Share this page:  
 

Multilingual Scriptures

(Compare books in 2 different language versions of your choice)

Comparison Search:

Select Language version and font:
You can only select max. of two versions.
Book:
Chapter:
Verse:
---------
From: To:

Free Search:

Select Language version and font:
Enter search text:

Multilingual Scriptures Home » Croatian Bible » Proverbs

Croatian Bible
Chapter # Verse # Verse Detail
11Mudre izreke Salomona, sina Davidova, kralja izraelskog:
12da se spozna mudrost i pouka, da se shvate razumne riječi;
13da se primi umna pouka, pravda i pravica i nepristranost;
14da se dade pamet neiskusnima, mladiću znanje i umijeće;
15kad mudar čuje, da umnoži znanje, a razuman steče mudrije misli;
16da razumije izreke i prispodobe, riječi mudraca i njihove zagonetke.
17Strah je Gospodnji početak spoznaje, ali ludi preziru mudrost i pouku.
18Poslušaj, sine moj, pouku oca svoga i ne odbacuj naputka svoje majke!
19Jer će ti biti ljupki vijenac na glavi i ogrlica oko tvoga vrata.
110Sine moj, ako te grešnici mame, ne pristaj;
111ako bi rekli: "Hodi s nama, da vrebamo krv, čekamo u zasjedi nevina ni za što;
112da ih progutamo žive kao carstvo smrti i cijele kao one koji silaze u grob;
113naplijenit ćemo svakojaka blaga, napuniti svoje kuće plijenom;
114bacat ćeš s nama svoj ždrijeb, svi ćemo zajedno imati jednu kesu."
115Sine moj, ne idi s njima na put, makni nogu od njihove staze.
116Jer na zlo trče svojim nogama i hite prolijevati krv.
117Jer uzalud je razapinjati mrežu pred očima svima pticama.
118A oni vrebaju vlastitu krv, postavljaju zasjedu svojemu životu.
119Takva je sudba svih lakomih na ružan dobitak: on ih života stane.
120Mudrost glasno uzvikuje na ulici, na trgovima diže svoj glas;
121propovijeda po bučnim uglovima, na otvorenim gradskim vratima govori svoje riječi:
122"Dokle ćete, vi glupi, ljubiti glupost i dokle će podsmjevačima biti milo podsmijevanje, i dokle će bezumnici mrziti znanje?
123Poslušajte moju opomenu! Gle, svoj duh pred vas izlijevam, hoću vas poučiti svojim riječima.
124Koliko sam vas zvala, a vi ste odbijali; pružala sam ruku, ali je nitko ne opazi.
125Nego ste odbacili svaki moj savjet i niste poslušali moje opomene;
126zato ću se i ja smijati vašoj propasti, rugat ću se kad vas obuzme tjeskoba:
127kad navali na vas strah kao nevrijeme i zgrabi vas propast kao vihor, kad navali na vas nevolja i muka.
128Tada će me zvati, ali se ja neću odazvati; tražit će me, ali me neće naći.
129Jer su mrzili spoznaju i nisu izabrali Gospodnjeg straha
130niti su poslušali moj savjet, nego su prezreli svaku moju opomenu.
131Zato će jesti plod svojeg vladanja i nasititi se vlastitih savjeta.
132Jer glupe će ubiti njihovo odbijanje, a nemar će upropastiti bezumne.
133A tko sluša mene, bezbrižan ostaje i spokojno živi bez straha od zla."
21Sine moj, ako primiš moje riječi i pohraniš u sebi moje zapovijedi,
22i uhom svojim osluhneš mudrost i obratiš svoje srce razboru;
23jest, ako prizoveš razum i zavapiš za razborom;
24ako ga potražiš kao srebro i tragaš za njim kao za skrivenim blagom -
25tada ćeš shvatiti strah Gospodnji i naći ćeš Božje znanje.
26Jer Jahve daje mudrost, iz njegovih usta dolazi znanje i razboritost.
27On pravednicima pruža svoju pomoć, štit je onih koji hode u bezazlenosti.
28Jer on štiti staze pravde i čuva pute svojih pobožnika.
29Tada ćeš shvatiti pravdu, pravicu, pravednost i sve staze dobra,
210jer će mudrost ući u tvoje srce i spoznaja će obradovati tvoju dušu.
211Oprez će paziti na te i razboritost će te čuvati:
212da te izbavi od zla puta, od varava čovjeka,
213od onih koji ostavljaju staze poštenja te idu mračnim putovima;
214koji se vesele čineći zlo i likuju u opačinama zloće;
215kojih su staze krive i koji su opaki na svojim putovima;
216da te izbavi od preljubnice i od tuđinke koja laska riječima;
217koja ostavlja prijatelja svoje mladosti i zaboravlja zavjet svoga Boga
218jer joj kuća tone u smrt i njezini putovi vode mrtvima.
219Tko god zalazi k njoj ne vraća se nikad i ne nalazi više putove života.
220Zato idi putem čestitih i drži se staza pravedničkih!
221Jer samo će pravedni nastavati zemlju i bezazleni će ostati na njoj.
222A opake će zbrisati sa zemlje i bogohulnike iščupati iz nje.
31Sine moj, ne zaboravljaj moje pouke, i tvoje srce neka čuva moje zapovijedi,
32jer će ti produljiti dane i životne godine i podariti spokojstvo.
33Neka te ne ostavljaju dobrota i vjernost, objesi ih sebi oko vrata, upiši ih na ploču srca svoga.
34Tako ćeš steći ugled i uspjeti pred Božjim i ljudskim očima.
35Uzdaj se u Jahvu svim srcem i ne oslanjaj se na vlastiti razbor.
36Misli na nj na svim svojim putovima i on će ispraviti tvoje staze.
37Ne umišljaj da si mudar: boj se Jahve i kloni se zla.
38To će biti lijek tvome tijelu i okrepa tvojim kostima.
39Časti Jahvu svojim blagom i prvinama svega svojeg prirasta.
310I tvoje će žitnice biti prepune i tvoje će se kace prelijevati novim vinom.
311Sine moj, ne odbacuj Jahvine opomene i nemoj da ti omrzne njegov ukor.
312Jer koga Jahve ljubi onoga i kori, kao otac sina koga voli.
313Blago čovjeku koji je stekao mudrost i čovjeku koji je zadobio razboritost.
314Jer bolje je steći nju nego steći srebro, i veći je dobitak ona i od zlata.
315Skupocjenija je od bisera, i što je god tvojih dragocjenosti, s njome se porediti ne mogu;
316dug joj je život u desnoj ruci, a u lijevoj bogatstvo i čast.
317Njezini su putovi putovi miline i sve su njene staze pune spokoja.
318Životno je drvo onima koji se nje drže i sretan je onaj tko je zadrži.
319Jahve je mudrošću utemeljio zemlju i umom utvrdio nebesa;
320njegovim su se znanjem otvorili bezdani i oblaci osuli rosom.
321Sine moj, ne gubi to iz očiju, sačuvaj razbor i oprez.
322I bit će život tvojoj duši i ures vratu tvome.
323Bez straha ćeš tada kročiti svojim putem i noga ti se neće spoticati.
324Kad legneš, nećeš se plašiti, i kad zaspiš, slatko ćeš snivati.
325Ne boj se nenadne strahote ni nagle propasti kad stigne bezbožnike.
326Jer će ti Jahve biti uzdanje i čuvat će nogu tvoju od zamke.
327Ne uskrati dobročinstva potrebitim kad god to možeš učiniti.
328Ne reci svome bližnjemu: "Idi i dođi opet, sjutra ću ti dati", kad možeš već sada.
329Ne kuj zla svome bližnjemu dok on bez straha kod tebe boravi.
330Ne pravdaj se ni s kim bez razloga ako ti nije učinio nikakva zla.
331Nemoj zavidjeti nasilniku niti slijediti njegove pute,
332jer su Jahvi mrski pokvarenjaci, a prisan je s pravednima.
333Jahvino je prokletstvo na domu bezbožnika, a blagoslov u stanu pravednika.
334S podsmjevačima on se podsmijeva, a poniznima dariva milost.
335Mudri će baštiniti čast, a bezumnici snositi sramotu.
41Slušajte, djeco, pouku očevu i pazite kako biste spoznali mudrost,
42jer dobar vam nauk dajem: ne prezrite moga naputka.
43I ja sam bio sin u svoga oca i nježan jedinac u svoje matere;
44i mene je on učio i govorio mi: "Zadrži moje riječi u svojem srcu, poštuj moje zapovijedi i živjet ćeš.
45Steci mudrost, steci razbor, ne smeći ih s uma i ne odstupi od riječi mojih usta.
46Ne ostavljaj je i čuvat će te; ljubi je i obranit će te.
47Početak je mudrosti: steci sebi mudrost i svim svojim imanjem steci razboritost.
48Veličaj je i uzvisit će te; donijet će ti čast kad je prigrliš.
49Stavit će ti ljupki vijenac na glavu, i obdarit će te krasnom krunom."
410Poslušaj, sine moj, primi moje riječi i umnožit će se godine tvojeg života.
411Poučih te putu mudrosti, navratih te na prave staze;
412neće ti se zapletati koraci kad staneš hoditi; potrčiš li, nećeš posrnuti.
413Čvrsto se drži pouke, ne puštaj je, čuvaj je, jer ona ti je život.
414Ne idi stazom opakih i ne stupaj putem zlikovaca.
415Ostavi ga, ne hodi njime; kloni ga se i zaobiđi ga.
416Jer oni ne spavaju ako ne učine zla, i san im ne dolazi ako koga ne obore.
417Jer jedu kruh opačine i piju vino nasilja.
418A pravednička je staza kao svjetlost svanuća, koja je sve jasnija do potpunog dana.
419A put je opakih kao mrkli mrak: ne znaju o što će se spotaknuti.
420Sine moj, pazi na moje riječi, prigni uho svoje mojim besjedama.
421Ne gubi ih nikad iz očiju, pohrani ih usred srca svoga.
422Jer su život onima koji ih nalaze i ozdravljenje svemu tijelu njihovu.
423A svrh svega, čuvaj svoje srce, jer iz njega izvire život.
424Drži daleko od sebe lažna usta i udalji od sebe usne prijevarne.
425Nek' tvoje oči gledaju u lice i neka ti je pogled uvijek prav.
426Pazi na stazu kojom kročiš i neka ti svi putovi budu pouzdani.
427Ne skreći ni desno ni lijevo, drži svoj korak daleko oda zla.
51Sine moj, čuj moju mudrost, prigni uho mojoj razboritosti
52da sačuvaš oprez, da ti usne zadrže znanje.
53Jer s usana žene preljubnice kaplje med i nepce joj je glađe od ulja,
54ali je ona naposljetku gorka kao pelin, oštra kao dvosjekli mač.
55Njene noge silaze k smrti, a koraci vode u Podzemlje.
56Ona ne pazi na put života, ne mari što su joj staze kolebljive.
57Zato me sada poslušaj, sine, i ne odstupaj od riječi mojih usta.
58Neka je put tvoj daleko od nje i ne približuj se vratima njezine kuće,
59da drugima ne bi dao svoju slavu i okrutnima svoje godine;
510da se ne bi tuđinci nasitili tvoga dobra i da tvoja zaslužba ne ode u tuđu kuću;
511da ne ridaš na koncu kad ti nestane tijela i puti
512i da ne kažeš: "Oh, kako sam mrzio pouku i kako mi je srce preziralo ukor!
513I ne slušah glasa svojih učitelja, niti priklonih uho onima što me poučavahu.
514I umalo ne zapadoh u svako zlo, usred zbora i zajednice!"
515Pij vodu iz svoje nakapnice i onu što teče iz tvoga studenca.
516Moraju li se tvoji izvori razlijevati i tvoji potoci teći ulicama?
517Nego neka oni budu samo tvoji, a ne i tuđinaca koji su uza te.
518Neka je blagoslovljen izvor tvoj i raduj se sa ženom svoje mladosti:
519neka ti je kao mila košuta i ljupka gazela, neka te grudi njene opajaju u svako doba, njezina ljubav zatravljuje bez prestanka!
520TÓa zašto bi se, sine moj, zanosio preljubnicom i grlio tuđinki njedra?
521Jer pred Jahvinim su očima čovjekovi putovi i on motri sve njegove staze.
522Opakoga će uhvatiti njegova zloća i sapet će ga užad njegovih grijeha.
523Umrijet će jer nema pouke, propast će zbog svoje goleme gluposti.
61Sine moj, kad jamčiš bližnjemu svojem i daš svoju ruku drugome,
62vezao si se vlastitim usnama, uhvatio se riječima svojih usta;
63učini onda ovo, sine moj: oslobodi se! Jer si dopao u ruke bližnjemu svojemu; idi, baci se preda nj i salijeći bližnjega svoga.
64Ne daj sna svojim očima ni drijema svojim vjeđama;
65otmi se kao gazela iz mreže i kao ptica iz ruku ptičaru.
66Idi k mravu, lijenčino, promatraj njegove pute i budi mudar:
67on nema vođe, nadzornika, ni nadstojnika,
68ljeti se sebi brine za hranu i prikuplja jelo u doba žetve.
69A ti, dokle ćeš, lijenčino, spavati? Kad ćeš se dići oda sna svoga?
610Još malo odspavaj, još malo odrijemaj, još malo podvij ruke za počinak
611i doći će tvoje siromaštvo kao skitač i tvoja oskudica kao oružanik.
612Nevaljalac i opak čovjek hodi s lažljivim ustima;
613namiguje očima, lupka nogama, pokazuje prstima;
614prijevare su mu u srcu, snuje zlo u svako doba, zameće svađe.
615Zato će mu iznenada doći propast, i učas će se slomiti i neće mu biti lijeka.
616Šest je stvari koje Gospod mrzi, a sedam ih je gnusoba njegovu biću:
617ohole oči, lažljiv jezik, ruke koje prolijevaju krv nevinu,
618srce koje smišlja grešne misli, noge koje hitaju na zlo,
619lažan svjedok koji širi laži, i čovjek koji zameće svađe među braćom.
620Sine moj, čuvaj zapovijedi oca svoga i ne odbacuj nauka matere svoje.
621Priveži ih sebi na srce zauvijek, ovij ih oko svoga grla;
622da te vode kada hodiš, da te čuvaju kada spavaš i da te razgovaraju kad se probudiš.
623Jer je zapovijed svjetiljka, pouka je svjetlost, opomene stege put su života;
624da te čuvaju od zle žene, od laskava jezika tuđinke.
625Ne poželi u svom srcu njezine ljepote i ne daj da te osvoji trepavicama svojim,
626jer bludnici dostaje i komad kruha, dok preljubnica lovi dragocjeni život.
627Može li tko nositi oganj u njedrima a da mu se odjeća ne upali?
628Može li tko hoditi po živom ugljevlju a svojih nogu da ne ožeže?
629Tako biva onomu tko ide k ženi svoga bližnjega: neće ostati bez kazne tko god se nje dotakne.
630Ne sramote li lupeža sve ako je krao da gladan utoli glad:
631uhvaćen, on sedmerostruko vraća i plaća svim imanjem kuće svoje.
632Nerazuman je, dakle, tko se upušta s preljubnicom; dušu svoju gubi koji tako čini.
633Bruke i sramote dopada i rug mu se nikad ne briše.
634Jer bijesna je ljubomornost u muža: on ne zna za milost u osvetni dan;
635ne pristaje ni na kakav otkup i ne prima ma kolike mu darove dao.
71Čuvaj, sine, riječi moje i pohrani moje zapovijedi kod sebe.
72Čuvaj moje zapovijedi, i bit ćeš živ, i nauk moj kao zjenicu oka svoga.
73Priveži ih sebi na prste, upiši ih na ploči srca svoga;
74reci mudrosti: "Moja si sestra" i razboritost nazovi "sestričnom",
75da te čuva od žene preljubnice, od tuđinke koja laskavo govori.
76Kad bijah jednom na prozoru svoje kuće i gledah van kroz rešetku,
77vidjeh među lakovjernima, opazih među momcima nerazumna mladića:
78prolazio je ulicom kraj njezina ugla i koracao putem k njezinoj kući
79u sumraku između dana i večeri kad se hvata noćna tmina;
710i gle, susrete ga žena, bludno odjevena i s prijevarom u srcu.
711Jogunasta bijaše i razuzdana, noge joj se nisu mogle u kući zadržati;
712bila je čas na ulici, čas na trgovima i vrebala kod svakog ugla;
713i uhvati ga i poljubi i reče mu bezobrazna lica:
714"Bila sam dužna žrtvu pričesnicu, i danas izvrših svoj zavjet;
715zato sam ti izašla u susret, da te tražim, i nađoh te.
716Svoju sam postelju nastrla sagovima, vezenim pokrivačima misirskim;
717svoj sam krevet namirisala smirnom, alojem i cimetom.
718Hajde da se opijamo nasladom do jutra i da se radujemo užicima ljubavi.
719Jer muža mi nema kod kuće: otišao je na dalek put;
720uzeo je sa sobom novčani tobolac; a vratit će se kući tek o uštapu."
721Tako ga zavede svojim vičnim nagovorom, odvuče ga svojim glatkim usnama.
722I ludo on pođe za njom, kao što vol ide na klaonicu i kao što jelen zapleten u mrežu čeka
723dok mu strijela ne probije jetra, i kao ptica što ulijeće u zamku, i ne znajući da će ga to života stajati.
724Zato me, sine moj, poslušaj i čuj riječi mojih usta.
725Nek' ti srce ne zastranjuje na njezine putove i ne lutaj po njezinim stazama.
726Jer je mnoge smrtno ranila i oborila, i mnogo je onih što ih je pobila.
727U Podzemlje vode putovi kroz njenu kuću, dolje u odaje smrti.
81Ne propovijeda li mudrost i ne diže li razboritost svoj glas?
82Navrh brda, uza cestu, na raskršćima stoji,
83kod izlaza iz grada, kraj ulaznih vrata, ona glasno viče:
84"Vama, o ljudi, propovijedam i upravljam svoj glas sinovima ljudskim.
85Shvatite mudrost, vi neiskusni, a vi nerazumni, urazumite srce.
86Slušajte, jer ću zboriti o važnim stvarima, i moje će usne otkriti što je pravo.
87Jer moje nepce zbori istinu i zloća je mojim usnama mrska.
88Sve su riječi mojih usta pravične, u njima nema ništa ni krivo ni prijetvorno.
89Sve su one jasne razboritomu i pravedne onomu tko je stekao spoznaju.
810Primajte radije moju pouku no srebro i znanje požudnije od zlata.
811Jer mudrost je vrednija od biserja i nikakve se dragocjenosti ne mogu porediti s njom.
812Ja, mudrost, boravim s razboritošću i posjedujem znanje umna djelovanja.
813Strah Gospodnji mržnja je na zlo. Oholost, samodostatnost, put zloće i usta puna laži - to ja mrzim.
814Moji su savjet i razboritost, ja sam razbor i moja je jakost.
815Po meni kraljevi kraljuju i velikaši dijele pravdu.
816Po meni knezuju knezovi i odličnici i svi suci zemaljski.
817Ja ljubim one koji ljube mene i nalaze me koji me traže.
818U mene je bogatstvo i slava, postojano dobro i pravednost.
819Moj je plod bolji od čista i žežena zlata i moj je prihod bolji od čistoga srebra.
820Ja kročim putem pravde, sred pravičnih staza,
821da dadem dobra onima koji me ljube i napunim njihove riznice.
822Jahve me stvori kao počelo svoga djela, kao najraniji od svojih čina, u pradoba;
823oblikovana sam još od vječnosti, odiskona, prije nastanka zemlje.
824Rodih se kad još nije bilo pradubina, dok nije bilo izvora obilnih voda.
825Rodih se prije nego su utemeljene gore, prije brežuljaka.
826Kad još ne bijaše načinio zemlje, ni poljana, ni početka zemaljskom prahu;
827kad je stvarao nebesa, bila sam nazočna, kad je povlačio krug na licu bezdana.
828Kad je u visini utvrđivao oblake i kad je odredio snagu izvoru pradubina;
829kad je postavljao moru njegove granice da mu se vode ne preliju preko obala, kad je polagao temelje zemlji,
830bila sam kraj njega, kao graditeljica, bila u radosti, iz dana u dan, igrajući pred njim sve vrijeme:
831igrala sam po tlu njegove zemlje, i moja su radost djeca čovjekova.
832Tako, djeco, poslušajte me, blago onima koji čuvaju moje putove.
833Poslušajte pouku - da stečete mudrost i nemojte je odbaciti.
834Blago čovjeku koji me sluša i bdi na mojim vratima svaki dan i koji čuva dovratnike moje.
835Jer tko nalazi mene, nalazi život i stječe milost od Jahve.
836A ako se ogriješi o mene, udi svojoj duši: svi koji mene mrze ljube smrt."
91Mudrost je sazidala sebi kuću, i otesala sedam stupova.
92Poklala je svoje klanice, pomiješala svoje vino i postavila svoj stol.
93Poslala je svoje djevojke da objave svrh gradskih visina:
94"Tko je neiskusan, neka se svrati ovamo!" A nerazumnima govori:
95"Hodite, jedite od mojega kruha i pijte vina koje sam pomiješala.
96Ostavite ludost, da biste živjeli, i hodite putem razboritosti."
97Tko poučava podrugljivca, prima pogrdu, i tko prekorava opakoga, prima ljagu.
98Ne kori podsmjevača, da te ne zamrzi; kori mudra, da te zavoli.
99Pouči mudroga, i bit će još mudriji; uputi pravednoga, i uvećat će se njegovo znanje.
910Gospodnji strah početak je mudrosti, a razboritost je spoznaja Presvetog.
911"Po meni ti se umnožavaju dani i množe ti se godine života.
912Ako si mudar, sebi si mudar; budeš li podsmjevač, sam ćeš snositi."
913Gospođa ludost puna je strasti, prosta je i ne zna ništa.
914I sjedi na vratima svoje kuće na stolici, u gradskim visinama,
915te poziva one koji prolaze putem, koji ravno idu svojim stazama:
916"Tko je neiskusan, neka se svrati ovamo!" I nerazumnomu govori:
917"Kradena je voda slatka i ugodno je potajno jesti kruh."
918A on ne zna da su Sjene ondje, da uzvanici njezini počivaju u Podzemlju.
101Mudar sin veseli oca, a lud je sin žalost majci svojoj.
102Ne koristi krivo stečeno blago, dok pravednost izbavlja od smrti.
103Ne dopušta Jahve da gladuje duša pravednika, ali odbija pohlepu opakih.
104Lijena ruka osiromašuje čovjeka, a marljiva ga obogaćuje.
105Tko sabira ljeti, razuman je sin, a tko hrče o žetvi, navlači sramotu.
106Blagoslovi su nad glavom pravedniku, a usta opakih kriju nasilje.
107Pravednikov je spomen blagoslovljen, a opakom se ime proklinje.
108Tko je mudra srca, prima zapovijedi, dok brbljava luda propada.
109Tko nedužno živi, hodi bez straha, a tko ide krivim putovima, poznat će se.
1010Tko žmirka okom, zadaje tugu, a tko ludo zbori, propada.
1011Pravednikova su usta izvor života, a opakomu usta kriju nasilje.
1012Mržnja izaziva svađu, a ljubav pokriva sve pogreške.
1013Na usnama razumnoga nalazi se mudrost, a batina je za leđa nerazumna čovjeka.
1014Mudri kriju znanje, a luđakova su usta blizu propasti.
1015Blago je bogatomu tvrdi grad, a ubogima je propast njihovo siromaštvo.
1016Pravednik prirađuje za život, a opaki prirađuje za grijeh.
1017Tko se naputka drži, na putu je života, a zabluđuje tko se na ukor ne osvrće.
1018Lažljive usne kriju mržnju, a tko klevetu širi, bezuman je!
1019Obilje riječi ne biva bez grijeha, a tko zauzdava svoj jezik, razuman je.
1020Pravednikov je jezik odabrano srebro, a razum opakoga malo vrijedi.
1021Pravednikove su usne hrana mnogima, a luđaci umiru s ludosti svoje.
1022Gospodnji blagoslov obogaćuje i ne prati ga nikakva muka.
1023Bezumniku je radost učiniti sramotno djelo, a razumnu čovjeku biti mudar.
1024Čega se opaki boji, ono će ga stići, a pravednička se želja ispunjava.
1025Kad oluja prohuja, opakoga nestane, a pravednik ima temelj vječni.
1026Kakav je ocat zubima i dim očima, takav je ljenivac onima koji ga šalju.
1027Strah Gospodnji umnaža dane, a opakima se prekraćuju godine.
1028Pravedničko je ufanje puno radosti, a opakima je nada uprazno.
1029Gospodnji je put okrilje bezazlenu, a propast onima koji čine zlo.
1030Pravednik se neće nikad pokolebati, a opakih će nestati s lica zemlje.
1031Pravednikova usta rađaju mudrošću, a opak jezik čupa se s korijenom.
1032Pravednikove usne znaju što je milo, dok usta opakih poznaju zloću.
111Lažna je mjera mrska Jahvi, a puna mjera mila mu je.
112S ohološću dolazi sramota, a u smjernih je mudrost.
113Pravednike vodi nevinost njihova, a bezbožnike upropašćuje njihova opačina.
114Ne pomaže bogatstvo u dan Božje srdžbe, a pravednost izbavlja od smrti.
115Nedužnomu pravda njegova put utire, a zao propada od svoje zloće.
116Poštene izbavlja pravda njihova, a bezbožnici se hvataju u svoju lakomost.
117Kad zao čovjek umre, nada propada i ufanje u imetak ruši se.
118Pravednik se od tjeskobe izbavlja, a opaki dolazi na mjesto njegovo.
119Bezbožnik ustima ubija svoga bližnjega, a pravednici se izbavljaju znanjem.
1110Sa sreće pravedničke grad se raduje i klikuje zbog propasti opakoga.
1111Blagoslovom pravednika grad se diže, a ustima opakih razara se.
1112Nerazumnik prezire svoga bližnjega, dok čovjek uman šuti.
1113Tko s klevetom hodi, otkriva tajnu, a čovjek pouzdana duha čuva se.
1114Gdje vodstva nema, narod propada, jer spasenje je u mnogim savjetnicima.
1115Veoma zlo prolazi tko jamči za drugoga, a bez straha je tko mrzi na jamstvo.
1116Ljupka žena stječe slavu, a krepki muževi bogatstvo.
1117Dobrostiv čovjek sam sebi dobro čini, a okrutnik muči vlastito tijelo.
1118Opak čovjek pribavlja isprazan dobitak, a tko sije pravdu, ima sigurnu nagradu.
1119Tko je čvrst u pravednosti, ide u život, a tko za zlom trči, na smrt mu je.
1120Mrski su Jahvi srcem opaki, a mili su mu životom savršeni.
1121Zaista, zao čovjek neće proći bez kazne, a rod će se pravednički izbaviti.
1122Zlatan je kolut na rilu svinjskom: žena lijepa, a bez razuma.
1123Pravednička je želja samo na sreću, a nada je opakih prolazna.
1124Tko dijeli obilato, sve više ima, a tko škrtari, sve je siromašniji.
1125Podašna duša nalazi okrepu, i tko napaja druge, sam će se napojiti.
1126Tko ne da žita, kune ga narod, a blagoslov je nad glavom onoga koji ga prodaje.
1127Tko traži dobro, nalazi milost, a tko za zlom ide, ono će ga snaći.
1128Tko se uzda u bogatstvo, propada, a pravednici uspijevaju kao zeleno lišće.
1129Tko vlastitu kuću zapusti, vjetar žanje, a luđak je sluga mudromu.
1130Plod je pravednikov drvo života, i mudrac je tko predobiva žive duše.
1131Ako se pravedniku plaća na zemlji, još će se više opakomu i grešniku.
121Tko ljubi pouku, ljubi znanje, a tko mrzi ukor, lud je.
122Dobar dobiva milost od Jahve, a podmukao osudu.
123Zloćom se čovjek ne utvrđuje, a korijen se pravedniku ne pomiče.
124Kreposna je žena vijenac mužu svojemu, a sramotna mu je kao gnjilež u kostima.
125Pravedničke su misli pravične, spletke opakih prijevarne.
126Riječi opakih pogubne su zamke, a pravedne izbavljaju usta njihova.
127Opaki se ruše i nema ih više, a kuća pravednika ostaje.
128Čovjek se hvali po oštrini svoga razuma, a prezire se tko je opak srcem.
129Bolje je biti malen i imati samo jednog slugu nego se hvastati a nemati ni kruha.
1210Pravednik pazi i na život svog živinčeta, dok je opakomu srce okrutno.
1211Tko obrađuje svoju zemlju, sit je kruha, a tko trči za ništavilom, nerazuman je.
1212Čežnja je opakoga mreža od zala, a korijen pravednika daje ploda.
1213Opakomu je zamka grijeh njegovih usana, a pravednik se izbavlja od tjeskobe.
1214Od ploda svojih usta nasitit će se svatko obilno, a ono što je rukama učinio vratit će mu se.
1215Luđaku se čini pravim njegov put, a mudar čovjek sluša savjete.
1216Luđak odmah odaje svoj bijes, a pametan pokriva sramotu.
1217Tko govori istinu, otkriva što je pravo, a lažljiv svjedok prijevaru.
1218Nesmotren govori kao da mačem probada, a jezik je mudrih iscjeljenje.
1219Istinita usta traju dovijeka, a lažljiv jezik samo za čas.
1220Prijevara je u srcu onih koji snuju zlo, a veselje u onih koji dijele miroljubive savjete.
1221Pravednika ne stiže nikakva nevolja, a opaki u zlu grcaju.
1222Mrske su Jahvi usne lažljive, a mili su mu koji zbore istinu.
1223Promišljen čovjek prikriva svoje znanje, a srce bezumničko razglašuje svoju ludost.
1224Marljiva ruka vlada, a nemar vodi u podložnost.
1225Briga u srcu pritiskuje čovjeka, a blaga riječ veseli ga.
1226Pravednik vodi svojeg prijatelja, a opake zavodi njihov put.
1227Nemaran ne ulovi svoje lovine, a marljivost je čovjeku blago dragocjeno.
1228Na stazi pravice stoji život i na njezinu putu nema smrti.
131Mudar sin sluša naputak očev, a podsmjevač ne sluša ukora.
132Od ploda usta svojih uživa čovjek sreću, a srce je nevjernika puno nasilja.
133Tko čuva usta svoja, čuva život svoj, a tko nesmotreno zbori, o glavu mu je.
134Uzaludna je žudnja lijenčine, a ispunit će se želja marljivih.
135Pravednik mrzi na lažljivu riječ, a opaki goji mržnju i sramotu.
136Pravda čuva pobožna, a opake grijeh obara.
137Netko se gradi bogatim, a ništa nema, netko se gradi siromašnim, a ima veliko bogatstvo.
138Otkup života bogatstvo je čovjeku; a siromah ne sluša opomene.
139Svjetlost pravednička blistavo sja, a svjetiljka opakih gasi se.
1310Oholost rađa samo svađu, a mudrost je u onih koji primaju savjet.
1311Naglo stečeno bogatstvo iščezava, a tko sabire pomalo, biva bogat.
1312Predugo očekivanje ubija srce, a ispunjena želja drvo je života.
1313Tko riječ prezire, taj propada, a tko poštiva zapovijedi, plaću dobiva.
1314Pouka mudračeva izvor je životni, ona izbavlja od zamke smrti.
1315Uvid u dobro pribavlja milost, a put bezbožnika hrapav je.
1316Svatko pametan djeluje promišljeno, a bezumnik se hvališe svojom ludošću.
1317Zao glasnik zapada u zlo, a vjeran poslanik donosi spasenje.
1318Siromaštvo i sramota onomu tko odbija pouku, a tko ukor prima, doći će do časti.
1319Slatka je duši ispunjena želja, a bezumnicima je mrsko kloniti se oda zla.
1320Druži se s mudrima, i postat ćeš mudar, a tko se drži bezumnika, postaje opak.
1321Grešnika progoni zlo, a dobro je nagrada pravednima.
1322Valjan čovjek ostavlja baštinu unucima, a bogatstvo se grešnikovo čuva pravedniku.
1323Izobilje je hrane na krčevini siromaškoj, a ima i tko propada s nepravde.
1324Tko štedi šibu, mrzi na sina svog, a tko ga ljubi, na vrijeme ga opominje.
1325Pravednik ima jela do sitosti, a trbuh opakih poznaje oskudicu.
141Ženska mudrost sagradi kuću, a ludost je rukama razgrađuje.
142Tko živi s poštenjem, boji se Jahve, a tko ide stranputicom, prezire ga.
143U luđakovim je ustima šiba za oholost njegovu, a mudre štite vlastite usne.
144Gdje nema volova, prazne su jasle, a obilna je žetva od snage bikove.
145Istinit svjedok ne laže, a krivi svjedok širi laž.
146Podsmjevač traži mudrost i ne nalazi je, a razumni lako dolazi do znanja.
147Idi od čovjeka bezumna jer nećeš upoznati usne što zbore znanje.
148Mudrost je pametna čovjeka u tom što pazi na svoj put, a bezumnička ludost prijevara je.
149Luđacima je grijeh šala, a milost je Božja s poštenima.
1410Srce poznaje svoj jad, i veselje njegovo ne može dijeliti nitko drugi.
1411Dom opakih propast će, a šator će pravednika procvasti.
1412Neki se put učini čovjeku prav, a na koncu vodi k smrti.
1413I u smijehu srce osjeća bol, a poslije veselja dolazi tuga.
1414Otpadnik se siti svojim prestupcima, a dobar čovjek svojim radom.
1415Glupan vjeruje svakoj riječi, a pametan pazi na korak svoj.
1416Mudar se boji i oda zla se uklanja, a bezuman se raspaljuje i bez straha je.
1417Nagao čovjek čini ludosti, a razborit ih podnosi.
1418Glupaci baštine ludost, a mudre ovjenčava znanje.
1419Zli padaju ničice pred dobrima i opaki pred vratima pravednikovim.
1420I svom prijatelju mrzak je siromah, a bogataš ima mnogo ljubitelja.
1421Griješi tko prezire bližnjega svoga, a blago onomu tko je milostiv ubogima.
1422Koji snuju zlo, ne hode li stranputicom, a zar nisu dobrota i vjernost s onima koji snuju dobro?
1423U svakom trudu ima probitka, a pusto brbljanje samo je na siromaštvo.
1424Mudrima je vijenac bogatstvo njihovo, a bezumnima kruna - njihova ludost.
1425Istinit svjedok izbavlja duše, a tko laži širi, taj je varalica.
1426U strahu je Gospodnjem veliko pouzdanje i njegovim je sinovima utočište.
1427Strah Gospodnji izvor je života: on izbavlja od zamke smrti.
1428Mnoštvo je naroda ponos kralju, a bez puka knez propada.
1429Tko se teško srdi, velike je razboritosti, a nabusit duhom pokazuje ludost.
1430Mirno je srce život tijelu, a ljubomor je gnjilež u kostima.
1431Tko tlači siromaha huli na stvoritelja, a časti ga tko je milostiv ubogomu.
1432Opaki propada zbog vlastite pakosti, a pravednik i u samoj smrti nalazi utočište.
1433U razumnu srcu mudrost počiva, a što je u bezumnome, to se i pokaže.
1434Pravednost uzvisuje narod, a grijeh je sramota pucima.
1435Kralju je mio razborit sluga, a na sramotna se srdi.
151Blag odgovor ublažava jarost, a riječ osorna uvećava srdžbu.
152Jezik mudrih ljudi proslavlja znanje, a usta bezumnih prosipaju ludost.
153Oči su Jahvine na svakome mjestu i budno motre i zle i dobre.
154Blaga je besjeda drvo života, a pakosna je rana duhu.
155Luđak prezire pouku oca svog, a tko ukor prima, pametno čini.
156U pravednikovoj je kući mnogo blaga, a opaki zarađuje propast svoju.
157Usne mudrih siju znanje, a srce je bezumnika nepostojano.
158Žrtva opakog mrska je Jahvi, a mila mu je molitva pravednika.
159Put opakih Jahvi je mrzak, a mio mu je onaj koji ide za pravicom.
1510Oštra kazna čeka onog tko ostavlja pravi put, a umrijet će tko mrzi ukor.
1511I Šeol i Abadon stoje pred Jahvom, a nekmoli srca sinova ljudskih.
1512Podsmjevač ne ljubi onog tko ga kori: on se ne druži s mudrima.
1513Veselo srce razvedrava lice, a bol u srcu tjeskoba je duhu.
1514Razumno srce traži znanje, a bezumnička se usta bave ludošću.
1515Svi su dani bijednikovi zli, a komu je srce sretno, na gozbi je bez prestanka.
1516Bolje je malo sa strahom Gospodnjim nego veliko blago i s njime nemir.
1517Bolji je obrok povrća gdje je ljubav nego od utovljena vola gdje je mržnja.
1518Gnjevljiv čovjek zameće svađu, a ustrpljiv utišava raspru.
1519Put je ljenivčev kao glogov trnjak, a utrta je staza pravednika.
1520Mudar sin veseli oca, a bezumnik prezire majku svoju.
1521Ludost je veselje nerazumnomu, a razuman čovjek pravo hodi.
1522Ne uspijevaju nakane kad nema vijećanja, a ostvaruju se gdje je mnogo savjetnika.
1523Čovjek se veseli odgovoru usta svojih, i riječ u pravo vrijeme - kako je ljupka!
1524Razumnu čovjeku put života ide gore, da izmakne carstvu smrti koje je dolje.
1525Jahve ruši kuću oholima, a postavlja među udovici.
1526Mrske su Jahvi zle misli, a dobrostive riječi mile su mu.
1527Tko se grabežu oda, razara svoj dom, a tko mrzi mito, živjet će.
1528Pravednikovo srce smišlja odgovor, a opakomu usta govore zlobom.
1529Daleko je Jahve od opakih, a uslišava molitvu pravednih.
1530Bistar pogled razveseli srce i radosna vijest oživi kosti.
1531Uho koje posluša spasonosan ukor prebiva među mudracima.
1532Tko odbaci pouku, prezire vlastitu dušu, a tko posluša ukor, stječe razboritost.
1533Strah je Gospodnji škola mudrosti, jer pred slavom ide poniznost.
161Čovjek snuje u srcu, a od Jahve je što će jezik odgovoriti.
162Čovjeku se svi njegovi putovi čine čisti, a Jahve ispituje duhove.
163Prepusti Jahvi svoja djela, i tvoje će se namisli ostvariti.
164Jahve je sve stvorio u svoju svrhu, pa i opakoga za dan zli.
165Mrzak je Jahvi svatko ohola duha: takav zaista ne ostaje bez kazne.
166Ljubavlju se i vjernošću pomiruje krivnja, i strahom se Gospodnjim uklanja zlo.
167Kad su Jahvi mili putovi čovječji, i neprijatelje njegove miri s njim.
168Bolje je malo s pravednošću nego veliki dohoci s nepravdom.
169Srce čovječje smišlja svoj put, ali Jahve upravlja korake njegove.
1610Proročanstvo je na usnama kraljevim: u osudi se njegova usta neće ogriješiti.
1611Mjere i tezulje pripadaju Jahvi; njegovo su djelo i svi utezi.
1612Mrsko je kraljevima počiniti opačinu, jer se pravdom utvrđuje prijestolje.
1613Mile su kraljevima usne pravedne i oni ljube onog koji govori pravo.
1614Jarost je kraljeva vjesnik smrti ali je mudar čovjek ublaži.
1615U kraljevu je vedru licu život, i njegova je milost kao oblak s kišom proljetnom.
1616Probitačnije je steći mudrost nego zlato, i stjecati razbor dragocjenije je nego srebro.
1617Životni je put pravednih: kloniti se zla, i tko pazi na svoj put, čuva život svoj.
1618Pred slomom ide oholost i pred padom uznositost.
1619Bolje je biti krotak s poniznima nego dijeliti plijen s oholima.
1620Tko pazi na riječ, nalazi sreću, i tko se uzda u Jahvu, blago njemu.
1621Mudar srcem naziva se razumnim i prijazne usne uvećavaju znanje.
1622Izvor je životni razum onima koji ga imaju, a ludima je kazna njihova ludost.
1623Mudračev duh urazumljuje usta njegova, na usnama mu znanje umnožava.
1624Saće meda riječi su ljupke, slatke duši i lijek kostima.
1625Neki se put čini čovjeku prav, a na kraju vodi k smrti.
1626Radnikova glad radi za nj; jer ga tjeraju usta njegova.
1627Bezočnik pripravlja samo zlo i na usnama mu je oganj plameni.
1628Himben čovjek zameće svađu i klevetnik razdor među prijatelje.
1629Nasilnik zavodi bližnjega svoga i navodi ga na rđav put.
1630Tko očima namiguje, himbu smišlja, a tko usne stišće, već je smislio pakost.
1631Sijede su kose prekrasna kruna, nalaze se na putu pravednosti.
1632Tko se teško srdi, bolji je od junaka, i tko nad sobom vlada, bolji je od osvojitelja grada.
1633U krilo plašta baca se kocka, ali je od Jahve svaka odluka.
171Bolji je zalogaj suha kruha s mirom nego sa svađom kuća puna žrtvene pečenke.
172Razuman sluga vlada nad sinom sramotnim i s braćom će dijeliti baštinu.
173Taljika je za srebro i peć za zlato, a srca iskušava Jahve sam.
174Zločinac rado sluša usne prijevarne, i lažac spremno prisluškuje pogubnu jeziku.
175Tko se ruga siromahu, podruguje se Stvoritelju njegovu, i tko se veseli nesreći, ne ostaje bez kazne.
176Unuci su vijenac starcima, a sinovima ures oci njihovi.
177Ne dolikuje budali uzvišena besjeda, a još manje odličniku usne lažljive.
178Dar je čarobni kamen u očima onoga koji ga daje: kamo se god okrene, uspijeva.
179Tko prikriva prijestup, traži ljubav, a tko glasinu širi, razgoni prijatelje.
1710Razumna se ukor jače doima nego bezumna stotina udaraca.
1711Opak čovjek ide samo za zlom, ali se okrutan glasnik šalje na nj.
1712Bolje je nabasati na medvjedicu kojoj ugrabiše mlade nego na bezumnika u njegovoj ludosti.
1713Tko dobro zlom uzvraća neće ukloniti nesreću od doma svojeg.
1714Zametnuti svađu isto je kao pustiti poplavu: stoga prije nego svađa izbije, udalji se!
1715Tko opravdava krivoga i tko osuđuje pravoga, obojica su mrski Jahvi.
1716Čemu novac u ruci bezumnomu? Da njime mudrost kupi, kad nema razbora!
1717Prijatelj ljubi u svako vrijeme, a u nevolji i bratom postaje.
1718Nerazuman čovjek daje ruku i jamči pred svojim bližnjim.
1719Grijeh ljubi tko ljubi svađu, i tko visoko diže svoja vrata, traži propast.
1720Opak srcem ne nalazi sreće, i komu je jezik zao, zapada u nesreću.
1721Tko rodi bezumna, na tugu mu je; a nije veseo ni otac budale.
1722Veselo je srce izvrstan lijek, a neveseo duh suši kosti.
1723Opaki prima dar iz njedara da bi iskrivio putove pravici.
1724Razuman ima mudrost pred sobom, a bezumniku su oči na kraj zemlje.
1725Briga je ocu bezuman sin i žalost roditeljki svojoj.
1726Ne valja kažnjavati pravednika, a nije pravo ni tući odličnike.
1727Tko usteže svoje riječi, razumije mudrost, i razuman je čovjek mirna duha.
1728I luđak se smatra mudrim kada šuti i razumnim kad susteže svoje usne.
181Vlastitoj požudi popušta onaj tko zastranjuje, i svađa se usprkos svakom razboru.
182Bezumnomu nije mio razum; stalo mu je dati srcu oduška.
183Kad dolazi opačina, dolazi i prezir i bruka sa sramotom.
184Duboke su vode riječi iz usta nečijih, izvor mudrosti bujica što se razlijeva.
185Ne valja se obazirati na opaku osobu, da se pravedniku nanese nepravda na sudu.
186Bezumnikove se usne upuštaju u svađu i njegova usta izazivlju udarce.
187Bezumnomu su propast vlastita usta i usne su mu zamka životu.
188Klevetnikove su riječi kao poslastice: spuštaju se u dno utrobe.
189Tko je nemaran u svom poslu, brat je onomu koji rasipa.
1810Tvrda je kula ime Jahvino: njemu se pravednik utječe i nalazi utočišta.
1811Bogatstvo je bogatašu njegova tvrđava i kao visok zid u mašti njegovoj.
1812Pred slomom se oholi srce čovječje, a pred slavom ide poniznost.
1813Tko odgovara prije nego što sasluša, na ludost mu je i sramotu.
1814Kad je čovjek bolestan, njegov ga duh podiže, a ubijen duh tko će podići?
1815Razumno srce stječe znanje i uho mudrih traži znanje.
1816Dar čovjeku otvara put i vodi ga pred velikaše.
1817Prvi je pravedan u svojoj parnici, a kad dođe njegov protivnik, opovrgne ga.
1818Ždrijeb poravna svađe, pa i među moćnicima odlučuje.
1819Uvrijeđen brat jači je od tvrda grada i svađe su kao prijevornice na tvrđavi.
1820Svatko siti trbuh plodom usta svojih, nasićuje se rodom usana svojih.
1821Smrt i život u vlasti su jeziku, a tko ga miluje, jede od ploda njegova.
1822Tko je našao ženu, našao je sreću i stekao milost od Jahve.
1823Ponizno moleći govori siromah, a grubo odgovara bogataš.
1824Ima prijatelja koji vode u propast, a ima i prijatelja privrženijih od brata.
191Bolji je siromah koji živi u nedužnosti nego čovjek opakih usana i k tomu bezuman.
192Revnost bez razboritosti nije dobra, i tko brzo hoda, spotiče se.
193Ludost čovjeku kvari život, a srce mu se ljuti na Jahvu!
194Bogatstvo pribavlja mnoge prijatelje, a siromaha i njegov prijatelj ostavlja.
195Lažljiv svjekok ne ostaje bez kazne, i tko širi laži, neće uteći.
196Mnogi laskaju licu odličnikovu i svatko je prijatelj čovjeku darežljivu.
197Na siromaha mrze sva braća njegova, još više se udaljuju od njega prijatelji njegovi: on hlepi za dobrim riječima, ali ih ne nalazi!
198Tko stječe razboritost, ljubi sebe, a tko čuva razum, nalazi sreću.
199Lažljiv svjedok ne ostaje bez kazne, i tko širi laži, propada.
1910Ne dolikuje bezumnomu živjeti raskošno, a još manje sluzi vlast nad knezovima.
1911Um čovjeka usteže od srdžbe, a čast mu je oprostiti krivicu.
1912Kraljev je gnjev kao rika lavlja, a njegova milost kao rosa bilju.
1913Nesreća je ocu svojemu bezuman sin, i neprestano prokišnjavanje svađe su ženine.
1914Kuća se i bogatstvo baštine od otaca, a od Jahve je žena razumna.
1915Lijenost navlači čovjeku dubok san i nemarna duša gladuje.
1916Tko se drži zapovijedi, čuva život svoj, a tko ne pazi putove svoje, umire.
1917Jahvi pozaima tko je siromahu milostiv, i on će mu platiti dobročinstvo.
1918Kažnjavaj sina svoga dok ima nade, ali ne idi za tim da ga ubiješ.
1919Tko je jarostan, plaća globu, i kad ga štediš, samo uvećavaš njegov gnjev.
1920Slušaj savjet i primaj pouku, kako bi naposljetku postao mudar.
1921Mnogo je namisli u srcu čovječjem, ali što Jahve naumi, to i bude.
1922Dražest je čovjekova u dobroti njegovoj, i bolji je siromah od lažljivca.
1923Strah Gospodnji daje život, i tko se njime ispuni, zlo ga ne pohodi.
1924Lijenčina umače ruku u zdjelu, ali je ustima svojim ne prinosi.
1925Udari podsmjehivača, i lud se opameti; ukori razumnog, i shvatit će znanje.
1926Sin je sramotan i pokvaren tko zlostavlja oca i odgoni majku.
1927Prestani, sine moj, slušati naputke koji odvode od riječi spoznaje!
1928Nevaljao se svjedok podruguje pravdi i usta opakih gutaju nepravdu.
1929Pripravljene su kazne podsmjevačima i udarci za leđa bezumnika.
201Vino je podsmjevač, žestoko piće bukač, i tko se njima odaje neće steći mudrosti.
202Kraljev je gnjev kao rika lavlja: tko ga izaziva, griješi protiv sebe samog.
203Čast je čovjeku ustegnuti se od raspre, a tko je bezuman počinje svađu.
204Lijenčina u jesen ne ore: u doba žetve on traži, i ništa nema.
205Savjet je u srcu čovječjem voda duboka i razuman će je čovjek iscrpsti.
206Mnogi se naziva dobrim čovjekom, ali tko će naći vjerna čovjeka?
207Pravednik hodi u bezazlenosti svojoj: blago sinovima njegovim poslije njega!
208Kralj koji sjedi na stolici sudačkoj istražuje svako zlo svojim očima.
209Tko može reći: "Očistih srce svoje, oprah se od grijeha svoga?"
2010Dvojaki utezi i dvojaka mjera mrski su Jahvi podjednako.
2011I dijete se poznaje po onome što čini, je li čisto i pravedno djelo njegovo.
2012I uho koje čuje i oko koje vidi, oboje je Jahve načinio.
2013Ne ljubi sna, da ne osiromašiš; otvori oči svoje i nasitit ćeš se kruha.
2014"Loše, loše", govori kupac, a kad ode, hvali se dobrom kupovinom.
2015Ima zlata i mnogih bisera, ali su mudre usne najdragocjeniji nakit.
2016Uzmi haljinu onomu tko je jamčio za drugoga; oplijeni njega umjesto tuđinca.
2017Sladak je čovjeku kruh prijevare, ali mu se usta poslije napune pijeskom.
2018Naumi se provode savjetom: zato dobro razmisli pa vodi boj!
2019Tko okolo kleveće, otkriva tajne: zato se ne miješaj s onim komu su usne uvijek otvorene.
2020Tko kune oca svoga i majku svoju svjetiljka mu se gasi usred tmine.
2021Od početka brzo stečeno imanje na koncu nije blagoslovljeno.
2022Nemoj govoriti: "Osvetit ću se za zlo"; čekaj Jahvu, i on će te spasiti.
2023Mrski su Jahvi dvojaki utezi, i kriva mjera ne valja.
2024Od Jahve su koraci čovječji, i kako da čovjek razumije svoj put?
2025Zamka je čovjeku nesmotreno reći: "Ovo je sveto", a poslije promišljati što je zavjetovao.
2026Mudar kralj umije izlučiti opake i stavlja ih pod točkove.
2027Svjetiljka je Gospodnja duh čovječji: ona istražuje sve do dna utrobe.
2028Dobrota i vjernost čuvaju kralja, jer dobrotom utvrđuje prijestol svoj.
2029Ljepota je mladićima njihova snaga, a starcima je ures sijeda kosa.
2030Krvave masnice očiste zlo i udarci pročiste odaje utrobe.
211Kraljevo je srce u ruci Jahve kao voda tekućica; vodi ga kuda god hoće.
212Svaki je put čovjeku pravedan u vlastitim očima, a Jahve ispituje srca.
213Da se vrši pravda i čini pravo, draže je Jahvi nego žrtva.
214Ponosite oči i oholo srce i svjetiljka opakih - to je grijeh.
215Namisli marljivoga samo su na korist, a nagloga samo na siromaštvo.
216Blago stečeno jezikom lažljivim nestalna je ispraznost onih koji traže smrt.
217Opake će odnijeti nasilje njihovo jer ne žele činiti pravice.
218Zapleten je put zločinca, a pravo je djelo čista čovjeka.
219Bolje je živjeti pod rubom krova nego u zajedničkoj kući sa ženom svadljivom.
2110Duša opakoga želi zlo: u njega nema samilosti ni za bližnjega.
2111Kad se podsmjevač kazni, neiskusan postaje mudar, a mudri iz pouke crpe znanje.
2112Na kuću opakoga pazi Svepravedni i opake strovaljuje u nesreću.
2113Tko zatvori uho svoje pred vikom siromaha, i sam će vikati, ali ga neće nitko uslišati.
2114Potajan dar utišava srdžbu, a poklon ispod ruke i žestoku jarost.
2115Sud pravičan radost je pravedniku a užas zločincima.
2116Čovjek koji skreće s puta razbora počivat će u zboru mrtvačkom.
2117Tko ljubi veselje, postaje siromah, i tko ljubi vino i mirisno ulje, ne obogati se.
2118Opak čovjek otkup je za pravednika, i bezbožnik stupa na mjesto pravednog.
2119Bolje je živjeti u pustinji nego sa ženom svadljivom i gnjevljivom.
2120Krasno je blago i ulje u stanu mudroga, a bezuman ih čovjek rasipa.
2121Tko teži za pravdom i dobrohotnošću, nalazi život i čast.
2122Mudrac nadvladava i grad pun ratnika i krši silu u koju su se uzdali.
2123Tko čuva usta i jezik svoj, čuva sebe od nevolje.
2124Drzovitom i oholici ime je "podsmjevač"; on sve radi s prekomjernom drskošću.
2125Lijenčinu ubija želja njegova jer mu ruke bježe od posla.
2126Opak po cio dan živo želi, a pravednik daje i ne škrtari.
2127Mrska je žrtva opakih, osobito kad se požudno prinosi.
2128Lažljiv svjedok propada, a čovjek koji sluša, opet će govoriti.
2129Opaki pokazuju drsko lice, a poštenjak učvršćuje put svoj.
2130Nema mudrosti i nema razuma i nema savjeta protiv Jahve.
2131Konj se oprema za dan boja, ali Jahve daje pobjedu.
221Dobro je ime bolje od velika bogatstva, i bolja je naklonost od srebra i zlata.
222Bogataš se i siromah sreću: obojicu ih Jahve stvori.
223Pametan čovjek vidi zlo i skrije se, a glupaci idu bezbrižno i trpe kaznu.
224Nagrada je poniznosti strah Gospodnji, bogatstvo, čast i život.
225Trnje i zamke su na putu varalici: tko čuva život svoj, daleko je od oboga.
226Upućuj dijete prema njegovu putu, pa kad i ostari, neće odstupiti od njega.
227Bogataš vlada nad siromasima, a dužnik je sluga vjerovniku.
228Tko sije nepravdu, žanje nesreću, i šiba njegova gnjeva udarit će njega samog.
229Milostivo se oko blagoslivlje, jer daje od svog kruha siromahu.
2210Otjeraj podsmjevača i prestat će svađe i nestat će nesloga i pogrda.
2211Jahve ljubi čisto srce, i tko je ljubeznih usana, kralj mu je prijatelj.
2212Pogled Jahvin čuva znanje, Jahve pomućuje riječi bezbožnika.
2213Lijenčina veli: "Lav je vani, nasred trga poginuo bih."
2214Duboka jama usta su preljubnice, i na koga se Jahve srdi, pada onamo.
2215Ludost prianja uza srce djetinje: šiba pouke otklanja je od njega.
2216Tko tlači siromaha, taj mu koristi; tko daje bogatašu, samo mu šteti.
2217Riječi mudraca: Prigni uho svoje i čuj riječi moje i upravi svoje srce mojem znanju,
2218jer milina je ako ih čuvaš u nutrini svojoj, i kad ti budu sve spremne na usnama tvojim.
2219Da bi uzdanje tvoje bilo u Jahvi, upućujem danas i tebe.
2220Napisah ti trideset što savjeta što pouka
2221da te poučim riječima istine, da uzmogneš pouzdanim riječima odgovoriti onomu tko te zapita.
2222Nemoj pljačkati siromaha zato što je siromah i ne gazi ubogoga na sudu.
2223Jer će Jahve parbiti parbu njihovu i otet će život onima koji ga njima otimlju.
2224Ne druži se sa srditim i ne idi s čovjekom jedljivim
2225da se ne bi privikao na staze njegove i namjestio zamku duši svojoj.
2226Ne budi među onima koji daju ruku, koji jamče za dugove:
2227ako nemaš čime nadoknaditi, zašto da ti oduzmu i postelju ispod tebe?
2228Ne pomiči prastare međe koju su postavili oci tvoji.
2229Jesi li vidio čovjeka vična poslu svom: takav ima pristup kraljevima i ne služi prostacima.
231Kad sjedneš blagovati s moćnikom. dobro pazi što je pred tobom;
232stavljaš nož sebi pod grlo ako si proždrljivac;
233ne poželi slastica njegovih jer su jelo prijevarno.
234Ne trudi se stjecati bogatstvo; okani se takve misli;
235usmjeriš li oči prema njemu, njega već nema jer načini sebi krila kao orao i odleti u nebo.
236Ne jedi jela zavidnikova, ne čezni za slasticama njegovim,
237jer on je onakav kako u sebi misli: "Jedi i pij", veli ti, ali mu srce nije s tobom.
238Zalogaj koji si pojeo izbljuvat ćeš, uzalud ćeš prosut' svoje ljupke riječi.
239Pred bezumnikom nemoj govoriti jer prezire tvoje umne riječi.
2310Ne pomiči prastare međe i ne prodiri u polje siročadi,
2311jer je moćan njihov osvetnik: branit će njihovo pravo protiv tebe.
2312Obrati pouci srce svoje i uho svoje riječima mudrim.
2313Ne uskraćuj djetetu opomene, jer, udariš li ga šibom, neće umrijeti:
2314biješ ga šibom, ali mu dušu iz Podzemlja izbavljaš.
2315Sine moj, kad ti je mudro srce, i ja se od srca veselim;
2316i kliče sva nutrina moja kad ti usne govore što je pravo.
2317Neka ti srce ne zavidi grešnicima, nego neka ti uvijek bude u strahu Gospodnjem,
2318jer imat ćeš budućnost i tvoja nada neće propasti.
2319Slušaj, sine moj, i mudar budi i ravnim putem vodi srce svoje.
2320Ne druži se s vinopijama ni sa žderačima mesa,
2321jer pijanica i izjelica osiromaše i pospanac se oblači u krpe.
2322Slušaj svoga oca, svoga roditelja, i ne prezri majku kad ostari.
2323Pribavi istinu i ne prodaji je, steci mudrost, pouku i razbor.
2324Radovat će se otac pravednikov, i roditelj će se mudroga veseliti.
2325Neka se veseli otac tvoj i majka tvoja, i neka se raduje roditeljka tvoja.
2326Daj mi, sine moj, srce svoje, i neka oči tvoje raduju putovi moji.
2327Jer bludnica je jama duboka i tuđinka tijesan zdenac.
2328Ona i vreba u zasjedi kao lupež i uvećava broj bezbožnika među ljudima.
2329Komu: ah? komu: jao? komu: svađe? komu: uzdasi? komu: rane nizašto? komu: zamućene oči?
2330Onima što kasno sjede kod vina, koji su došli kušati vino začinjeno.
2331Ne gledaj na vino kad rujno iskri, kad se u čaši svjetlucavo prelijeva: pije se tako glatko,
2332a na kraju ujeda kao zmija i žaca kao guja ljutica.
2333Oči će ti gledati tlapnje i srce govoriti ludosti.
2334I bit će ti kao da ležiš na pučini morskoj ili kao da ležiš navrh jarbola.
2335"Izbiše me, ali me ne zabolje; istukoše me, ali ne osjetih; kad se otrijeznim, još ću tražiti."
241Ne zavidi opakim ljudima niti želi da budeš s njima.
242Jer im srce smišlja nasilje i usne govore o nedjelu.
243Mudrošću se zida kuća i razborom utvrđuje,
244i po znanju se pune klijeti svakim blagom dragocjenim i ljupkim.
245Bolji je mudar od jakoga i čovjek razuman od silne ljudine.
246Jer s promišljanjem se ide u boj i pobjeda je u mnoštvu savjetnika.
247Previsoka je bezumnomu mudrost: zato na sudu ne otvara usta svojih!
248Tko smišlja zlo zove se učitelj podmukli.
249Ludost samo grijeh snuje, i podrugljivac je mrzak ljudima.
2410Kloneš li u dan bijede, bijedna je tvoja snaga.
2411Izbavi one koje vode u smrt; i spasavaj one koji posrćući idu na stratište.
2412Ako kažeš: "Nismo za to znali", ne razumije li onaj koji ispituje srca? I ne znade li onaj koji ti čuva dušu? I ne plaća li on svakomu po njegovim djelima?
2413Jedi med, sine moj, jer je dobar, i saće je slatko nepcu tvome.
2414Takva je, znaj, i mudrost tvojoj duši: ako je nađeš, našao si budućnost i nada tvoja neće propasti.
2415Ne postavljaj, opaki, zasjede stanu pravednikovu, ne čini nasilja boravištu njegovu;
2416jer padne li pravednik i sedam puta, on ustaje, a opaki propadaju u nesreći.
2417Ne veseli se kad padne neprijatelj tvoj i ne kliči srcem kada on posrće,
2418da ne bi vidio Jahve i za zlo uzeo i obratio srdžbu svoju od njega.
2419Nemoj se srditi zbog zločinaca, nemoj zavidjeti opakima,
2420jer zao čovjek nema budućnosti, svjetiljka opakih gasi se.
2421Boj se Jahve, sine moj, i kralja: i ne buni se ni protiv jednoga ni protiv drugoga.
2422Jer iznenada provaljuje nesreća njihova i tko zna kad će doći propast njihova.
2423I ovo je od mudraca: Ne valja biti pristran na sudu.
2424Tko opakomu veli: "Pravedan si", proklinju ga narodi i kunu puci;
2425a oni koji ga ukore nalaze zadovoljstvo, i na njih dolazi blagoslov sreće.
2426U usta ljubi tko odgovara pošteno.
2427Svrši svoj posao vani i uredi svoje polje, potom i kuću svoju zidaj.
2428Ne svjedoči lažno na bližnjega svoga: zar ćeš varati usnama svojim?
2429Ne reci: "Kako je on meni učinio, tako ću i ja njemu; platit ću tom čovjeku po djelu njegovu!"
2430Prolazio sam mimo polje nekog lijenčine i mimo vinograd nekog luđaka,
2431i gle, sve bijaše zaraslo u koprive, i sve pokrio čkalj, i kamena ograda porušena.
2432Vidjeh to i pohranih u srcu, promotrih i uzeh pouku:
2433"Još malo odspavaj, još malo odrijemaj, još malo podvij ruke za počinak,
2434i doći će tvoje siromaštvo kao skitač i oskudica kao oružanik!"
251I ovo su mudre izreke Salomonove; sabrali ih ljudi Ezekije, kralja judejskog.
252Slava je Božja sakrivati stvar, a slava kraljevska istraživati je.
253Neistražljivo je nebo u visinu, zemlja u dubinu i srce kraljevsko.
254Ukloni trosku od srebra, i uspjet će posao zlataru.
255Ukloni opakoga ispred kralja, i utvrdit će se pravicom prijestol njegov.
256Ne veličaj se pred kraljem i ne sjedaj na mjesto velikaško,
257jer je bolje da ti se kaže: "Popni se gore" nego da te ponize pred odličnikom.
258Što su ti oči vidjele ne iznosi prebrzo na raspru; jer što ćeš učiniti na koncu kad te opovrgne bližnji tvoj?
259Kad si u parbi s bližnjim svojim, ne otkrivaj tuđe tajne,
2510da te ne izgrdi tko čuje i da ti se kleveta ne vrati.
2511Riječi kazane u pravo vrijeme zlatne su jabuke u srebrnim posudama.
2512Mudrac koji kori uhu je poslušnu zlatan prsten i ogrlica od tanka zlata.
2513Vjeran je glasnik onomu tko ga šalje kao ledena studen u doba žetve: on krijepi dušu svoga gospodara.
2514Tko se diči lažljivim darom, on je kao oblak i vjetar bez kiše.
2515Strpljivošću se ublažava sudac, mek jezik i kosti lomi.
2516Kad naiđeš na med, jedi umjereno, kako se ne bi prejeo i pojedeno izbljuvao.
2517Rijetko zalazi u kuću bližnjega svoga, da te se ne zasiti i ne zamrzi na te.
2518Čovjek koji svjedoči lažno na bližnjega svoga on je kao bojni malj i mač i oštra strijela.
2519Uzdanje u bezbožnika na dan nevolje - krnjav je zub i noga klecava.
2520Kao onaj koji skida haljinu u zimski dan ili ocat lije na ranu, takav je onaj tko pjeva pjesmu turobnu srcu.
2521Ako je gladan neprijatelj tvoj, nahrani ga kruhom, i ako je žedan, napoji ga vodom.
2522Jer mu zgrćeš ugljevlje na glavu i Jahve će ti platiti.
2523Sjeverni vjetar donosi dažd, a himben jezik srdito lice.
2524Bolje je stanovati pod rubom krova nego u zajedničkoj kući sa ženom svadljivom.
2525Kao studena voda žednu grlu, takva je dobra vijest iz zemlje daleke.
2526Kao zatrpan izvor i vrelo zamućeno, takav je pravednik koji kleca pred opakim.
2527Jesti mnogo meda nije dobro niti tražiti pretjerane časti.
2528Grad razvaljen i bez zidova - takav je čovjek koji nema vlasti nad sobom.
261Kao snijeg ljeti ili kiša o žetvi, tako pristaju počasti bezumnomu.
262Kao vrabac kad prhne i lastavica kad odleti, tako se i bezrazložna kletva ne ispunja.
263Bič konju, uzda magarcu, a šiba leđima bezumnika.
264Ne odgovaraj bezumniku po njegovoj ludosti, da mu i sam ne postaneš jednak.
265Odgovori bezumniku po ludosti njegovoj, da se ne bi učinio sam sebi mudar.
266Odsijeca noge sebi i gorčinu pije tko po bezumnom poruke šalje.
267Klecava bedra u hromoga - mudra je izreka u ustima bezumničkim.
268Kamen za praćku vezuje tko bezumnom iskazuje čast.
269Trnovita grana u ruci pijanice: mudra izreka u ustima bezumnika.
2610Strijelac koji ranjava sve prolaznike: takav je onaj tko unajmljuje bezumnika.
2611Bezumnik se vraća svojoj ludosti kao što se pas vraća na svoju bljuvotinu.
2612Vidiš li čovjeka koji se sam sebi mudrim čini? Znaj, i od bezumnika ima više nade nego od njega!
2613Lijenčina veli: "Zvijer je na putu, i lav je na ulicama."
2614Kao što se vrata okreću na stožerima svojim, tako i lijenčina na postelji svojoj.
2615Lijenčina umače ruku u zdjelu, ali je ne može prinijeti ustima.
2616Lijenčina se čini sebi mudrijim od sedmorice koji umno odgovaraju.
2617Psa za uši hvata tko se, u prolazu, umiješa u raspru koja ga se ne tiče.
2618Kao bjesomučnik koji baca zublje, strelice i sije smrt,
2619takav je čovjek koji vara bližnjega svoga i veli: "Samo se našalih."
2620Kad nestane drva, oganj se gasi, i kad više nema klevetnika, prestaje svađa.
2621Ugljen je za žeravnicu i drvo za oganj, a svadljivac da raspaljuje svađu.
2622Klevetnikove su riječi kao slastice: spuštaju se u dno utrobe.
2623Srebrna gleđa preko zemljana suđa: laskave usne i opako srce.
2624Mrzitelj hini usnama svojim, a u sebi nosi prijevaru;
2625ne vjeruj mu kad ljupkim glasom govori, jer u srcu mu je sedam grdila;
2626ako himbom skriva mržnju, njegova će se opačina otkriti na zboru.
2627Tko jamu kopa, sam u nju pada, i tko kamen valja, na njega se prevaljuje.
2628Lažljiv jezik mrzi svoje žrtve, laskava usta propast spremaju.
271Ne hvali se danom sutrašnjim jer ne znaš što danas može donijeti.
272Neka te hvali drugi, a ne tvoja usta, tuđinac, a ne tvoje usne.
273Težak je kamen i pijesak je težak, ali je od obojega teži bezumnikov bijes.
274Jarost je okrutna i srdžba žestoka a tko će odoljeti ljubomoru?
275Bolji je javni ukor nego lažna ljubav.
276Čestiti su udarci prijateljevi, a lažni poljupci neprijateljevi.
277Sito grlo prezire i med samotok, a gladnu je i sve gorko - slatko.
278Kao ptica daleko od gnijezda svog, takav je čovjek daleko od svojeg zavičaja.
279Kao što ulje i kad vesele srce, tako i slatkoća prijateljstva tješi dušu.
2710Ne ostavljaj prijatelja svoga ni prijatelja očeva i ne dolazi u kuću bratovu kad si u nesreći; bolji je susjed blizu nego brat daleko.
2711Budi mudar, sine moj, i obraduj mi srce da mogu odgovoriti onome koji me grdi.
2712Pametan čovjek opazi zlo i skrije se, a glupaci idu bezbrižno i trpe kaznu.
2713Uzmi haljinu onomu tko je jamčio za drugoga i oplijeni ga mjesto tuđinca.
2714Tko pozdravlja svoga prijatelja naglas, a rano ujutro, prima mu se blagoslov za kletvu.
2715Streha što prokišnjava za žestoke kiše i svadljiva žena - jedno su te isto.
2716Tko nju zaustavlja, zaustavlja vjetar i desnicom hvata ulje.
2717Željezo se željezom oštri i čovjek oštri jedan drugoga.
2718Tko čuva smokvu, jede od njena ploda, i tko čuva svoga gospodara, poštiva se.
2719Kao što se u vodi različito odražava lice od lica, tako i u srcu čovjek od čovjeka.
2720Carstvo Smrti i Propast ne mogu se zasititi, tako ni oči čovječje.
2721Taljika je za srebro i peć za zlato, a čovjek se poznaje po ustima koja ga hvale.
2722Da bezumnika stučeš tučkom u stupi, ne bi ga ostavila ludost njegova.
2723Brižno pazi na stoku svoju i srcem se brini o stadima,
2724jer blago ne traje dovijeka; i baštini li se kruna od koljena do koljena?
2725Kad trava nikne i zelen se pokaže i bilje se kupi planinsko,
2726tad su ti janjci za odijelo i jarci za kupovinu polja;
2727tad imaš izobilje kozjega mlijeka sebi za jelo, i za hranu kući svojoj i za prehranu sluškinjama svojim.
281Opaki bježe i kad ih nitko ne progoni, a pravednici su neustrašivi kao mladi lav.
282Kad se u zemlji griješi, mnogi su joj knezovi, a s čovjekom razumnim i umnim uprava je postojana.
283Čovjek opak koji tlači ubogoga - kiša je razorna poslije koje kruha nema.
284Koji zapuštaju Zakon, veličaju opake, a koji se drže Zakona, protive im se.
285Zli ljudi ne razumiju pravice, a koji traže Jahvu, razumiju sve.
286Bolji je siromah koji živi bezazleno nego bogataš koji kroči krivim putem.
287Tko se drži Zakona, razuman je sin, a tko se druži s izbjeglicama, sramoti oca svoga.
288Tko umnožava bogatstvo svoje lihvom i pridom, skuplja ga onomu tko je milostiv ubogima.
289Tko uklanja uho svoje da ne sluša Zakona, i molitva je njegova mrska.
2810Tko zavodi poštene na put zao, past će u jamu svoju, a pošteni će baštiniti sreću.
2811Bogat se čovjek čini sebi mudrim, ali će ga razuman siromah raskrinkati.
2812Velika je slava kad se raduju pravednici, a kad se dižu opaki, ljudi se kriju.
2813Tko skriva svoje grijehe, nema sreće, a tko ih ispovijeda i odriče ih se, milost nalazi.
2814Blago čovjeku uvijek bojaznu, jer čovjek okorjela srca zapada u nesreću.
2815Lav koji riče i gladan medvjed: takav je opak vladalac siromašnu narodu.
2816Nerazuman knez čini mnoga nasilja, a koji mrzi lakomost, dugo živi.
2817Onaj koga tišti krvna krivica, do groba bježi: ne zaustavljajte ga.
2818Spasava se tko živi pravedno, tko se koleba između dva puta, propada na jednom od njih.
2819Tko obrađuje svoju zemlju, nasitit će se kruha, a tko trči za tlapnjama, nasitit će se siromaštva.
2820Čestit čovjek stječe blagoslov, a tko hrli za bogatstvom, ne ostaje bez kazne.
2821Ne valja biti pristran na sudu, jer i za zalogaj kruha čovjek čini zlo.
2822Pohlepnik hrli za bogatstvom, a ne zna da će ga stići oskudica.
2823Tko kori čovjeka, nalazi poslije veću milost nego onaj koji laska jezikom.
2824Tko pljačka oca svoga i majku svoju i veli: "Nije grijeh", drug je razbojniku.
2825Lakomac zameće svađu, a tko se uzda u Jahvu, uspjet će.
2826Bezuman je tko se uzda u svoje srce, a spasava se tko živi mudro.
2827Tko daje siromahu, ne trpi oskudicu; a tko odvraća oči svoje, bit će proklet.
2828Kad se dižu opaki, ljudi se kriju, a kad propadaju, tad se množe pravednici.
291Čovjek koji, po opomeni, ostaje tvrdoglav, u tren će se slomiti, i neće mu biti spasa.
292Narod se veseli kad se množe pravednici, a puk uzdiše kad zavlada opaki.
293Čovjek koji ljubi mudrost, veseli oca svoga, a koji se druži s bludnicama, rasipa imetak.
294Kralj pravicom održava državu, a ruši je čovjek koji nameće daće.
295Čovjek koji laska bližnjemu svome razapinje mrežu stopama njegovim.
296U grijehu je zamka zlu čovjeku, a pravednik likuje i veseli se.
297Pravednik razumije pravo malenih, a opaki ne shvaća spoznaju.
298Podsmjevači uzbunjuju grad, a mudri stišavaju srdžbu.
299Kad se mudrac parbi s bezumnikom, il' se srdio, il' se smijao, svejednako mira nema.
2910Krvopije mrze poštenoga, a pravednici mu se za život brinu.
2911Bezumnik izlijeva sav svoj gnjev, a mudrac susteže svoju srdžbu.
2912Ako vladalac posluša riječ lažljivu, sve mu sluge postaju opake.
2913Siromah se i gulikoža susreću: Jahve obojici prosvjetljuje oči.
2914Kralj koji sudi siromasima po istini ima prijesto čvrst dovijeka.
2915Šiba i ukor podaruju mudrost, a razuzdan mladić sramoti majku svoju.
2916Kad se množe opaki, množi se i grijeh, ali pravednici promatraju propast njihovu.
2917Ukori sina svoga, i zadovoljit će te i dati radost duši tvojoj.
2918Kad objave nema, narod se razuzda, a blago onome tko se drži Zakona!
2919Samim se riječima sluga ne popravlja, jer se ne pokorava iako umom shvaća.
2920Jesi li vidio čovjeka brza na riječima? I bezumnik ima više nade nego on.
2921Tko mazi slugu svoga od djetinjstva bit će mu poslije neposlušan.
2922Gnjevljiv čovjek zameće svađu, a naprasit čovjek počini mnoge grijehe.
2923Oholost ponizuje čovjeka, a ponizan duhom postiže časti.
2924Tko s lupežom plijen dijeli, mrzi sebe samog: čuje proklinjanje i ništa ne otkriva.
2925Strah čovjeku postavlja zamku, a tko se uzda u Jahvu, nalazi okrilje.
2926Mnogi traže milost vladaočevu, ali Jahve dijeli pravdu svakome.
2927Nepravednik je mrzak pravednicima, a pravednik je mrzak opakima.
301Riječi Agura, sina Jakeova, iz Mase; proročanstvo njegovo za Itiela, za Itiela i Ukala.
302Da, preglup sam da bih bio čovjek i nemam razbora čovječjeg.
303Ne stekoh mudrosti i ne poznajem znanosti svetih!
304Tko uzađe na nebo i siđe? Tko uhvati vjetar u šake svoje? Tko sabra vode u plašt svoj? Tko postavi krajeve zemaljske? Kako se zove i kako mu se zove sin? Znaš li?
305Svaka je Božja riječ prokušana, štit onima koji se u nj uzdaju.
306Ne dodaji ništa njegovim riječima, da te ne prekori i ne smatra lažljivim.
307Za dvoje te molim, ne uskrati mi, dok ne umrem:
308udalji od mene licemjernu i lažnu riječ; ne daj mi siromaštva ni bogatstva: hrani me kruhom mojim dostatnim;
309inače bih, presitivši se, zatajio tebe i rekao: "Tko je Jahve?" Ili bih, osiromašivši, krao i oskvrnio ime Boga svojega.
3010Ne klevetaj sluge gospodaru njegovu, jer bi te mogao kleti i ti morao okajati.
3011Ima izrod koji kune oca svoga i ne blagoslivlje majke svoje!
3012Izrod koji za se misli da je čist, a od kala svojeg nije opran!
3013Izrod uznositih očiju koji visoko diže svoje trepavice!
3014Izrod komu su zubi mačevi i očnjaci noževi da proždiru nesretnike na zemlji i siromahe među ljudima!
3015Pijavica ima dvije kćeri: "Daj! Daj!" Postoje tri stvari nezasitne i četiri koje ne kažu: "Dosta!"
3016Carstvo smrti, jalova utroba, zemlja nikad gasna vode i vatra koja nikad ne kaže: "Dosta!"
3017Oko koje se ruga ocu i odriče posluh majci iskljuvat će potočni gavrani i izjesti mladi orlovi.
3018Troje mi je nedokučivo, a četvrto ne razumijem:
3019put orlov po nebu, put zmijin po stijeni, put lađin posred mora i put muškarčev djevojci.
3020Takav je put preljubnice: najede se, obriše usta i veli: "Nisam sagriješila."
3021Od troga se zemlja ljulja, a četvrtoga ne može podnijeti:
3022od roba kad postane kralj i kad se prostak kruha nasiti,
3023od puštenice kad se uda i sluškinje kad istisne svoju gospodaricu.
3024Četvero je maleno na zemlji, ali mudrije od mudraca:
3025mravi, nejaki stvorovi, koji sebi ljeti spremaju hranu;
3026jazavci, stvorovi bez moći, što u stijeni grade sebi stan;
3027skakavci, koji nemaju kralja, a svi idu u poretku;
3028gušter, što se rukama hvata, a prodire u kraljevske palače.
3029Troje ima lijep korak, a četvero lijepo hodi:
3030lav, junak među zvijerima, koji ni pred kim ne uzmiče;
3031pijetao što se odvažno šeće među kokošima; jarac koji vodi stado; i kralj sa svojom vojskom.
3032Ako si ludovao oholeći se ili to svjesno činio, stavi ruku na usta.
3033Kad se mlijeko metÄe, izlazi maslac; kad se nos pritisne, poteče krv; kad se srdžba potisne, dobiva se spor.
311Riječ Lemuela, kralja Mase, kojima ga je učila majka njegova.
312Ne, sine moj! Ne, sine srca mog! Ne, sine zavjeta mojih!
313Ne daj snage svoje ženama ni putova svojih zatiračima kraljeva.
314Nije za kraljeve, Lemuele, ne pristaje kraljevima vino piti, ni glavarima piće opojno,
315da u piću ne zaborave zakona i prevrnu pravo nevoljnicima.
316Dajte žestoko piće onomu koji će propasti i vino čovjeku komu je gorčina u duši:
317on će piti i zaboraviti svoju bijedu i neće se više sjećati svoje nevolje.
318Otvaraj usta svoja za nijemoga i za pravo sviju nesretnika što propadaju.
319Otvaraj usta svoja, sudi pravedno i pribavi pravo siromahu i nevoljniku.
3110Tko će naći ženu vrsnu? Više vrijedi ona nego biserje.
3111Muževljevo se srce uzda u nju i blagom neće oskudijevati.
3112Ona mu čini dobro, a ne zlo, u sve dane vijeka svojeg.
3113Pribavlja vunu i lan i vješto radi rukama marnim.
3114Ona je kao lađa trgovačka: izdaleka donosi kruh svoj.
3115Još za noći ona ustaje, hrani svoje ukućane i određuje posao sluškinjama svojim.
3116Opazi li polje, kupi ga; plodom svojih ruku sadi vinograd.
3117Opasuje snagom bedra svoja i živo miče rukama.
3118Vidi kako joj posao napreduje: noću joj se ne gasi svjetiljka.
3119Rukama se maša preslice i prstima drži vreteno.
3120Siromahu dlan svoj otvara, ruke pruža nevoljnicima.
3121Ne boji se snijega za svoje ukućane, jer sva čeljad ima po dvoje haljine.
3122Sama sebi šije pokrivače, odijeva se lanom i purpurom.
3123Muž joj je slavan na Vratima, gdje sjedi sa starješinama zemaljskim.
3124Platno tka i prodaje ga i pojase daje trgovcu.
3125Odjevena je snagom i dostojanstvom, pa se smije danu budućem.
3126Svoja usta mudro otvara i pobožan joj je nauk na jeziku.
3127Na vladanje pazi ukućana i ne jede kruha besposlice.
3128Sinovi njezini podižu se i sretnom je nazivaju, i muž njezin hvali je:
3129"Mnoge su žene bile vrsne, ali ti ih sve nadmašuješ."
3130Lažna je ljupkost, tašta je ljepota: žena sa strahom Gospodnjim zaslužuje hvalu.
3131Plod joj dajte ruku njezinih i neka je na Vratima hvale djela njezina!