Multilingual Scriptures Home » Croatian Bible » Habakkuk
| Croatian Bible | ||
| Chapter # | Verse # | Verse Detail |
| 1 | 1 | Proroštvo koje vidje prorok Habakuk. |
| 1 | 2 | Dokle ću, Jahve, zapomagati, a da ti ne čuješ? Vikati k tebi "Nasilje!" a da ti ne spasiš? |
| 1 | 3 | Zašto mi nepravdu iznosiš pred oči, zašto gledaš ugnjetavanje? Pljačka je i nasilje preda mnom. Raspra je, razmirica bjesni! |
| 1 | 4 | Zakon je izgubio snagu, a pravda se ni načas ne pomalja. Da, zlikovac progoni pravednika, pravo je stoga izopačeno. |
| 1 | 5 | Obazrite se na narode, pogledajte, čudite se, zapanjite! Jer u vaše dane činim djelo u koje ne biste vjerovali da vam ga tko ispriča. |
| 1 | 6 | Da! Evo dižem Kaldejce, narod divlji i naprasit što nadire širom zemlje da obitavališta otme tuđa. |
| 1 | 7 | On je strašan i jezovit, od njega samog izlazi njegovo pravo i njegov ponos. |
| 1 | 8 | Konji su mu brži od leoparda, hitriji od vukova uvečer; jahači mu poskakuju, stižu izdaleka, ustremljeni k'o orlovi da plijen proždru. |
| 1 | 9 | Svi će doći rad' grabeža, lica im žegu k'o istočni vjetar, grabe roblje kao pijesak! |
| 1 | 10 | Taj se narod kraljevima ruga, podsmjehuje knezovima, poigrava se svim utvrdama, nasipa zemlju i zauzima ih. |
| 1 | 11 | Tad se k'o vjetar okrenu i ode, zlikovac komu je snaga bog postala. |
| 1 | 12 | Nisi li od davnih vremena, Jahve, Bože moj, Sveče moj? Ti koji ne umireš! Ti si, Jahve podigao ovaj narod radi pravde, postavio ga, Stijeno, da kažnjava. |
| 1 | 13 | Prečiste su tvoje oči da bi zloću gledale. Ti ne možeš motriti tlačenja. Zašto gledaš vjerolomce, šutiš kad zlikovac ništi pravednijeg od sebe? |
| 1 | 14 | Postupaš s ljudima k'o s morskim ribama, k'o s gmazovima što nemaju gospodara! |
| 1 | 15 | On ih sve lovi na udicu, izvlači ih mrežom, pređom ih skuplja i tako se raduje i likuje. |
| 1 | 16 | Stog žrtvuje mreži svojoj, pali tamjan svojoj pređi jer mu pribavljaju zalogaj slastan, hranu pretilu. |
| 1 | 17 | Valja li, dakle, da neprestano poteže mač i kolje narod nemilice? |
| 2 | 1 | Stat ću na stražu svoju, postavit se na bedem, paziti što će mi reći, kako odgovorit na moje tužbe. |
| 2 | 2 | Tada Jahve odgovori i reče: "Zapiši viđenje, ureži ga na pločice, da ga čitač lako čita." |
| 2 | 3 | Jer ovo je viđenje samo za svoje vrijeme: ispunjenju teži, ne vara; ako stiže polako, čekaj, jer odista će doći i neće zakasniti! |
| 2 | 4 | Gle: propada onaj čija duša nije pravedna, a pravednik živi od svoje vjere. |
| 2 | 5 | Bogatstvo je odista podmuklo! Ohol je i ne može počinuti tko ždrijelo razvaljuje k'o Podzemlje, tko je kao smrt nezasitan, tko sabire za se sve narode, tko kupi za se sva plemena! |
| 2 | 6 | Zar mu se neće svi podrugivati, rugalicu i zagonetku spjevat' protiv njega? Reći će: Jao onom tko množi što nije njegovo (a dokle će?) i opterećuje se zalogama! |
| 2 | 7 | Neće li naglo ustat' vjerovnici tvoji, neće li se probuditi ljuti tvoji tlačitelji? Tada ćeš im plijen biti! |
| 2 | 8 | Jer si opljačkao mnoge narode, sav ostatak naroda opljačkat će tebe, jer si prolio krv ljudsku, poharao zemlju, grad i sve mu žitelje. |
| 2 | 9 | Jao onom tko otimačinu zgrće nepravednu kući svojoj, da visoko svije gnijezdo svoje i otkloni ruku zla! |
| 2 | 10 | Nanese sramotu kući svojoj: zatirući mnoga plemena, griješiš protiv sebe. |
| 2 | 11 | Jer iz samih zidova kamen kriči, a krovna mu greda odgovara. |
| 2 | 12 | Jao onom tko grad diže krvlju i tvrđavu zasnuje na nepravdi! |
| 2 | 13 | Nije li to, gle, od Jahve nad Vojskama da se narodi za oganj trude, puci nizašto muče? |
| 2 | 14 | Jer će se zemlja napuniti znanja o slavi Jahvinoj kao što vode prekrivaju more. |
| 2 | 15 | Jao onom tko bližnjeg navodi na piće, ulijeva otrov dok on pije da bi promatrao njegovu nagost! |
| 2 | 16 | Ti si pijan od sramote, ne od slave! Pij samo i pokazuj kapicu. Dolazi ti pehar iz desnice Jahvine i sramota na slavu tvoju! |
| 2 | 17 | Nasilje nad Libanonom tebe će prestraviti, pokolj zvijeri, jer si ljudsku krv prolio, poharao zemlju, grad i njegove žitelje. |
| 2 | 19 | Jao onom tko komadu drva kaže: "Probudi se!" Kamenu nijemom: "Preni se!" On da prorokuje? Optočen može biti i zlatom i srebrom, ali nikakva daha životnog nema u njemu. |
| 2 | 18 | Čemu koristi tesan lik da ga umjetnik teše? Čemu lijevan lik, lažno proroštvo, da se tvorac njegov u nj pouzdaje oblikujuć' nijeme kipove? |
| 2 | 20 | Ali je Jahve u svojem svetom Hramu: nek' zemlja sva zašuti pred njime! |
| 3 | 1 | Molitva. Od proroka Habakuka. Na način tužbalice. |
| 3 | 2 | Jahve, čuo sam za slavu tvoju, Jahve, tvoje mi djelo ulijeva jezu! Ponovi ga u naše vrijeme! Otkrij ga u naše vrijeme! U gnjevu se svojem smilovanja sjeti! |
| 3 | 3 | Bog stiže iz Temana, a Svetac s planine Parana! Veličanstvo njegovo zastire nebesa, zemlja mu je puna slave. |
| 3 | 4 | Sjaj mu je k'o svjetlost, zrake sijevaju iz njegovih ruku, ondje mu se krije sila. |
| 3 | 5 | Kuga pred njim ide, groznica ga sustopice prati. |
| 3 | 6 | On stane, i zemlja se trese, on pogleda, i dršću narodi. Tad se raspadoše vječne planine, bregovi stari propadoše, njegove su staze od vječnosti. |
| 3 | 7 | Prestrašene vidjeh kušanske šatore, čadore što dršću u zemlji midjanskoj. |
| 3 | 8 | Jahve, planu li tvoj gnjev na rijeke ili jarost tvoja na more te jezdiš na svojim konjima, na pobjedničkim bojnim kolima? |
| 3 | 9 | Otkrivaš svoj luk i otrovnim ga strijelama sitiš. Bujicama rasijecaš tlo, |
| 3 | 10 | planine dršću kad te vide, navaljuje oblaka prolom, bezdan diže svoj glas. |
| 3 | 11 | Sunce uvis diže ruke, mjesec u obitavalištu svojem popostaje, pred blijeskom tvojih strijela, pred blistavim sjajem koplja tvoga. |
| 3 | 12 | Jarosno po zemlji koračaš, srdito gaziš narode. |
| 3 | 13 | Iziđe da spasiš narod svoj, da spasiš svog pomazanika; sori vrh kuće bezbožnikove, ogoli joj temelje do stijene. |
| 3 | 14 | Kopljima si izbo vođu ratnika njegovih, koji navališe da nas s radošću satru, kao da će potajice proždrijet' ubogoga. |
| 3 | 15 | Gaziš po moru s konjima svojim, po pučini silnih voda! |
| 3 | 16 | Čuo sam! Sva se moja utroba trese, podrhtavaju mi usne na taj zvuk, trulež prodire u kosti moje, noge klecaju poda mnom. Počinut ću kada dan tjeskobni svane narodu što nas sad napada. |
| 3 | 17 | Jer smokvino drvo neće više cvasti niti će na lozi biti ploda, maslina će uskratiti rod, polja neće donijeti hrane, ovaca će nestati iz tora, u oborima neće biti ni goveda. |
| 3 | 18 | Ali ja ću se radovati u Jahvi i kliktat ću u Bogu, svojem Spasitelju. |
| 3 | 19 | Jahve, moj Gospod, moja je snaga, on mi daje noge poput košutinih i vodi me na visine. Zborovođi. Na žičanim glazbalima. |