorahu: "Po poglavici đavolskome izgoni đavle." |
| 9 | 35 | I obilazio je Isus sve gradove i sela učeći po njihovim sinagogama, propovijedajući Evanđelje o Kraljevstvu i liječeći svaku bolest i svaku nemoć. |
| 9 | 36 | Vidjevši mnoštvo, sažali mu se nad njim jer bijahu izmučeni i ophrvani kao ovce bez pastira. |
| 9 | 37 | Tada reče svojim učenicima: "Žetve je mnogo, a radnika malo. |
| 9 | 38 | Molite dakle gospodara žetve da pošalje radnike u žetvu svoju." |
| 10 | 1 | Dozva dvanaestoricu svojih učenika i dade im vlast nad nečistim dusima: da ih izgone i da liječe svaku bolest i svaku nemoć. |
| 10 | 2 | A ovo su imena dvanaestorice apostola: prvi Šimun, zvani Petar, i Andrija, brat njegov; i Jakov, sin Zebedejev, i Ivan brat njegov; |
| 10 | 3 | Filip i Bartolomej; Toma i Matej carinik; Jakov Alfejev i Tadej; |
| 10 | 4 | Šimun Kananaj i Juda Iškariotski, koji ga izda. |
| 10 | 5 | Tu dvanaestoricu posla Isus uputivši ih: "K poganima ne idite i ni u koji samarijski grad ne ulazite! |
| 10 | 6 | Pođite radije k izgubljenim ovcama doma Izraelova! |
| 10 | 7 | Putom propovijedajte: 'Približilo se kraljevstvo nebesko!' |
| 10 | 8 | Bolesne liječite, mrtve uskrisujte, gubave čistite, zloduhe izgonite! Besplatno primiste, besplatno dajte! |
| 10 | 9 | Ne stječite zlata, ni srebra, ni mjedi sebi u pojase, |
| 10 | 10 | ni putne torbe, ni dviju haljina, ni obuće, ni štapa. Ta vrijedan je radnik hrane svoje." |
| 10 | 11 | "U koji god grad ili selo uđete, razvidite tko je u njemu dostojan: ondje ostanite sve dok ne odete. |
| 10 | 12 | Ulazeći u kuću, zaželite joj mir. |
| 10 | 13 | Bude li kuća dostojna, neka mir vaš siđe na nju. Ne bude li dostojna, neka se mir vaš k vama vrati. |
| 10 | 14 | Gdje vas ne prime i ne poslušaju riječi vaših, iziđite iz kuće ili grada toga i prašinu otresite sa svojih nogu. |
| 10 | 15 | Zaista, kažem vam, lakše će biti zemlji sodomskoj i gomorskoj na Dan sudnji negoli gradu tomu." |
| 10 | 16 | "Evo, ja vas šaljem kao ovce među vukove. Budite dakle mudri kao zmije, a bezazleni kao golubovi! |
| 10 | 17 | Čuvajte se ljudi, jer će vas predavati vijećima i po svojim će vas sinagogama bičevati. |
| 10 | 18 | Pred upravitelje i kraljeve vodit će vas poradi mene, za svjedočanstvo njima i poganima. |
| 10 | 19 | Kad vas predadu, ne budite zabrinuti kako ili što ćete govoriti. Dat će vam se u onaj čas što ćete govoriti. |
| 10 | 20 | Ta ne govorite to vi, nego Duh Oca vašega govori u vama!" |
| 10 | 21 | "Brat će brata predavati na smrt i otac dijete. Djeca će ustajati na roditelje i ubijati ih. |
| 10 | 22 | Svi će vas zamrziti zbog imena moga. Ali tko ustraje do svršetka, bit će spašen." |
| 10 | 23 | "Kad vas stanu progoniti u jednom gradu, bježite u drugi. Zaista, kažem vam, nećete obići gradova izraelskih prije nego što dođe Sin Čovječji." |
| 10 | 24 | "Nije učenik nad učiteljem niti sluga nad gospodarom svojim. |
| 10 | 25 | Dosta je da učenik bude kao njegov učitelj i sluga kao njegov gospodar. Ako su domaćina Beelzebulom nazvali, koliko će više njegove ukućane?" |
| 10 | 26 | "Ne bojte ih se dakle. Ta ništa nije skriveno što se neće otkriti ni tajno što se neće doznati. |
| 10 | 27 | Što vam govorim u tami, recite na svjetlu; i što na uho čujete, propovijedajte na krovovima." |
| 10 | 28 | "Ne bojte se onih koji ubijaju tijelo, ali duše ne mogu ubiti. Bojte se više onoga koji može i dušu i tijelo pogubiti u paklu." |
| 10 | 29 | "Ne prodaju li se dva vrapca za novčić? Pa ipak ni jedan od njih ne pada na zemlju bez Oca vašega. |
| 10 | 30 | A vama su i vlasi na glavi sve izbrojene. |
| 10 | 31 | Ne bojte se dakle! Vredniji ste nego mnogo vrabaca." |
| 10 | 32 | "Tko god se, dakle, prizna mojim pred ljudima, priznat ću se i ja njegovim pred Ocem, koji je na nebesima. |
| 10 | 33 | A tko se odreče mene pred ljudima, odreći ću se i ja njega pred svojim Ocem, koji je na nebesima." |
| 10 | 34 | "Ne mislite da sam došao mir donijeti na zemlju. Ne, nisam došao donijeti mir, nego mač. |
| 10 | 35 | Ta došao sam rastaviti čovjeka od oca njegova i kćer od majke njezine i snahu od svekrve njezine; |
| 10 | 36 | i neprijatelji će čovjeku biti ukućani njegovi. |
| 10 | 37 | "Tko ljubi oca ili majku više nego mene, nije mene dostojan. Tko ljubi sina ili kćer više nego mene, nije mene dostojan. |
| 10 | 38 | Tko ne uzme svoga križa i ne pođe za mnom, nije mene dostojan. |
| 10 | 39 | Tko nađe život svoj, izgubit će ga, a tko izgubi svoj život poradi mene, naći će ga." |
| 10 | 40 | "Tko vas prima, mene prima; a tko prima mene, prima onoga koji je mene poslao. |
| 10 | 41 | Tko prima proroka jer je prorok, primit će plaću proročku; tko prima pravednika jer je pravednik, primit će plaću pravedničku. |
| 10 | 42 | Tko napoji jednoga od ovih najmanjih samo čašom hladne vode zato što je moj učenik, zaista, kažem vam, neće mu propasti plaća." |
| 11 | 1 | Pošto Isus završi upućivati dvanaestoricu učenika, ode odande naučavati i propovijedati po njihovim gradovima. |
| 11 | 2 | A kad Ivan u tamnici doču za djela Kristova, posla svoje učenike |
| 11 | 3 | da ga upitaju: "Jesi li ti Onaj koji ima doći ili drugoga da čekamo?" |
| 11 | 4 | Isus im odgovori: "Pođite i javite Ivanu što ste čuli i vidjeli: |
| 11 | 5 | Slijepi progledaju, hromi hode, gubavi se čiste, gluhi čuju, mrtvi ustaju, siromasima se navješćuje Evanđelje. |
| 11 | 6 | I blago onom tko se ne sablazni o mene." |
| 11 | 7 | Kad oni odoše, poče Isus govoriti mnoštvu o Ivanu: "Što ste izišli u pustinju gledati? Trsku koju vjetar ljulja? |
| 11 | 8 | Ili što ste izišli vidjeti? Čovjeka u mekušasto odjevena? Eno, oni što se mekušasto nose po kraljevskim su dvorima. |
| 11 | 9 | Ili što ste izišli? Vidjeti proroka? Da, kažem vam, i više nego proroka. |
| 11 | 10 | On je onaj o kome je pisano: Evo, ja šaljem glasnika svoga pred licem tvojim da pripravi put pred tobom. |
| 11 | 11 | Zaista, kažem vam, između rođenih od žene ne usta veći od Ivana Krstitelja. A ipak, i najmanji u kraljevstvu nebeskom veći je od njega! |
| 11 | 12 | A od dana Ivana Krstitelja do sada kraljevstvo nebesko silom se probija i siloviti ga grabe. |
| 11 | 13 | Uistinu, svi proroci i Zakon prorokovahu do Ivana. |
| 11 | 14 | Zapravo ako hoćete: on je Ilija koji ima doći." |
| 11 | 15 | "Tko ima uši, neka čuje." |
| 11 | 16 | "A komu da prispodobim ovaj naraštaj? Nalik je djeci što sjede na trgovima pa jedni drugima dovikuju: |
| 11 | 17 | 'Zasvirasmo vam i ne zaigraste, zakukasmo i ne zaplakaste.'" |
| 11 | 18 | "Doista, dođe Ivan. Nije jeo ni pio, a govori se: 'Ðavla ima.' |
| 11 | 19 | Dođe Sin Čovječji koji jede i pije, a govori se: 'Gle, izjelice i vinopije, prijatelja carinika i grešnika!' Ali opravda se Mudrost djelima svojim." |
| 11 | 20 | Tada stane prekoravati gradove u kojima se dogodilo najviše njegovih čudesa, a oni se ne obratiše: |
| 11 | 21 | "Jao tebi, Korozaine! Jao tebi, Betsaido! Da su se u Tiru i Sidonu zbila čudesa koja su se dogodila u vama, odavna bi se već oni u kostrijeti i pepelu bili obratili. |
| 11 | 22 | Ali kažem vam: Tiru i Sidonu bit će na Dan sudnji lakše negoli vama." |
| 11 | 23 | "I ti, Kafarnaume! Zar ćeš se do neba uzvisiti? Do u Podzemlje ćeš se strovaliti! Doista, da su se u Sodomi zbila čudesa koja su se dogodila u tebi, ostala bi ona do danas. |
| 11 | 24 | Ali kažem vam: Zemlji će sodomskoj biti na Dan sudnji lakše nego tebi." |
| 11 | 25 | U ono vrijeme reče Isus: "Slavim te, Oče, Gospodaru neba i zemlje, što si ovo sakrio od mudrih i umnih, a objavio malenima. |
| 11 | 26 | Da, Oče, tako se tebi svidjelo. |
| 11 | 27 | Sve je meni predao Otac moj i nitko ne pozna Sina doli Otac niti tko pozna Oca doli Sin i onaj kome Sin hoće objaviti." |
| 11 | 28 | "Dođite k meni svi koji ste izmoreni i opterećeni i ja ću vas odmoriti. |
| 11 | 29 | Uzmite jaram moj na sebe, učite se od mene jer sam krotka i ponizna srca i naći ćete spokoj dušama svojim. |
| 11 | 30 | Uistinu, jaram je moj sladak i breme moje lako." |
| 12 | 1 | U ono vrijeme prolazio je Isus subotom kroz usjeve. Učenici su njegovi ogladnjeli te počeli trgati klasje i jesti. |
| 12 | 2 | Vidjevši to, farizeji mu rekoše: "Gle, učenici tvoji čine što nije dopušteno činiti subotom." |
| 12 | 3 | On im reče: "Niste li čitali što učini David kad ogladnje on i njegovi pratioci? |
| 12 | 4 | Kako uđe u Dom Božji te pojedoše prinesene kruhove, a to ne bijaše slobodno jesti ni njemu ni njegovim pratiocima, nego samo svećenicima? |
| 12 | 5 | Ili zar niste čitali u Zakonu da subotom svećenici u Hramu krše subotu, a bez krivnje su? |
| 12 | 6 | A velim vam: veće od Hrama jest ovdje! |
| 12 | 7 | I kad biste razumjeli što ono znači: Milosrđe mi je milo, a ne žrtva, ne biste osudili ove nekrive. |
| 12 | 8 | Ta Sin Čovječji gospodar je subote!" |
| 12 | 9 | Otišavši odande, dođe u njihovu sinagogu, |
| 12 | 10 | kad gle čovjeka s usahlom rukom. A oni upitaše Isusa da bi ga mogli optužiti: "Je li dopušteno subotom liječiti?" |
| 12 | 11 | On im reče: "Tko to od vas jedinu ovcu koju ima ne bi subotom prihvatio i izvadio kad bi mu upala u jamu? |
| 12 | 12 | A koliko je čovjek vredniji od ovce! Tako, slobodno je subotom činiti dobro!" |
| 12 | 13 | Tada reče čovjeku: "Ispruži ruku!" On je ispruži, i - ruka mu zdrava kao i druga! |
| 12 | 14 | A farizeji iziđoše i održaše vijećanje protiv njega, kako da ga pogube. |
| 12 | 15 | Kad Isus to dozna, ukloni se odande. Za njim je išlo mnoštvo. On ih sve ozdravi |
| 12 | 16 | i poprijeti im da ga ne prokazuju - |
| 12 | 17 | da se ispuni što je rečeno po Izaiji proroku: |
| 12 | 18 | Evo Sluge mojega, koga sebi izabrah: mog ljubimca, miljenika duše moje! Stavit ću Duha svoga na njega: naviještat će pravo narodima; |
| 12 | 19 | preti se neće, neće bučiti, glas mu se neće čuti po trgovima; |
| 12 | 20 | trske stučene prelomiti neće, stijenja što tek tinja neće ugasiti - sve dok do pobjede ne izvede pravo. |
| 12 | 21 | Ime njegovo nada je narodima! |
| 12 | 22 | Tada mu donesoše opsjednuta, slijepa i nijema. I ozdravi ga te njemak progovori i progleda. |
| 12 | 23 | I sve ono mnoštvo zapanjeno govoraše: "Da ovo nije Sin Davidov?" |
| 12 | 24 | A farizeji čuvši to rekoše: "Ne može ovaj izgoniti đavle osim po Beelzebulu, poglavici đavolskom." |
| 12 | 25 | A on, znajući njihove misli, reče im: "Svako kraljevstvo u sebi razdijeljeno opustjet će i svaki grad ili kuća u sebi razdijeljena neće opstati. |
| 12 | 26 | Ako Sotona Sotonu izgoni, u sebi je razdijeljen. Kako će dakle opstati kraljevstvo njegovo? |
| 12 | 27 | I ako ja po Beelzebulu izgonim đavle, po kome ih sinovi vaši izgone? Zato će vam oni biti suci. |
| 12 | 28 | Ali ako ja po Duhu Božjem izgonim đavle, zbilja je došlo k vama kraljevstvo Božje." |
| 12 | 29 | "Ili kako bi tko mogao ući u kuću jakoga i oplijeniti mu pokućstvo ako prije ne sveže jakoga? Tada će mu kuću oplijeniti." |
| 12 | 30 | "Tko nije sa mnom, protiv mene je, i tko ne sabire sa mnom, rasipa." |
| 12 | 31 | "Zato kažem vam: svaki će se grijeh i bogohulstvo oprostiti ljudima, ali rekne li tko bogohulstvo protiv Duha, neće se oprostiti. |
| 12 | 32 | I rekne li tko riječ protiv Sina Čovječjega, oprostit će mu se. Ali tko rekne protiv Duha Svetoga, neće mu se oprostiti ni na ovom svijetu ni u budućem." |
| 12 | 33 | "Ili uzmite: dobro stablo i plod mu je dobar. Ili uzmite: trulo stablo i plod mu je truo. Ta po plodu se stablo poznaje. |
| 12 | 34 | Leglo gujinje! Kako možete govoriti dobro kad ste opaki. Ta iz obilja srca usta govore! |
| 12 | 35 | Dobar čovjek iz riznice dobre vadi dobro, a zao čovjek iz riznice zle vadi zlo. |
| 12 | 36 | A kažem vam: za svaku bezrazložnu riječ koju ljudi reknu dat će račun na Dan sudnji. |
| 12 | 37 | Doista, tvoje će te riječi opravdati i tvoje će te riječi osuditi." |
| 12 | 38 | Jednom zapodjenuše s njime razgovor neki pismoznanci i farizeji: "Učitelju, htjeli bismo od tebe vidjeti znak." |
| 12 | 39 | A on im odgovori: "Naraštaj opak i preljubnički znak traži, ali mu se znak neće dati doli znak Jone proroka. |
| 12 | 40 | Doista, kao što Jona bijaše u utrobi kitovoj tri dana i tri noći, tako će i Sin Čovječji biti u srcu zemlje tri dana i tri noći. |
| 12 | 41 | Ninivljani će ustati na Sudu zajedno s ovim naraštajem i osuditi ga jer se oni na propovijed Joninu obratiše, a evo, ovdje je i više od Jone! |
| 12 | 42 | Kraljica će Juga ustati na Sudu zajedno s ovim naraštajem i osuditi ga jer je s krajeva zemlje došla čuti mudrost Salomonovu, a evo, ovdje je i više od Salomona!" |
| 12 | 43 | "A kad nečisti duh iziđe iz čovjeka, luta bezvodnim mjestima tražeći spokoja, ali ne nalazi! |
| 12 | 44 | Tada rekne: 'Vratit ću se u kuću odakle iziđoh.' I došavši, nađe je praznu, pometenu i uređenu. |
| 12 | 45 | Tada ode i uzme sa sobom sedam drugih duhova, gorih od sebe, te uđu i nastane se ondje. Na kraju bude s onim čovjekom gore nego na početku. Tako će biti i s ovim opakim naraštajem." |
| 12 | 46 | Dok on još govoraše mnoštvu, eto majke i braće njegove. Stajahu vani tražeći da s njime govore. |
| 12 | 47 | Reče mu netko: "Evo majke tvoje i braće tvoje, vani stoje i traže da s tobom govore." |
| 12 | 48 | Tomu koji mu to javi on odgovori: "Tko je majka moja, tko li braća moja?" |
| 12 | 49 | I pruži ruku prema učenicima: "Evo, reče, majke moje i braće moje! |
| 12 | 50 | Doista, tko god vrši volju Oca mojega, koji je na nebesima, taj mi je brat i sestra i majka." |
| 13 | 1 | Onoga dana Isus iziđe iz kuće i sjede uz more. |
| 13 | 2 | I nagrnu k njemu silan svijet te je morao ući u lađu: sjede, a sve ono mnoštvo stajaše na obali. |
| 13 | 3 | I zborio im je mnogo u prispodobama: "Gle, iziđe sijač sijati. |
| 13 | 4 | I dok je sijao, nešto zrnja pade uz put, dođoše ptice i pozobaše ga. |
| 13 | 5 | Nešto opet pade na kamenito tlo, gdje nemaše dosta zemlje, i odmah izniknu jer nemaše duboke zemlje. |
| 13 | 6 | A kad sunce ogranu, izgorje i jer nemaše korijena, osuši se. |
| 13 | 7 | Nešto opet pade u trnje, trnje uzraste i uguši ga. |
| 13 | 8 | Nešto napokon pade na dobru zemlju i davaše plod: jedno stostruk, drugo šezdesetostruk, treće tridesetostruk." |
| 13 | 9 | "Tko ima uši, neka čuje!" |
| 13 | 10 | I pristupe učenici pa ga zapitaju: "Zašto im zboriš u prispodobama?" |
| 13 | 11 | On im odgovori: "Zato što je vama dano znati otajstva kraljevstva nebeskoga, a njima nije dano. |
| 13 | 12 | Doista, onomu tko ima dat će se i obilovat će, a onomu tko nema oduzet će se i ono što ima. |
| 13 | 13 | U prispodobama im zborim zato što gledajući ne vide i slušajući ne čuju i ne razumiju." |
| 13 | 14 | "Tako se ispunja na njima proroštvo Izaijino koje govori: Slušat ćete, slušati - i nećete razumjeti; gledat ćete, gledati - i nećete vidjeti! |
| 13 | 15 | Jer usalilo se srce naroda ovoga: uši začepiše, oči zatvoriše da očima ne vide, ušima ne čuju, srcem ne razumiju te se ne obrate pa ih izliječim. |
| 13 | 16 | A blago vašim očima što vide, i ušima što slušaju. |
| 13 | 17 | Zaista, kažem vam, mnogi su proroci i pravednici željeli vidjeti što vi gledate, ali nisu vidjeli; i čuti što vi slušate, ali nisu čuli." |
| 13 | 18 | "Vi, dakle, poslušajte prispodobu o sijaču. |
| 13 | 19 | Svakomu koji sluša Riječ o Kraljevstvu, a ne razumije, dolazi Zli te otima što mu je u srcu posijano. To je onaj uz put zasijan. |
| 13 | 20 | A zasijani na tlo kamenito - to je onaj koji čuje Riječ i odmah je s radošću prima, |
| 13 | 21 | ali nema u sebi korijena, nego je nestalan: kad zbog Riječi nastane nevolja ili progonstvo, odmah se pokoleba. |
| 13 | 22 | Zasijani u trnje - to je onaj koji sluša Riječ, ali briga vremenita i zavodljivost bogatstva uguše Riječ, te ona ostane bez ploda. |
| 13 | 23 | Zasijani na dobru zemlju - to je onaj koji Riječ sluša i razumije, pa onda, dakako, urodi i daje: jedan stostruko, jedan šezdesetostruko, a jedan tridesetostruko." |
| 13 | 24 | Drugu im prispodobu iznese: "Kraljevstvo je nebesko kao kad čovjek posije dobro sjeme na svojoj njivi. |
| 13 | 25 | Dok su njegovi ljudi spavali, dođe njegov neprijatelj, posije posred žita kukolj i ode. |
| 13 | 26 | Kad usjev uzraste i isklasa, tada se pokaza i kukolj. |
| 13 | 27 | Sluge pristupe domaćinu pa mu reknu: 'Gospodaru, nisi li ti dobro sjeme posijao na svojoj njivi? Odakle onda kukolj?' |
| 13 | 28 | On im odgovori: 'Neprijatelj čovjek to učini.' Nato mu sluge kažu: 'Hoćeš li, dakle, da odemo pa da ga pokupimo?' |
| 13 | 29 | A on reče: 'Ne! Da ne biste sabirući kukolj iščupali zajedno s njim i pšenicu. |
| 13 | 30 | Pustite nek oboje raste do žetve. U vrijeme žetve reći ću žeteocima: Pokupite najprije kukolj i svežite ga u snopove da se spali, a žito skupite u moju žitnicu.'" |
| 13 | 31 | I drugu im prispodobu iznese: "Kraljevstvo je nebesko kao kad čovjek uze gorušičino zrno i posija ga na svojoj njivi. |
| 13 | 32 | Ono je doduše najmanje od svega sjemenja, ali kad uzraste, veće je od svega povrća. Razvije se u stablo te dolaze ptice nebeske i gnijezde mu se po granama." |
| 13 | 33 | I drugu im kaza prispodobu: "Kraljevstvo je nebesko kao kad žena uze kvasac i zamijesi ga u tri mjere brašna dok sve ne uskisne." |
| 13 | 34 | Sve je to Isus mnoštvu zborio u prispodobama. I ništa im nije zborio bez prispodoba - |
| 13 | 35 | da se ispuni što je rečeno po proroku: Otvorit ću u prispodobama usta svoja, iznijet ću što je sakriveno od postanka svijeta. |
| 13 | 36 | Tada otpusti mnoštvo i uđe u kuću. Pristupe mu učenici govoreći: "Razjasni nam prispodobu o kukolju na njivi." |
| 13 | 37 | On odgovori: "Sijač dobroga sjemena jest Sin Čovječji. |
| 13 | 38 | Njiva je svijet. Dobro sjeme sinovi su Kraljevstva, a kukolj sinovi Zloga. |
| 13 | 39 | Neprijatelj koji ga posija jest đavao. Žetva je svršetak svijeta, a žeteoci anđeli. |
| 13 | 40 | Kao što se kukolj sabire i ognjem sažiže, tako će biti na svršetku svijeta. |
| 13 | 41 | Sin će Čovječji poslati svoje anđele da pokupe iz njegova kraljevstva sve zavodnike i bezakonike |
| 13 | 42 | i bace ih u peć ognjenu, gdje će biti plač i škrgut zubi. |
| 13 | 43 | Tada će pravednici zasjati poput sunca u kraljevstvu Oca svojega." "Tko ima uši, neka čuje!" |
| 13 | 44 | "Kraljevstvo je nebesko kao kad je blago skriveno na njivi: čovjek ga pronađe, sakrije, sav radostan ode, proda sve što ima i kupi tu njivu." |
| 13 | 45 | "Nadalje, kraljevstvo je nebesko kao kad trgovac traga za lijepim biserjem: |
| 13 | 46 | pronađe jedan dragocjeni biser, ode, rasproda sve što ima i kupi ga." |
| 13 | 47 | "Nadalje, kraljevstvo je nebesko kao kad mreža bačena u more zahvati svakovrsne ribe. |
| 13 | 48 | Kad se napuni, izvuku je na obalu, sjednu i skupe dobre u posude, a loše izbace. |
| 13 | 49 | Tako će biti na svršetku svijeta. Izići će anđeli, odijeliti zle od pravednih |
| 13 | 50 | i baciti ih u peć ognjenu, gdje će biti plač i škrgut zubi." |
| 13 | 51 | "Jeste li sve ovo razumjeli?" Odgovore mu: "Jesmo." |
| 13 | 52 | A on će im: "Stoga svaki pismoznanac upućen u kraljevstvo nebesko sličan je čovjeku domaćinu koji iz svoje riznice iznosi novo i staro." |
| 13 | 53 | Kad Isus završi sve ove prispodobe, ode odande. |
| 13 | 54 | I dođe u svoj zavičaj. Naučavaše ih u njihovoj sinagogi te zapanjeni govorahu: "Odakle ovomu ta mudrost i te čudesne sile? |
| 13 | 55 | Nije li ovo drvodjeljin sin? Nije li mu majka Marija, a braća Jakov, i Josip, i Šimun, i Juda? |
| 13 | 56 | I sestre mu nisu li sve među nama? Odakle mu sve to?" |
| 13 | 57 | I sablažnjavahu se o njega. A Isus im reče: "Nije prorok bez časti doli u svom zavičaju i u svom domu." |
| 13 | 58 | I ne učini ondje mnogo čudesa zbog njihove nevjere. |
| 14 | 1 | U ono vrijeme doču Herod tetrarh za Isusa |
| 14 | 2 | pa reče svojim slugama: "To je Ivan Krstitelj! On uskrsnu od mrtvih i zato čudesne sile djeluju u njemu." |
| 14 | 3 | Herod doista bijaše uhitio Ivana te ga svezana bacio u tamnicu zbog Herodijade, žene brata svoga Filipa. |
| 14 | 4 | Jer Ivan mu govoraše: "Ne smiješ je imati!" |
| 14 | 5 | Htjede ga ubiti, ali se bojao naroda jer su ga smatrali prorokom. |
| 14 | 6 | Na Herodov rođendan zaplesa kći Herodijadina pred svima i svidje se Herodu. |
| 14 | 7 | Zato se zakle dati joj što god zaište. |
| 14 | 8 | A ona nagovorena od matere: "Daj mi, reče, ovdje na pladnju glavu Ivana Krstitelja." |
| 14 | 9 | Ražalosti se kralj, ali zbog zakletve i sustolnika zapovjedi da se dade. |
| 14 | 10 | Posla odrubiti glavu Ivanu u tamnici. |
| 14 | 11 | I doniješe glavu njegovu na pladnju, dadoše djevojci, a ona je odnije materi. |
| 14 | 12 | A učenici njegovi dođu, uzmu njegovo tijelo i pokopaju ga pa odu i jave Isusu. |
| 14 | 13 | Kad je Isus to čuo, povuče se odande lađom na samotno mjesto, u osamu. Dočuo to narod pa pohrli pješice za njim iz gradova. |
| 14 | 14 | Kad on iziđe, vidje silan svijet, sažali mu se nad njim te izliječi njegove bolesnike. |
| 14 | 15 | Uvečer mu pristupe učenici pa mu reknu: "Pust je ovo kraj i već je kasno. Otpusti dakle svijet: neka odu po selima kupiti hrane." |
| 14 | 16 | A Isus im reče: "Ne treba da idu, dajte im vi jesti." |
| 14 | 17 | Oni mu kažu: "Nemamo ovdje ništa osim pet kruhova i dvije ribe." |
| 14 | 18 | A on će im: "Donesite mi ih ovamo." |
| 14 | 19 | I zapovjedi da mnoštvo posjeda po travi. On uze pet kruhova i dvije ribe, pogleda na nebo, izreče blagoslov pa razlomi i dade kruhove učenicima, a učenici mnoštvu. |
| 14 | 20 | I jeli su svi i nasitili se. Od preteklih ulomaka nakupiše dvanaest punih košara. |
| 14 | 21 | A blagovalo je oko pet tisuća muškaraca, osim žena i djece. |
| 14 | 22 | I odmah prisili učenike da uđu u lađu i da se prebace prijeko dok on otpusti mnoštvo. |
| 14 | 23 | A pošto otpusti mnoštvo, uziđe na goru, nasamo, da se pomoli. Uvečer bijaše ondje sam. |
| 14 | 24 | Lađa se već mnogo stadija bila ostisla od kraja, šibana valovima. Bijaše protivan vjetar. |
| 14 | 25 | O četvrtoj noćnoj straži dođe on k njima hodeći po moru. |
| 14 | 26 | A učenici ugledavši ga kako hodi po moru, prestrašeni rekoše: "Utvara!" I od straha kriknuše. |
| 14 | 27 | Isus im odmah progovori: "Hrabro samo! Ja sam! Ne bojte se!" |
| 14 | 28 | Petar prihvati i reče: "Gospodine, ako si ti, zapovjedi mi da dođem k tebi po vodi!" |
| 14 | 29 | A on mu reče: "Dođi!" I Petar siđe s lađe te, hodeći po vodi, pođe k Isusu. |
| 14 | 30 | Ali kad spazi vjetar, poplaši se, počne tonuti te krikne: "Gospodine, spasi me!" |
| 14 | 31 | Isus odmah pruži ruku, dohvati ga i kaže mu: "Malovjerni, zašto si posumnjao?" |
| 14 | 32 | Kad uđoše u lađu, utihnu vjetar. |
| 14 | 33 | A oni na lađi poklone mu se ničice govoreći: "Uistinu, ti si Sin Božji!" |
| 14 | 34 | Pošto preploviše, dođu na kraj, u Genezaret. |
| 14 | 35 | I ljudi ga onoga kraja prepoznaju pa razglase po svoj onoj okolici. I donošahu mu sve bolesnike |
| 14 | 36 | te ga moljahu da se samo dotaknu skuta njegove haljine. I koji bi se dotakli, ozdravili bi. |
| 15 | 1 | Tada pristupe Isusu farizeji i pismoznanci iz Jeruzalema govoreći: |
| 15 | 2 | "Zašto tvoji učenici prestupaju predaju starih? Ne umivaju ruku prije jela!" |
| 15 | 3 | On im odgovori: "A zašto vi prestupate zapovijed Božju radi svoje predaje? |
| 15 | 4 | Ta reče Bog: Poštuj oca i majku! I: Tko prokune oca ili majku, smrću neka se kazni! |
| 15 | 5 | A vi velite: 'Rekne li tko ocu ili majci: Pomoć koja te od mene ide neka bude sveti dar, |
| 15 | 6 | ne treba da poštuje oca svoga ni majku svoju.' Tako dokinuste riječ Božju radi svoje predaje. |
| 15 | 7 | Licemjeri, dobro prorokova o vama Izaija: |
| 15 | 8 | Narod me ovaj usnama časti, a srce mu je daleko od mene. |
| 15 | 9 | Uzalud me štuju naučavajući nauke - uredbe ljudske." |
| 15 | 10 | Tada dozove mnoštvo i reče: "Slušajte i razumijte! |
| 15 | 11 | Ne onečišćuje čovjeka što ulazi u usta, nego što iz usta izlazi - to čovjeka onečišćuje." |
| 15 | 12 | Tada pristupe k njemu učenici i kažu mu: "Znaš li da su se farizeji sablaznili kad su čuli tu riječ?" |
| 15 | 13 | On im odgovori: "Svaki nasad koji ne posadi Otac moj nebeski iskorijenit će se. |
| 15 | 14 | Pustite ih! Slijepi su, vođe slijepaca! A ako slijepac slijepca vodi, obojica će u jamu pasti." |
| 15 | 15 | Petar prihvati i reče mu: "Protumači nam tu prispodobu!" |
| 15 | 16 | A on reče: "I vi još uvijek ne razumijete? |
| 15 | 17 | Ne shvaćate li: sve što ulazi na usta, ide u trbuh te se izbacuje u zahod. |
| 15 | 18 | Naprotiv, što iz usta izlazi, iz srca izvire i to onečišćuje čovjeka. |
| 15 | 19 | Ta iz srca izviru opake namisli, ubojstva, preljubi, bludništva, krađe, lažna svjedočanstva, psovke. |
| 15 | 20 | To onečišćuje čovjeka; a jesti neopranih ruku ne onečišćuje čovjeka." |
| 15 | 21 | Isus zatim ode odande i povuče se u krajeve tirske i sidonske. |
| 15 | 22 | I gle: žena neka, Kanaanka iz onih krajeva, iziđe vičući: "Smiluj mi se, Gospodine, Sine Davidov! Kći mi je teško opsjednuta!" |
| 15 | 23 | Ali on joj ne uzvrati ni riječi. Pristupe mu na to učenici te ga moljahu: "Udovolji joj jer viče za nama." |
| 15 | 24 | On odgovori: "Poslan sam samo k izgubljenim ovcama doma Izraelova." |
| 15 | 25 | Ali ona priđe, pokloni mu se ničice i kaže: "Gospodine, pomozi mi!" |
| 15 | 26 | On odgovori: "Ne priliči uzeti kruh djeci i baciti ga psićima." |
| 15 | 27 | A ona će: "Da, Gospodine! Ali psići jedu od mrvica što padaju sa stola njihovih gospodara!" |
| 15 | 28 | Tada joj Isus reče: "O ženo! Velika je vjera tvoja! Neka ti bude kako želiš." I ozdravi joj kći toga časa. |
| 15 | 29 | Otišavši odande, dođe Isus do Galilejskog mora, uziđe na goru i sjede ondje. |
| 15 | 30 | Tada nagrnu k njemu silan svijet s hromima, kljastima, slijepima, nijemima i mnogima drugima. Polože mu ih do nogu, a on ih izliječi. |
| 15 | 31 | Gledajući kako su nijemi progovorili, kljasti ozdravili, hromi prohodali, slijepi progledali, divilo se mnoštvo i slavilo Boga Izraelova. |
| 15 | 32 | A Isus dozva svoje učenike pa im reče: "Žao mi je naroda jer su već tri dana uza me, a nemaju što jesti. Otpraviti ih gladne neću da ne klonu putem." |
| 15 | 33 | Kažu mu učenici: "Odakle nam u pustinji toliko kruha da nahranimo toliko mnoštvo?" |
| 15 | 34 | A Isus im reče: "Koliko kruhova imate?" Oni će: "Sedam, i malo riba." |
| 15 | 35 | Nato zapovjedi mnoštvu da posjeda po zemlji, |
| 15 | 36 | uze sedam kruhova i ribe, zahvali, razlomi i davaše učenicima, a učenici mnoštvu. |
| 15 | 37 | I jeli su i nasitili se. A od preteklih ulomaka nakupiše sedam punih košara. |
| 15 | 38 | A blagovalo je četiri tisuće muškaraca, osim žena i djece. |
| 15 | 39 | Tada otpusti mnoštvo, uđe u lađu i ode u kraj magadanski. |
| 16 | 1 | Pristupe k njemu farizeji i saduceji. Iskušavajući ga, zatraže da im pokaže kakav znak s neba. |
| 16 | 2 | On im odgovori: "Uvečer govorite: 'Bit će vedro, nebo se žari.' |
| 16 | 3 | A ujutro: 'Danas će nevrijeme, nebo se tamno zacrvenjelo.' Lice neba znadete rasuditi, a znakove vremena ne znate. |
| 16 | 4 | Naraštaj opak i preljubnički znak traži, ali mu se znak neće dati doli znak Jonin." Tada ih ostavi i ode. |
| 16 | 5 | Učenici dođoše prijeko, a zaboraviše ponijeti kruha. |
| 16 | 6 | A Isus im reče: "Pazite, čuvajte se kvasca farizejskog i saducejskog!" |
| 16 | 7 | Oni zamišljeni među sobom govorahu: "Kruha ne ponijesmo." |
| 16 | 8 | Zamijetio to Isus pa reče: "Što ste zamišljeni, malovjerni, da kruha nemate? |
| 16 | 9 | Zar još ne shvaćate, ne sjećate li se onih pet kruhova na pet tisuća i koliko košara nakupiste? |
| 16 | 10 | I onih sedam kruhova na četiri tisuće i koliko košara nakupiste? |
| 16 | 11 | Kako onda ne shvaćate da vam to ne rekoh o kruhu? Nego, čuvajte se kvasca farizejskog i saducejskog." |
| 16 | 12 | Tada razumješe kako im ne reče da se čuvaju kvasca krušnoga, nego nauka farizejskog i saducejskoga. |
| 16 | 13 | Kad Isus dođe u krajeve Cezareje Filipove, upita učenike: "Što govore ljudi, tko je Sin Čovječji?" |
| 16 | 14 | Oni rekoše: "Jedni da je Ivan Krstitelj; drugi da je Ilija; treći opet da je Jeremija ili koji od proroka." |
| 16 | 15 | Kaže im: "A vi, što vi kažete, tko sam ja?" |
| 16 | 16 | Šimun Petar prihvati i reče: "Ti si Krist-Pomazanik, Sin Boga živoga." |
| 16 | 17 | Nato Isus reče njemu: "Blago tebi, Šimune, sine Jonin, jer ti to ne objavi tijelo i krv, nego Otac moj, koji je na nebesima. |
| 16 | 18 | A ja tebi kažem: Ti si Petar-Stijena i na toj stijeni sagradit ću Crkvu svoju i vrata paklena neće je nadvladati. |
| 16 | 19 | Tebi ću dati ključeve kraljevstva nebeskoga, pa što god svežeš na zemlji, bit će svezano na nebesima; a što god odriješiš na zemlji, bit će odriješeno na nebesima." |
| 16 | 20 | Tada zaprijeti učenicima neka nikomu ne reknu da je on Krist. |
| 16 | 21 | Otada poče Isus upućivati učenike kako treba da pođe u Jeruzalem, da mnogo pretrpi od starješina, glavara svećeničkih i pismoznanaca, da bude ubijen i treći dan da uskrsne. |
| 16 | 22 | Petar ga uze na stranu i poče odvraćati: "Bože sačuvaj, Gospodine! Ne, to se tebi ne smije dogoditi!" |
| 16 | 23 | Isus se okrene i reče Petru: "Nosi se od mene, sotono! Sablazan si mi jer ti nije na pameti što je Božje, nego što je ljudsko!" |
| 16 | 24 | Tada Isus reče svojim učenicima: "Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka uzme svoj križ i neka ide za mnom. |
| 16 | 25 | Tko hoće život svoj spasiti, izgubit će ga, a tko izgubi život svoj poradi mena, naći će ga. |
| 16 | 26 | Ta što će koristiti čovjeku ako sav svijet stekne, a životu svojemu naudi? Ili što će čovjek dati u zamjenu za život svoj? |
| 16 | 27 | Doći će, doista, Sin Čovječji u slavi Oca svoga s anđelima svojim i tada će naplatiti svakomu po djelima njegovim." |
| 16 | 28 | "Zaista, kažem vam, neki od ovdje nazočnih neće okusiti smrti dok ne vide Sina Čovječjega gdje dolazi sa svojim kraljevstvom." |
| 17 | 1 | Nakon šest dana uze Isus sa sobom Petra, Jakova i Ivana, brata njegova, te ih povede na goru visoku, u osamu, |
| 17 | 2 | i preobrazi se pred njima. I zasja mu lice kao sunce, a haljine mu postadoše bijele kao svjetlost. |
| 17 | 3 | I gle: ukazaše im se Mojsije i Ilija te razgovarahu s njime. |
| 17 | 4 | A Petar prihvati i reče Isusu: "Gospodine, dobro nam je ovdje biti. Ako hoćeš, načinit ću ovdje tri sjenice, tebi jednu, Mojsiju jednu i Iliji jednu." |
| 17 | 5 | Dok je on još govorio, gle, svijetao ih oblak zasjeni, a glas iz oblaka govoraše: "Ovo je Sin moj, Ljubljeni! U njemu mi sva milina! Slušajte ga!" |
| 17 | 6 | Čuvši glas, učenici padoše licem na zemlju i silno se prestrašiše. |
| 17 | 7 | Pristupi k njima Isus, dotakne ih i reče: "Ustanite, ne bojte se!" |
| 17 | 8 | Podigoše oči, ali ne vidješe nikoga doli Isusa sama. |
| 17 | 9 | Dok su silazili s gore, zapovjedi im Isus: "Nikomu ne kazujte viđenje dok Sin Čovječji od mrtvih ne uskrsne." |
| 17 | 10 | Upitaše ga učenici: "Što dakle pismoznanci govore da prije treba da dođe Ilija?" |
| 17 | 11 | On im odgovori: "Ilija će doduše doći i sve obnoviti. |
| 17 | 12 | No velim vam: Ilija je već došao, ali ga ne upoznaše, već učiniše s njim što im se prohtjelo. Tako je i Sinu Čovječjemu trpjeti od njih." |
| 17 | 13 | Tada razumješe učenici da im to reče o Ivanu Krstitelju. |
| 17 | 14 | Kada dođoše k mnoštvu, pristupi mu čovjek, padne pred njim na koljena |
| 17 | 15 | i reče: "Gospodine, smiluj se sinu mojemu jer je mjesečar i zlo mu je. Često doista pada u oganj i često u vodu. |
| 17 | 16 | Dovedoh ga tvojim učenicima i ne mogoše ga izliječiti." |
| 17 | 17 | A Isus odgovori: "O rode nevjerni i opaki! Dokle mi je biti s vama! Dokle li vas podnositi! Dovedite mi ga ovamo!" |
| 17 | 18 | I zaprijeti Isus zloduhu te on iziđe iz njega. I ozdravi dječak toga časa. |
| 17 | 19 | Tada učenici pristupiše nasamo k Isusu i rekoše: "Zašto ga mi ne mogosmo izagnati?" |
| 17 | 20 | Kaže im: "Zbog vaše malovjernosti. Zaista, kažem vam, ako imadnete vjere koliko je zrno gorušičino te reknete ovoj gori: 'Premjesti se odavde onamo!', premjestit će se i ništa vam neće biti nemoguće." |
| 17 | 21 | # |
| 17 | 22 | A kad su se skupili u Galileji, reče im Isus: "Sin Čovječji ima biti predan ljudima u ruke |
| 17 | 23 | i ubit će ga, ali on će treći dan uskrsnuti." I ožalostiše se silno. |
| 17 | 24 | Kad stigoše u Kafarnaum, pristupe Petru oni što ubiru dvodrahme pa mu rekoše: "Učitelj vaš ne plaća dvodrahme?" |
| 17 | 25 | "Plaća", odgovori. A kad on uđe u kuću, pretekne ga Isus: "Što ti se čini, Šimune? Kraljevi zemaljski od koga ubiru carinu ili porez? Od svojih sinova ili od tuđih?" |
| 17 | 26 | Kad on odgovori: "Od tuđih!", reče mu Isus: "Sinovi su, dakle, oslobođeni. |
| 17 | 27 | Ali da ih ne sablaznimo, pođi k moru, baci udicu i prvu ribu koja naiđe uzmi, otvori joj usta i naći ćeš stater. Uzmi ga pa im ga podaj za me i za se." |
| 18 | 1 | U onaj čas pristupe učenici Isusu pa ga zapitaju: "Tko je, dakle, najveći u kraljevstvu nebeskom?" |
| 18 | 2 | On dozove dijete, postavi ga posred njih |
| 18 | 3 | i reče: "Zaista, kažem vam, ako se ne obratite i ne postanete kao djeca, nećete ući u kraljevstvo nebesko. |
| 18 | 4 | Tko god se dakle ponizi kao ovo dijete, taj je najveći u kraljevstvu nebeskom. |
| 18 | 5 | I tko primi jedno ovakvo dijete u moje ime, mene prima." |
| 18 | 6 | "Onomu, naprotiv, tko bi sablaznio jednoga od ovih najmanjih što vjeruju u mene bilo bi bolje da mu se o vrat objesi mlinski kamen pa da potone u dubinu morsku." |
| 18 | 7 | "Jao svijetu od sablazni! Neizbježivo dolaze sablazni, ali jao čovjeku po kom dolazi sablazan. |
| 18 | 8 | Pa ako te ruka ili noga sablažnjava, odsijeci je i baci od sebe. Bolje ti je ući u život kljastu ili hromu, nego s obje ruke ili s obje noge biti bačen u oganj vječni. |
| 18 | 9 | I ako te oko sablažnjava, izvadi ga i baci od sebe. Bolje ti je jednooku u život ući, nego s oba oka biti bačen u pakao ognjeni." |
| 18 | 10 | "Pazite da ne prezrete ni jednoga od ovih najmanjih jer, kažem vam, anđeli njihovi na nebu uvijek gledaju lice Oca mojega, koji je na nebesima." |
| 18 | 11 | # |
| 18 | 12 | "Što vam se čini? Ako neki čovjek imadne sto ovaca i jedna od njih zaluta, neće li on ostaviti onih devedeset i devet u gorama i poći u potragu za zalutalom? |
| 18 | 13 | Posreći li mu se te je nađe, zaista, kažem vam, raduje se zbog nje više nego zbog onih devedeset i devet koje nisu zalutale. |
| 18 | 14 | Tako ni Otac vaš, koji je na nebesima, neće da propadne ni jedan od ovih malenih." |
| 18 | 15 | "Pogriješi li tvoj brat, idi i pokaraj ga nasamo. |
| 18 | 16 | Ako te posluša, stekao si brata. Ne posluša li te, uzmi sa sobom još jednoga ili dvojicu, neka na iskazu dvojice ili trojice svjedoka počiva svaka tvrdnja. |
| 18 | 17 | Ako ni njih ne posluša, reci Crkvi. Ako pak ni Crkve ne posluša, neka ti bude kao poganin i carinik." |
| 18 | 18 | "Zaista, kažem vam, što god svežete na zemlji, bit će svezano na nebu; i što god odriješite na zemlji, bit će odriješeno na nebu." |
| 18 | 19 | "Nadalje, kažem vam, ako dvojica od vas na zemlji jednodušno zaištu što mu drago, dat će im Otac moj, koji je na nebesima. |
| 18 | 20 | Jer gdje su dvojica ili trojica sabrana u moje ime, tu sam i ja među njima." |
| 18 | 21 | Tada pristupi k njemu Petar i reče: "Gospodine, koliko puta da oprostim bratu svomu ako se ogriješi o mene? Do sedam puta?" |
| 18 | 22 | Kaže mu Isus: "Ne kažem ti do sedam puta, nego do sedamdeset puta sedam." |
| 18 | 23 | "Stoga je kraljevstvo nebesko kao kad kralj odluči urediti račune sa slugama. |
| 18 | 24 | Kad započe obračunavati, dovedoše mu jednoga koji mu dugovaše deset tisuća talenata. |
| 18 | 25 | Kako nije imao odakle vratiti, zapovjedi gospodar da se proda on, žena mu i djeca i sve što ima te se podmiri dug. |
| 18 | 26 | Nato sluga padne ničice preda nj govoreći: 'Strpljenja imaj sa mnom, i sve ću ti vratiti.' |
| 18 | 27 | Gospodar se smilova tomu sluzi, otpusti ga i dug mu oprosti." |
| 18 | 28 | "A kad taj isti sluga izađe, naiđe na jednoga svoga druga koji mu dugovaše sto denara. Uhvati ga i stane ga daviti govoreći: 'Vrati što si dužan!' |
| 18 | 29 | Drug padne preda nj i stane ga zaklinjati: 'Strpljenja imaj sa mnom i vratit ću ti.' |
| 18 | 30 | Ali on ne htjede, nego ode i baci ga u tamnicu dok mu ne vrati duga." |
| 18 | 31 | "Kad njegovi drugovi vidješe što se dogodilo, silno ražalošćeni odoše i sve to dojaviše gospodaru. |
| 18 | 32 | Tada ga gospodar dozva i reče mu: 'Slugo opaki, sav sam ti onaj dug oprostio jer si me zamolio. |
| 18 | 33 | Nije li trebalo da se i ti smiluješ svome drugu, kao što sam se i ja tebi smilovao?' |
| 18 | 34 | I gospodar ga, rasrđen, preda mučiteljima dok mu ne vrati svega duga. |
| 18 | 35 | Tako će i Otac moj nebeski učiniti s vama ako svatko od srca ne oprosti svomu bratu." |
| 19 | 1 | Kad Isus završi ove besjede, ode iz Galileje i dođe u judejski kraj s onu stranu Jordana. |
| 19 | 2 | Za njim je išao silan svijet. Ondje ih izliječi. |
| 19 | 3 | Pristupe mu tada farizeji pa, da ga iskušaju, kažu: "Je li dopušteno otpustiti ženu s kojega god razloga?" |
| 19 | 4 | On odgovori: "Zar niste čitali: Stvoritelj od početka muško i žensko stvori ih |
| 19 | 5 | i reče: Stoga će čovjek ostaviti oca i majku da prione uza svoju ženu; i dvoje njih bit će jedno tijelo? |
| 19 | 6 | Tako više nisu dvoje, nego jedno tijelo. Što, dakle, Bog združi, čovjek neka ne rastavlja." |
| 19 | 7 | Kažu mu: "Zašto onda Mojsije zapovjedi dati otpusno pismo i - otpustiti?" |
| 19 | 8 | Odgovori im: "Zbog tvrdoće srca vašega dopusti vam Mojsije otpustiti žene, ali od početka ne bijaše tako. |
| 19 | 9 | A ja vam kažem: Tko otpusti svoju ženu - osim zbog bludništva - pa se oženi drugom, čini preljub." |
| 19 | 10 | Kažu mu učenici: "Ako je tako između muža i žene, bolje je ne ženiti se." |
| 19 | 11 | A on im reče: "Ne shvaćaju toga svi, nego samo oni kojima je dano. |
| 19 | 12 | Doista, ima za ženidbu nesposobnih koji se takvi iz utrobe materine rodiše. Ima nesposobnih koje ljudi onesposobiše. A ima nesposobnih koji sami sebe onesposobiše poradi kraljevstva nebeskoga. Tko može shvatiti, neka shvati." |
| 19 | 13 | Tada mu doniješe dječicu da na njih stavi ruke i pomoli se. A učenici im branili. |
| 19 | 14 | Nato će im Isus: "Pustite dječicu i ne priječite im k meni jer takvih je kraljevstvo nebesko!" |
| 19 | 15 | I položi ruke na njih pa krene odande. |
| 19 | 16 | I gle, pristupi mu netko i reče: "Učitelju, koje mi je dobro činiti da imam život vječni?" |
| 19 | 17 | A on mu reče: "Što me pitaš o dobrome? Jedan je samo dobar! Ali ako hoćeš u život ući, čuvaj zapovijedi." |
| 19 | 18 | Upita ga: "Koje?" A Isus reče: Ne ubij! Ne čini preljuba! Ne ukradi! Ne svjedoči lažno! |
| 19 | 19 | Poštuj oca i majku! I ljubi svoga bližnjega kao sebe samoga!" |
| 19 | 20 | Kaže mu mladić: "Sve sam to čuvao. Što mi još nedostaje?" |
| 19 | 21 | Reče mu Isus: "Hoćeš li biti savršen, idi, prodaj što imaš i podaj siromasima pa ćeš imati blago na nebu. A onda dođi i idi za mnom." |
| 19 | 22 | Na tu riječ ode mladić žalostan jer imaše velik imetak. |
| 19 | 23 | A Isus reče svojim učenicima: "Zaista, kažem vas, teško će bogataš u kraljevstvo nebesko. |
| 19 | 24 | Ponovno vam velim: Lakše je devi kroz uši iglene nego bogatašu u kraljevstvo Božje." |
| 19 | 25 | Čuvši to, učenici se silno snebivahu govoreći: "Tko se onda može spasiti?" |
| 19 | 26 | A Isus upre u njih pogled pa im reče: "Ljudima je to nemoguće, ali Bogu je sve moguće." |
| 19 | 27 | Tada Petar prihvati pa upita: "Evo, mi sve ostavismo i pođosmo za tobom. Što ćemo za to dobiti?" |
| 19 | 28 | Reče im Isus: "Zaista, kažem vam, vi koji pođoste za mnom, o preporodu, kad Sin Čovječji sjedne na prijestolje svoje slave, i vi ćete sjediti na dvanaest prijestolja i suditi dvanaest plemena Izraelovih. |
| 19 | 29 | I tko god ostavi kuće, ili braću, ili sestre, ili oca, ili majku, ili ženu, ili djecu, ili polja poradi imena mojega, stostruko će primiti i život vječni baštiniti." |
| 19 | 30 | "A mnogi prvi bit će posljednji, i posljednji prvi." |
| 20 | 1 | "Kraljevstvo je nebesko kao kad domaćin rano ujutro izađe najmiti radnike u svoj vinograd. |
| 20 | 2 | Pogodi se s radnicima po denar na dan i pošalje ih u svoj vinograd. |
| 20 | 3 | Izađe i o trećoj uri i vidje druge gdje stoje na trgu besposleni |
| 20 | 4 | pa i njima reče: 'Idite i vi u moj vinograd pa što bude pravo, dat ću vam.' |
| 20 | 5 | I oni odoše. Izađe opet o šestoj i devetoj uri te učini isto tako. |
| 20 | 6 | A kad izađe o jedanaestoj uri, nađe druge gdje stoje i reče im: 'Zašto ovdje stojite vazdan besposleni?' |
| 20 | 7 | Kažu mu: 'Jer nas nitko ne najmi.' Reče im: 'Idite i vi u vinograd.'" |
| 20 | 8 | "Uvečer kaže gospodar vinograda svojemu upravitelju: 'Pozovi radnike i podaj im plaću počevši od posljednjih pa sve do prvih.' |
| 20 | 9 | Dođu tako oni od jedanaeste ure i prime po denar. |
| 20 | 10 | Pa kada dođu oni prvi, pomisle da će primiti više, ali i oni prime po denar. |
| 20 | 11 | A kad primiše, počeše mrmljati protiv domaćina: |
| 20 | 12 | 'Ovi posljednji jednu su uru radili i izjednačio si ih s nama, koji smo podnosili svu tegobu dana i žegu.'" |
| 20 | 13 | "Nato on odgovori jednomu od njih: 'Prijatelju, ne činim ti krivo. Nisi li se pogodio sa mnom po denar? |
| 20 | 14 | Uzmi svoje pa idi. A ja hoću i ovomu posljednjemu dati kao i tebi. |
| 20 | 15 | Nije li mi slobodno činiti sa svojim što hoću? Ili zar je oko tvoje zlo što sam ja dobar?'" |
| 20 | 16 | "Tako će posljednji biti prvi, a prvi posljednji." |
| 20 | 17 | Dok je Isus uzlazio u Jeruzalem, uze dvanaestoricu nasamo te im putem reče: |
| 20 | 18 | "Evo, uzlazimo u Jeruzalem i Sin Čovječji bit će predan glavarima svećeničkim i pismoznancima. Osudit će ga na smrt |
| 20 | 19 | i predati poganima da ga izrugaju, izbičuju i razapnu, ali on će treći dan uskrsnuti." |
| 20 | 20 | Tada mu pristupi mati sinova Zebedejevih zajedno sa sinovima, pade ničice da od njega nešto zaište. |
| 20 | 21 | A on će joj: "Što želiš?" Kaže mu: "Reci da ova moja dva sina u tvome kraljevstvu sjednu uza te, jedan tebi zdesna, drugi slijeva." |
| 20 | 22 | Isus odgovori: "Ne znate što ištete. Možete li piti čašu koju ću ja piti?" Kažu mu: "Možemo!" |
| 20 | 23 | A on im reče: "Čašu ćete moju doduše piti, ali sjesti meni zdesna ili slijeva - to nisam ja vlastan dati, to je onih kojima je pripravio moj Otac." |
| 20 | 24 | Kada su to čula ostala desetorica, razgnjeve se na dva brata. |
| 20 | 25 | Zato ih Isus dozva i reče: "Znate da vladari gospoduju svojim narodima i velikaši njihovi drže ih pod vlašću. |
| 20 | 26 | Neće tako biti među vama! Naprotiv, tko hoće da među vama bude najveći, neka vam bude poslužitelj. |
| 20 | 27 | I tko god hoće da među vama bude prvi, neka vam bude sluga." |
| 20 | 28 | "Tako i Sin Čovječji nije došao da bude služen, nego da služi i život svoj dade kao otkupninu za mnoge." |
| 20 | 29 | Kad su izlazili iz Jerihona, pođe za njim silan svijet. |
| 20 | 30 | I gle, dva slijepca sjeđahu kraj puta. Čuvši da Isus prolazi, povikaše: "Gospodine, smiluj nam se, Sine Davidov!" |
| 20 | 31 | Mnoštvo ih ušutkivalo, ali oni još jače viknuše: "Gospodine, smiluj nam se, Sine Davidov!" |
| 20 | 32 | Isus se zaustavi, dozove ih i reče: "Što hoćete da vam učinim?" |
| 20 | 33 | Kažu mu: "Gospodine, da nam se otvore oči." |
| 20 | 34 | Isus se ganut dotače njihovim očiju i oni odmah progledaše. I pođoše za njim. |
| 21 | 1 | Kad se približiše Jeruzalemu te dođoše u Betfagu, na Maslinskoj gori, posla Isus dvojicu učenika |
| 21 | 2 | govoreći: "Pođite u selo pred vama i odmah ćete naći privezanu magaricu i uz nju magare. Odriješite ih i dovedite k meni. |
| 21 | 3 | Ako vam tko što rekne, recite: 'Gospodinu trebaju', i odmah će ih pustiti." |
| 21 | 4 | To se dogodi da se ispuni što je rečeno po proroku: |
| 21 | 5 | Recite kćeri Sionskoj: Evo kralj ti tvoj dolazi, krotak, jašuć na magarcu, na magaretu, mladetu magaričinu. |
| 21 | 6 | Učenici odu i učine kako im naredi Isus. |
| 21 | 7 | Dovedu magaricu i magare te stave na njih haljine i Isus uzjaha na njih. |
| 21 | 8 | Silan svijet prostrije svoje haljine po putu, a drugi rezahu grane sa stabala i sterahu ih po putu. |
| 21 | 9 | Mnoštvo pak pred njim i za njim klicaše: "Hosana Sinu Davidovu! Blagoslovljen Onaj koji dolazi u ime Gospodnje! Hosana u visinama!" |
| 21 | 10 | Kad uđe u Jeruzalem, uskomešao se sav grad i govorio: "Tko je ovaj?" |
| 21 | 11 | A mnoštvo odgovaraše: "To je Prorok, Isus iz Nazareta galilejskoga." |
| 21 | 12 | Isus uđe u Hram i izagna sve koji su prodavali i kupovali u Hramu. Mjenjačima isprevrta stolove i prodavačima golubova klupe. |
| 21 | 13 | Kaže im: "Pisamo je: Dom će se moj zvati Dom molitve, a vi od njega činite pećinu razbojničku." |
| 21 | 14 | U Hramu mu priđoše slijepi i hromi i on ih ozdravi. |
| 21 | 15 | A kad glavari svećenički i pismoznanci vidješe čudesa koja učini i djecu što viču Hramom: "Hosana Sinu Davidovu!", gnjevni |
| 21 | 16 | mu rekoše: "Čuješ li što ovi govore?" Kaže im Isus: "Da! A niste li čitali: Iz usta djece i dojenčadi sebi si pripravio hvalu?" |
| 21 | 17 | On ih ostavi, pođe iz grada u Betaniju te ondje prenoći. |
| 21 | 18 | Ujutro se vraćao u grad i ogladnje. |
| 21 | 19 | Ugleda smokvu kraj puta i priđe k njoj, ali ne nađe na njoj ništa osim lišća pa joj kaže: "Ne bilo više ploda s tebe dovijeka!" I smokva umah usahnu. |
| 21 | 20 | Vidjevši to, učenici se začude: "Kako umah smokva usahnu!" |
| 21 | 21 | Isus im odvrati: "Zaista, kažem vam, ako budete imali vjeru i ne posumnjate, činit ćete ne samo ovo sa smokvom, nego - reknete li i ovoj gori: 'Digni se i baci u more!', bit će tako. |
| 21 | 22 | I sve što zaištete u molitvi vjerujući, primit ćete." |
| 21 | 23 | I uđe u Hram. Dok je naučavao, pristupiše mu glavari svećenički i starješine narodne te ga upitaše: "Kojom vlašću to činiš? Tko ti dade tu vlast?" |
| 21 | 24 | Isus im odgovori: "I ja ću vas jedno upitati. Ako mi na to odgovorite, ja ću vama kazati kojom vlašću ovo činim. |
| 21 | 25 | Krst Ivanov odakle li bijaše? Od Neba ili od ljudi?" A oni umovahu među sobom: "Reknemo li 'Od Neba', odvratit će nam: 'Zašto mu, dakle, ne povjerovaste?' |
| 21 | 26 | A reknemo li 'Od ljudi', strah nas je mnoštva. Ta svi Ivana smatraju prorokom." |
| 21 | 27 | Zato odgovore Isusu: "Ne znamo." I on njima reče: "Ni ja vama neću kazati kojom vlašću ovo činim." |
| 21 | 28 | "A što vam se čini? Čovjek neki imao dva sina. Priđe prvomu i reče: 'Sinko, hajde danas na posao u vinograd!' |
| 21 | 29 | On odgovori: 'Neću!' No poslije se predomisli i ode. |
| 21 | 30 | Priđe i drugomu pa mu reče isto tako. A on odgovori: 'Evo me, gospodaru!' i ne ode. |
| 21 | 31 | Koji od te dvojice izvrši volju očevu?" Kažu: "Onaj prvi." Nato će im Isus: "Zaista, kažem vam, carinici i bludnice pretekoše vas u kraljevstvo Božje! |
| 21 | 32 | Doista, Ivan dođe k vama putom pravednosti i vi mu ne povjerovaste, a carinici mu i bludnice povjerovaše. Vi pak, makar to vidjeste, ni kasnije se ne predomisliste da mu povjerujete." |
| 21 | 33 | "Drugu prispodobu čujte! Bijaše neki domaćin koji posadi vinograd, ogradi ga ogradom, iskopa u njemu tijesak i podiže kulu pa ga iznajmi vinogradarima i otputova. |
| 21 | 34 | Kad se približilo vrijeme plodova, posla svoje sluge vinogradarima da uzmu njegov urod. |
| 21 | 35 | A vinogradari pograbe njegove sluge pa jednoga istukoše, drugog ubiše, a trećega kamenovaše. |
| 21 | 36 | I opet posla druge sluge, više njih nego prije, ali oni i s njima postupiše jednako." |
| 21 | 37 | "Naposljetku posla k njima sina svoga misleći: 'Poštovat će mog sina.' |
| 21 | 38 | Ali kad vinogradari ugledaju sina, rekoše među sobom: 'Ovo je baštinik! Hajde da ga ubijemo i imat ćemo baštinu njegovu!' |
| 21 | 39 | I pograbe ga, izbace iz vinograda i ubiju." |
| 21 | 40 | "Kada dakle dođe gospodar vinograda, što će učiniti s tim vinogradarima?" |
| 21 | 41 | Kažu mu: "Opake će nemilo pogubiti, a vinograd iznajmiti drugim vinogradarima što će mu davati urod u svoje vrijeme." |
| 21 | 42 | Kaže im Isus: "Zar nikada niste čitali u Pismima: Kamen što ga odbaciše graditelji postade kamen zaglavni. Gospodnje je to djelo - kakvo čudo u očima našim! |
| 21 | 43 | Zato će se - kažem vam - oduzeti od vas kraljevstvo Božje i dat će se narodu koji donosi njegove plodove! ( |
| 21 | 44 | I tko padne na taj kamen, smrskat će se, a na koga on padne, satrt će ga.)" |
| 21 | 45 | Kad su glavari svećenički i farizeji čuli te njegove prispodobe, razumjeli su da govori o njima. |
| 21 | 46 | I tražili su da ga uhvate, ali se pobojaše mnoštva jer ga je smatralo prorokom. |
| 22 | 1 | Isus im ponovno prozbori u prispodobama: |
| 22 | 2 | "Kraljevstvo je nebesko kao kad neki kralj pripravi svadbu sinu svomu. |
| 22 | 3 | Posla sluge da pozovu uzvanike na svadbu. No oni ne htjedoše doći. |
| 22 | 4 | Opet posla druge sluge govoreći: 'Recite uzvanicima: Evo, objed sam ugotovio. Junci su moji i tovljenici poklani i sve pripravljeno. Dođite na svadbu!'" |
| 22 | 5 | "Ali oni ne mareći odoše - jedan na svoju njivu, drugi za svojom trgovinom. |
| 22 | 6 | Ostali uhvate njegove sluge, zlostave ih i ubiju. |
| 22 | 7 | Nato se kralj razgnjevi, posla svoju vojsku i pogubi one ubojice, a grad im spali." |
| 22 | 8 | "Tada kaže slugama: 'Svadba je, evo, pripravljena ali uzvanici ne bijahu dostojni. |
| 22 | 9 | Pođite stoga na raskršća i koga god nađete, pozovite na svadbu!'" |
| 22 | 10 | "Sluge iziđoše na putove i sabraše sve koje nađoše - i zle i dobre. I svadbena se dvorana napuni gostiju. |
| 22 | 11 | Kad kralj uđe pogledati goste, spazi ondje čovjeka koji ne bijaše odjeven u svadbeno ruho. |
| 22 | 12 | Kaže mu: 'Prijatelju, kako si ovamo ušao bez svadbenoga ruha?' A on zanijemi. |
| 22 | 13 | Tada kralj reče poslužiteljima: 'Svežite mu ruke i noge i bacite ga van u tamu, gdje će biti plač i škrgut zubi.' |
| 22 | 14 | Doista, mnogo je zvanih, malo izabranih." |
| 22 | 15 | Tada farizeji odoše i održaše vijeće kako da Isusa uhvate u riječi. |
| 22 | 16 | Pošalju k njemu svoje učenike s herodovcima da ga upitaju: "Učitelju! Znamo da si istinit te po istini putu Božjem učiš i ne mariš tko je tko jer nisi pristran. |
| 22 | 17 | Reci nam, dakle, što ti se čini: je li dopušteno dati porez caru ili nije?" |
| 22 | 18 | Znajući njihovu opakost, reče Isus: "Zašto me iskušavate, licemjeri? |
| 22 | 19 | Pokažite mi porezni novac!" Pružiše mu denar. |
| 22 | 20 | On ih upita: "Čija je ovo slika i natpis?" |
| 22 | 21 | Odgovore: "Carev." Kaže im: "Podajte dakle caru carevo, a Bogu Božje." |
| 22 | 22 | Čuvši to, zadive se pa ga ostave i odu. |
| 22 | 23 | Toga dana pristupiše k njemu saduceji, koji vele da nema uskrsnuća, i upitaše ga: |
| 22 | 24 | "Učitelju, Mojsije reče: Umre li tko bez djece, neka se njegov brat oženi njegovom ženom te podigne porod bratu svomu. |
| 22 | 25 | Bijaše tako u nas sedmero braće. Prvi se oženi i umrije bez poroda ostavivši ženu svom bratu. |
| 22 | 26 | Tako i drugi i treći, sve do sedmoga. |
| 22 | 27 | A nakon svih umrije i žena. |
| 22 | 28 | Kojemu će dakle od te sedmorice biti žena o uskrsnuću? Jer sva su je sedmorica imala." |
| 22 | 29 | Odgovori im Isus: "U zabludi ste jer ne razumijete Pisama ni sile Božje. |
| 22 | 30 | Ta u uskrsnuću niti se žene niti udavaju, nego su kao anđeli na nebu. |
| 22 | 31 | A što se tiče uskrsnuća mrtvih, zar niste čitali što vam reče Bog: |
| 22 | 32 | Ja sam Bog Abrahamov, Bog Izakov i Bog Jakovljev? Nije on Bog mrtvih, nego živih!" |
| 22 | 33 | Čuvši to, mnoštvo osta zaneseno njegovim naukom. |
| 22 | 34 | A kad su farizeji čuli kako ušutka saduceje, okupiše se, |
| 22 | 35 | a jedan od njih, zakonoznanac, da ga iskuša, upita: |
| 22 | 36 | "Učitelju, koja ja zapovijed najveća u Zakonu?" |
| 22 | 37 | A on mu reče: "Ljubi Gospodina Boga svojega svim srcem svojim, i svom dušom svojom, i svim umom svojim. |
| 22 | 38 | To je najveća i prva zapovijed. |
| 22 | 39 | Druga, ovoj slična: Ljubi svoga bližnjega kao sebe samoga. |
| 22 | 40 | O tim dvjema zapovijedima visi sav Zakon i Proroci." |
| 22 | 41 | Kad se farizeji skupiše, upita ih Isus: |
| 22 | 42 | "Što mislite o Kristu? Čiji je on sin?" Kažu mu: "Davidov." |
| 22 | 43 | A on će njima: "Kako ga onda David u Duhu naziva Gospodinom, kad veli: |
| 22 | 44 | Reče Gospod Gospodinu mojemu: 'Sjedi mi zdesna dok ne položim neprijatelje tvoje za podnožje nogama tvojim?' |
| 22 | 45 | Ako ga dakle David naziva Gospodinom, kako mu je sin?" |
| 22 | 46 | I nitko mu nije mogao odgovoriti ni riječi, niti se od toga dana tko usudio upitati ga bilo što. |
| 23 | 1 | Tada Isus prozbori mnoštvu i svojim učenicima: |
| 23 | 2 | "Na Mojsijevu stolicu zasjedoše pismoznanci i farizeji. |
| 23 | 3 | Činite dakle i obdržavajte sve što vam kažu, ali se nemojte ravnati po njihovim djelima jer govore, a ne čine. |
| 23 | 4 | Vežu i ljudima na pleća tovare teška bremena, a sami ni da bi ih prstom makli. |
| 23 | 5 | Sva svoja djela čine zato da ih ljudi vide. Doista, proširuju zapise svoje i produljuju rese. |
| 23 | 6 | Vole pročelja na gozbama, prva sjedala u sinagogama, |
| 23 | 7 | pozdrave na trgovima i da ih ljudi zovu 'Rabbi'. |
| 23 | 8 | Vi pak ne dajte se zvati 'Rabbi', jer jedan je učitelj vaš, a svi ste vi braća. |
| 23 | 9 | Ni ocem ne zovite nikoga na zemlji jer jedan je Otac vaš - onaj na nebesima. |
| 23 | 10 | I ne dajte da vas vođama zovu, jer jedan je vaš vođa - Krist. |
| 23 | 11 | Najveći među vama neka vam bude poslužitelj. |
| 23 | 12 | Tko se god uzvisuje, bit će ponižen, a tko se ponizuje, bit će uzvišen." |
| 23 | 13 | "Jao vama, pismoznanci i farizeji! Licemjeri! Zaključavate kraljevstvo nebesko pred ljudima; sami ne ulazite, a ne date ući ni onima koji bi htjeli." |
| 23 | 14 | # |
| 23 | 15 | "Jao vama, pismoznanci i farizeji! Licemjeri! Obilazite morem i kopnom da pridobijete jednog sljedbenika. A kad ga pridobijete, promećete ga u sina paklenoga dvaput goreg od sebe." |
| 23 | 16 | "Jao vama! Slijepe vođe! Govorite: 'Zakune li se tko Hramom, nije ništa. Ali ako se zakune hramskim zlatom, veže ga zakletva.' |
| 23 | 17 | Budale i slijepci! Ta što je veće: zlato ili Hram što posvećuje zlato? |
| 23 | 18 | Nadalje: 'Zakune li se tko žrtvenikom, nije ništa. Ali ako se zakune darom što je na njemu, veže ga zakletva.' |
| 23 | 19 | Slijepci! Ta što je veće: dar ili žrtvenik što dar posvećuje? |
| 23 | 20 | Tko se dakle zakune žrtvenikom, kune se njime i svime što je na njemu. |
| 23 | 21 | I tko se zakune Hramom, kune se njime i Onim koji u njemu prebiva. |
| 23 | 22 | I tko se zakune nebom, kune se prijestoljem Božjim i Onim koji na njemu sjedi." |
| 23 | 23 | "Jao vama, pismoznanci i farizeji! Licemjeri! Namirujete desetinu od metvice i kopra i kima, a propuštate najvažnije u Zakonu: pravednost, milosrđe, vjernost. Ovo je trebalo činiti, a ono ne propuštati. |
| 23 | 24 | Slijepe vođe! Cijedite komarca, a gutate devu!" |
| 23 | 25 | "Jao vama, pismoznanci i farizeji! Licemjeri! Čistite čašu i zdjelu izvana, a iznutra su pune grabeža i pohlepe. |
| 23 | 26 | Farizeju slijepi! Očisti najprije nutrinu čaše da joj i vanjština bude čista." |
| 23 | 27 | Jao vama pismoznanci i farizeji! Licemjeri! Nalik ste na obijeljene grobove. Izvana izgledaju lijepi, a iznutra su puni mrtvačkih kostiju i svakojake nečistoće. |
| 23 | 28 | Tako i vi izvana ljudima izgledate pravedni, a iznutra ste puni licemjerja i bezakonja." |
| 23 | 29 | "Jao vama, pismoznanci i farizeji! Licemjeri! Gradite grobnice prorocima i kitite spomenike pravednicima |
| 23 | 30 | te govorite: 'Da smo mi živjeli u dane otaca svojih, ne bismo bili njihovi sudionici u prolijevanju krvi proročke.' |
| 23 | 31 | Tako sami protiv sebe svjedočite da ste sinovi ubojica proroka. |
| 23 | 32 | Dopunite samo mjeru otaca svojih!" |
| 23 | 33 | "Zmije! Leglo gujinje! Kako ćete uteći osudi paklenoj? |
| 23 | 34 | Zato evo ja šaljem vama proroke i mudrace i pismoznance. Jedne ćete od njih ubiti i raspeti, druge bičevati po svojim sinagogama i progoniti od grada do grada |
| 23 | 35 | da tako na vas dođe sva pravedna krv, prolivena na zemlji od krvi Abela pravednoga pa do krvi Zaharije, sina Barahijina, kojega ubiste između Hrama i žrtvenika. |
| 23 | 36 | Zaista, kažem vam, sve će to doći na ovaj naraštaj!" |
| 23 | 37 | "Jeruzaleme, Jeruzaleme, koji ubijaš proroke i kamenuješ one što su tebi poslani! Koliko li puta htjedoh okupiti djecu tvoju kao što kvočka okuplja piliće pod krila, i ne htjedoste. |
| 23 | 38 | Evo, napuštena vam kuća. |
| 23 | 39 | Doista, kažem vam, odsada me nećete vidjeti dok ne reknete: Blagoslovljen Onaj koji dolazi u ime Gospodnje!" |
| 24 | 1 | Isus iziđe iz Hrama. Putom mu pristupiše učenici pokazujući mu hramsko zdanje. |
| 24 | 2 | A on im reče: "Ne vidite li sve ovo? Zaista, kažem vam, ne, neće se ovdje ostaviti ni kamen na kamenu nerazvaljen." |
| 24 | 3 | Dok je zatim na Maslinskoj gori sjedio, pristupiše k njemu učenici nasamo govoreći: "Reci nam kada će to biti i koji će biti znak tvojega Dolaska i svršetka svijeta?" |
| 24 | 4 | Isus im odgovori: "Pazite da vas tko ne zavede! |
| 24 | 5 | Mnogi će doista doći u moje ime i govoriti: 'Ja sam Krist!' I mnoge će zavesti." |
| 24 | 6 | "A čut ćete za ratove i za glasove o ratovima. Pazite, ne uznemirujte se. Doista treba da se to dogodi, ali to još nije svršetak. |
| 24 | 7 | Narod će ustati protiv naroda i kraljevstvo protiv kraljevstva; bit će gladi i potresa po raznim mjestima. |
| 24 | 8 | Ali sve je to samo početak trudova." |
| 24 | 9 | "Tada će vas predavati na muke i ubijati vas. I svi će vas narodi zamrziti zbog imena moga. |
| 24 | 10 | Mnogi će se tada sablazniti, izdavat će jedni druge i mrziti se među sobom. |
| 24 | 11 | Ustat će mnogi lažni proroci i mnoge zavesti. |
| 24 | 12 | Razmahat će se bezakonje i ohladnjeti ljubav mnogih. |
| 24 | 13 | Ali tko ustraje do svršetka, bit će spašen." |
| 24 | 14 | "I propovijedat će se ovo evanđelje Kraljevstva po svem svijetu za svjedočanstvo svim narodima. Tada će doći svršetak." |
| 24 | 15 | "Kada dakle vidite da grozota pustoši, po proroštvu Daniela proroka, stoluje na svetome mjestu - tko čita, neka razumije: |
| 24 | 16 | koji se tada zateknu u Judeji, neka bježe u gore; |
| 24 | 17 | tko bude na krovu, neka ne silazi uzeti što iz kuće; |
| 24 | 18 | i tko bude u polju, neka se ne okreće natrag da uzme haljinu!" |
| 24 | 19 | "A jao trudnicama i dojiljama u one dane!" |
| 24 | 20 | "I molite da bijeg vaš ne bude zimi ili subotom |
| 24 | 21 | jer tada će biti velika tjeskoba kakve ne bijaše od početka svijeta sve do sada, a neće je ni biti." |
| 24 | 22 | "I kad se ne bi skratili dani oni, nitko se ne bi spasio. No poradi izabranih skratit će se dani oni." |
| 24 | 23 | "Ako vam tada tko rekne: 'Gle, evo Krista!' ili: 'Eno ga!' - ne povjerujte! |
| 24 | 24 | Ustat će, doista, lažni kristi i lažni proroci i iznijeti znamenja velika i čudesa da, bude li moguće, zavedu i izabrane." |
| 24 | 25 | "Eto, prorekao sam vam." |
| 24 | 26 | "Reknu li vam dakle: 'Evo, u pustinji je!', ne izlazite; 'Evo ga u ložnicama!', ne vjerujte. |
| 24 | 27 | Jer kao što munja izlazi od istoka i bljesne do zapada, tako će biti i s dolaskom Sina Čovječjega." |
| 24 | 28 | "Gdje bude strvine, ondje će se skupljati orlovi." |
| 24 | 29 | "A odmah nakon nevolje onih dana sunce će pomrčati i mjesec neće više svijetljeti i zvijezde će s neba padati i sile će se nebeske poljuljati." |
| 24 | 30 | "I tada će se pojaviti znak Sina Čovječjega na nebu. I tada će proplakati sva plemena zemlje. I ugledat će Sina Čovječjega gdje dolazi na oblacima nebeskim s velikom moći i slavom. |
| 24 | 31 | I razaslat će anđele svoje s trubljom velikom i sabrat će mu izabranike s četiri vjetra, s jednoga kraja neba do drugoga." |
| 24 | 32 | "A od smokve se naučite prispodobi! Kad joj grana već omekša i lišće potjera, znate: blizu je ljeto. |
| 24 | 33 | Tako i vi kad sve to ugledate, znajte: blizu je, na vratima!" |
| 24 | 34 | "Zaista, kažem vam, ne, neće uminuti naraštaj ovaj dok se sve to ne zbude. |
| 24 | 35 | Nebo će i zemlja uminuti, ali riječi moje ne, neće uminuti." |
| 24 | 36 | "A o onom danu i času nitko ne zna, pa ni anđeli nebeski, ni Sin, nego samo Otac. |
| 24 | 37 | Kao u dane Noine, tako će biti i Dolazak Sina Čovječjega. |
| 24 | 38 | Kao što su u dane one - prije potopa - jeli i pili, ženili se i udavali do dana kad Noa uđe u korablju |
| 24 | 39 | i ništa nisu ni slutili dok ne dođe potop i sve odnije - tako će biti i Dolazak Sina Čovječjega. |
| 24 | 40 | Dvojica će tada biti u polju: jedan će se uzeti, drugi ostaviti. |
| 24 | 41 | Dvije će mljeti u mlinu: jedna će se uzeti, druga ostaviti." |
| 24 | 42 | "Bdijte dakle jer ne znate u koji dan Gospodin vaš dolazi. |
| 24 | 43 | A ovo znajte: kad bi domaćin znao o kojoj straži kradljivac dolazi, bdio bi i ne bi dopustio potkopati kuće. |
| 24 | 44 | Zato i vi budite pripravni jer u čas kad i ne mislite Sin Čovječji dolazi." |
| 24 | 45 | "Tko li je onaj vjerni i razumni sluga što ga gospodar postavi nad svojim ukućanima da im izda hranu u pravo vrijeme? |
| 24 | 46 | Blago onome sluzi kojega gospodar kada dođe nađe da tako radi! |
| 24 | 47 | Zaista, kažem vam, postavit će ga nad svim imanjem svojim." |
| 24 | 48 | "No rekne li taj zli sluga u srcu: 'Okasnit će gospodar moj' |
| 24 | 49 | pa stane tući sudrugove, jesti i piti s pijanicama, |
| 24 | 50 | doći će gospodar toga sluge u dan u koji mu se ne nada i u čas u koji i ne sluti; |
| 24 | 51 | rasjeći će ga i dodijeliti mu udes među licemjerima. Ondje će biti plač i škrgut zubi." |
| 25 | 1 | "Tada će kraljevstvo nebesko biti kao kad deset djevica uzeše svoje svjetiljke i iziđoše u susret zaručniku. |
| 25 | 2 | Pet ih bijaše ludih, a pet mudrih. |
| 25 | 3 | Lude uzeše svjetiljke, ali ne uzeše sa sobom ulja. |
| 25 | 4 | Mudre pak zajedno sa svjetiljkama uzeše u posudama ulja." |
| 25 | 5 | "Budući da je zaručnik okasnio, sve one zadrijemaše i pozaspaše. |
| 25 | 6 | O ponoći nasta vika: 'Evo zaručnika! Iziđite mu u susret!' |
| 25 | 7 | Tada ustadoše sve one djevice i urediše svoje svjetiljke. |
| 25 | 8 | Lude tada rekoše mudrima: 'Dajte nam od svoga ulja, gase nam se svjetiljke!' |
| 25 | 9 | Mudre im odgovore: 'Nipošto! Ne bi doteklo nama i vama. Pođite radije k prodavačima i kupite!'" |
| 25 | 10 | "Dok one odoše kupiti, dođe zaručnik: koje bijahu pripravne, uđoše s njim na svadbu i zatvore se vrata. |
| 25 | 11 | Poslije dođu i ostale djevice pa stanu dozivati: 'Gospodine! Gospodine! Otvori nam!' |
| 25 | 12 | A on im odgovori: 'Zaista kažem vam, ne poznam vas!' |
| 25 | 13 | Bdijte dakle jer ne znate dana ni časa!" |
| 25 | 14 | "Doista, kao kad ono čovjek, polazeći na put, dozva sluge i dade im svoj imetak. |
| 25 | 15 | Jednomu dade pet talenata, drugomu dva, a trećemu jedan - svakomu po njegovoj sposobnosti. |
| 25 | 16 | I otputova. Onaj koji je primio pet talenata odmah ode, upotrijebi ih i stekne drugih pet. |
| 25 | 17 | Isto tako i onaj sa dva stekne druga dva. |
| 25 | 18 | Onaj naprotiv koji je primio jedan ode, otkopa zemlju i sakri novac gospodarov." |
| 25 | 19 | "Nakon dugo vremena dođe gospodar tih slugu i zatraži od njih račun. |
| 25 | 20 | Pristupi mu onaj što je primio pet talenata i donese drugih pet govoreći: 'Gospodaru! Pet si mi talenata predao. Evo, drugih sam pet talenata stekao!' |
| 25 | 21 | Reče mu gospodar: 'Valjaš, slugo dobri i vjerni! U malome si bio vjeran, nad mnogim ću te postaviti! Uđi u radost gospodara svoga!'" |
| 25 | 22 | "Pristupi i onaj sa dva talenta te reče: 'Gospodaru! Dva si mi talenta predao. Evo, druga sam dva talenta stekao!' |
| 25 | 23 | Reče mu gospodar: 'Valjaš, slugo dobri i vjerni! U malome si bio vjeran, nad mnogim ću te postaviti! Uđi u radost gospodara svoga.'" |
| 25 | 24 | "A pristupi i onaj koji je primio jedan talenat te reče: 'Gospodaru! Znadoh te: čovjek si strog, žanješ gdje nisi sijao i kupiš gdje nisi vijao. |
| 25 | 25 | Pobojah se stoga, odoh i sakrih talenat tvoj u zemlju. Evo ti tvoje!' |
| 25 | 26 | A gospodar mu reče: 'Slugo zli i lijeni! Znao si da žanjem gdje nisam sijao i kupim gdje nisam vijao! |
| 25 | 27 | Trebalo je dakle da uložiš moj novac kod novčara i ja bih po povratku izvadio svoje s dobitkom.'" |
| 25 | 28 | "'Uzmite stoga od njega talenat i podajte onomu koji ih ima deset. |
| 25 | 29 | Doista, onomu koji ima još će se dati, neka ima u izobilju, a od onoga koji nema oduzet će se i ono što ima. |
| 25 | 30 | A beskorisnoga slugu izbacite van u tamu. Ondje će biti plač i škrgut zubi.'" |
| 25 | 31 | "Kad Sin Čovječji dođe u slavi i svi anđeli njegovi s njime, sjest će na prijestolje slave svoje. |
| 25 | 32 | I sabrat će se pred njim svi narodi, a on će ih jedne od drugih razlučiti kao što pastir razlučuje ovce od jaraca. |
| 25 | 33 | Postavit će ovce sebi zdesna, a jarce slijeva." |
| 25 | 34 | "Tada će kralj reći onima sebi zdesna: 'Dođite, blagoslovljeni Oca mojega! Primite u baštinu Kraljevstvo pripravljeno za vas od postanka svijeta! |
| 25 | 35 | Jer ogladnjeh i dadoste mi jesti; ožednjeh i napojiste me; stranac bijah i primiste me; |
| 25 | 36 | gol i zaogrnuste me; oboljeh i pohodiste me; u tamnici bijah i dođoste k meni.'" |
| 25 | 37 | "Tada će mu pravednici odgovoriti: 'Gospodine, kada te to vidjesmo gladna i nahranismo te; ili žedna i napojismo te? |
| 25 | 38 | Kada te vidjesmo kao stranca i primismo; ili gola i zaogrnusmo te? |
| 25 | 39 | Kada te vidjesmo bolesna ili u tamnici i dođosmo k tebi?' |
| 25 | 40 | A kralj će im odgovoriti: 'Zaista, kažem vam, što god učiniste jednomu od ove moje najmanje braće, meni učiniste!'" |
| 25 | 41 | "Zatim će reći i onima slijeva: 'Odlazite od mene, prokleti, u oganj vječni, pripravljen đavlu i anđelima njegovim! |
| 25 | 42 | Jer ogladnjeh i ne dadoste mi jesti; ožednjeh i ne dadoste mi piti; |
| 25 | 43 | stranac bijah i ne primiste me; gol i ne zaogrnuste me; bolestan i u tamnici i ne pohodiste me!'" |
| 25 | 44 | "Tada će mu i oni odgovoriti: 'Gospodine, a kada te to vidjesmo gladna, ili žedna, ili stranca, ili gola, ili bolesna, ili u tamnici, i ne poslužismo te?' |
| 25 | 45 | Tada će im on odgovoriti: 'Zaista, kažem vam, što god ne učiniste jednomu od ovih najmanjih, ni meni ne učiniste.'" |
| 25 | 46 | "I otići će ovi u muku vječnu, a pravednici u život vječni." |
| 26 | 1 | I kad Isus završi sve te besjede, reče svojim učenicima: |
| 26 | 2 | "Znate da je za dva dana Pasha, i Sin Čovječji predaje se da se razapne." |
| 26 | 3 | Uto se sabraše glavari svećenički i starješine narodne u dvoru velikoga svećenika imenom Kajfe |
| 26 | 4 | i zaključiše Isusa na prijevaru uhvatiti i ubiti. |
| 26 | 5 | Jer se govorilo: "Nikako ne o Blagdanu da ne nastane pobuna u narodu." |
| 26 | 6 | Kad je Isus bio u Betaniji, u kući Šimuna Gubavca, |
| 26 | 7 | pristupi mu neka žena s alabastrenom posudicom skupocjene pomasti i polije ga po glavi, dok je on bio za stolom. |
| 26 | 8 | Vidjevši to, učenici negodovahu: "Čemu ta rasipnost? |
| 26 | 9 | Moglo se to skupo prodati i dati siromasima." |
| 26 | 10 | Zapazio to Isus pa im reče: "Što dodijavate ženi? Dobro djelo učini prema meni. |
| 26 | 11 | Ta siromaha svagda imate uza se, a mene nemate svagda. |
| 26 | 12 | Izlila je tu pomast na moje tijelo - za ukop mi to učini. |
| 26 | 13 | Zaista, kažem vam, gdje se god bude propovijedalo ovo evanđelje, po svem svijetu, navješćivat će se i ovo što ona učini - njoj na spomen." |
| 26 | 14 | Tada jedan od dvanaestorice, zvan Juda Iškariotski, pođe glavarima svećeničkim |
| 26 | 15 | i reče: "Što ćete mi dati i ja ću vam ga predati." A oni mu odmjeriše trideset srebrnjaka. |
| 26 | 16 | Otada je tražio priliku da ga preda. |
| 26 | 17 | Prvoga dana Beskvasnih kruhova pristupiše učenici Isusu i upitaše: "Gdje hoćeš da ti pripravimo te blaguješ pashu?" |
| 26 | 18 | On reče: "Idite u grad tomu i tomu i recite mu: 'Učitelj veli: Vrijeme je moje blizu, kod tebe slavim pashu sa svojim učenicima.'" |
| 26 | 19 | I učine učenici kako im naredi Isus i priprave pashu. |
| 26 | 20 | Uvečer bijaše Isus za stolom s dvanaestoricom. |
| 26 | 21 | I dok su blagovali, reče: "Zaista, kažem vam, jedan će me od vas izdati." |
| 26 | 22 | Silno ožalošćeni, stanu mu jedan za drugim govoriti: "Da nisam ja, Gospodine?" |
| 26 | 23 | On odgovori: "Onaj koji umoči sa mnom ruku u zdjelu, taj će me izdati. |
| 26 | 24 | Sin Čovječji, istina, odlazi kako je o njemu pisano, ali jao čovjeku onomu koji predaje Sina Čovječjega. Tomu bi čovjeku bolje bilo da se ni rodio nije." |
| 26 | 25 | A Juda, izdajnik, prihvati i reče: "Da nisam ja, učitelju?" Reče mu: "Ti kaza." |
| 26 | 26 | I dok su blagovali, uze Isus kruh, izreče blagoslov pa razlomi, dade svojim učenicima i reče: "Uzmite i jedite! Ovo je tijelo moje!" |
| 26 | 27 | I uze čašu, zahvali i dade im govoreći: "Pijte iz nje svi! |
| 26 | 28 | Ovo je krv moja, krv Saveza koja se za mnoge prolijeva na otpuštenje grijeha. |
| 26 | 29 | A kažem vam: ne, neću od sada piti od ovog roda trsova do onoga dana kad ću ga - novoga - s vama piti u kraljevstvu Oca svojega." |
| 26 | 30 | Otpjevavši hvalospjeve, zaputiše se prema Maslinskoj gori. |
| 26 | 31 | Tada im reče Isus: "Svi ćete se vi još ove noći sablazniti o mene. Ta pisano je: Udarit će pastira i stado će se razbjeći. |
| 26 | 32 | Ali kad uskrsnem, ići ću pred vama u Galileju.' |
| 26 | 33 | Nato će mu Petar: "Ako se i svi sablazne o tebe, ja se nikada neću!" |
| 26 | 34 | Reče mu Isus: "Zaista, kažem ti, još ove noći, prije negoli se pijetao oglasi, triput ćeš me zatajiti!" |
| 26 | 35 | Kaže mu Petar: "Bude li trebalo i umrijeti s tobom, ne, neću te zatajiti." Tako rekoše i svi učenici. |
| 26 | 36 | Tada dođe Isus s njima u predio zvan Getsemani i kaže učenicima: "Sjednite ovdje dok ja odem onamo pomoliti se." |
| 26 | 37 | I povede sa sobom Petra i oba sina Zebedejeva. Spopade ga žalost i tjeskoba. |
| 26 | 38 | Tada im reče: "Duša mi je nasmrt žalosna. Ostanite ovdje i bdijte sa mnom!" |
| 26 | 39 | I ode malo dalje, pade ničice moleći: "Oče moj! Ako je moguće, neka me mimoiđe ova čaša. Ali ne kako ja hoću, nego kako hoćeš ti." |
| 26 | 40 | I dođe učenicima i nađe ih pozaspale pa reče Petru: "Tako, zar niste mogli jedan sat probdjeti sa mnom? |
| 26 | 41 | Bdijte i molite da ne padnete u napast! Duh je, istina, voljan, no tijelo je slabo." |
| 26 | 42 | Opet, po drugi put, ode i pomoli se: "Oče moj! Ako nije moguće da me čaša mine da je ne pijem, budi volja tvoja!" |
| 26 | 43 | I ponovno dođe i nađe ih pozaspale, oči im se sklapale. |
| 26 | 44 | Opet ih ostavi, pođe i pomoli se po treći put ponavljajući iste riječi. |
| 26 | 45 | Tada dođe učenicima i reče im: "Samo spavajte i počivajte! Evo, približio se čas! Sin Čovječji predaje se u ruke grešničke! |
| 26 | 46 | Ustanite, hajdemo! Evo, približio se moj izdajica." |
| 26 | 47 | Dok je on još govorio, gle, dođe Juda, jedan od dvanaestorice, i s njime silna svjetina s mačevima i toljagama poslana od glavara svećeničkih i starješina narodnih. |
| 26 | 48 | A izdajica im dao znak: "Koga poljubim, taj je, njega uhvatite!" |
| 26 | 49 | I odmah pristupi Isusu i reče: "Zdravo, Učitelju!" I poljubi ga. |
| 26 | 50 | A Isus mu reče: "Prijatelju, zašto ti ovdje!" Tada pristupe, podignu ruke na Isusa i uhvate ga. |
| 26 | 51 | I gle, jedan od onih koji bijahu s Isusom maši se rukom, trgnu mač, udari slugu velikoga svećenika i odsiječe mu uho. |
| 26 | 52 | Kaže mu tada Isus: "Vrati mač na njegovo mjesto jer svi koji se mača laćaju od mača i ginu. |
| 26 | 53 | Ili zar misliš da ja ne mogu zamoliti Oca svojega i eto umah uza me više od dvanaest legija anđela? |
| 26 | 54 | No kako bi se onda ispunila Pisma da tako mora biti?" |
| 26 | 55 | U taj čas reče Isus svjetini: "Kao na razbojnika iziđoste s mačevima i toljagama da me uhvatite? Danomice sjeđah u Hramu naučavajući i ne uhvatiste me." |
| 26 | 56 | A sve se to dogodilo da se ispune Pisma proročka. Tada ga svi učenici ostave i pobjegnu. |
| 26 | 57 | Nato uhvatiše Isusa i odvedoše ga velikomu svećeniku Kajfi, kod kojega se sabraše pismoznanci i starješine. |
| 26 | 58 | A Petar je išao za njim izdaleka do dvora velikog svećenika; i ušavši unutra, sjedne sa stražarima da vidi svršetak. |
| 26 | 59 | A glavari svećenički i cijelo Vijeće tražili su kakvo lažno svjedočanstvo protiv Isusa da bi ga mogli pogubiti. |
| 26 | 60 | Ali ne nađoše premda pristupiše mnogi lažni svjedoci. Napokon pristupe dvojica |
| 26 | 61 | i reknu: "Ovaj reče: 'Mogu razvaliti Hram Božji i za tri ga dana sagraditi.'" |
| 26 | 62 | Usta nato veliki svećenik i reče mu: "Zar ništa ne odgovaraš? Što to ovi protiv tebe svjedoče?" |
| 26 | 63 | Isus je šutio. Reče mu veliki svećenik: "Zaklinjem te Bogom živim: Kaži nam jesi li ti Krist, Sin Božji?" |
| 26 | 64 | Reče mu Isus: "Ti kaza! Štoviše, kažem vam: Odsada ćete gledati Sina Čovječjega gdje sjedi zdesna Sile i dolazi na oblacima nebeskim." |
| 26 | 65 | Nato veliki svećenik razdrije haljine govoreći: "Pohulio je! Što nam još trebaju svjedoci! Evo, sada ste čuli hulu! |
| 26 | 66 | Što vam se čini?" Oni odgovoriše: "Smrt zaslužuje!" |
| 26 | 67 | Tada su mu pljuvali u lice i udarali ga, a drugi ga pljuskali |
| 26 | 68 | govoreći: "Proreci nam, Kriste, tko te udario?" |
| 26 | 69 | A Petar je sjedio vani u dvorištu. I pristupi mu jedna sluškinja govoreći: "I ti bijaše s Isusom Galilejcem." |
| 26 | 70 | On pred svima zanijeka: "Ne znam što govoriš." |
| 26 | 71 | Kad iziđe u predvorje, spazi ga druga i kaže nazočnima: "Ovaj bijaše s Isusom Nazarećaninom." |
| 26 | 72 | On opet zanijeka sa zakletvom: "Ne znam toga čovjeka." |
| 26 | 73 | Malo zatim nazočni pristupiše Petru i rekoše: "Doista, i ti si od njih! Ta govor te tvoj izdaje!" |
| 26 | 74 | On se tada stane zaklinjati i preklinjati: "Ne znam toga čovjeka." I odmah se oglasi pijetao. |
| 26 | 75 | I spomenu se Petar riječi koju mu Isus reče: "Prije nego se pijetao oglasi, triput ćeš me zatajiti." I iziđe te gorko zaplaka. |
| 27 | 1 | A kad objutri, svi su glavari svećenički i starješine narodne održali vijećanje protiv Isusa da ga pogube. |
| 27 | 2 | I svezana ga odveli i predali upravitelju Pilatu. |
| 27 | 3 | Kada Juda, njegov izdajica, vidje da je Isus osuđen, pokaja se i vrati trideset srebrnjaka glavarima svećeničkim i starješinama |
| 27 | 4 | govoreći: "Sagriješih predavši krv nedužnu!" Odgovoriše: "Što se to nas tiče? To je tvoja stvar!" |
| 27 | 5 | I bacivši srebrnjake u Hram, ode te se objesi. |
| 27 | 6 | Glavari svećenički uzeše srebrnjake i rekoše: |
| 27 | 7 | "Nije dopušteno staviti ih u hramsku riznicu jer su krvarina." Posavjetuju se i kupe za njih lončarovu njivu za ukop stranaca. |
| 27 | 8 | Stoga se ona njiva zove "Krvava njiva" sve do danas. |
| 27 | 9 | Tada se ispuni što je rečeno po proroku Jeremiji: Uzeše trideset srebrnjaka - cijenu Neprocjenjivoga kojega procijeniše sinovi Izraelovi - |
| 27 | 10 | i dadoše ih za njivu lončarovu kako mi naredi Gospodin. |
| 27 | 11 | Dovedoše dakle Isusa pred upravitelja. Upita ga upravitelj: "Ti li si kralj židovski?" On odgovori: "Ti kažeš." |
| 27 | 12 | I dok su ga glavari svećenički i starješine narodne optuživale, ništa nije odgovarao. |
| 27 | 13 | Tada mu reče Pilat: "Ne čuješ li što sve protiv tebe svjedoče?" |
| 27 | 14 | I ne odgovori mu ni na jednu riječ te se upravitelj silno čudio. |
| 27 | 15 | A o Blagdanu upravitelj je običavao svjetini pustiti jednoga uznika, koga bi već htjeli. |
| 27 | 16 | Tada upravo bijaše u njih poznati uznik zvani Baraba. |
| 27 | 17 | Kad se dakle sabraše, reče im Pilat: "Koga hoćete da vam pustim: Barabu ili Isusa koji se zove Krist?" |
| 27 | 18 | Znao je doista da ga predadoše iz zavisti. |
| 27 | 19 | Dok je sjedio na sudačkoj stolici, poruči nu njegova žena: "Mani se ti onoga pravednika jer sam danas u snu mnogo pretrpjela zbog njega." |
| 27 | 20 | Međutim, glavari svećenički i starješine nagovore svjetinu da zaište Barabu, a Isus da se pogubi. |
| 27 | 21 | Upita ih dakle upravitelj: "Kojega od ove dvojice hoćete da vam pustim?" A oni rekoše: "Barabu!" |
| 27 | 22 | Kaže im Pilat: "Što dakle da učinim s Isusom koji se zove Krist?" Oni će: "Neka se razapne." |
| 27 | 23 | A on upita: "A što je zla učinio?" Vikahu još jače: "Neka se razapne!" |
| 27 | 24 | Kad Pilat vidje da ništa ne koristi, nego da biva sve veći metež, uzme vodu i opere ruke pred svjetinom govoreći: "Nevin sam od krvi ove! Vi se pazite!" |
| 27 | 25 | Sav narod nato odvrati: "Krv njegova na nas i na djecu našu!" |
| 27 | 26 | Tada im pusti Barabu, a Isusa, izbičevana, preda da se razapne. |
| 27 | 27 | Onda vojnici upraviteljevi uvedoše Isusa u dvor upraviteljev i skupiše oko njega cijelu četu. |
| 27 | 28 | Svukoše ga pa zaogrnuše skrletnim plaštem. |
| 27 | 29 | Spletoše zatim vijenac od trnja i staviše mu na glavu, a tako i trsku u desnicu. Prigibajući pred njim koljena, izrugivahu ga: "Zdravo, kralju židovski!" |
| 27 | 30 | Onda pljujući po njemu, uzimahu trsku i udarahu ga njome po glavi. |
| 27 | 31 | Pošto ga izrugaše, svukoše mu plašt, obukoše mu njegove haljine pa ga odvedoše da ga razapnu. |
| 27 | 32 | Izlazeći nađu nekoga čovjeka Cirenca, imenom Šimuna, i prisile ga da mu ponese križ. |
| 27 | 33 | I dođoše na mjesto zvano Golgota, to jest Lubanjsko mjesto, |
| 27 | 34 | dadoše mu piti vino sa žuči pomiješano. I kad okusi, ne htjede piti. |
| 27 | 35 | A pošto ga razapeše, razdijeliše među se haljine njegove bacivši kocku. |
| 27 | 36 | I sjedeći ondje, čuvahu ga. |
| 27 | 37 | I staviše mu ponad glave krivicu napisanu: "Ovo je Isus, kralj židovski." |
| 27 | 38 | Tada razapeše s njime dva razbojnika, jednoga zdesna, drugoga slijeva. |
| 27 | 39 | A prolaznici su ga pogrđivali mašući glavama: |
| 27 | 40 | "Ti koji razvaljuješ Hram i za tri ga dana sagradiš, spasi sam sebe! Ako si Sin Božji, siđi s križa!" |
| 27 | 41 | Slično i glavari svećenički s pismoznancima i starješinama, rugajući se, govorahu: |
| 27 | 42 | "Druge je spasio, sebe ne može spasiti! Kralj je Izraelov! Neka sada siđe s križa pa ćemo povjerovati u nj! |
| 27 | 43 | Uzdao se u Boga! Neka ga sad izbavi ako mu omilje! Ta govorio je: 'Sin sam Božji!'" |
| 27 | 44 | Tako ga vrijeđahu i s njim raspeti razbojnici. |
| 27 | 45 | Od šeste ure nasta tama po svoj zemlji - do ure devete. |
| 27 | 46 | O devetoj uri povika Isus iza glasa: "Eli, Eli, lema sabahtani?" To će reći: "Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?" |
| 27 | 47 | A neki od nazočnih, čuvši to, govorahu: "Ovaj zove Iliju." |
| 27 | 48 | I odmah pritrča jedan od njih, uze spužvu, natopi je octom, natakne je na trsku i pruži mu piti. |
| 27 | 49 | A ostali rekoše: "Pusti da vidimo hoće li doći Ilija da ga spasi." |
| 27 | 50 | A Isus opet povika iz glasa i ispusti duh. |
| 27 | 51 | I gle, zavjesa se hramska razdrije odozgor dodolje, nadvoje; zemlja se potrese, pećine se raspukoše, |
| 27 | 52 | grobovi otvoriše i tjelesa mnogih svetih preminulih uskrsnuše |
| 27 | 53 | te iziđoše iz grobova nakon njegova uskrsnuća, uđoše u sveti grad i pokazaše se mnogima. |
| 27 | 54 | A satnik i oni koji su s njime čuvali Isusa vidješe potres i što se zbiva, silno se prestrašiše i rekoše: "Uistinu, Sin Božji bijaše ovaj." |
| 27 | 55 | A bijahu ondje i izdaleka promatrahu mnoge žene što su iz Galileje išle za Isusom poslužujući mu; |
| 27 | 56 | među njima Marija Magdalena i Marija, Jakovljeva i Josipova majka, i majka sinova Zebedejevih. |
| 27 | 57 | Uvečer dođe neki bogat čovjek iz Arimateje, imenom Josip, koji i sam bijaše učenik Isusov. |
| 27 | 58 | On pristupi Pilatu i zaiska tijelo Isusovo. Tada Pilat zapovjedi da mu se dadne. |
| 27 | 59 | Josip uze tijelo, povi ga u čisto platno |
| 27 | 60 | i položi u svoj novi grob koji bijaše isklesao u stijeni. Dokotrlja velik kamen na grobna vrata i otiđe. |
| 27 | 61 | A bijahu ondje Marija Magdalena i druga Marija: sjedile su nasuprot grobu. |
| 27 | 62 | Sutradan, to jest dan nakon Priprave, sabraše se glavari svećenički i farizeji kod Pilata |
| 27 | 63 | te mu rekoše: "Gospodaru, sjetismo se da onaj varalica još za života kaza: 'Nakon tri dana uskrsnut ću.' |
| 27 | 64 | Zapovjedi dakle da se grob osigura sve do trećega dana da ne bi možda došli njegovi učenici, ukrali ga pa rekli narodu: 'Uskrsnuo je od mrtvih!' I bit će posljednja prijevara gora od prve." |
| 27 | 65 | Reče im Pilat: "Imate stražu! Idite i osigurajte kako znate!" |
| 27 | 66 | Nato oni odu i osiguraju grob: zapečate kamen i postave stražu. |
| 28 | 1 | Po suboti, u osvit prvoga dana u tjednu, dođe Marija Magdalena i druga Marija pogledati grob. |
| 28 | 2 | I gle, nastade žestok potres jer anđeo Gospodnji siđe s neba, pristupi, otkotrlja kamen i sjede na nj. |
| 28 | 3 | Lice mu bijaše kao munja, a odjeća bijela kao snijeg. |
| 28 | 4 | Od straha pred njim zadrhtaše stražari i obamriješe. |
| 28 | 5 | A anđeo progovori ženama: "Vi se ne bojte! Ta znam: Isusa Raspetoga tražite! |
| 28 | 6 | Nije ovdje! Uskrsnu kako reče. Hajde, vidite mjesto gdje je ležao |
| 28 | 7 | pa pođite žurno i javite njegovim učenicima da uskrsnu od mrtvih. I evo, ide pred vama u Galileju. Ondje ćete ga vidjeti. Evo, rekoh vam." |
| 28 | 8 | One otiđoše žurno s groba te sa strahom i velikom radošću otrčaše javiti njegovim učenicima. |
| 28 | 9 | Kad eto im Isusa u susret! Reče im: "Zdravo!" One polete k njemu, obujme mu noge i ničice mu se poklone. |
| 28 | 10 | Tada im Isus reče: "Ne bojte se! Idite, javite mojoj braći da pođu u Galileju! Ondje će me vidjeti!" |
| 28 | 11 | Dok su one odlazile, gle, neki od straže dođoše u grad i javiše glavarima svećeničkim sve što se dogodilo. |
| 28 | 12 | Oni se sabraše sa starješinama na vijećanje, uzeše mnogo novaca i dadoše vojnicima |
| 28 | 13 | govoreći: "Recite: 'Noću dok smo mi spavali, dođoše njegovi učenici i ukradoše ga.' |
| 28 | 14 | Ako to dočuje upravitelj, mi ćemo ga uvjeriti i sve učiniti da vi budete bez brige." |
| 28 | 15 | Oni uzeše novac i učiniše kako bijahu poučeni. I razglasilo se to među Židovima - sve do danas. |
| 28 | 16 | Jedanaestorica pođoše u Galileju na goru kamo im je naredio Isus. |
| 28 | 17 | Kad ga ugledaše, padoše ničice preda nj. A neki posumnjaše. |
| 28 | 18 | Isus im pristupi i prozbori: "Dana mi je sva vlast na nebu i na zemlji! |
| 28 | 19 | Pođite dakle i učinite mojim učenicima sve narode krsteći ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga |
| 28 | 20 | i učeći ih čuvati sve što sam vam zapovjedio!" "I evo, ja sam s vama u sve dane - do svršetka svijeta." |