Multilingual Scriptures Home » Croatian Bible » Joel
| Croatian Bible | ||
| Chapter # | Verse # | Verse Detail |
| 1 | 1 | Riječ Jahvina koja dođe Joelu, sinu Petuelovu. |
| 1 | 2 | Čujte ovo, starci, počujte, svi žitelji zemlje! Je li ovakvo što ikad bilo u vaše dane il' u dane vaših otaca? |
| 1 | 3 | Recite ovo svojim sinovima, vaši sinovi svojim sinovima, a njihovi sinovi potonjem koljenu. |
| 1 | 4 | Što ostavi šaška, proždrije skakavac, što ostavi skakavac, proždrije gusjenica, što ostavi gusjenica, proždrije ljupilac. |
| 1 | 5 | Probudite se, pijanice, i plačite! Sve vinopije, tužite za novim vinom: iz usta vam je oteto. |
| 1 | 6 | Jer prekri moju zemlju narod moćan i bezbrojan; zubi su mu kao zubi lavlji, očnjaci mu kao u lavice. |
| 1 | 7 | Opustoši mi lozu vinovu i polomi smokve moje; oguli ih i razbaca, grane su im pobijeljele. |
| 1 | 8 | Plačite k'o djevica odjevena u kostrijet za zaručnikom svojim. |
| 1 | 9 | Nestade prinosnice i ljevanice iz Doma Jahvina. Tuže svećenici, sluge Jahvine. |
| 1 | 10 | Opustošeno polje, zemlja poharana. Poharano žito, vino propade, presahnu ulje. |
| 1 | 11 | Tugujte, težaci, kukajte, vinogradari, za pšenicom i za ječmom, jer propade žetva poljska. |
| 1 | 12 | Loza usahnu, uvenu smokva, mogranj, palma i jabuka: svako se drvo poljsko sasuši. Da, nestade radosti između sinova ljudskih. |
| 1 | 13 | Svećenici, opašite kostrijet i tužite! Službenici žrtvenika, naričite! Dođite, prenoćite u kostrijeti, službenici Boga mojeg! Jer iz Doma Boga našeg nesta prinosnice i ljevanice! |
| 1 | 14 | Naredite sveti post, proglasite zbor svečani; starješine, saberite sve stanovnike zemlje u kuću Jahve, Boga svojeg. Zavapijte Jahvi: |
| 1 | 15 | "Jao dana!" Jer Jahvin dan je blizu i dolazi k'o pohara od Svevišnjeg. |
| 1 | 16 | Ne iščeznu li hrana pred našim očima? Nije li nestalo radosti i sreće iz Doma Boga našega? |
| 1 | 17 | Istrunu zrnje pod grudama; puste su žitnice, porušene spreme jer žita nesta. |
| 1 | 18 | Kako li stoka uzdiše! Krda goveda podivljala lutaju jer im nema paše. Čak i stada ovaca kaznu podnose. |
| 1 | 19 | Tebi, Jahve, vapijem: oganj popali pašnjake pustinjske, plamen sažga sva stabla poljska. |
| 1 | 20 | Čak i zvijeri čeznu za tobom, jer presušiše potoci, oganj popali pašnjake pustinjske. |
| 2 | 1 | Trubite u trubu na Sionu! Dižite uzbunu na svetoj mi gori! Neka svi stanovnici zemlje dršću, jer dolazi Jahvin dan. Da, on je blizu. |
| 2 | 2 | Dan pun mraka i tmine, dan oblačan i crn. K'o zora po gorama se prostire narod jak i mnogobrojan, kakva ne bje nikad prije, niti će ga igda biti do vremena najdaljih. |
| 2 | 3 | Pred njim oganj proždire, za njim plamen guta. Zemlja je k'o vrt rajski pred njim, a za njim pustinja tužna. Ništa mu ne umiče. |
| 2 | 4 | Nalik su na konje, jure poput konjanika. |
| 2 | 5 | Buče kao bojna kola, po gorskim vrhuncima skaču, pucketaju k'o plamen ognjeni kad strnjiku proždire, kao vojska jaka u bojnome redu. |
| 2 | 6 | Pred njima narodi dršću i svako lice problijedi. |
| 2 | 7 | Skaču k'o junaci, k'o ratnici se na zidove penju. Svaki ide pravo naprijed, ne odstupa od svog puta. |
| 2 | 8 | Ne tiskaju jedan drugog, već svak' ide svojom stazom. Padaju od strijela ne kidajuć' redova. |
| 2 | 9 | Na grad navaljuju, na zidine skaču, penju se na kuće i kroz okna ulaze poput lupeža. |
| 2 | 10 | Pred njima se zemlja trese, nebo podrhtava, sunce, mjesec mrčaju, zvijezdama se trne sjaj. |
| 2 | 11 | I Jahve glas svoj šalje pred vojsku svoju. I odista, tabor mu je silno velik, zapovijedi njegove moćan izvršitelj. Da, velik je Jahvin dan i vrlo strašan. Tko će ga podnijeti? |
| 2 | 12 | "Al' i sada - riječ je Jahvina - vratite se k meni svim srcem svojim posteć', plačuć' i kukajuć'." |
| 2 | 13 | Razderite srca, a ne halje svoje! Vratite se Jahvi, Bogu svome, jer on je nježnost sama i milosrđe, spor na ljutnju, a bogat dobrotom, on se nad zlom ražali. |
| 2 | 14 | Tko zna neće li se opet ražaliti, neće li blagoslov ostaviti za sobom! Prinose i ljevanice Jahvi, Bogu našemu! |
| 2 | 15 | Trubite u trubu na Sionu! Sveti post naredite, oglasite zbor svečani, |
| 2 | 16 | narod saberite, posvetite zbor. Saberite starce, sakupite djecu, čak i nejač na prsima. Neka ženik iziđe iz svadbene sobe a nevjesta iz odaje. |
| 2 | 17 | Između trijema i žrtvenika neka tuže svećenici, sluge Jahvine. Neka mole: "Smiluj se, Jahve, svojem narodu! Ne prepusti baštine svoje sramoti, poruzi naroda. Zašto da se kaže među narodima: Gdje im je Bog?" |
| 2 | 18 | Tad Jahve, ljubomoran na zemlju svoju, smilova se svom narodu. |
| 2 | 19 | Odgovori Jahve svojem narodu: "Šaljem vam, evo, žita, vina i ulja da se njime nasitite. Nikad više neću pustiti da budete na sramotu narodima. |
| 2 | 20 | Protjerat ću Sjevernjaka od vas daleko, odagnat ga u zemlju suhu i pustu, prethodnicu u Istočno more, zalaznicu u Zapadno more. Dići će se njegov smrad, dizat će se trulež njegova." (Jer učini stvari velike.) |
| 2 | 21 | O zemljo, ne boj se! Budi sretna, raduj se, jer Jahve učini djela velika. |
| 2 | 22 | Zvijeri poljske, ne bojte se; pašnjaci u pustinji opet se zelene, voćke daju rod, smokva i loza nose izobila. |
| 2 | 23 | Sinovi sionski, radujte se, u Jahvi se veselite, svojem Bogu; jer vam daje kišu jesensku u pravoj mjeri, izli na vas kišu, jesensku i proljetnu kišu kao nekoć. |
| 2 | 24 | Gumna će biti puna žita, kace će se prelijevati od vina i ulja. |
| 2 | 25 | "Nadoknadit ću vam godine koje izjedoše skakavac, gusjenica, ljupilac i šaška, silna vojska moja što je poslah na vas." |
| 2 | 26 | Jest ćete izobila, jest ćete do sita, slavit ćete ime Jahve, svojeg Boga, koji je s vama čudesno postupao. ("Moj se narod neće postidjeti nikad više.") |
| 2 | 27 | "Znat ćete da sam posred Izraela, da sam ja Jahve, vaš Bog, i nitko više. Moj se narod neće postidjeti nikad više." |
| 3 | 1 | "Poslije ovoga izlit ću Duha svoga na svako tijelo, i proricat će vaši sinovi i kćeri, vaši će starci sanjati sne, a vaši mladići gledati viđenja. |
| 3 | 2 | Čak ću i na sluge i sluškinje izliti Duha svojeg u dane one. |
| 3 | 3 | Pokazat ću znamenja na nebu i zemlji, krv i oganj i stupove dima." |
| 3 | 4 | Sunce će se prometnut' u tminu a mjesec u krv, prije nego svane Jahvin dan, velik i strašan. |
| 3 | 5 | Svi što prizivaju ime Jahvino spašeni će biti, jer će na brdu Sionu i u Jeruzalemu biti spasenje, kao što Jahve reče, a među preživjelima oni koje Jahve pozove. |
| 4 | 1 | "Jer, gle, u one dane i u ono vrijeme, kad okrenem udes Judeji i Jeruzalemu, |
| 4 | 2 | sakupit ću sve narode i povesti ih u dolinu Jošafat. Ondje ću im suditi zbog Izraela, naroda mog i moje baštine, koju rastjeraše među narode i razdijeliše moju zemlju među se. |
| 4 | 3 | Baciše ždrijeb za moj narod; davali su dječake za bludnice, djevojke prodavali za vino i pili." |
| 4 | 4 | "I vi, Tire i Sidone, što hoćete od mene? I vi, filistejski kraljevi? Želite li mi se osvetiti? Ako se budete svetili meni, osveta će brzo na vaše glave. |
| 4 | 5 | Na vas što mi oteste srebro i zlato, što odnesoste bogate mi riznice u svoje hramove, |
| 4 | 6 | na vas koji prodavaste Grcima sinove Jude i Jeruzalema da biste ih otjerali od domovine njihove. |
| 4 | 7 | Gle, ja ih kanim dići s mjesta gdje god ih prodaste, i učinit ću da vam zločin vaš padne na glave. |
| 4 | 8 | Prodat ću vaše sinove i kćeri sinovima Judinim, a oni će ih prodat' Sabejcima, daleku narodu. Jer Jahve reče!" |
| 4 | 9 | Razglasite ovo među narodima! Posvetite se za rat! Dižite junake! Naprijed, navalite, svi ratnici! |
| 4 | 10 | Prekujte raonike u mačeve, kosire u koplja, nek' slabić kaže: "Junak sam!" |
| 4 | 11 | Pohitajte i dođite, svi okolni narodi, i ondje se saberite! (Jahve, onamo pošalji svoje junake!) |
| 4 | 12 | "Budite se, narodi, stupajte u Dolinu Jošafat, jer ću ondje sjesti da sudim svim okolnim narodima. |
| 4 | 13 | Hvatajte se srpa: ljetina je zrela. Ustanite, siđite: tijesak je pun, prelijevaju se kace, jer je velika zloća njihova." |
| 4 | 14 | Mnoštvo, mnoštvo u Dolini Odluke! Da, blizu je dan Jahvin u Dolini Odluke! |
| 4 | 15 | Sunce i mjesec pomrčaše, zvijezde potamnješe. |
| 4 | 16 | Jahve grmi sa Siona, glas diže iz Jeruzalema; nebo se i zemlja tresu. Ali je Jahve utočište svome narodu i zaštita sinovima Izraela. |
| 4 | 17 | "Znat ćete tada da sam ja Jahve vaš Bog što stoluje na Sionu, svetoj gori svojoj. Jeruzalem će biti svetište, tuđinac više neće kroza nj proći." |
| 4 | 18 | Kad dođe taj dan, kapat će gore moštom, iz bregova će brizgati mlijeko, kroza sva korita riječna u Judeji voda će proteći. Vrelo će šiknuti iz kuće Jahvine da natopi Dolinu sitimsku. |
| 4 | 19 | Egipat će opustjeti, Edom će postati beživotna pustinja zbog nasilja učinjena sinovima Judinim, jer proliše krv nevinu u njihovoj zemlji. |
| 4 | 20 | Judeja će dovijek biti naseljena i Jeruzalem u sva koljena. |
| 4 | 21 | "Osvetit ću krv njihovu za koju se nisam još osvetio." Jahve će dići Dom svoj na Sionu. |