Multilingual Scriptures Home » Croatian Bible » Daniel
| Croatian Bible | ||
| Chapter # | Verse # | Verse Detail |
| 1 | 1 | Treće godine kraljevanja Jojakima, kralja Judeje, dođe Nabukodonozor, kralj Babilona, na Jeruzalem te ga opsjede. |
| 1 | 2 | Gospodin mu dade u ruke Jojakima, kralja judejskog, i dio predmeta iz Doma Božjega; on ih dopremi u zemlju Šinear i pohrani predmete u riznici svojih bogova. |
| 1 | 3 | Kralj naredi Ašfenazu, starješini svojih dvorjanika, da dovede od Izraelaca nekoliko dječaka kraljevskoga ili velikaškog roda: |
| 1 | 4 | neka budu bez nedostatka, lijepi, vrsni u svakoj mudrosti, dobro poučeni i bistri, prikladni da stoje na kraljevu dvoru; Ašfenaz neka ih nauči pismu i jeziku Kaldejaca. |
| 1 | 5 | Kralj im odredi dnevni obrok od kraljevskih jela i od vina sa svoga stola. Neka se odgajaju tri godine, a poslije toga imali bi stajati pred kraljem. |
| 1 | 6 | Među njima bijahu Judejci: Daniel, Hananija, Mišael i Azarja. |
| 1 | 7 | Dvorjanički starješina nadjene im imena: Daniel će se zvati Baltazar, Hananija Šadrak, Mišael Mešak, Azarja Abed Nego. |
| 1 | 8 | Daniel je u srcu odlučio da se neće okaljati kraljevim jelima i vinom s njegova stola, pa zamoli dvorjaničkog starješinu da ga poštedi te se ne okalja. |
| 1 | 9 | Bog dade Danielu te nađe dobrohotnost i smilovanje u dvorjaničkog starješine. |
| 1 | 10 | Starješina reče Danielu: "Bojim se svoga gospodara kralja; on vam je odredio jelo i pilo, pa ako vidi da su vam lica mršavija nego u drugih dječaka vaše dobi, ja ću zbog vas biti kriv pred kraljem." |
| 1 | 11 | Tada reče Daniel čuvaru koga bijaše dvorjanički starješina odredio Danielu, Hananiji, Mišaelu i Azarji: |
| 1 | 12 | "Molim te, pokušaj sa svojim slugama deset dana: neka nam se daje povrće za jelo i voda za pilo. |
| 1 | 13 | Vidjet ćeš onda kakvi ćemo biti mi a kakvi dječaci koji jedu od kraljevih jela, pa učini sa svojim slugama po onome što budeš vidio." |
| 1 | 14 | On pristade i stavi ih na kušnju deset dana. |
| 1 | 15 | A nakon deset dana oni bijahu ljepši i ugojeniji nego svi dječaci koji jeđahu od kraljevih jela. |
| 1 | 16 | Od tada čuvar dokinu njihova jela i obrok vina što su imali piti te im davaše povrća. |
| 1 | 17 | Ovoj četvorici dječaka dade Bog znanje i razumijevanje svih knjiga i mudrosti. Daniel razumijevaše viđenja i sne. |
| 1 | 18 | Pošto se navršilo vrijeme određeno od kralja da mu ih dovedu, dvorjanički starješina uvede ih pred Nabukodonozora. |
| 1 | 19 | Kralj razgovaraše s njima i među svima ne nađe se nijedan kao Daniel, Hananija, Mišael i Azarja. I tako oni ostadoše pred kraljem. |
| 1 | 20 | I u svemu mudrom i umnom o čemu ih ispitivaše kralj nađe da su deset puta vrsniji od svih čarobnika i gatalaca što ih bijaše u svem njegovu kraljevstvu. |
| 1 | 21 | Daniel ostade ondje do prve godine kralja Kira. |
| 2 | 1 | Druge godine Nabukodonozorova kraljevanja usni Nabukodonozor sanje: njegov se duh zbog toga uznemiri, a san ga ostavi. |
| 2 | 2 | Kralj naredi da se pozovu čarobnici i gataoci, zaklinjači i zvjezdari da protumače kralju njegove sanje. |
| 2 | 3 | Dođoše dakle te stadoše pred kralja. Kralj im reče: "Usnih jednu sanju i moj se duh uznemiri od želje da razumijem sanju." |
| 2 | 4 | Kaldejci odgovoriše kralju (aramejski): "O kralju, živ bio dovijeka! Pripovjedi svoju sanju slugama svojim, a mi ćemo ti otkriti njezino značenje." |
| 2 | 5 | Kralj odgovori i reče zvjezdarima: "Moja je odluka neopoziva: ako mi ne kažete što sam snio i što san znači, bit ćete rastrgani u komade, a vaše će kuće postati smetišta. |
| 2 | 6 | No ako mi otkrijete moju sanju i njezino značenje, dobit ćete od mene darove i poklone i velike časti. Otkrijte mi dakle što sam snio i što san znači." |
| 2 | 7 | Oni opet odgovoriše: "Neka kralj rekne svoju sanju slugama svojim, a mi ćemo mu otkriti njezino značenje." |
| 2 | 8 | A kralj: "Dobro ja znam da želite dobiti na vremenu jer znate da je moja odluka neopoziva. |
| 2 | 9 | Ako mi ne kažete što sam snio, znači da me namjeravate obmanjivati varavim riječima i izmišljotinama dok nekako ne prođe vrijeme. Stoga, recite mi moj san, pa ću znati da li mi možete kazati i njegovo značenje!" |
| 2 | 10 | Zvjezdari odgovoriše pred kraljem: "Nema na svijetu čovjeka koji bi takvo što mogao otkriti kralju. I stoga nijedan kralj, ma kako velik i moćan, takvo što ne traži od čarobnika, gataoca ili zvjezdara. |
| 2 | 11 | Što tražiš, kralju, teško je, i nema ga tko bi to mogao otkriti kralju osim bogova, koji ne borave među smrtnicima." |
| 2 | 12 | Tada se kralj silno razgnjevi i razbjesni te naredi da se pogube svi mudraci babilonski. |
| 2 | 13 | Pošto je objavljena naredba da se ubiju mudraci, potražiše i Daniela i njegove drugove da ih pogube. |
| 2 | 14 | No Daniel se mudrim i umnim riječima obrati na Arjoka, zapovjednika kraljevskih straža, koji bijaše izišao da pogubi mudrace babilonske. |
| 2 | 15 | On reče Arjoku, zapovjedniku kraljevu: "Zašto je kralj izdao tako strogu naredbu?" Arjok pripovjedi Danielu, |
| 2 | 16 | a Daniel otiđe kralju i zamoli da mu dade vremena te će kralju otkriti što san znači. |
| 2 | 17 | Daniel uđe u svoju kuću te sve kaza Hananiji, Mišaelu i Azarji, svojim drugovima, |
| 2 | 18 | da mole milosrđe u Boga Nebeskoga radi te tajne, da Daniel i njegovi drugovi ne poginu s drugim mudracima babilonskim. |
| 2 | 19 | I objavi se tajna Danielu u noćnom viđenju. A Daniel blagoslovi Boga Nebeskoga. |
| 2 | 20 | Daniel prihvati riječ i reče: "Bilo ime Božje blagoslovljeno odvijeka dovijeka, njegova je mudrost i sila. |
| 2 | 21 | On mijenja doba i vremena, ruši i postavlja kraljeve, daje mudrost mudrima a znanje pronicavima. |
| 2 | 22 | On otkriva dubine i tajne, zna što je u tminama i svjetlost prebiva u njega. |
| 2 | 23 | Tebe, o Bože otaca mojih, slavim i hvalim što si mi dao mudrost i jakost! Evo, objavio si mi ono što smo te molili, objavio si nam što kralj traži." |
| 2 | 24 | Daniel ode k Arjoku, kome bijaše kralj naredio da smakne mudrace babilonske. Uđe i reče mu: "Ne ubijaj mudraca babilonskih! Odvedi me kralju, pa ću mu otkriti što san znači." |
| 2 | 25 | Arjok žurno odvede Daniela kralju i reče: "Našao sam među izgnanicima judejskim čovjeka koji će kralju kazati što san znači." |
| 2 | 26 | Kralj reče Danielu (koji se zvaše Baltazar): "Jesi li kadar kazati mi san koji sam usnio i što znači?" |
| 2 | 27 | Daniel odgovori pred kraljem: "Tajnu koju istražuje kralj ne mogahu kralju otkriti mudraci, čarobnici, gataoci i zaklinjači; |
| 2 | 28 | ali ima na nebu Bog koji objavljuje tajne i on je saopćio kralju Nabukodonozoru ono što će biti na svršetku dana. Evo tvoje sanje i onoga što ti se prividjelo na postelji: |
| 2 | 29 | O kralju, na tvojoj ti postelji dođoše misli o tome što će se dogoditi kasnije, a Otkrivatelj tajna saopćio ti je ono što će biti. |
| 2 | 30 | Iako nemam mudrosti više nego ostali smrtnici, ta mi je tajna objavljena samo zato da njezino značenje saopćim kralju i da upoznaš misli svoga srca. |
| 2 | 31 | Ti si, o kralju, imao viđenje: gle, kip, golem kip, vrlo blistav, stajaše pred tobom, strašan za oči. |
| 2 | 32 | Tome kipu glava bijaše od čistog zlata, prsa i ruke od srebra, trbuh i bedra od mjedi, |
| 2 | 33 | gnjati od željeza, a stopala dijelom od željeza, dijelom od gline. |
| 2 | 34 | Ti si promatrao: iznenada se odvali kamen a da ga ne dodirnu ruka, pa udari u kip, u stopala od željeza i gline te ih razbi. |
| 2 | 35 | Tada se smrvi najednom željezo i glina, mjed, srebro i zlato, i sve postade kao pljeva na gumnu ljeti i vjetar sve odnese bez traga. A kamen koji bijaše u kip udario postade veliko brdo te napuni svu zemlju. |
| 2 | 36 | To bijaše sanja; a njezino ćemo značenje reći pred kraljem." |
| 2 | 37 | "Ti, o kralju, kralju kraljeva, komu Bog Nebeski dade kraljevstvo, silu moć i slavu - |
| 2 | 38 | i u čije je ruke stavio, gdje god se našli, sinove ljudske, životinje poljske, ptice nebeske i postavio te gospodarom nad svim time - ti si glava od zlata. |
| 2 | 39 | Poslije tebe ustat će drugo kraljevstvo, slabije od tvoga, pa treće, od mjedi, koje će gospodariti svom zemljom. |
| 2 | 40 | A četvrto kraljevstvo bit će tvrdo poput željeza, poput željeza koje sve satire i mrvi; kao željezo koje razbija, skršit će i razbit sva ona kraljevstva. |
| 2 | 41 | Stopala koja si vidio, dijelom glina a dijelom željezo, jesu podijeljeno kraljevstvo; imat će nešto od čvrstoće željeza prema onome što si vidio željezo izmiješano s glinom. |
| 2 | 42 | Prsti stopala, dijelom željezo a dijelom glina: kraljevstvo će biti dijelom čvrsto a dijelom krhko. |
| 2 | 43 | A što si vidio željezo izmiješano s glinom: oni će se miješati ljudskim sjemenom, ali se neće držati zajedno, kao što se ni željezo ne da pomiješati s glinom. |
| 2 | 44 | U vrijeme ovih kraljeva Bog Nebeski podići će kraljevstvo koje neće nikada propasti i neće prijeći na neki drugi narod. Ono će razbiti i uništiti sva ona kraljevstva, a samo će stajati dovijeka - |
| 2 | 45 | kao što si vidio da se kamen s brijega odvalio a da ga ne dodirnu ruka te smrvio željezo, mjed, glinu, srebro i zlato. Veliki je Bog saopćio kralju što se ima dogoditi. Sanja je istinita, a tumačenje joj pouzdano." |
| 2 | 46 | Nato kralj Nabukodonozor pade ničice i pokloni se pred Danielom. Naredi da mu prinesu dar i kad. |
| 2 | 47 | I reče kralj Danielu: "Zaista, vaš je bog Bog nad bogovima i gospodar nad kraljevima, Otkrivatelj tajna, kad si mogao otkriti ovu tajnu." |
| 2 | 48 | Kralj uzvisi Daniela i dariva ga mnogim blistavim darovima. Postavi ga upraviteljem sve pokrajine babilonske i starješinom svih mudraca babilonskih. |
| 2 | 49 | Daniel zamoli kralja da odredi za upravitelje pokrajine babilonske Šadraka, Mešaka i Abed Nega, a Daniel ostade na kraljevu dvoru. |
| 3 | 1 | Kralj Nabukodonozor odredi da se načini zlatni kip, visok šezdeset lakata i širok šest, i da ga postave u ravnici Duri, u pokrajini babilonskoj. |
| 3 | 2 | Kralj Nabukodonozor pozva satrape, namjesnike, upravitelje, savjetnike, rizničare, suce i zakonoznance i sve namjesnike pokrajina da dođu na posvetu kipa što ga podiže kralj Nabukodonozor. |
| 3 | 3 | Tada se sakupiše satrapi, namjesnici, upravitelji, savjetnici, rizničari, suci i zakonoznanci i svi namjesnici pokrajinske vlasti na posvetu kipa što ga podiže kralj Nabukodonozor. I stadoše pred kip što podiže Nabukodonozor. |
| 3 | 4 | Glasnik proglasi: "O narodi, plemena i jezici, evo što vam se naređuje: |
| 3 | 5 | u času kad začujete zvuke roga, frule, citre, sambuke, psaltira, gajda i svakovrsnih drugih glazbala, bacite se na tlo i poklonite se zlatnome kipu što ga podiže kralj Nabukodonozor! |
| 3 | 6 | Tko se ne baci na tlo i ne pokloni, bit će smjesta bačen u peć užarenu." |
| 3 | 7 | Zato, čim začuše zvuk roga, frule, citre, sambuke, psaltira, gajda i svakovrsnih drugih glazbala, baciše se na tlo svi narodi, plemena i jezici klanjajući se zlatnome kipu što ga podiže kralj Nabukodonozor. |
| 3 | 8 | Uto dođoše neki Kaldejci i optužiše Judejce. |
| 3 | 9 | Rekoše kralju Nabukodonozoru: "O kralju, živ bio dovijeka! |
| 3 | 10 | Ti si, kralju, naredio svakom čovjeku koji začuje zvuke roga, frule, citre, sambuke, psaltira, gajda i svakovrsnih drugih glazbala da se baci na tlo i da se pokloni zlatnome kipu; |
| 3 | 11 | a tko se ne baci na tlo i ne pokloni, da bude bačen u peć užarenu. |
| 3 | 12 | A evo, ovdje su Judejci koje si postavio za upravitelje pokrajine babilonske: Šadrak, Mešak i Abed Nego. Ti ljudi ne mare za te, o kralju; oni ne štuju tvojih bogova i nisu se poklonili zlatnome kipu što si ga podigao." |
| 3 | 13 | Nabukodonozor, bijesan i gnjevan, pozva Šadraka, Mešaka i Abed Nega. Odmah ih dovedoše pred kralja. |
| 3 | 14 | A Nabukodonozor im reče: "Je li istina, Šadrače, Mešače i Abed Nego, da vi ne štujete mojih bogova i da se ne klanjate zlatnome kipu što ga podigoh? |
| 3 | 15 | Jeste li voljni, čim začujete zvuk roga, frule, citre, sambuke, psaltira, gajda i svakovrsnih drugih glazbala, baciti se na tlo i pokloniti se kipu što ga načinih? Ako li mu se ne poklonite, bit ćete smjesta bačeni u peć užarenu; i koji je taj bog koji bi vas izbavio iz ruke moje?" |
| 3 | 16 | Šadrak, Mešak i Abed Nego odgovoriše kralju Nabukodonozoru: "Ne treba da ti odgovorimo na to. |
| 3 | 17 | Bog naš, kome služimo, može nas izbaviti iz užarene peći i od ruke tvoje, kralju; on će nas i izbaviti. |
| 3 | 18 | No ako toga i ne učini, znaj, o kralju: mi nećemo služiti tvojemu bogu niti ćemo se pokloniti kipu što si ga podigao." |
| 3 | 19 | Na te riječi kralj Nabukodonozor uskipje bijesom, a lice mu se iznakazi na Šadraka, Mešaka i Abed Nega. |
| 3 | 20 | On naredi da se peć ugrije sedam puta jače no inače i jakim ljudima iz svoje vojske zapovjedi da svežu Šadraka, Mešaka i Abed Nega i bace u peć punu žarkoga ognja. |
| 3 | 21 | Svezaše ih, dakle, i u plaštevima, obući i kapama baciše u zažarenu peć. |
| 3 | 22 | Kako kraljeva zapovijed bijaše žurna a peć preko mjere užarena, plamen ubi ljude koji su bacali Šadraka, Mešaka i Abed Nega. |
| 3 | 23 | A tri čovjeka - Šadrak, Mešak i Abed Nego - padoše svezani u zažarenu peć. |
| 3 | 24 | I hodahu posred plamena hvaleći Boga, slaveći Gospoda. |
| 3 | 25 | Stavši Azarja otvori usta i pomoli se usred ognja ovako: |
| 3 | 26 | "Blagoslovljen i hvaljen budi, Gospode, Bože otaca naših, i neka ime tvoje bude slavljeno dovijeka! |
| 3 | 27 | Pravedan si u svemu što učini nama, sva su tvoja djela istinita, svi tvoji putovi pravi, svi tvoji sudovi istina. |
| 3 | 28 | Po pravdi si presudio u svemu što si poslao na nas i na sveti grad otaca naših, Jeruzalem: zbog naših si grijeha ovako postupio s nama, u istini i pravednosti. |
| 3 | 29 | Zgriješili smo i počinili bezakonje odmetnuvši se od tebe, sagriješili teško; ne slušasmo naredbe tvoje. |
| 3 | 30 | Nismo ih čuvali i nismo vršili što nam bijaše naređeno za naše dobro. |
| 3 | 31 | Sve što si poslao na nas, sve što si nam učinio, pravedno si učinio. |
| 3 | 32 | Kad si nas predao u ruke bezakonika, dušmana naših, najgorih odmetnika, i kralju nepravednom, najgorem na zemlji, |
| 3 | 33 | te danas ne smijemo otvoriti usta: sramota i ruglo pokrivaju one koji ti služe i tebi se klanjaju. |
| 3 | 34 | O, ne zapusti nas zauvijek, zbog imena svoga, i ne razvrgni Saveza svoga, |
| 3 | 35 | ne uskrati nam svoje milosrđe zbog Abrahama, miljenika svoga; zbog Izaka, sluge svojega; zbog Izraela, sveca svojega, |
| 3 | 36 | kojima si obećao umnožit' potomstvo kao zvijezde nebeske i kao pijesak na obali morskoj. |
| 3 | 37 | Gospode, postadosmo najmanji među narodima, prezreni po svoj zemlji poradi grijeha svojih. |
| 3 | 38 | Nemamo sada vojvode, proroka, kneza, paljenice, klanice, prinosa, kada, ni mjesta gdje da prinesemo prvence tebi |
| 3 | 39 | Üi da nađemo milosrđe. No primi nas slomljene duše, duha ponizna! |
| 3 | 40 | Kao paljenice ovnova i bikova, kao tisuće pretilih janjaca - takva nek' bude žrtva naša pred tobom danas da nas pomiri s tobom - jer se neće postidjeti oni koji se u te uzdaju. |
| 3 | 41 | Odsada ćemo svim srcem slijediti tebe, tebe se bojati i tražiti lice tvoje. |
| 3 | 42 | Ne postidi nas, već postupaj s nama po blagosti svojoj, po velikoj ljubavi svojoj! |
| 3 | 43 | Izbavi nas, kao nekoć, čudesima svojim, proslavi ime svoje, Gospode! |
| 3 | 44 | Neka se postide oni koji zlo čine slugama tvojim: neka se postide svoga nasilja i neka im sila skršena bude! |
| 3 | 45 | Nek' znaju da si ti jedini Bog i Gospod, slavan po svoj zemlji!" Anđeo Gospodnji u užarenoj peći |
| 3 | 46 | Kraljeve sluge koje ih bijahu bacile u peć neprestano poticahu oganj zemnim uljem, smolom, kučinama i vinjagom, |
| 3 | 47 | tako te plamen lizaše četrdeset i devet lakata iznad peći. |
| 3 | 48 | Buknuvši, spali Kaldejce koji se nađoše oko peći. |
| 3 | 49 | No Anđeo Gospodnji siđe u peć k Azarji i njegovim drugovima; izagna plamen ognja iz peći |
| 3 | 50 | te usred peći puhaše kao rosni lahor, a oganj ih ne dodirnu niti im zadade bol ili kakvu neugodnost. Pjesma triju mladića |
| 3 | 51 | Tada sva trojica zapjevaše u peći jednim glasom, slaveći i blagoslivljajući Boga: |
| 3 | 52 | "Blagoslovljen budi, Gospodine, Bože otaca naših, hvaljen i uzvisivan dovijeka! Blagoslovljeno, slavno i sveto ime tvoje, hvaljeno i uzvisivano dovijeka! |
| 3 | 53 | Blagoslovljen budi u Domu svete slave svoje, hvaljen i slavljen dovijeka! |
| 3 | 54 | Blagoslovljen budi na prijestolju kraljevstva svoga, hvaljen i uzvisivan dovijeka! |
| 3 | 55 | Blagoslovljen, ti što istražuješ bezdane i sjediš nad kerubima, hvaljen i uzvisivan dovijeka! |
| 3 | 56 | Blagoslovljen budi na svodu nebeskom, hvaljen i slavljen dovijeka! |
| 3 | 57 | Sva djela Gospodnja, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga dovijeka! |
| 3 | 58 | Anđeli Gospodnji, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga dovijeka! |
| 3 | 59 | Nebesa, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga dovijeka! |
| 3 | 60 | Sve vode nad nebesima, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga dovijeka! |
| 3 | 61 | Sve sile Gospodnje, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga dovijeka! |
| 3 | 62 | Sunce i mjeseče, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga dovijeka! |
| 3 | 63 | Zvijezde nebeske, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga dovijeka! |
| 3 | 64 | Sve kiše i rose, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga dovijeka! |
| 3 | 65 | Svi vjetrovi, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga dovijeka! |
| 3 | 66 | Ognju i žare, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga dovijeka! |
| 3 | 67 | Studeni i vrućino, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga dovijeka! |
| 3 | 68 | Rose i mrazovi, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga dovijeka! |
| 3 | 69 | Lede i studeni, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga dovijeka! |
| 3 | 70 | Tuče i snijezi, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga dovijeka! |
| 3 | 71 | Noći i dani, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga dovijeka! |
| 3 | 72 | Svjetlo i tmino, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga dovijeka! |
| 3 | 73 | Munje i oblaci, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga dovijeka! |
| 3 | 74 | Zemlja neka blagoslivlje Gospoda: neka ga hvali i uzvisuje dovijeka! |
| 3 | 75 | Bregovi i brežuljci, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga dovijeka! |
| 3 | 76 | Sve raslinstvo na zemlji, blagoslivljaj Gospoda: hvalite i uzvisujte ga dovijeka! |
| 3 | 77 | Izvori, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga dovijeka! |
| 3 | 78 | Mora i rijeke, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga dovijeka! |
| 3 | 79 | Kitovi i sve što se miče u vodama, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga dovijeka! |
| 3 | 80 | Ptice nebeske, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga dovijeka! |
| 3 | 81 | Sve divlje i pitome životinje, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga dovijeka! |
| 3 | 82 | Sinovi ljudski, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga dovijeka! |
| 3 | 83 | Izraele, blagoslivljaj Gospoda: hvali i uzvisuj ga dovijeka! |
| 3 | 84 | Svećenici Gospodnji, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga dovijeka! |
| 3 | 85 | Sluge Gospodnje, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga dovijeka! |
| 3 | 86 | Dusi i duše pravednih, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga dovijeka! |
| 3 | 87 | Sveti i ponizni srcem, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga dovijeka! |
| 3 | 88 | Hananijo, Azarjo, Mišaele, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga dovijeka! Jer on nas je spasio od Podzemlja, on nas je istrgao iz ruke smrti, on nas je izbavio iz peći užarene, on nas je izbavio iz plamena. |
| 3 | 89 | Slavite Gospoda jer je dobar, jer je vječna ljubav njegova! |
| 3 | 90 | Svi štovatelji Gospodnji, blagoslivljajte Boga nad bogovima, hvalite i zahvaljujte, jer vječna je ljubav njegova!"] |
| 3 | 24 | Tada se kralj Nabukodonozor zaprepasti i brzo ustade. Zapita svoje savjetnike: "Nismo li bacili ova tri čovjeka svezana u oganj?" Oni odgovoriše: "Jesmo, kralju!" |
| 3 | 25 | On reče: "Ali ja vidim četiri čovjeka, odriješeni šeću po vatri i ništa im se zlo ne događa; četvrti je sličan sinu Božjemu." |
| 3 | 26 | Nabukodonozor priđe vratima užarene peći i viknu: "Šadrače, Mešače i Abed Nego, sluge Boga Višnjega, iziđite i dođite ovamo!" Tada iziđoše iz ognja Šadrak, Mešak i Abed Nego. |
| 3 | 27 | Sakupiše se satrapi, starješine, upravitelji i kraljevi savjetnici da vide te ljude: oganj ne bijaše naudio njihovu tijelu, kosa im na glavi neopaljena, plaštevi im neoštećeni, nikakav se zadah ognja ne bijaše uhvatio njih. |
| 3 | 28 | Nabukodonozor viknu: "Blagoslovljen bio Bog Šadrakov, Mešakov i Abed Negov, koji je poslao svog anđela i izbavio svoje sluge, one koji se uzdahu u njega te se ne pokoriše kraljevoj naredbi, već radije predadoše svoje tijelo ognju negoli da štuju ili se klanjaju drugome osim svome Bogu! |
| 3 | 29 | Naređujem dakle: O narodi, plemena i jezici, svatko između vas tko bi pogrdio Boga Šadrakova, Mešakova i Abed Negova neka bude raskomadan, a njegova kuća pretvorena u smetlište, jer nema boga koji bi mogao izbaviti kao ovaj." |
| 3 | 30 | Tada kralj uzvisi Šadraka, Mešaka i Abed Nega na visoke položaje u pokrajini babilonskoj. |
| 3 | 31 | Nabukodonozor, kralj, svim plemenima, narodima i jezicima po svoj zemlji: Obilovali mirom! |
| 3 | 32 | Svidjelo mi se obznaniti vam znakove i čudesa što ih na meni učini Bog Svevišnji. |
| 3 | 33 | Znakovi njegovi kako su veliki! Čudesa njegova kako silna! Kraljevstvo njegovo - kraljevstvo vječno! Vlast njegova za sva pokoljenja! |
| 4 | 1 | Ja, Nabukodonozor, življah mirno u svojoj kući i sretno u svojoj palači, |
| 4 | 2 | kad vidjeh sanju koja me uplašila. Utvare i viđenja što su mi se na mom ležaju vrzla po glavi uznemiriše me. |
| 4 | 3 | I naredih: neka mi pozovu sve mudrace babilonske da mi kažu što sanja znači. |
| 4 | 4 | Dođoše gataoci, čarobnici, zvjezdari i tumači znakova: ja im rekoh svoju sanju, a oni mi ne znadoše reći njezino značenje. |
| 4 | 5 | Tada dođe preda me Daniel, koji je nazvan Baltazar prema imenu moga boga, i u komu prebiva duh Boga Svetoga. Ja mu pripovjedih svoju sanju: |
| 4 | 6 | "Baltazare, starješino gatalaca, znam da u tebi prebiva duh Boga Svetoga i da ti nijedna tajna nije preteška: evo sanje što je imah: daj mi njezino značenje. |
| 4 | 7 | Evo viđenja što mi se na postelji vrzlo po glavi: Pogledam, kad evo jedno stablo usred zemlje vrlo veliko. |
| 4 | 8 | Stablo poraste, postade snažno, visina mu doseže nebo, vidjelo se s krajeva zemlje. |
| 4 | 9 | Krošnja mu bijaše lijepa, plodovi obilni; na njemu je bilo hrane za sve, u njegovoj sjeni počivaše zvijerje poljsko, na njegovim se granama gnijezdile ptice nebeske i svako se tijelo hranilo od njega. |
| 4 | 10 | Ja promatrah viđenja što su mi se na mojoj postelji vrzla po glavi kad, evo, Stražar, Svetac, silazi s neba, |
| 4 | 11 | silnim glasom viče: 'Posijecite stablo, okrešite mu grane, počupajte mu lišće, pobacajte plodove! Neka se životinje razbjegnu ispod njega i ptice s grana njegovih! |
| 4 | 12 | U zemlji ostavite panj i korijenje u gvozdenim i mjedenim okovima, u travi poljskoj! Neka ga pere rosa nebeska, i travu zemaljsku neka dijeli sa zvijerjem poljskim! |
| 4 | 13 | Neka mu se promijeni srce čovječje, srce životinjsko nek' mu se dade! Sedam vremena neka prođe nad njim! |
| 4 | 14 | Tako su presudili Stražari, tako su odlučili Sveci, da sve živo upozna kako Svevišnji ima vlast nad kraljevstvom ljudskim: on ga daje kome hoće i postavlja nad njim najnižega od ljudi!' |
| 4 | 15 | Ovo je sanja što je vidjeh ja, kralj Nabukodonozor. A ti, Baltazare, reci mi njezino značenje, jer mi nijedan od mudraca moga kraljevstva to ne može reći; ti možeš, jer u tebi je duh Boga Svetoga." |
| 4 | 16 | Tada se Daniel, nazvan Baltazar, načas smete i prestraši u svojim mislima. Kralj reče: "Baltazare, ne daj se zbuniti ovom sanjom i njezinim značenjem!" Baltazar odgovori: "Gospodaru moj, ova sanja neka bude tvojim dušmanima i njezino značenje tvojim mrziteljima! |
| 4 | 17 | Stablo koje si vidio, veliko i snažno, koje seže sve do neba i vidi se po svoj zemlji, |
| 4 | 18 | krošnje lijepe i plodova obilnih na kojem bijaše hrane za sve i pod kojim počiva zvijerje poljsko, a na njegovim se granama gnijezde ptice nebeske: |
| 4 | 19 | to si ti, o kralju, koji si velik i moćan, veličina ti se povećala i dosegla do neba, a tvoja vlast do krajeva zemlje. |
| 4 | 20 | A što je vidio kralj kako Stražar, Svetac, silazi s neba te govori: 'Posijecite stablo, raskomadajte ga, no njegov panj i korijenje ostavite u zemlji, u gvozdenim i mjedenim okovima, u travi poljskoj, neka ga pere rosa nebeska i dio neka mu bude sa zvijerjem poljskim dok ne prođe sedam vremena nad njim' - |
| 4 | 21 | ovo je značenje, o kralju, odluka Svevišnjega što će se ispuniti na mom gospodaru kralju: |
| 4 | 22 | Izagnat će te iz društva ljudi i sa životinjama ćeš poljskim boraviti; hranit ćeš se travom kao goveda, tebe će prati rosa nebeska; sedam će vremena proći nad tobom dok ne upoznaš da Svevišnji ima vlast nad kraljevstvom ljudskim i da ga daje kome on hoće. |
| 4 | 23 | A što se reklo 'Ostavite panj i korijenje stabla' - tvoje će se kraljevstvo obnoviti čim spoznaš da Nebesa imaju svu vlast. |
| 4 | 24 | Zato, kralju, neka ti bude mio moj savjet: iskupi svoje grijehe pravednim djelima i svoja bezakonja milosrđem prema siromasima, da bi ti potrajala sreća." |
| 4 | 25 | Sve se to dogodi kralju Nabukodonozoru. |
| 4 | 26 | Dvanaest mjeseci kasnije, šetajući babilonskim kraljevskim dvorom, |
| 4 | 27 | kralj govoraše: "Nije li to taj veliki Babilon što ga ja sagradih da mi bude kraljevskom prijestolnicom - snagom svoje moći, na slavu svoga veličanstva?" |
| 4 | 28 | Još bijahu te riječi u ustima njegovim kad s neba dođe glas: "Tebi se objavljuje, kralju Nabukodonozore! Kraljevstvo ti se oduzelo; |
| 4 | 29 | bit ćeš izagnan iz društva ljudi, sa životinjama ćeš poljskim boraviti; hranit ćeš se travom kao goveda, i sedam će vremena proći nad tobom dok ne spoznaš da Svevišnji ima vlast nad kraljevstvom ljudskim, i da ga on daje kome hoće." |
| 4 | 30 | I smjesta se riječ izvrši na Nabukodonozoru: bi izagnan iz društva ljudi, jeđaše travu kao goveda, prala ga rosa nebeska; vlasi mu narastoše poput orlova perja, a njegovi nokti kao ptičje pandže. |
| 4 | 31 | "Pošto se navršiše određeni dani, ja, Nabukodonozor, podigoh oči prema nebu, razum mi se vrati, tada blagoslovih Svevišnjega hvaleći i uzvisujući onoga koji živi dovijeka: njegovo je kraljevstvo - kraljevstvo vječno, njegova je vlast za sva pokoljenja. |
| 4 | 32 | Stanovnici zemlje - upravo kao da ih i nema: po svojoj volji postupa on s vojskom nebeskom i sa žiteljima zemaljskim. Nitko ne može zaustaviti njegovu ruku ili mu kazati: 'Što to radiš?' |
| 4 | 33 | U isti čas razum mi se vrati, i na slavu moje kraljevske časti vrati mi se veličanstvo i sjaj; moji me savjetnici i velikaši potražiše, bih uspostavljen u kraljevsku čast i moja veličina još poraste. |
| 4 | 34 | Sada ja, Nabukodonozor, hvalim, uzvisujem i slavim Kralja nebeskoga, čija su sva djela istina, svi putovi pravda i koji može poniziti one koji hode u oholosti." |
| 5 | 1 | Kralj Baltazar priredi veliku gozbu tisući svojih velikaša; s njima je pio vino. |
| 5 | 2 | Opijen vinom, Baltazar naredi da se donese zlatno i srebrno suđe koje njegov otac Nabukodonozor bijaše oteo iz jeruzalemskog Svetišta, pa da iz njega pije kralj, njegovi velikaši, njegove žene i suložnice. |
| 5 | 3 | Donesoše dakle zlatno i srebrno suđe oteto iz Božjega doma u Jeruzalemu i stadoše piti iz njega kralj i njegovi velikaši, njegove žene i suložnice. |
| 5 | 4 | Pili su vino i slavili svoje bogove od zlata i srebra, mjedi i željeza, drva i kamena. |
| 5 | 5 | Iznenada se pojaviše prsti čovječje ruke koji stadoše pisati, nasuprot velikom svijećnjaku, po okrečenu zidu kraljevskog dvora, i kralj vidje dlan ruke koja pisaše. |
| 5 | 6 | Kralj problijedje, misli ga uznemiriše, zglobovi njegovih kukova popustiše i koljena mu stadoše udarati jedno o drugo. |
| 5 | 7 | Glasno dozva čarobnike, zvjezdare i gataoce. I reče kralj mudracima babilonskim: "Tko pročita ovo pismo i otkrije mi njegov smisao, bit će obučen u grimiz, oko vrata nosit će zlatan lanac i bit će treći u kraljevstvu." |
| 5 | 8 | Pristupe svi mudraci kraljevi, ali ne mogoše pročitati pismo niti mu otkriti značenje. |
| 5 | 9 | Kralj se Baltazar zbog toga silno uplaši, problijedje, a njegovi velikaši ostadoše zbunjeni. |
| 5 | 10 | Kraljica, čuvši riječi kralja i velikaša, uđe u gozbenu dvoranu i reče: "Kralju, živ bio dovijeka! Neka se tvoje misli ne uznemiruju i tvoje lice neka ne blijedi! |
| 5 | 11 | Ima u tvome kraljevstvu čovjek u kome prebiva duh Boga Svetoga. Još za vremena tvoga oca nađe se u njemu svjetlo, razum i mudrost slična mudrosti bogova. I zato ga kralj Nabukodonozor, otac tvoj, imenova starješinom čarobnika, gatalaca, zvjezdara i mudraca. |
| 5 | 12 | Budući da se u tom Danielu - koga kralj bijaše nazvao Baltazarom - našao duh izvanredan, znanje, bistrina, vještina da tumači sanje, da rješava zagonetke i da razrješuje teškoće, pozovi stoga Daniela i on će ti kazati značenje." |
| 5 | 13 | Dovedoše Daniela pred kralja, a kralj ga upita: "Jesi li ti Daniel, jedan od izgnanika judejskih koje dovede iz Judeje kralj moj otac? |
| 5 | 14 | Čujem da duh Božji prebiva na tebi i da je u tebi svjetlo, razum i mudrost izvanredna. |
| 5 | 15 | Dovedoše mi mudrace i čarobnike da pročitaju ovo pismo i da mi reknu njegovo značenje, ali oni nisu kadri otkriti mi njegov smisao. |
| 5 | 16 | A čujem da si ti kadar dati tumačenja i da razrješuješ teškoće. Ako si dakle kadar pročitati ovo pismo i reći mi njegovo značenje, bit ćeš odjeven u grimiz i nosit ćeš zlatan lanac oko vrata i bit ćeš treći u kraljevstvu." |
| 5 | 17 | Daniel prihvati riječ i odgovori kralju: "Tvoji darovi neka ti ostanu, i svoje poklone daj drugima! A ja ću pročitati ovo pismo kralju i kazat ću mu njegovo značenje. |
| 5 | 18 | O kralju, Bog je Svevišnji dao kraljevstvo, veličinu, veličanstvo i slavu Nabukodonozoru, ocu tvome. |
| 5 | 19 | Zbog veličine koju mu bijaše dao drhtahu od straha pred njim narodi, plemena i jezici: on ubijaše po svojoj volji, ostavljaše na životu koga je htio, uzdizaše koga je htio, ponizivaše koga je htio. |
| 5 | 20 | No kad mu se srce uzdiglo i duh uzobijestio do drskosti, tada bi oboren sa svoga kraljevskog prijestolja i slava mu bijaše oduzeta. |
| 5 | 21 | Bi izagnan iz ljudskog društva i srce mu posta slično životinjskom: prebivaše s divljim magarcima; poput goveda jeđaše travu; nebeska je rosa prala njegovo tijelo, dok ne spozna da Svevišnji Bog ima vlast nad kraljevstvom ljudskim i stavlja mu na čelo onoga koga on hoće. |
| 5 | 22 | No ti, Baltazare, sine njegov, nisi ponizio srce svoje, iako si znao sve ovo: |
| 5 | 23 | ti si se podigao protiv Gospoda Nebeskoga, dao si da ti donesu suđe iz njegova Doma i pili ste vino iz njega ti, tvoji velikaši, tvoje žene i tvoje suložnice, hvaleći bogove od zlata i srebra, od mjedi i željeza, od drva i kamena, koji ne vide, ne čuju niti razumiju, a nisi dao slavu Bogu koji u svojoj ruci drži dah tvoj i sve tvoje putove. |
| 5 | 24 | I zato on posla ovu ruku koja napisa ovo pismo." |
| 5 | 25 | "A evo što je napisano: Mene, Mene, Tekel, Parsin. |
| 5 | 26 | A te riječi znače: Mene: izmjerio je Bog tvoje kraljevstvo i učinio mu kraj; |
| 5 | 27 | Tekel: bio si vagnut na tezulji i nađen si prelagan; |
| 5 | 28 | Parsin: razdijeljeno je tvoje kraljevstvo i predano Medijcima i Perzijancima." |
| 5 | 29 | Tada Baltazar naredi da Daniela obuku u grimiz, da mu oko vrata objese zlatan lanac i da ga proglase trećim u kraljevstvu. |
| 5 | 30 | Iste te noći kaldejski kralj Baltazar bi ubijen. |
| 6 | 1 | A Darije Medijac preuze kraljevstvo, star već šezdeset i dvije godine. |
| 6 | 2 | Svidjelo se Dariju da postavi nad svojim kraljevstvom stotinu i dvadeset satrapa da budu nad svim kraljevstvom. |
| 6 | 3 | Njima na čelo stavi tri pročelnika - Daniel bijaše jedan od njih - kojima će satrapi polagati račun da se ne bi dosađivalo kralju. |
| 6 | 4 | Daniel se toliko isticaše svojim izvanrednim duhom iznad pročelnika i satrapa te kralj mišljaše da ga postavi nad svim kraljevstvom. |
| 6 | 5 | Tada pročelnici i satrapi stadoše tražiti povod, štogod oko državne uprave, zbog čega bi mogli optužiti Daniela; ali ne mogoše na njemu naći ništa takvo, ništa zbog čega bi ga prekorili, jer bijaše vjeran, na njemu ni nemara ni ogrešenja. |
| 6 | 6 | Ti ljudi rekoše tada: "Nećemo naći nikakva povoda protiv Daniela, osim da nađemo nešto protiv njega u zakonu njegova Boga." |
| 6 | 7 | Tada pročelnici i satrapi navališe na kralja te mu rekoše: "O kralju Darije, živ bio dovijeka! |
| 6 | 8 | Svi pročelnici kraljevstva, predstojnici i satrapi, savjetnici i namjesnici složiše se u tome da bi trebalo da kralj izda naredbu i zabranu: svaki onaj koji bi u roku od trideset dana upravio molbu bilo na kojega boga ili čovjeka, osim na tebe, o kralju, bit će bačen u lavsku jamu. |
| 6 | 9 | O kralju, potvrdi tu zabranu i potpiši naredbu da bude neopoziva prema nepromjenljivom medijsko-perzijskom zakonu!" |
| 6 | 10 | Nato kralj Darije potpisa pismo i zabranu. |
| 6 | 11 | Saznavši Daniel da je spis potpisan, otiđe u svoju kuću. Prozori gornje sobe bijahu otvoreni prema Jeruzalemu. Tu je on tri puta na dan padao na koljena blagoslivljajući, moleći i hvaleći Boga, kako je uvijek činio. |
| 6 | 12 | Oni ljudi nahrupiše i nađoše Daniela gdje moli i zaziva svoga Boga. |
| 6 | 13 | Tada odoše i pred kraljem se pozvaše na kraljevsku zabranu: "Zar ti nisi potpisao zabranu prema kojoj će svaki onaj koji bi u vremenu od trideset dana upravio molbu na nekoga boga ili čovjeka, osim na tebe, o kralju, biti bačen u lavsku jamu?" Kralj odgovori: "Tako je odlučeno po nepromjenljivom medijsko-perzijskom zakonu." |
| 6 | 14 | Tada rekoše kralju: "Daniel, onaj od izgnanika judejskih, ne mari za tebe, o kralju, ni za tvoju zabranu koju si potpisao: tri puta na dan obavlja svoju molitvu." |
| 6 | 15 | Čuvši te riječi, kralj se vrlo ražalosti i odluči spasiti Daniela. Sve do sunčeva zalaza nastojaše da ga spasi. |
| 6 | 16 | Ali oni ljudi navališe na kralja govoreći: "Znaj, o kralju, da prema medijsko-perzijskom zakonu nijedna kraljevska zabrana ili odluka ne može biti opozvana!" |
| 6 | 17 | Tada kralj naredi da dovedu Daniela i da ga bace u lavsku jamu. Kralj reče Danielu: "Bog tvoj, kome tako postojano služiš, neka te izbavi." |
| 6 | 18 | Donesoše kamen i staviše ga jami na otvor. Kralj ga zapečati prstenom svojim i prstenom svojih velikaša, da se ništa ne mijenja za Daniela. |
| 6 | 19 | Kralj se vrati u svoj dvor i provede noć ne okusivši jela i ne dopustivši da mu dovedu suložnice. Nije mogao usnuti. |
| 6 | 20 | Kralj ustade u ranu zoru, kad se danilo, i pođe brzo k lavskoj jami. |
| 6 | 21 | Kad se primače blizu, viknu žalosnim glasom Danielu: "Daniele, slugo Boga živoga, je li te Bog, kome postojano služiš, mogao izbaviti od lavova?" |
| 6 | 22 | Daniel odgovori: "O kralju, živ bio dovijeka! |
| 6 | 23 | Moj je Bog poslao svog Anđela; zatvorio je ralje lavovima te mi ne naudiše, jer sam nedužan pred njim. Pa i pred tobom, o kralju, ja sam bez krivice." |
| 6 | 24 | Kralj se vrlo obradova i naredi da Daniela izvade iz jame. Izvadiše Daniela iz jame neozlijeđena, jer se bijaše uzdao u svoga Boga. |
| 6 | 25 | Kralj zapovjedi da dovedu one ljude koji bijahu optužili Daniela i da ih bace u lavsku jamu - njih, njihove žene i njihovu djecu: i prije nego dodirnuše tlo, lavovi ih zgrabiše i smrviše im kosti. |
| 6 | 26 | Nato kralj Darije napisa svim plemenima, narodima i jezicima što stanuju po svoj zemlji: "Obilovali mirom! |
| 6 | 27 | Evo naredbe koju donosim: u svemu mojem kraljevstvu neka se ljudi boje i neka dršću pred Bogom Danielovim: On je Bog živi, on ostaje dovijeka! Njegovo kraljevstvo neće propasti, njegovoj vlasti nema kraja! |
| 6 | 28 | On izbavlja i spasava, čini znake i čudesa na nebesima i na zemlji! On je spasio Daniela iz šapa lavljih!" |
| 6 | 29 | Daniel bijaše sretan za vladanja Darija i za vladanja Kira Perzijanca. |
| 7 | 1 | Prve godine Baltazara, kralja babilonskoga, usni Daniel san: utvare mu se na postelji vrzle glavom. Sažeto zapisa što je usnio. |
| 7 | 2 | Kazivaše ovako: Noću u viđenju pogledah, kad eno: četiri vjetra nebeska uzbibaše veliko more. |
| 7 | 3 | Četiri goleme nemani iziđoše iz mora, svaka drukčija. Prva bijaše kao lav, a krila joj orlovska. |
| 7 | 4 | Dok je promatrah, krila joj se iščupaše, diže se ona sa zemlje i uspravi na noge kao čovjek, i bijaše joj dano srce čovječje. |
| 7 | 5 | Kad eno druga neman: gle, sasvim drukčija: kao medvjed, s jedne strane uspravljena, tri joj rebra u raljama, među zubima. I bijaše joj rečeno: "Ustani, nažderi se mesa!" |
| 7 | 6 | Gledah dalje, i evo: treća neman kao leopard, na leđima joj četiri ptičja krila: imaše četiri glave, i dana joj je moć. |
| 7 | 7 | Zatim, u noćnim viđenjima, pogledah, kad eno: četvrta neman, strahovita, užasna, izvanredno snažna: imaše velike gvozdene zube; ona žderaše, mrvljaše, a što preostade, gazila je nogama. Razlikovala se od prijašnjih nemani i imaše deset rogova. |
| 7 | 8 | Promatrah joj rogove, i gle: među njima poraste jedan mali rog; i pred tim se rogom iščupaše tri prijašnja roga. I gle, na tome rogu oči kao oči čovječje i usta koja govorahu velike hule. |
| 7 | 9 | Gledao sam: Prijestolja bjehu postavljena i Pradavni sjede. Odijelo mu bijelo poput snijega; vlasi na glavi kao čista vuna. Njegovo prijestolje kao plamenovi ognjeni i točkovi kao žarki oganj. |
| 7 | 10 | Rijeka ognjena tekla, izvirala ispred njega. Tisuću tisuća služahu njemu, mirijade stajahu pred njim. Sud sjede, knjige se otvoriše. |
| 7 | 11 | Ja gledah tada, zbog buke velikih hula što ih govoraše rog, i dok gledah, neman bi ubijena, njezino tijelo raskomadano i predano ognju. |
| 7 | 12 | Ostalim nemanima vlast bi oduzeta, ali im duljina života bi na jedno vrijeme i rok. |
| 7 | 13 | Gledah u noćnim viđenjima i gle, na oblacima nebeskim dolazi kao Sin čovječji. On se približi Pradavnome i dovedu ga k njemu. |
| 7 | 14 | Njemu bi predana vlast, čast i kraljevstvo, da mu služe svi narodi, plemena i jezici. Vlast njegova vlast je vječna i nikada neće proći, kraljevstvo njegovo neće propasti. |
| 7 | 15 | Meni, Danielu, smete se zbog toga sav duh, viđenja mi se vrzoše glavom, svega me prestraviše. |
| 7 | 16 | Pristupih jednome od onih koji stajahu ondje i zamolih ga da mi rekne istinu o svemu tome. On mi odgovori i kaza mi značenje: |
| 7 | 17 | "One četiri goleme nemani jesu četiri kralja koji će se dići na zemlji. |
| 7 | 18 | Ali će od njih kraljevstvo preuzeti Sveci Svevišnjega i oni će ga posjedovati za vijeke vjekova." |
| 7 | 19 | Zaželjeh tada saznati istinu o četvrtoj nemani, onoj koja se razlikovaše od svih drugih, bila izvanredno strašna, imala gvozdene zube i mjedene pandže i koja je žderala i mrvila i nogama gazila što preostajaše; |
| 7 | 20 | i o deset rogova što bijahu na njezinoj glavi, i o drugom rogu koji poraste dok tri prva otpadoše - o rogu koji imaše oči i usta što govorahu velike hule i koji bijaše veći nego drugi rogovi. |
| 7 | 21 | I gledao sam kako ovaj rog ratuje protiv Svetaca te ih nadvladava, |
| 7 | 22 | dok ne dođe Pradavni, koji dosudi pravdu Svecima Svevišnjega, i dok ne dođe vrijeme kad Sveci zaposjedoše kraljevstvo. |
| 7 | 23 | On reče: "Četvrta neman bit će četvrto kraljevstvo na zemlji, različito od svih kraljevstava. Progutat će svu zemlju, zgazit' je i smrviti. |
| 7 | 24 | A deset rogova: Od ovoga kraljevstva nastat će deset kraljeva, a iza njih će se podići jedan drugi različit od onih prvih - i oborit će tri kralja. |
| 7 | 25 | On će huliti na Svevišnjega, zatirati Svece Svevišnjega; pomišljat će da promijeni blagdane i Zakon, i Sveci će biti predani u njegove ruke na jedno vrijeme i dva vremena i polovinu vremena. |
| 7 | 26 | Tada će sjesti Sud, vlast mu oduzeti, razoriti, sasvim uništiti. |
| 7 | 27 | A kraljevstvo, vlast i veličanstvo pod svim nebesima dat će se puku Svetaca Svevišnjega. Kraljevstvo njegovo kraljevstvo je vječno, i sve vlasti služit će mu i pokoravati se njemu." |
| 7 | 28 | Ovdje se završava izvještaj. Ja, Daniel, bijah vrlo potresen u svojim mislima i lice mi problijedje, ali sve ovo sačuvah u srcu svojemu. |
| 8 | 1 | Treće godine kralja Baltazara ukaza se meni, Danielu, viđenje poslije onoga koje mi se ukazalo prije. |
| 8 | 2 | Gledah viđenje, i dok gledah, nađoh se u Šušanu, čvrstu gradu u pokrajini Elamu; i u viđenju se vidjeh na rijeci Ulaju. |
| 8 | 3 | Podigoh oči, i gle: ovan stajaše kraj rijeke. Imaše dva roga: oba roga visoka, no jedan viši nego drugi, a onaj viši narastao poslije. |
| 8 | 4 | Gledah kako ovan bode na zapad, na sjever i jug. Nijedna mu se životinja ne mogaše oprijeti, ništa mu ne mogaše izbjeći. Činio je što je htio, osilio se. |
| 8 | 5 | Dok sam promatrao, gle: jarac dolazi sa zapada povrh sve zemlje, ne dodirujući tla; jarac imaše silan rog među očima. |
| 8 | 6 | Približi se dvorogom ovnu kojega bijah vidio gdje stoji kraj rijeke i potrča na njega u svoj žestini svoje snage. |
| 8 | 7 | Vidjeh kako se približi ovnu: bijesno udari na ovna i slomi mu oba roga, a ovan nije imao snage da mu se opre; obori ga jarac na zemlju i stade ga nogama gaziti; nikoga ne bijaše da spasi ovna. |
| 8 | 8 | Jarac osili veoma, ali kad osili, veliki se rog slomi, a na njegovu mjestu izrastoše četiri velika roga prema četiri vjetra nebeska. |
| 8 | 9 | Iz jednoga od njih izbi malen rog, ali taj silno poraste prema jugu i istoku, prema Divoti. |
| 8 | 10 | On poraste sve do Nebeske vojske, obori na zemlju neke iz Vojske i od zvijezda pa ih zgazi nogama. |
| 8 | 11 | Poraste sve do Zapovjednika Vojske, oduze mu svagdašnju žrtvu i razori mu njegovo Sveto mjesto. |
| 8 | 12 | Vojska se digla na žrtvu svagdašnju zbog opačine, na zemlju oborila istinu i uspje u svemu što činjaše. |
| 8 | 13 | Tada čuh gdje jedan Svetac govori, a drugi Svetac upita onoga koji govoraše: "Dokle će trajati ovo viđenje o svagdašnjoj žrtvi i o opačini što pustoši i gazi Svetište i Vojsku?" |
| 8 | 14 | Odgovori: "Još dvije tisuće i tri stotine večeri i jutara; tada će Svetište biti očišćeno." |
| 8 | 15 | Kad sam ja, Daniel, gledajući ovo viđenje, tražio da ga razumijem, gle, preda me stade kao neki čovjek. |
| 8 | 16 | Začuh glas čovječji gdje viče preko Ulaja: "Gabriele, objasni mu to viđenje!" |
| 8 | 17 | On pođe onamo gdje stajah i kad mi se približi, strah me obuze i padoh na lice. On mi reče: "Sine čovječji, razumij: jer ovo je viđenje za vrijeme posljednje." |
| 8 | 18 | On još govoraše, a ja se onesvijestih, padoh na zemlju. On me dotače i uspravi na mom mjestu. |
| 8 | 19 | I reče: "Evo, kazat ću ti što će doći na kraju gnjeva, najavljeni svršetak. |
| 8 | 20 | Ovan što si ga vidio - njegova dva roga - to su kraljevi Medije i Perzije. |
| 8 | 21 | Rutavi jarac jest kralj Grčke; veliki rog među njegovim očima jest prvi kralj; |
| 8 | 22 | slomljeni rog i četiri roga što izbiše na njegovu mjestu, to su četiri kraljevstva što će izići iz njegova naroda, ali neće imati njegovu moć. |
| 8 | 23 | I potkraj njihova kraljevanja, kad bezakonici navrše mjeru, ustat će kralj, drzak i lukav. |
| 8 | 24 | Njegova će moć porasti, ali ne svojom snagom; nesmiljeno će pustošiti, uspijevat će u svojim pothvatima, zatirat' junake i narod Svetaca. |
| 8 | 25 | Zbog njegove lukavosti prijevara će uspijevati u njegovoj ruci. On će se uznijeti u svome srcu, iz čista mira upropastit će mnoge. Suprotstavit će se Knezu nad knezovima, ali će - ne rukom - biti skršen. |
| 8 | 26 | Viđenje o večerima i jutrima o kojem je bilo govora istinito je; no ti ga zapečati, jer je za daleke dane." |
| 8 | 27 | Tada ja, Daniel, obnemogoh i bijah bolestan više dana. Zatim ustadoh da vršim kraljevske poslove. Bijah smeten zbog viđenja, no nitko to nije dokučio. |
| 9 | 1 | Prve godine Darija, sina Artakserksova, iz roda Medijaca, koji vladaše kraljevstvom kaldejskim, |
| 9 | 2 | prve dakle godine njegova kraljevanja, ja, Daniel, istraživah u Pismima broj godina koje se - prema riječi koju Jahve uputi proroku Jeremiji - imaju ispuniti nad ruševinama Jeruzalema: sedamdeset godina. |
| 9 | 3 | Ja obratih svoje lice prema Gospodinu Bogu nastojeći moliti se i zaklinjati u postu, kostrijeti i pepelu. |
| 9 | 4 | Ja se moljah Jahvi, Bogu svome, priznavajući: "Ah, Gospodine moj, Bože veliki i strahoviti, koji čuvaš Savez i naklonost onima koji tebe ljube i čuvaju zapovijedi tvoje! |
| 9 | 5 | Mi sagriješismo, mi bezakonje počinismo, zlo učinismo, odmetnusmo se i udaljismo od zapovijedi i naredaba tvojih. |
| 9 | 6 | Nismo slušali sluge tvoje, proroke koji govorahu u tvoje ime našim kraljevima, našim knezovima, našim očevima, svemu puku zemlje. |
| 9 | 7 | U tebe je, Gospodine, pravednost, a u nas stid na obrazu, kao u ovaj dan, u nas Judejaca, Jeruzalemaca, svega Izraela, blizu i daleko, u svim zemljama kuda si ih rastjerao zbog nevjernosti kojom ti se iznevjeriše. |
| 9 | 8 | Jahve, stid na obraz nama, našim kraljevima, našim knezovima, našim očevima, jer sagriješismo protiv tebe! |
| 9 | 9 | U Gospoda je Boga našega smilovanje i oproštenje jer smo se odmetnuli od njega |
| 9 | 10 | i nismo slušali glas Jahve, Boga našega, da slijedimo njegove zakone što nam ih dade po svojim slugama, prorocima. |
| 9 | 11 | Sav je Izrael prestupio Zakon tvoj, odmetnuo se ne slušajući tvoj glas. Zato se na nas izlila kletva i prokletstvo, kako je zapisano u Zakonu Mojsija, sluge Božjega - jer sagriješismo protiv Njega. |
| 9 | 12 | Izvršio je prijetnje kojima je zaprijetio nama i sucima koji su nam sudili: svalio je na nas tešku nesreću te se ne dogodi pod nebom što se dogodi u Jeruzalemu. |
| 9 | 13 | Sva ova nesreća, kao što je zapisano u Zakonu Mojsijevu, došla je na nas, a mi nismo umilostivili lice Jahve, Boga svojega: nismo se obratili od svojih bezakonja pa da prionemo uz istinu tvoju. |
| 9 | 14 | Jahve je bdio nad nesrećom, on je dovede na nas. Jer je pravedan Jahve, Bog naš, u svim djelima koja učini, a mi nismo slušali glas njegov. |
| 9 | 15 | A sada, Gospode, Bože naš, koji si moćnom svojom rukom izveo narod svoj iz zemlje egipatske - i time sebi stekao ime koje traje do danas: mi sagriješismo, mi zlo učinismo. |
| 9 | 16 | Gospode, po svoj pravednosti svojoj odvrati svoj gnjev i svoju jarost od Jeruzalema, grada svojega, Svete gore svoje, jer zbog naših grijeha i zlodjela naših otaca Jeruzalem i tvoj narod ruglo su svima koji nas okružuju." |
| 9 | 17 | "A sada poslušaj, o Bože naš, molitvu sluge svoga i usrdne molbe njegove. Neka tvoje lice zasja nad svetištem tvojim opustošenim - zbog tebe, Gospode! |
| 9 | 18 | Prikloni uho svoje, Bože moj, i slušaj! Otvori oči te pogledaj našu pustoš i grad koji se tvojim zove imenom! Jer mi te ne molimo zbog svoje pravednosti, već zbog velikih smilovanja tvojih. |
| 9 | 19 | Gospode, čuj! Gospode, oprosti! Gospode, poslušaj i čini! Ne oklijevaj - zbog sebe, Bože moj, jer se tvojim imenom zove grad tvoj i narod tvoj!" |
| 9 | 20 | Ja sam još govorio, moleći se i priznavajući grijehe svoje i grijehe svog naroda Izraela i usrdno zaklinjući Jahvu, svoga Boga, za Svetu goru Boga svoga. |
| 9 | 21 | Dok sam dakle ja još govorio moleći se, onaj čovjek Gabriel, koga vidjeh na početku viđenja, doletje u brzu letu, dotače me se u vrijeme večernjeg prinosa |
| 9 | 22 | i pouči me: "Daniele, evo me: dođoh da te poučim. |
| 9 | 23 | Od početka tvoje molitve izišla je riječ, i ja dođoh da ti je navijestim. Ti si miljenik. Pazi dobro na riječ, razumij viđenje." |
| 9 | 24 | "Sedamdeset je sedmica određeno tvom narodu i tvom svetom gradu da se dokrajči opačina, da se stavi pečat grijehu, da se zadovolji za bezakonje, da se uvede vječna pravednost, da se stavi pečat viđenju i prorocima, da se pomaže Sveti nad svetima. |
| 9 | 25 | Znaj i razumij: Od časa kad izađe riječ 'Neka se vrate i neka opet sagrade Jeruzalem' pa do Kneza Pomazanika: sedam sedmica, a onda šezdeset i dvije sedmice, i bit će opet sagrađeni trg i opkop, i to u teško vrijeme. |
| 9 | 26 | A poslije šezdeset i dvije sedmice bit će Pomazanik pogubljen, ali ne za sebe. Narod jednog kneza koji će doći razorit će Grad i Svetište: svršetak im je u propasti, a do svršetka rat i određena pustošenja. |
| 9 | 27 | I sklopit će savez s mnogima za jednu sedmicu: a u polovici sedmice prestat će žrtva i prinos: na vrhu Hrama bit će grozota pustoši sve do svršetka, dok se određeno pustošenje ne obori na pustošnika." |
| 10 | 1 | Treće godine Kira, kralja perzijskoga, Danielu, prozvanome Baltazar, bi objavljena riječ - riječ istinita: velik rat. On je nastojao razumjeti riječ, i razumijevanje bi mu dano u viđenju. |
| 10 | 2 | U te dane ja, Daniel, žalovao sam tri sedmice: |
| 10 | 3 | nisam jeo tečnih jela; meso ni vino nije ulazilo u moja usta i nisam se mazao uljem dok ne prođoše te tri sedmice. |
| 10 | 4 | Dvadeset i četvrtoga dana prvog mjeseca bijah na obali velike rijeke Tigrisa; |
| 10 | 5 | podigoh oči da vidim, i gle: Čovjek odjeven u lanene haljine, oko pasa mu pojas od zlata ofirskoga, |
| 10 | 6 | tijelo mu poput krizolita, lice kao munja, oči kao baklje ognjene, ruke i noge poput mjedi uglađene, zvuk riječi njegovih kao žamor mnoštva. |
| 10 | 7 | Jedini ja, Daniel, gledah ovo viđenje, ljudi koji bijahu sa mnom ne vidješe ga, ali ih spopade silan strah te pobjegoše da se sakriju. |
| 10 | 8 | Ostadoh sam gledajući to veliko viđenje; onemoćah, lice mi problijedje, iznakazi se, snaga me ostavi. |
| 10 | 9 | Začuh glas njegovih riječi, i kad razabrah glas, onesvijestih se i padoh licem na zemlju. |
| 10 | 10 | I gle: ruka me dotače i pomože mi da se uprem na koljena i na dlanove. |
| 10 | 11 | On mi reče: "Daniele, miljeniče, pripazi na riječi koje ću ti kazati! Ustani, jer ja sam evo k tebi poslan." To reče, a ja ustadoh dršćući. |
| 10 | 12 | I kaza mi: "Ne boj se, Daniele, jer od prvoga dana kad si odlučio da se poniziš pred svojim Bogom da bi razumio, tvoje su riječi uslišane i ja sam došao zbog tvojih riječi. |
| 10 | 13 | Knez kraljevstva perzijskoga protivio mi se dvadeset i jedan dan, ali Mihael, jedan od prvih Knezova, dođe mi u pomoć. Ostavih ga nasuprot Knezu perzijskome, |
| 10 | 14 | a ja dođoh da ti kažem što će zadesiti tvoj narod na svršetku dana. Jer još će jedno viđenje biti za one dane." |
| 10 | 15 | Pošto mi to reče, ja oborih pogled na zemlju, bez riječi. |
| 10 | 16 | I gle: onaj, sličan sinu čovječjem dotače se mojih usana. Otvorih usta da govorim te rekoh onome koji stajaše preda mnom: "Gospodaru moj, zbog ovog viđenja obuzeše me tjeskobe i onemoćah. |
| 10 | 17 | I kako će sluga Gospodina svoga govoriti s Gospodinom kad posve onemoćah i dah me ostavi?" |
| 10 | 18 | Tada me se opet dotače onaj što bijaše kao čovjek te me okrijepi. |
| 10 | 19 | On reče: "Ne boj se, miljeniče! Mir tebi! Budi jak! Ohrabri se!" I dok mi to govoraše, ja se ohrabrih pa rekoh: "Govori, Gospodine, jer si me ohrabrio!" |
| 10 | 20 | Tada će on: "Znaš li zašto sam došao k tebi? Sad ću se vratiti da se borim protiv Kneza Perzije; a čim svršim, doći će Knez Grčke. |
| 10 | 21 | Ali ću ti prije otkriti što je zapisano u Knjizi istine. Nema nikoga tko bi se sa mnom protiv njih borio, osim Mihaela, Kneza vašega, |
| 11 | 1 | moje potpore i moga okrilja. |
| 11 | 2 | A sada ću ti otkriti istinu. Evo: još će tri kralja ustati za Perziju: četvrti će biti bogatiji od svih ostalih, pa kad se zbog svoga bogatstva osili, sve će podići protiv kraljevstva grčkoga. |
| 11 | 3 | Ustat će junački kralj, vladat će silnom moću i činiti što ga bude volja. |
| 11 | 4 | A čim se ustane, njegovo će se kraljevstvo raspasti i bit će razdijeljeno na četiri vjetra nebeska, ali ne među njegove potomke; i neće više biti tako moćno kao za njegove vladavine, jer će njegovo kraljevstvo biti razoreno i predano drugima, a ne njima. |
| 11 | 5 | Kralj će Juga postati moćan; jedan će od njegovih zapovjednika biti moćniji od njega i zavladat će većom moću nego što je njegova. |
| 11 | 6 | Nekoliko godina kasnije oni će se udružiti, a kći kralja Juga doći će kralju Sjevera da sklope ugovor. Ali ona tim neće sačuvati snagu svoje mišice i njezino se potomstvo neće održati: bit će predana ona, i njezina pratnja, i njezino dijete, i njezin pomagač u tim vremenima. |
| 11 | 7 | No jedan će se izdanak njezina korijena podići na njezino mjesto, navalit će na vojsku, prodrijet će u tvrđavu kralja Sjevera, postupati s njima po miloj volji i pobijediti ih. |
| 11 | 8 | Pa i njihove bogove, njihove kipove i njihovo dragocjeno suđe, srebrno i zlatno, odnijet će kao plijen u Egipat. Nekoliko godina bit će jači od kralja Sjevera, |
| 11 | 9 | koji će onda prodrijeti u kraljevstvo kralja Juga, odakle će se vratiti u svoju zemlju. |
| 11 | 10 | Ali će se onda njegovi sinovi naoružati, skupit će silnu vojsku, odlučno će navaliti i poput poplave proći, zatim će se opet zametnuti rat sve do njegove utvrde. |
| 11 | 11 | Tada će se kralj Juga razgnjeviti i zavojštiti na kralja Sjevera; podići će silnu vojsku i nadvladati vojsku njegovu. |
| 11 | 12 | Mnoštvo će biti uništeno, a on će se zbog toga uzoholiti; pobit će desetke tisuća, ali se neće održati: |
| 11 | 13 | kralj će Sjevera opet dići vojsku veću nego prije, i poslije nekoliko godina navalit će s velikom, dobro opremljenom vojskom. |
| 11 | 14 | U to vrijeme mnogi će se podići protiv kralja Juga; ustat će i nasilnici iz tvog naroda da se ispuni viđenje, ali će propasti. |
| 11 | 15 | Doći će kralj Sjevera: podići će nasipe da zauzme jedan utvrđeni grad. Mišice Juga neće odoljeti, pa ni izabrane čete neće imati snage da se odupru. |
| 11 | 16 | Onaj će navaliti protiv njega i učinit će s njime kako mu se prohtije - nitko mu se neće oprijeti: zaustavit će se u Divoti, uništenje je u njegovim rukama. |
| 11 | 17 | Čvrsto odlučivši da se pošto-poto domogne svega njegova kraljevstva, sklopit će s njim ugovor dajući mu jednu kćer za ženu da ga upropasti, ali mu neće uspjeti, neće se to zbiti. |
| 11 | 18 | Zatim će se okrenuti prema otocima i mnoge će osvojiti, ali će jedan zapovjednik dokrajčiti tu sramotu, sramotu mu sramotom vratiti. |
| 11 | 19 | Brže će nagnuti prema utvrdama svoje zemlje, ali će posrnuti, pasti, više ga neće biti. |
| 11 | 20 | Na njegovo će mjesto doći jedan koji će u diku kraljevstva poslati poreznika, ali će u kratko vrijeme poginuti bez gnjeva i boja. |
| 11 | 21 | Na njegovo će se mjesto uzdići nitkov kome ne pripada kraljevska čast. Ali on će iznenada doći i spletkama se domoći kraljevstva. |
| 11 | 22 | Pred njim će biti preplavljene i skršene navalne snage i sam knez Saveza. |
| 11 | 23 | Unatoč sporazumu s njime, izdajnički će navaliti i svladati ga s malo ljudi. |
| 11 | 24 | Iznenada će upasti u bogate pokrajine i postupat će kako nisu postupali njegovi očevi ni očevi njegovih otaca, rasipajući među svoje plijen, pljačku i bogatstvo, smišljat će osnove protiv tvrdih gradova, ali samo za neko vrijeme. |
| 11 | 25 | Pokrenut će, s velikom vojskom, svoju snagu i hrabrost protiv kralja Juga. Kralj Juga krenut će u rat s mnogom i moćnom vojskom, ali neće izdržati, jer će se protiv njega skovati spletke. |
| 11 | 26 | I oni koji jeđahu za njegovim stolom skršit će ga: njegova će vojska biti uništena i mnogi će posječeni popadati. |
| 11 | 27 | Oba će kralja smišljati zlo; sjedeći za istim stolom, govorit će laži jedan drugome: ali neće uspjeti, jer je svršetak odložen do određenog vremena. |
| 11 | 28 | Vratit će se on u svoju zemlju s velikim blagom; srcem protiv svetoga Saveza, učinit će svoje i vratiti se u svoju zemlju. |
| 11 | 29 | U određeno vrijeme opet će krenuti protiv Juga, ali sada neće biti kao prvi put. |
| 11 | 30 | Kitimski će brodovi navaliti na njega, i on će se uplašiti. Vratit će se, bjesnjeti protiv svetoga Saveza i opet će se sporazumjeti s onima koji napustiše sveti Savez. |
| 11 | 31 | Čete će njegove doći i oskvrnuti svetište-tvrđu, dokinut' svagdašnju žrtvu i ondje postaviti grozotu pustoši. |
| 11 | 32 | Svojim će spletkama navesti na otpad one koji se ogrešuju o Savez, ali ljudi koji ljube Boga ostat će postojani i vršit će svoje. |
| 11 | 33 | Umnici u narodu poučavat će mnoštvo, ali će ih jedno vrijeme zatirati mačem i ognjem, izgnanstvom i pljačkanjem. |
| 11 | 34 | Dok ih budu zatirali, samo će im nekolicina pomagati, a mnogi će im se pridružiti prijevarno. |
| 11 | 35 | Od umnika neki će pasti, da se prokušaju, probrani, čisti do vremena svršetka, jer još nije došlo određeno vrijeme. |
| 11 | 36 | Kralj će raditi što god mu se prohtije, uznoseći i uzdižući sebe iznad svih bogova: protiv Boga nad bogovima govorit će hule i uspijevat će dok se gnjev ne navrši - jer ono što je određeno, to će se ispuniti. |
| 11 | 37 | Neće mariti za bogove svojih otaca ni za Miljenika ženÄa niti za kojega drugog boga: samog će sebe izdizati iznad sviju. |
| 11 | 38 | Mjesto njih častit će boga tvrđava, boga koga nisu poznavali njegovi očevi, častiti ga zlatom i srebrom, dragim kamenjem i drugim dragocjenostima. |
| 11 | 39 | Navalit će na tvrđave gradova pomoću stranog boga: one koji njega priznaju obasut će počastima i dat će im vlast nad mnoštvom i dijelit će im zemlju za nagradu. |
| 11 | 40 | U vrijeme svršetka kralj će se Juga zaratiti s njime; kralj će Sjevera navaliti na nj svojim kolima, svojim konjanicima i svojim mnogim brodovima. Provalit će u zemlje i proći njima poput poplave. |
| 11 | 41 | Prodrijet će u Divotu i mnogi će pasti. Njegovim će rukama izmaći Edom i Moab i glavnina sinova Amonovih. |
| 11 | 42 | Pružit će svoju ruku za zemljama: Egipat mu neće izmaći. |
| 11 | 43 | On će se domoći zlatnog i srebrnog blaga i svih dragocjenosti Egipta. Pratit će ga Libijci i Etiopljani. |
| 11 | 44 | Ali će ga uznemiriti vijesti s istoka i sa sjevera te će poći vrlo gnjevan da uništi i zatre mnoštvo. |
| 11 | 45 | Postavit će svoje dvorske šatore između mora i Svete gore Divote. Ali će i njemu doći kraj, i nitko mu neće pomoći. |
| 12 | 1 | U ono će vrijeme ustati Mihael, veliki knez koji štiti sinove tvog naroda. Bit će to vrijeme tjeskobe kakve ne bijaše otkako je ljudi pa do toga vremena. U ono vrijeme tvoj će se narod spasiti - svi koji se nađu zapisani u Knjizi. |
| 12 | 2 | Tada će se probuditi mnogi koji snivaju u prahu zemljinu; jedni za vječni život, drugi za sramotu, za vječnu gadost. |
| 12 | 3 | Umnici će blistati kao sjajni nebeski svod, i koji su mnoge učili pravednosti, kao zvijezde navijeke, u svu vječnost. |
| 12 | 4 | A ti, Daniele, drži u tajnosti ove riječi i zapečati ovu knjigu do vremena svršetka! Mnogi će tumarati, i bezakonja će rasti." |
| 12 | 5 | Ja, Daniel, pogledah, kad eno: druga dvojica stajahu jedan s jedne, drugi s druge strane rijeke. |
| 12 | 6 | Jedan upita čovjeka odjevena u lanene haljine koji stajaše iznad voda rijeke: "Kada će doći kraj tim čudesima?" |
| 12 | 7 | Začuh čovjeka odjevena u lanene haljine, koji stajaše iznad voda rijeke; on podiže k nebu desnicu i ljevicu, kunući se Vječno živim. "Nakon jednog vremena, dva vremena i pola vremena - kada dođe kraj rasulu snage svetoga naroda - sve će se to svršiti." |
| 12 | 8 | Ja slušah, ali ne razumjeh, pa upitah: "Gospodaru, kako će to svršiti?" |
| 12 | 9 | On reče: "Idi, Daniele, ove su riječi tajne i zapečaćene do vremena svršetka. |
| 12 | 10 | Mnogi će se očistiti, ubijeliti i prokušati; a bezbožnici će i dalje biti bezbožni; bezbožnici se neće urazumjeti, a umnici će razumjeti. |
| 12 | 11 | Od časa kad bude dokinuta svagdašnja žrtva i postavljena grozota pustoši: tisuću dvjesta i devedeset dana. |
| 12 | 12 | Blago onomu koji dočeka i dosegne tisuću trista trideset i pet dana! |
| 12 | 13 | A ti idi i otpočini; ustat ćeš da primiš svoju baštinu na kraju dana." |
| 13 | 1 | U Babilonu življaše neki čovjek po imenu Jojakim. |
| 13 | 2 | On se oženi Suzanom, kćerju Hilkijinom, veoma lijepom i bogobojaznom. |
| 13 | 3 | Njezini roditelji bijahu pravednici i odgojiše svoju kćer po Zakonu Mojsijevu. |
| 13 | 4 | Jojakim bijaše vrlo bogat: uz kuću imaše vrt. Judejci se skupljahu kod njega jer bijaše poštovaniji od svih. |
| 13 | 5 | One godine izabraše za suce dva starca iz naroda. O takvima reče Gospod: "Bezakonje izađe iz Babilona po starješinama, sucima koji su se smatrali upravljačima naroda." |
| 13 | 6 | Ovi posjećivahu kuću Jojakimovu, i svi koji imahu kakvu parnicu obraćahu se njima. |
| 13 | 7 | Kad bi se narod, oko podneva, razišao, Suzana bi dolazila šetati u vrt svog muža. |
| 13 | 8 | Ona je dva starca svaki dan promatrahu gdje ulazi i šeta, pa je poželješe. |
| 13 | 9 | Izgubiše od toga razum, odvratiše svoje oči od Neba i zaboraviše njegove pravedne sudove. |
| 13 | 10 | Obojica njome ranjena, skrivahu jedan od drugoga svoju muku, |
| 13 | 11 | jer su se stidjeli priznati svoju pohotu za njom, |
| 13 | 12 | ali su živo nastojali da je svaki dan vide. |
| 13 | 13 | Jednom se rastadoše rekavši: "Hajdemo kući, doba je ručku." I svaki ode na svoju stranu, |
| 13 | 14 | ali se vratiše i nađoše na istom mjestu. Ispitujući se za povod, priznaše pohotu za njom, i tada ugovoriše priliku kad bi mogli zateći Suzanu samu. |
| 13 | 15 | I dok su tako vrebali zgodan dan, uđe ona jednom, kao i minulih dana, samo sa dvije djevojke: htjede se okupati u vrtu, jer bijaše vruće. |
| 13 | 16 | Ondje ne bijaše nikoga: osim ona dva starca, koji je, skriveni, vrebahu. |
| 13 | 17 | Ona reče djevojkama: "Donesite mi ulja i pomasti pa zaključajte vrtna vrata da se okupam!" |
| 13 | 18 | One učine kako im zapovjedi: zaključaše vrtna vrata te iziđoše na pokrajna vrata da donesu što im je zapovjedila; ništa nisu znale o starcima, jer bijahu skriveni. |
| 13 | 19 | Čim djevojke izađoše, oni ustadoše i pritrčaše k njoj. |
| 13 | 20 | "Evo, rekoše, vrtna su vrata zaključana, nitko nas ne vidi. Mi te se poželjesmo, podaj nam se i budi naša! |
| 13 | 21 | Ako li nećeš, mi ćemo protiv tebe svjedočiti da je neki mladić bio s tobom i da si zbog toga udaljila od sebe svoje djevojke." |
| 13 | 22 | Suzana zastenja: "Odasvud sam pritisnuta: učinim li to, smrt me čeka; ne učinim li, neću vam ruci umaći. |
| 13 | 23 | Milije mi je da nedužna padnem u vaše ruke nego da sagriješim pred Gospodom." |
| 13 | 24 | I povika iza glasa. Okrenuše vikati i oba starca na nju, |
| 13 | 25 | a jedan potrča i otvori vrtna vrata. |
| 13 | 26 | Kad ukućani čuše krikove u vrtu, dotrčaše na pokrajnja vrata da vide što se dogodilo. |
| 13 | 27 | Pošto starci ispripovjediše svoju pripovijest, postidješe se sluge veoma, jer se o Suzani takvo što nikad ne ču. |
| 13 | 28 | Sutradan se narod sabra kod Jojakima, njezina muža. Dođoše onamo starci, puni bezbožne namjere da Suzanu usmrte. |
| 13 | 29 | Rekoše skupljenu narodu: "Pošaljite po Suzanu, kćer Hilkijinu, ženu Jojakimovu!" Poslaše po nju. |
| 13 | 30 | Ona dođe sa svojim roditeljima, djecom i svim rođacima. |
| 13 | 31 | A Suzana bijaše veoma ljupka i ljepolika. |
| 13 | 32 | Kako bijaše pod koprenom, oni bezakonici narediše da skine koprenu da bi se nasitili njezine ljepote. |
| 13 | 33 | Svi njezini plakahu, a tako i svi koji je gledahu. |
| 13 | 34 | Oba starca ustadoše usred naroda i staviše joj ruke na glavu. |
| 13 | 35 | Ona plačući, srca zaufana u Gospoda, pogleda prema nebu. |
| 13 | 36 | Starci rekoše: "Dok mi šetasmo sami po vrtu, uđe ona sa dvije djevojke, zaključa vrtna vrata i otpusti djevojke. |
| 13 | 37 | Priđe k njoj mladić koji bijaše skriven i leže s njom. |
| 13 | 38 | Mi bijasmo u kutu vrta; videći to bezakonje, potrčasmo k njima. |
| 13 | 39 | Vidjesmo ih zajedno, ali ne mogosmo uhvatiti mladića jer bijaše jači od nas pa otvori vrata i pobježe. |
| 13 | 40 | Ali ovu uhvatismo i zapitasmo tko ono bijaše. |
| 13 | 41 | Ne htjede nam kazati. Za to svjedočimo." Povjerova im zbor - tÓa oni bijahu starješine narodne, suci, i osudiše je na smrt. |
| 13 | 42 | Suzana povika iza glasa: "Bože vječni, ti koji poznaješ tajne, koji znaš sve prije negoli se zbude, |
| 13 | 43 | ti znadeš da su lažno svjedočili protiv mene. I evo umrijet' mi je, a da ne učinih ništa od onoga što je njihova pakost izmislila protiv mene." |
| 13 | 44 | Gospod usliši njezin vapaj. |
| 13 | 45 | Dok su je vodili u smrt, probudi Bog sveti duh mladog momčića Daniela. |
| 13 | 46 | On povika iza glasa: "Ja sam čist od krvi njezine!" |
| 13 | 47 | Sav se narod okrenu prema njemu i zapita: "Što si to kazao?" |
| 13 | 48 | Stade posred njih i reče: "Tako li ste ludi, sinovi Izraelovi? Bez istrage i bez uvida u istinu osudiste kćer Izraelovu? |
| 13 | 49 | Vratite se u sudnicu, jer lažno ovi svjedočiše protiv nje." |
| 13 | 50 | Sav se narod brzo vrati, a starješine mu rekoše: "Dođi, sjedni među nas i reci nam, jer tebi Bog dade starješinstvo!" |
| 13 | 51 | Tada im reče Daniel: "Rastavite daleko jednoga od drugoga, i ja ću ih ispitati." |
| 13 | 52 | Rastaviše ih, pa Daniel dozva jednoga od njih i reče mu: "Stari zlikovče, sada dođoše na te grijesi koje nekoć učini, |
| 13 | 53 | donoseći nepravedne presude, osuđujući nedužne i oslobađajući krivce, dok Gospod govori: 'Nedužna i pravedna da nisi ubio.' |
| 13 | 54 | Sada, dakle, ako si ovu doista vidio, reci nam: pod kojim si ih drvetom vidio zajedno?" On odgovori: "Pod jednom trišljom." |
| 13 | 55 | Daniel reče: "Zaista, slagao si na svoju glavu. Evo, Anđeo je Božji već dobio od Boga zapovijed da te rasiječe po sredini." |
| 13 | 56 | I otpusti ovoga, a dade dovesti drugoga te mu reče: "Sjeme Kanaanovo, a ne Judino, ljepota te zaludila, strast ti srce okrenula! |
| 13 | 57 | Ovako ste radili sa kćerima Izraelovim, a one su vam se od straha podavale. Ali se kći Judina ne podloži vašem bezakonju. |
| 13 | 58 | Reci mi dakle pod kojim si ih drvetom zatekao zajedno!" On odgovori: "Pod jasikom." |
| 13 | 59 | Daniel mu reče: "Pravo si i ti lagao na svoju glavu. Anđeo Božji čeka s mačem u ruci da te rasiječe po sredini te vas obojicu zatre." |
| 13 | 60 | Tada sav zbor stade iza glasa vikati i blagoslivljati Boga koji spasava one što se u nj uzdaju. |
| 13 | 61 | I okrenuše se protiv one dvojice staraca kojima je Daniel iz njihovih usta dokazao lažno svjedočenje. |
| 13 | 62 | I učiniše njima kako u svojoj pakosti oni smisliše bližnjemu: pogubiše ih prema zakonu Mojsijevu. Tako onoga dana bi spašena jedna nedužna krv. |
| 13 | 63 | Hilkija i njegova žena dadoše hvalu Bogu za svoju kćer Suzanu, a tako i Jojakim, muž njezin, i svi njezini rođaci, što se na njoj ne nađe ništa sramotno. |
| 13 | 64 | I od onoga dana Daniel postade velik u očima naroda. |
| 14 | 1 | Kralj Astijag bi pridružen svojim ocima, a naslijedi ga Kir Perzijanac. |
| 14 | 2 | Daniel življaše kod kralja, koji ga poštivaše više nego bilo kojega od svojih prijatelja. |
| 14 | 3 | A imali su u Babilonu kumira imenom Bela i prinosili mu svaki dan po dvanaest artaba najboljeg brašna, četrdeset ovaca i šest metreta vina. |
| 14 | 4 | I kralj ga je štovao i svaki dan išao da mu se klanja. A Daniel se klanjaše svome Bogu. |
| 14 | 5 | Stoga mu reče kralj: "Zašto se ti ne klanjaš Belu?" On odgovori: "Jer ne štujem rukotvorenih kumira, nego Boga živoga, koji stvori nebo i zemlju i koji gospodari svakim tijelom!" |
| 14 | 6 | Tada će kralj: "Ti dakle misliš da Bel nije živi bog? Zar ne vidiš što sve pojede i popije svaki dan?" |
| 14 | 7 | I reče Daniel smiješeći se: "Ne varaj se, kralju; iznutra je od gline, izvana od mjedi; nikada taj još nije ni jeo ni pio." |
| 14 | 8 | Kralj, bijesan, dozva Belove svećenike te im reče: "Ako mi ne reknete tko jede ovu hranu, umrijet ćete; no ako dokažete da to Bel jede, umrijet će Daniel što pogrdi Bela." |
| 14 | 9 | I reče Daniel kralju: "Neka bude po tvojoj riječi!" A svećenika Belovih bijaše sedamdeset, ne brojeći žene i djecu. |
| 14 | 10 | Kralj tako uđe s Danielom u hram Belov. |
| 14 | 11 | Svećenici mu Belovi rekoše: "Mi ćemo izići, a ti, o kralju, naredi da se postave jela i donese miješano vino: zatim zaključaj vrata i zapečati ih svojim prstenom; ako ujutro dođeš i ne nađeš da je Bel sve pojeo, neka umremo - mi ili Daniel, naš klevetnik." |
| 14 | 12 | Nisu se bojali, jer bijahu načinili pod stolom tajni ulaz kojim bi svaki dan dolazili i trošili jelo. |
| 14 | 13 | Ali kad oni izađoše i kralj dade postaviti jela Belu, |
| 14 | 14 | Daniel naredi svojim slugama da donesu pepela i njime pospu sav hram pred očima kraljevim. Tada iziđoše, zaključaše vrata, zapečatiše ih kraljevim prstenom te otiđoše. |
| 14 | 15 | Svećenici, po običaju, dođoše noću sa ženama i djecom: sve izjedoše i popiše. |
| 14 | 16 | Kralj sutradan urani, a tako i Daniel. |
| 14 | 17 | I kralj ga zapita: "Daniele, jesu li pečati nepovrijeđeni?" - "Nepovrijeđeni su, kralju", odgovori Daniel. |
| 14 | 18 | Čim se otvoriše vrata, kralj pogleda na stol i povika iza glasa: "Velik li si, Bele, i nema nikakve prijevare u tebe!" |
| 14 | 19 | Daniel se nasmija; zadrža kralja da ne uđe, pa mu reče: "Pogledaj pod, istraži čije su ovo stope!" |
| 14 | 20 | "Vidim stope muškaraca, žena i djece" reče kralj. |
| 14 | 21 | I bijesan, dade uhvatiti svećenike, žene i djecu njihovu. Tada mu pokazaše tajna vrata na koja su ulazili i trošili ono što bijaše na stolu. |
| 14 | 22 | Kralj ih dade pogubiti, a Bela predade Danielu, koji razori njega i njegov hram. |
| 14 | 23 | A bijaše i velik zmaj koga štovahu Babilonci. |
| 14 | 24 | Kralj reče Danielu: "Hoćeš reći da je mjeden? Gle! Živi, jede, pije: nećeš valjda kazati da ovo nije živi bog. Pokloni mu se!" |
| 14 | 25 | Daniel odgovori: "Ja se klanjam Gospodu Bogu svome; on je Bog živi. A ti, kralju, daj mi vlast, i ja ću ubiti ovu zmiju bez mača i bez toljage." |
| 14 | 26 | I reče kralj: "Dajem ti!" |
| 14 | 27 | Tada Daniel uze smole, masti i dlaka, sve to ispeče, načini od toga kuglice te ih baci zmaju u ždrijelo. Zmaj proguta i rasprsnu se. A Daniel reče: "Gledajte čemu se klanjate!" |
| 14 | 28 | Kad to čuše Babilonci, silno se razbjesnješe i pobuniše se protiv kralja. Rekoše: "Kralj postade Židov: Bela sruši, zmaja ubi, svećenike pokla." |
| 14 | 29 | Navališe dakle kralju i rekoše: "Predaj nam Daniela, inače ćemo ubiti tebe i tvoj dom!" |
| 14 | 30 | I vidje kralj da žestoko navaljuju; prisiljen, preda im Daniela. |
| 14 | 31 | Oni ga baciše u lavlju jamu: i ostade ondje šest dana. |
| 14 | 32 | U jami bijaše sedam lavova kojima davahu svaki dan po dva trupla i dvije ovce: tada im ne dadoše ništa da bi proždrli Daniela. |
| 14 | 33 | A prorok Habakuk bijaše u Judeji: upravo bijaše skuhao kašu i nadrobio kruha u posudu te pošao da odnese žeteocima u polje. |
| 14 | 34 | I Anđeo Gospodnji reče Habakuku: "Odnesi ručak koji imaš u Babilon, Danielu u lavljoj jami!" |
| 14 | 35 | Habakuk odgovori: "Gospodine, Babilon ne vidjeh i za jamu ne znam!" |
| 14 | 36 | Anđeo ga Gospodnji uhvati za vrh glave i noseći za kiku spusti ga u Babilonu povrh jame hitrinom svoga duha. |
| 14 | 37 | I povika Habakuk: "Daniele, Daniele, uzmi ručak što ti ga šalje Bog!" |
| 14 | 38 | A Daniel reče: "Spomenuo si se mene, Bože, i nisi zapustio one koji tebe ljube." |
| 14 | 39 | I ustade Daniel i blagova, a Anđeo Gospodnji odmah vrati Habakuka u njegovu zemlju. |
| 14 | 40 | Sedmoga dana dođe kralj da oplače Daniela; priđe jami, pogleda, kad ono: Daniel sjedi. |
| 14 | 41 | Tada kralj povika iza glasa: "Velik si, Gospode Bože Danielov, i nema drugoga Boga osim tebe!" |
| 14 | 42 | I zapovjedi da Daniela izvade iz jame i da onamo bace one koji su njega htjeli upropastiti: lavovi ih učas požderaše pred njegovim očima. |