Multilingual Scriptures Home » Croatian Bible » Song of Solomon
| Croatian Bible | ||
| Chapter # | Verse # | Verse Detail |
| 1 | 1 | Salomonova Pjesma nad pjesmama |
| 1 | 2 | Poljubi me poljupcem usta svojih, ljubav je tvoja slađa od vina. |
| 1 | 3 | Miris najboljih mirodija, ulje razlito ime je tvoje, zato te ljube djevojke. |
| 1 | 4 | Povuci me za sobom, bježimo! Kralj me uveo u odaje svoje. Igrat ćemo se i radovati zbog tebe, slavit ćemo ljubav tvoju više nego vino. Pravo je da te ljube. |
| 1 | 5 | Crna sam ali lijepa, kćeri jeruzalemske, kao šatori kedarski, kao zavjese Salomonove. |
| 1 | 6 | Ne gledajte što sam garava, to me sunce opalilo. Sinovi majke moje rasrdili se na mene, postavili me da čuvam vinograde; a svog vinograda, koji je u meni, nisam čuvala. |
| 1 | 7 | Reci mi, ti koga ljubi duša moja, gdje paseš, gdje se u podne odmaraš, da ne lutam, tražeći te, oko stada tvojih drugova. |
| 1 | 8 | Ako ne znaš, o najljepša među ženama, izađi i slijedi tragove stada i pasi kozliće svoje oko pastirskih koliba. |
| 1 | 9 | Usporedio bih te s konjima pod kolima faraonovim, o prijateljice moja. |
| 1 | 10 | Lijepi su obrazi tvoji među naušnicama, vrat tvoj pod ogrlicama. |
| 1 | 11 | Učinit ćemo za tebe zlatne naušnice s privjescima srebrnim. |
| 1 | 12 | - Dok se kralj odmara na svojim dušecima, (tada) nard moj miriše. |
| 1 | 13 | Dragi mi je moj stručak smirne što mi među grudima počiva. |
| 1 | 14 | Dragi mi je moj grozd ciprov u vinogradima engedskim. |
| 1 | 15 | - Gle, kako si lijepa, prijateljice moja, gle, kako si lijepa, imaš oči kao golubica. |
| 1 | 16 | - Gle, kako si lijep, dragi moj, gle, kako si mio. Zelenilo je postelja naša. |
| 1 | 17 | - Grede kuća naših cedri su, a natkrovlje čempresi. |
| 2 | 1 | - Ja sam cvijet šaronski, ljiljan u dolu. |
| 2 | 2 | - Što je ljiljan među trnjem, to je prijateljica moja među djevojkama. |
| 2 | 3 | - Što je jabuka među šumskim stablima, to je dragi moj među mladićima; bila sam željna hlada njezina i sjedoh, plodovi njeni slatki su grlu mome. |
| 2 | 4 | Uveo me u odaje vina i pokrio me zastavom ljubavi. |
| 2 | 5 | Okrijepite me kolačima, osvježite jabukama, jer sam bolna od ljubavi. |
| 2 | 6 | Njegova mi je lijeva ruka pod glavom, a desnom me grli. |
| 2 | 7 | - Kćeri jeruzalemske, zaklinjem vas srnama i košutama poljskim, ne budite, ne budite ljubav moju dok sama ne bude htjela! |
| 2 | 8 | Glas dragoga moga! Evo ga, dolazi, prelijeće brda, preskakuje brežuljke. |
| 2 | 9 | Dragi je moj kao srna, on je kao jelenče. Evo ga za našim zidom, gleda kroz prozore, zaviruje kroz rešetke. |
| 2 | 10 | Dragi moj podiže glas i govori mi: "Ustani, dragano moja, ljepoto moja, i dođi, |
| 2 | 11 | jer evo, zima je već minula, kiša je prošla i nestala. |
| 2 | 12 | Cvijeće se po zemlji ukazuje, vrijeme pjevanja dođe i glas se grličin čuje u našem kraju. |
| 2 | 13 | Smokva je izbacila prve plodove, vinograd, u cvatu, miriše. Ustani, dragano moja, ljepoto moja i dođi. |
| 2 | 14 | Golubice moja, u spiljama kamenim, u skrovištima vrletnim, daj da ti vidim lice i da ti čujem glas, jer glas je tvoj ugodan i lice je tvoje krasno." |
| 2 | 15 | Pohvatajte lisice, male lisice što oštećuju vinograde, naše vinograde u cvatu. |
| 2 | 16 | Dragi moj pripada meni, a ja njemu, on pase među ljiljanima. |
| 2 | 17 | Prije nego dan izdahne i sjene se spuste, vrati se, dragi moj: budi lagan kao srna, kao lane na gori Beteru. |
| 3 | 1 | Po ležaju svome, u noćima, tražila sam onoga koga ljubi duša moja, tražila sam ga, ali ga nisam našla. |
| 3 | 2 | Ustat ću dakle i optrčati grad, po ulicama i trgovima tražit ću onoga koga ljubi duša moja: tražila sam ga, ali ga nisam našla. |
| 3 | 3 | Sretoše me čuvari koji grad obilaze: "Vidjeste li onoga koga ljubi duša moja?" |
| 3 | 4 | Tek što pođoh od njih, nađoh onoga koga ljubi duša moja. Uhvatila sam ga i neću ga pustiti, dok ga ne uvedem u kuću majke svoje, u ložnicu roditeljke svoje. |
| 3 | 5 | Zaklinjem vas, kćeri jeruzalemske, srnama i košutama poljskim, ne budite, ne budite ljubav moju dok sama ne bude htjela! |
| 3 | 6 | Što se to diže iz pustinje kao stup dima iz kada smirne i tamjana i svih prašaka mirodijskih? |
| 3 | 7 | Gle, to je nosiljka Salomonova, oko nje šezdeset kršnih momaka između najkršnijih u Izraelu. |
| 3 | 8 | Svi su vični mačevima, za rat su izvježbani, svakome je sablja o boku zbog opasnosti noćnih. |
| 3 | 9 | Sebi je prijestolje načinio kralj Salomon od drveta libanskoga. |
| 3 | 10 | Stupove je napravio od srebra, naslon od zlata, sjedište od grimiza, unutra je sve ukrašeno ljubavlju kćeri jeruzalemskih. |
| 3 | 11 | Izađite, kćeri sionske, i vidite kralja Salomona pod dijademom kojim ga mati ovjenčala na dan svadbe njegove, na dan radosti njegova srca. |
| 4 | 1 | Kako si lijepa, prijateljice moja, kako si lijepa! Imaš oči kao golubica (kad gledaš) ispod koprene. Kosa ti je kao stado koza što izađoše na brdo Gilead. |
| 4 | 2 | Zubi su ti kao stado ovaca ostriženih kad s kupanja dolaze: idu dvije i dvije kao blizanke i nijedna nije osamljena. |
| 4 | 3 | Usne su tvoje kao trake od grimiza i riječi su tvoje dražesne, kao kriške mogranja tvoji su obrazi pod koprenom tvojom. |
| 4 | 4 | Vrat ti je kao kula Davidova, za obranu sagrađena: tisuću štitova visi na njoj, sve oklopi junački. |
| 4 | 5 | Tvoje su dvije dojke kao dva laneta, blizanca košutina, što pasu među ljiljanima. |
| 4 | 6 | Prije nego dan izdahne i sjene se spuste, poći ću na brdo smirne, na brežuljak tamjana. |
| 4 | 7 | Sva si lijepa, prijateljice moja, i nema mane na tebi. |
| 4 | 8 | Pođi sa mnom s Libana, nevjesto, pođi sa mnom s Libana. Siđi s vrha Amane, s vrha Senira i Hermona, iz lavljih spilja, s planina leopardskih. |
| 4 | 9 | Srce si mi ranila, sestro moja, nevjesto, srce si mi ranila jednim pogledom svojim, jednim samim biserom kolajne svoje. |
| 4 | 10 | Kako je slatka ljubav tvoja, sestro moja, nevjesto! Slađa je ljubav tvoja od vina, a miris ulja tvojih ugodniji od svih mirisa. |
| 4 | 11 | S usana tvojih, nevjesto, saće kapa, pod jezikom ti je med i mlijeko, a miris je haljina tvojih kao miris libanski. |
| 4 | 12 | Ti si vrt zatvoren, sestro moja, nevjesto, vrt zatvoren i zdenac zapečaćen. |
| 4 | 13 | Mladice su tvoje vrt mogranja pun biranih plodova: |
| 4 | 14 | nard i šafran, mirisna trska i cimet, sa svim stabljikama tamjanovim, smirna i aloj s najboljim mirisima. |
| 4 | 15 | Zdenac je u mom vrtu, izvor žive vode koja teče s Libana. |
| 4 | 16 | Ustani, sjevernjače, duni, južni vjetre, duni nad vrtom mojim, neka poteku njegovi mirisi. Neka dragi moj dođe u vrt svoj, neka jede najbolje plodove u njemu. |
| 5 | 1 | Došao sam u vrt svoj, o sestro moja, nevjesto, berem smirnu svoju i balzam svoj, jedem med svoj i saće svoje, pijem vino svoje i mlijeko svoje. Jedite, prijatelji, pijte i opijte se, mili moji! |
| 5 | 2 | Ja spavam, ali srce moje bdi. Odjednom glas! Dragi moj mi pokuca: "Otvori mi, sestro moja, prijateljice moja, golubice moja, savršena moja, glava mi je puna rose a kosa noćnih kapi." |
| 5 | 3 | "Svukla sam odjeću svoju, kako da je odjenem? Noge sam oprala, kako da ih okaljam?" |
| 5 | 4 | Dragi moj promoli ruku kroz otvor, a sva mi utroba uzdrhta. |
| 5 | 5 | Ustadoh da otvorim dragome svome, a iz ruke mi prokapa smirna i poteče niz prste na ručku zavora. |
| 5 | 6 | Otvorih dragome svome, ali on se već bijaše udaljio i nestao. Ostala sam bez daha kad je otišao. Tražila sam ga, ali ga nisam našla, zvala sam, ali nije se odazvao. |
| 5 | 7 | Sretoše me čuvari koji grad obilaze, tukli su me, ranili i plašt mi uzeli čuvari zidina. |
| 5 | 8 | Zaklinjem vas, kćeri jeruzalemske, ako nađete dragoga moga, što ćete mu reći? Da sam bolna od ljubavi. |
| 5 | 9 | Što je tvoj dragi bolji od drugih, o najljepša među ženama, što je tvoj dragi bolji od drugih te nas toliko zaklinješ? |
| 5 | 10 | Dragi je moj bijel i rumen, ističe se među tisućama. |
| 5 | 11 | Glava je njegova kao zlato, zlato čisto, uvojci kao palmove mladice, crne poput gavrana. |
| 5 | 12 | Oči su njegove kao golubi nad vodom potočnom; zubi mu kao mlijekom umiveni, u okvir poredani. |
| 5 | 13 | Obrazi su njegovi kao lijehe mirisnog bilja, kao cvijeće ugodno, usne su mu ljiljani iz kojih smirna teče. |
| 5 | 14 | Ruke su mu zlatno prstenje puno dragulja, prsa su njegova kao čista bjelokost pokrita safirima. |
| 5 | 15 | Noge su mu stupovi od mramora na zlatnom podnožju. Stas mu je kao Liban, vitak poput cedra. |
| 5 | 16 | Govor mu je sladak i sav je od ljupkosti. Takav je dragi moj, takav je prijatelj moj, o kćeri jeruzalemske. |
| 6 | 1 | Kamo je otišao dragi tvoj, o najljepša među ženama? Kuda je zamakao dragi tvoj, da ga tražimo s tobom? |
| 6 | 2 | Dragi je moj sišao u svoj vrt k lijehama mirisnog bilja da pase po vrtovima i da bere ljiljane. |
| 6 | 3 | Ja pripadam dragome svome, dragi moj pripada meni, on pase među ljiljanima. |
| 6 | 4 | Lijepa si, prijateljice moja, kao Tirsa, krasna si kao Jeruzalem, strašna kao vojska pod zastavama. |
| 6 | 5 | Odvrati oči svoje od mene jer me zbunjuju. Kosa je tvoja kao stado koza koje silaze s Gileada. |
| 6 | 6 | Zubi su ti kao stado ovaca ostriženih kada s kupanja dolaze: idu dvije i dvije kao blizanke i nijedna nije osamljena. |
| 6 | 7 | Kao kriške mogranja tvoji su obrazi pod koprenom tvojom. |
| 6 | 8 | Ima šezdeset kraljica, osamdeset inoča, a djevojaka ni broja se ne zna. |
| 6 | 9 | Ali je samo jedna golubica moja, savršena moja, jedina u majke, izabrana u roditeljke svoje. Vidjele su je djevojke i nazvale je blaženom, a kraljice i inoče hvale su joj izrekle. |
| 6 | 10 | Tko je ova koja dolazi kao što zora sviće, lijepa kao mjesec, sjajna kao sunce, strašna kao vojska pod zastavama? |
| 6 | 11 | Siđoh kroz nasade oraha da vidim mladice u dolinama, da pogledam pupaju li vinogradi, cvatu li mogranji. |
| 6 | 12 | Ne znam kako, tek želja moja pope me na kola naroda mog kneževskog. |
| 7 | 1 | Vrati se, Sulamko, vrati se, vrati se da te gledamo! Što ćete vidjeti na Sulamki koja pleše u dva zbora? |
| 7 | 2 | Kako su krasni koraci tvoji u sandalama, kćeri kneževska! Pregibi su bokova tvojih kao grivne stvorene rukom umjetnika. |
| 7 | 3 | Pupak ti je kao okrugla čaša koja nikad nije bez pića. Trbuh ti je kao stog pšenice ograđen ljiljanima. |
| 7 | 4 | Dvije su dojke tvoje dva laneta, blizanca košutina. |
| 7 | 5 | Vrat je tvoj kao kula bjelokosna. Oči su tvoje kao ribnjaci u Hešbonu kod vrata batrabimskih. Nos ti je kao kula libanska što gleda prema Damasku. |
| 7 | 6 | Glava je tvoja kao brdo Karmel, a kosa na glavi kao purpur i kralj se zapleo u njene pletenice. |
| 7 | 7 | Kako si lijepa i kako si ljupka, o najdraža, među milinama! |
| 7 | 8 | Stas je tvoj kao palma, grudi su tvoje grozdovi. |
| 7 | 9 | Rekoh: popet ću se na palmu da dohvatim vrške njezine, a grudi će tvoje biti kao grozdovi na lozi, miris daha tvoga kao jabuke. |
| 7 | 10 | Usta su tvoja kao najbolje vino. Koje odlazi ravno dragome mome kao što teče na usnama usnulih. |
| 7 | 11 | Ja pripadam dragome svome i on je željan mene. |
| 7 | 12 | Dođi, dragi moj, ići ćemo u polja, noćivat ćemo u selima. |
| 7 | 13 | Jutrom ćemo ići u vinograde da vidimo pupa li loza, zameće li se grožđe, jesu li procvali mogranji. Tamo ću ti dati ljubav svoju. |
| 7 | 14 | Mandragore šire miris, u našim kućama ima svakog voća, novoga i starog, za te sam ga čuvala, o najdraži moj! |
| 8 | 1 | O, da si mi brat, da si sisao prsa majke moje, našla bih te vani, poljubila bih te i nitko me zato ne bi prezirao. |
| 8 | 2 | Povela bih te i uvela u kuću majke svoje koja me odgojila, pojila bih te najboljim vinom i sokom od mogranja. |
| 8 | 3 | Njegova mi je lijeva ruka pod glavom, a desnom me grli. |
| 8 | 4 | Zaklinjem vas, kćeri jeruzalemske, ne budite, ne budite ljubav mojuš dok sama ne bude htjela! |
| 8 | 5 | Tko je ta što dolazi iz pustinje, naslonjena na dragoga svoga? Probudio sam te pod jabukom gdje te mati rodila, gdje te na svijet dala roditeljka tvoja. |
| 8 | 6 | Stavi me kao znak na srce, kao pečat na ruku svoju, jer ljubav je jaka kao smrt, a ljubomora tvrda kao grob. Žar je njezin žar vatre i plamena Jahvina. |
| 8 | 7 | Mnoge vode ne mogu ugasiti ljubav niti je rijeke potopiti. Da netko daje za ljubav sve što u kući ima, taj bi navukao prezir na sebe. |
| 8 | 8 | Imamo malu sestru koja još nema grudi, što ćemo činiti sa svojom sestrom kad bude riječ o njoj? |
| 8 | 9 | Ako bude poput zida, sagradit ćemo na njemu krunište od srebra; ako bude poput vrata, utvrdit ćemo ih cedrovim daskama. |
| 8 | 10 | Ja sam zid i grudi su moje kule: tako postadoh u očima njegovim kao ona što nađe smirenje. |
| 8 | 11 | Salomon ima vinograd u Baal Hamonu, dao ga je čuvarima i svaki mora donijeti za urod tisuću srebrnjaka. |
| 8 | 12 | Moj vinograd je preda mnom: tebi, Salomone, tisuća, a dvjesta onima što čuvaju plodove. |
| 8 | 13 | O ti, koja boraviš u vrtovima, drugovi slušaju glas tvoj, daj da ga i ja čujem! |
| 8 | 14 | Pohitaj, mili moj, budi kao srna i kao jelenče na gorama mirisnim! |